Pariz
- ABH017
- Posts: 3620
- Joined: 18/05/2010 00:20
#4176 Re: Pariz
Sve to jeste tako, ali ako pričamo o Isilu, i bombašima samoubicama, kakve veze ima što će izrael krenuti vojno na njih? Eto francuzi nisu odmah krenuli.
Hajde kad već trebam da crtam, zašto Isil nije ni verbalno napao Izrael?
Normalno da neće napadati onoga ko ga je obučio i dao mu oružje u ruke.
Zapitaj se kome odgovara ovakva situacija na bliskom istoku i kome su u interesu granice i podijeljena evropa.
Hajde kad već trebam da crtam, zašto Isil nije ni verbalno napao Izrael?
Normalno da neće napadati onoga ko ga je obučio i dao mu oružje u ruke.
Zapitaj se kome odgovara ovakva situacija na bliskom istoku i kome su u interesu granice i podijeljena evropa.
- ABH017
- Posts: 3620
- Joined: 18/05/2010 00:20
#4177 Re: Pariz
ODZVONILO I PINGVINIMA....Fudo Bosna wrote:insomnia78 wrote:Pa ako mi vec ides pravdati terorizam nekim pamfletima i pricas pricu o bivsem legionaru, ucesniku gusenja pobune u indoneziji, kojeg francuska ambasada plati 600 dolara da izazove drzavni udar, bilo bi lijepo da, kao "vrsni" geopoliticki strateg i novinar, znas makar osnovne stvari
Indonezija nije bila francuska kolonija, mjesate je sa francuskom indokinom
"Pravdati terorizam"? Zato što ne tražimo grešku u svakoj izjavi Mladena Marića?
![]()
Kakve ima veze Indonezija, ovdje je samo prezentovano par primjera "demokracije" zapada, koji je daleko od toga da je nevin ,čak šta više, tvorci tzv "Novog svjetskog poretka", su krivi za večinu belaja i u Latinskoj ameici, Africi, islamskim zemljama, Aziji i sl; a što naravno ne pravda poteze kvazimuslimana / ISIL-ovaca, Nusraša i sličnih ekstremista...(kozo....)Jesi li pogledao fetvu /videoklip o tim ograničenim stvorenjima , "kvazimudžahidima"?
Uostalom, svak ima pravo na svoje mišljenje pa i da je svijet, "crno bijel" i da je sve što CNN kaže, "istina i samo istina" ...
https://www.facebook.com/10025331897610 ... =3&theater
-
walk_M-A-N
- Posts: 2003
- Joined: 09/05/2007 16:35
#4178 Re: Pariz
Dragi Fudo Bosna sa 863 posta. Ja sam ovog što ga citiraš, poklopca za svaki lonac sa 20k+ postova, za koga se pitam ima li druga posla osim da opravdava ovakve stvari, poznatim metom skretanja s teme i suštine, upravo stavio na ignore. I odmah bolja preglednost teme. A Mladenu skidam kapu.Fudo Bosna wrote:"Pravdati terorizam"? Zato što ne tražimo grešku u svakoj izjavi Mladena Marića?
![]()
Kakve ima veze Indonezija, ovdje je samo prezentovano par primjera "demokracije" zapada, koji je daleko od toga da je nevin ,čak šta više, tvorci tzv "Novog svjetskog poretka", su krivi za večinu belaja i u Latinskoj ameici, Africi, islamskim zemljama, Aziji i sl; a što naravno ne pravda poteze kvazimuslimana / ISIL-ovaca, Nusraša i sličnih ekstremista...(kozo....)Jesi li pogledao fetvu /videoklip o tim ograničenim stvorenjima , "kvazimudžahidima"?
Uostalom, svak ima pravo na svoje mišljenje pa i da je svijet, "crno bijel" i da je sve što CNN kaže, "istina i samo istina" ...
- Arteta
- Posts: 6740
- Joined: 24/09/2011 11:59
- Location: Tamni Vilajet
#4179 Re: Pariz
Arapi ce mozda za 100 godina napredovati 100 koraka, ali Izrael ce napredovati 1000 i bit ce jos veca razlika.Sinapsa wrote:Koliko god bio prema arapima rezervisan...i oni ce sici sa grana, kad-tad...I svako ce svoj racun da plati, kad tad...Prije svega zato sto sve predispozicije na to ukazuju...Historija to dokazuje iz epohe u epohu....vivaldi wrote:ABH017 wrote:Na pitanje, zašto se niko ne rokne u Izraelu, nikako mi to nije logičan odgovor, jer onaj ko je riješio da se pošalje u nebo, sigurno se ne plaši ni sigurnosnih službi ni Izraelske vojske.mosad je jak jer ozmedju ostalog radi stvari koje su za evropljane, bar jos uvijek nezamislive. rokaju preventivno na najmanju sumnju, ruse kuce svim napadacima nakon napada, i ne libe se cak ni brojnih civilnih zrtava.ABH017 wrote:Na pitanje, zašto se niko ne rokne u Izraelu, nikako mi to nije logičan odgovor, jer onaj ko je riješio da se pošalje u nebo, sigurno se ne plaši ni sigurnosnih službi ni Izraelske vojske.Sad po toj priči ispada da su druge obavještajne službe prdimahovina za MOSAD.
