SARAJLIJA JE TVOJE PONAŠANJE: Odgoj za koje škole nema – ili jesi ili nisi

Biti Sarajlija nema veze s rodnim listom niti adresom stanovanja. Biti Sarajlija je ono sto si ti, tvoje ponašanje
Piše: Zvonimir Nikolic
“Na danasnjem vaktu, biti Sarajlija je veliki kompliment, cast i privilegija. Ne zato sto si stanovnik glavnog grada jer Sarajlijom ovim putem ne smatram sve ljude rodjene u ovom gradu. Sarajlija je nacin zivota. Isto kao sto pojam papak nema veze sa mjestom rodjenja, nego nacinu zivota koji je u kontru onom sto ja danas kod nas u gradu zovem sarajevski, kontra od onog sto ja danas smatram Sarajlijom. u Sarajevu se mozes roditi i biti papak, itekako, kao sto mozes biti rodom iz Klokotnice, a veci gospodin od ovog sto je odrastao u najstarijim sarajevskim mahalama.
To je stvar kucnog odgoja. Od rodjenja, roditelji te uce kucnom odgoju i kulturi ponasanja. Uce te da je red prvi pozdraviti starijeg od sebe, pomoci nani iz mahale ponijeti cekere, pricuvati vrata od avlije ili haustora starijem od sebe, otvoriti vrata kafica ili marketa nekoj djevojci koja uopste ne mora biti tu sa tobom. Kad persiras drugu osobu, ne znaci da je stavljas na veci nivo od sebe, nego i od sebe pravis gospodina u nivou te osobe koja je zasluzila tvoje persiranje.
Postovali smo starije. Nekad smo se takmičili ko će se prije ustati u tramvaju? Ko će pomoći komšinici iznijeti cekere sa pijace? Ko će pomoći starijim da pređu ulicu? Nismo čak ni igrali lopte u ulici od 3-6 da pustimo komšije da se odmore od posla. A takav je i bio kućni red koji nije bio napisan, potpisan, ovjeren i okačen u svakom haustoru kao sada. Tom redu su nas prvenstveno učili roditelji. Tom redu su nas odgajali u školama
Čuvali smo tramvaje kao da su naši. U 33 godine zivota u Sarajevu nikad nisam ni inicijal napisao flomasterom u nekom autobusu, a kamo li isjekao sjedište nožem, razvalio vrata ili prebio revizora? Stitili smo slabije, nas su stitili stariji, postovali smo komsije, u gradu kad pojedes cokoladicu nismo omot bacali na ulicu…..biti Sarajlija nema veze s rodnim listom niti adresom stanovanja. Biti Sarajlija je ono sto si ti. Od trenutka kad ujutro otvoris oci do trenutka navece kad ih zatvoris. Sarajlija je tvoje ponasanje, odgoj za koje skole nema. Ili jesi ili nisi. Zato volim sve ljude koji to jesu. Zato volim SARAJEVO!!!”
http://izdvojeno.ba/sarajlija-je-tvoje- ... -ili-nisi/
Od mene, pravog Sarajlije, 100% carsijanera svih carsija u BiH od rodjenja do dan danas...
... prica ti je cista karina, covjece najvise su me sjebali bas ti o kojima pises, nisi ni svjestan sta su ti radili i sta i sad rade... ja znam jer sam ja takav bio i sa takvim sam bio dok sve to nije u helac otislo... da vidis sta se desava kad se "suplje potrose..."
covjece... sve je u redu kad se drugom glumi, nekad si glavni glumac, nekad si sporedni a nekad statiras, i pici sve to jer je gluma, svi su glumci i svima dobro. E, kad nema vise niko sta da glumi, kad padnu maske, padnu sarene dekoracije... kad je meni to sve na meni samom popadalo niko me nije prepoznao, ni sam sebe nisam prepoznao... najgore mi je bilo kad je sve to svima popadalo, ja se smijao... hahaha ja konto poludio a ono sve ludjaci okolo mene,
smijao sam se jedno vrijeme dok me nije uhvatio strah, pocele nakve zvijeri nailazit, normala sjede, piju kahvu, smiju se... pricaju o nekim finim i lijepim stvarima... ja sjedim snjima i nista mi nije bilo jasno dok u lokvi nisam ugledao svoju zvijer, tad sam se od straha samog sebe nasmijao, smijem se a sav se tresem i pricam samom sebi da sam fin, i stalno svaki put kad to sebi kazem od straha puknem od smjeha.
...i tako picis
picio... dok mi nije puko film, saceko svoju zvijer, u sekundi je za glavu skratio, ko te jebe mater ti jebem, i otiso...
sad pucam sebi od smijeha kad pocnem glumit zvijer, djeca vole da ih foliram, to cika i vriska... valjda vole tako, a ja ih samo gledam, ponekad me uplase, strah me nakav uhvati...