i na kraju, sve ono sto se ovih dana u evropi desava "po prvi put u istoriji" izrael s tim zivi vec decenijama..
izrael preventivno roka od sirije, sudana, irana..
Mozda - mada ko zna, nisu se arapi na svu srecu do sada pokazali tako "dalekovidim", ali mozda - mozda jednoga dana nasa djeca ili pak unuci dozive, da i arapi pocnu da rokaju preventivno - buduce teroriste, dabome.
Godine 2100. Evropa, Sjeverna Amerika, Juzna Amerika, Australija, citava Rusija (incl. azijski dio) ce ciniti manje od 2 milijarde ljudi.
Afrika i Azija ce 2100 godine imati oko 9 Milijardi stanovnika (azija po procjenama 5, afrika 4 milijarde ljudi)
Kad-tad ce i Pakistan poceti preventivno da salje dronove na evropske svadbe...Kad-tad..
Ovo nije nikakva prijetnja, boze sacuvaj..ovo je prije svega jedan misaoni izlet u buducnost.
Jaci tlaci...je li to jedini zakon kojeg priglupi homo sapiens prihvata i je li to ono sto svojoj djeci treba da ostavim u amanet - da ce se mozda i njih, a ne samo njihovoga oca, preventivno rokati?
Broj stanovnika (sirotinje) nema veze ni sa cim.
Dzaba Africi novih milion plemenskih ljudi kada drzava od njih i nema neke koristi.
-
Hakiz
- Posts: 48440
- Joined: 30/07/2015 20:01
#4180 Re: Pariz
Ali, imaš granicu. Imaš granicu mogućeg, onoga što je zakonima fizike moguće napraviti. Što si tehnološki napredniji, prije dosegneš tu granicu. Onaj koji je manje napredan od tebe ide sporije, ali i on će jednog dana doći do te granice, znači do nivoa na kojem si ti. I tada, kada svi imaju istu tehnologiju, broj ljudi će postati bitan. Jedini način da te brojnija grupa sa istom tehnologijom ne pobijedi je da tu grupu uništiš prije nego što dođe na tehnološki nivo na kojem si ti.Arteta wrote:Arapi ce mozda za 100 godina napredovati 100 koraka, ali Izrael ce napredovati 1000 i bit ce jos veca razlika.
Broj stanovnika (sirotinje) nema veze ni sa cim.
Dzaba Africi novih milion plemenskih ljudi kada drzava od njih i nema neke koristi.
Koliko ja vidim kroz istoriju, Izrael ne bi imao ništa protiv da to napravi. Oni ionako kažu da su odbrani narod i da ne polažu račune ljudskim zakonima, nego višoj sili, to jeste jahveu.
- Arteta
- Posts: 6740
- Joined: 24/09/2011 11:59
- Location: Tamni Vilajet
#4181 Re: Pariz
Govoris o periodu koji nije moguce napisati, a do tad sve ljude skupa mozda pogodi meteor ili nesto slicno.Hakiz wrote:Ali, imaš granicu. Imaš granicu mogućeg, onoga što je zakonima fizike moguće napraviti. Što si tehnološki napredniji, prije dosegneš tu granicu. Onaj koji je manje napredan od tebe ide sporije, ali i on će jednog dana doći do te granice, znači do nivoa na kojem si ti. I tada, kada svi imaju istu tehnologiju, broj ljudi će postati bitan. Jedini način da te brojnija grupa sa istom tehnologijom ne pobijedi je da tu grupu uništiš prije nego što dođe na tehnološki nivo na kojem si ti.Arteta wrote:Arapi ce mozda za 100 godina napredovati 100 koraka, ali Izrael ce napredovati 1000 i bit ce jos veca razlika.
Broj stanovnika (sirotinje) nema veze ni sa cim.
Dzaba Africi novih milion plemenskih ljudi kada drzava od njih i nema neke koristi.
Koliko ja vidim kroz istoriju, Izrael ne bi imao ništa protiv da to napravi. Oni ionako kažu da su odbrani narod i da ne polažu račune ljudskim zakonima, nego višoj sili, to jeste jahveu.
U prethodnom postu sam pisao o periodu od 100 godina, a jedno je sigurno da tada e nece u potpunosti iskoristiti resursi efikasno i efektivno.
- insomnia78
- Posts: 61961
- Joined: 03/04/2011 14:43
#4182 Re: Pariz
U jednom od pariskih predgradja, u smecu pronadjen prsluk sa eksplozivom, bez upaljaca
-
kakavdanakneiskustvu
- Posts: 66317
- Joined: 03/08/2010 19:04
#4183 Re: Pariz
Prof. dr. Jasna Šamić je evropska poznata orijentalistkinja i prevoditeljica s arapskog, francuskog i turskog jezika, književna kritičarka i nagrađivana autorica. Bila je univerzitetska profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, zatim profesorica na Univerzitetu u Strasbourgu.
Za Patriju govori o nepoznatim detaljima stravičnog zločina u Parizu, kritizira sramotan odnos nekih Bosanaca prema ubijanju nevinih ljudi i nepotrebno poređenje žrtava. Upozorava na opasnosti koje se javljaju s novim sektaškim islamom u Bosni i Hercegovini, te zavođenja i manipulacije s mladim i nezaposlenim ljudima od Francuske do BiH.
Kako je izgledala ta užasna noć u Parizu? Gdje ste bili kad ste saznali detalje o tragediji? Koja su bila prva saznanja? Kakve su bile reakcije ljudi u vašoj blizini?
Šamić: Te kobne večeri, crnog petka, 13. novembra, tek što sam bacila pogled na jednu književnu emisiju - hommage nedavno preminulom Andreu Glucksmannu, koji mi je bio prijatelj i prijatelj svih onih koji su bili poniženi i uvrijeđeni - nazvao me je sin i glasom u kojem se osjećala tragedija rekao da brzo otvorim TV kanale s novostima, da je u Parizu došlo do pucnjave i da je najmanje 18 poginulih. Moj sin te večeri slučajno nije otišao u te kobne krajeve grada, a obično tamo ide, kao i mnogi mladi, već desetak godina. Otišao je u obližnje predgrađe, ne tako daleko od mjesta tragedije, gdje je slavio s prijateljima nečiji rođendan.
Otvorila sam jedan od kanala koji prenose non-stop vijesti, i naravno - imala šta da vidim. Broj žrtava se iz sekunde u sekundu povećavao.
Moj sin je ostao skoro do samog jutra sakriven u toj kući. Tek sutradan smo saznali da se jedan od ubica parkirao skori pred prozorima te kuće gdje je on bio sa svojim prijateljima. A prije dva dana, saznamo i to da je to bio i glavni režiser cijele te drame, sada već mrtvi Abul Hamid Abaud. Moj sin je mimoišao ubice u nekoliko minuta. Naravno, naknadno nas je spopala panika. Potom sam saznala još mnoge detalje; nema porodice koja nije imala nekog prijatelja ili prijateljevog prijatelja, koji je te večeri izašao s drugovima da se opusti, i koji je nastradao: ili je poginuo, ili ostao sakat za cijeli život.
Što se reakcija iz okoline tiče, to je prvo bila šokiranost. I briga za djecu prijatelja. Telefonirali smo jedni drugima, da bismo saznali gdje je ko, jesu li živi. Moj osjećaj je bio identičan onome koji sam imala ovdje kad je Srbija napala tenkovima prvo Sloveniju, pa Hrvatsku, a očaj dostigao svoj vrhunac kad je napadnuta Bosna i opkoljeno i bombardirano Sarajevo. To je osjećaj krajnje nemoći, gdje ništa ne možeš učiniti da bi pomogao ugroženim. Činjenična razlika je u tome što je tamo rat, odnosno genocid bio izoliran, kako su govorili predstavnici velikih sila (izolirali smo genocid, to su doslovne riječi), dok je u ovom slučaju rak rana zvana crni islam metastazirala, i pokolj se može očekivati na svakom krajičku planete.
Mene su odmah zvali prijatelji iz cijelog svijeta da me pitaju kako se osjećam i ja sam im se javno zahvalila u otvorenom pismu koje je objavljeno u e-novinama. Ono što me je duboko zaboljelo, mene i moje prijatelje i poznanike Sarajlije, jeste međutim reakcija nekih naših sugrađana i nekih Beograđana i Srbijanaca, koji umjesto da nas pitaju kako smo, odmah počeše s napadima na Francusku. Samo što nisu rekli tako vam i treba; neki su čak i to govorili javno. Odmah je počelo takmičenje u viktimizaciji, u prolivenim suzama za ove ili one, mjerkanje čije smrti su važne, čije nevažne. Krajnji neukus i krajnja nečovječnost.
Zamislite da su Francuzi, i mi koji smo se ovdje zadesili kad je počelo da se puca po Sarajevu, kad su Srbi otvarali logore, poručili našim sugrađanima "tako vam i treba". Ako smo mi ovdje to zaslužili, a naročito ti mladi nevini ljudi, slijedeći logiku naših „osvetnika“ i Srbijanaca koji su se odjednom našli na strani islamista, može se onda reći, da su i „oni tamo“ devedesetih godina, moji sugrađani, zaslužili bili da ih Srbi ubijaju tolike godine.
Takvi ljudi nisu u stanju da shvate da ima vrijeme kada se mora zašutjeti, oni ne znaju šta je dostojanstvo; ne znaju šta znači odati minutu šutnje nevinim žrtvama, a tek kasnije eventualno raspravljati o greškama raznih politika. Zar treba ponavljati da uvijek nevini stradaju.
Pariz je megapolis, ali jeste li možda poznavali neke žrtve ili njihove porodice? Jeste li možda kasnije prepoznali neke stradale osobe?
Šamić: Ja srećom nisam sama nikoga poznavala, ali moj sin i njegovi prijatelji jesu, tako da imamo osjećaj da nema porodice koja nije dotaknuta tim masakrom. Sin mi je ispričao kako je prijatelj njegove jedne poznanice uspio da ostane živ u pokolju u sali Bataclan, gdje je bilo oko sto mrtvih, ali je potom dva dana nakon toga, kad su svi ponovo bili izašli iz svojih skloništa, poginuo na motoru; pomeo ga je automobil.
Mi u Bosni imamo malo informacija o ovom tragičnom događaju. Ko su većinom žrtve i koliko se o njima do sada zna?
Šamić: Žrtve su u glavnom mladi ljudi, jer je to kvart u koji oni odlaze, posebno vikendom, i to samo Parižani. To nisu turistički kvartovi u pravom smislu riječi, nego dijelovi grada puni kafana i restorana, gdje nije pretjerano skupo i gdje je noću veoma živo. Nekada su mjesta za izlazak mladih bila Saint Germain des Prees, ili Montparnasse, uglavnom lijeva obala Pariza, dok su danas, već desetak godina, to četvrti oko Republike i Bastille, gdje je najzad i velika, nova pariska Opera.
Osim mladih, tu je, ipak, bilo i Parižana starije dobi, a bilo je i stranaca, najviše mladih, koji dobro poznaju Pariz.
Treba naglasiti da ovaj put ubice nisu ciljale samo „islamofobe“, nego sve odreda koji dišu francuski i pariski zrak, pa je tako među poginulim i ogroman broj muslimana. A muslimani i islam su, ne zaboravimo, prva i najveća žrtva tih drogiranih kriminalaca i ubica u ime Allaha.
Nemamo, recimo, vijesti u kakvom su trenutno stanju ranjeni ljudi u tom terorističkom napadu. Koliko ih se izvuklo iz kritičnog stanja? Kako danas francuski mediji govore o masakru?
Šamić: Broj žrtava se do sada popeo na 130, dok je oko 350 ranjenih na liječenju, a oko stotinjak u kritičnom stanju. Nakon šoka, tuge i revolta, došlo je vrijeme za razgovor o greškama, o kritici, o analizama, gdje se ističe da je to apsolutno bio atak na francuski, odnosno čisto pariski način života, na slobodu, na slobodan način života. Neki političari otvoreno osuđuju francusko uplitanje u libijsku politiku i bombardiranje Libije, što je dovelo do još većeg haosa i na Srednjem Istoku, i do ove tragedije.
Ističući i druge greške francuske politike, iznad svega američke, čije greške su očite od 2003. i bombardiranje Iraka. Niko tu ne štedi ni ulogu Saudijske Arabije i Katara koji su glavni finansijeri manijaka zvanih Daesh (ISIL); ili Turske preko koje se prodaje zločinačka nafta.
Kako je reagirala velika muslimanska zajednica u Parizu na ovaj zločin? Kakve reakcije su se mogle čuti od muslimana Pariza? Je li bilo nekih posebno značajnih ili specifičnih pokušaja osude i odavanja počasti žrtvama?
Šamić: Konačno su svi predstavnici muslimana javno osudili ovaj zločinački čin (što nije bio slučaj ranije). Tražili su da se "ova bolest koja truje sve, pa i islam istrijebi svim sredstvima iz Francuske". Ipak, neki imami i dalje šire zlo. Recimo, za njih je i dalje najveći grijeh slušati muziku, a nije ubiti one koji je slušaju. Tako oni pričaju na svojim hutbama maloj djeci u džamijama, prijeteći im da će se, ako budu slušali muziku, pretvoriti u svinje. Takvih imama, nažalost, velik je broj u Francuskoj; to su priučeni imami, koji nisu završili nikakve škole, nego su unajmljeni inostranim novcima. Neki političari traže da se zatvore salafitske džamije, koje su rasadnik mržnje i terorizma. I sama smatram da je to apsolutno neophodno.
Možete li nam reći nešto o sadašnjim odnosima pojedinaca i države prema francuskim muslimanima?
Šamić: Svi u medijima, svi političari i intelektualci u horu svakodnevno ponavljaju litaniju da se ne smije praviti amalgam između muslimana/islama i islamista, ali će to teško ići ubuduće. Može se do besvijesti ponavljati to nije islam, ubice tvrde da to rade u ime Allaha i obećavaju da će uskoro srušiti sve najveće spomenike kulture u cijelom svijetu, počevši prvo od zapadne kulture. Već su, inače, uništili sve kulturne spomenike u Siriji i Iraku, koji su im došli pod ruku. A onda ih, zamislite, prodaju na crno trafikantima. Osim prodaje nafte, veoma su česte vijesti o prodaji organa onih koje zakolju svojeručno. Smatra se da je takvih slučajeva ogroman broj.
Francuska je bila ponosna na svoju multietničnost, na multikonfesionalnost i naročito na multikulturu. Kako to danas izgleda? Jesu li u krizi te francuske vrijednosti?
Šamić: Te republikanske vrijednosti su odavno došle u krizu zbog opće ekonomske krize, zbog nezaposlenosti mladih, zbog ksenofobije i rasizma, koji ipak odavno postoje, usprkos toleranciji i demokratiji s druge strane, koja je paralelno uz sve ono pomenuto, a loše evidentna. Problem su odavno neka predgrađa, posebno na sjeveru Pariza, i u nekim drugim gradovima, gdje je došlo do getoizacije, gdje su mladi, najviše magrebskog porijekla, prepušteni dilerima droge i besposlenosti. Kao takvi su sasvim podložni manipulacijama. Ti mladi, za razliku od roditelja, čak ne znaju ni govoriti francuski kako treba.
Vi ste bili prva osoba koja je putem društvenih mreža poslala iz Francuske, uoči ubistva dva vojnika u Sarajevu, upozorenje radikalnih grupa da će napasti Bosnu. Kako vam se to činilo u prvi momenat? Drugi nisu vjerovali u tu mogućnost, a vi ste ipak reagirali?
Šamić: Kao orijentalista, već godinama izučavam islam i Orijent, a onda i našu varijantu islama. Radikalizacija je nastala za vrijeme rata, i odmah nakon rata. I sve više raste, uz inostrane novce; tu nema nikakve religioznosti ili duboke vjere u Boga, nego je jednostavno riječ o manipulaciji, prvenstveno od Saudijaca i Katarana, koji se sve više uvlače u pore našeg života i žele nametnuti svoje običaje i tradicije koje su nam donedavno bili potpuno strani, kao što je to bila i njihova varijanta islama, posebno onog vehabijskog i selafitskog tipa, koji su nastali u Saudijskoj Arabiji i koji važe kao jedina sekta u islamu. Mora se priznati i podvući da je uopće ponašanje pristalica te varijante islama apsolutno sektaško. Oni imaju kalifu danas, u sekti je to guru, radi se o istom pranju mozga, kakvo se dešava u sektama, istom psihološkom utjecaju na nesretne mlade ljude, koji misle da nemaju budućnosti, koji su u adolescentskoj krizi, koji se osjećaju bespomoćnim i beskorisnim u društvima; tako rade vođe sekti, tako rade i islamistički gurui. Ja sam ih vidjela u Sarajevu odavno, oni su sve moćniji, sve agresivniji, sve drskiji, sve bogatiji...
O rastu islamizma i radikalizaciji sam prije više godina napisala roman Portret Balthazara Castiglionea, ovdje je na francuskom izašao u izmijenjenom obliku kao Portrait de Blathazar, kod M.E.O. izdavača, i za taj roman sam dobila jednu književnu nagradu 2014. U knjizi upravo govorim o tome da nije lako na prvi pogled, gledajući naše društvo, primijetiti prijetnju te sekte...
Tako da me nije iznenadilo to što se u Sarajevu desilo ubrzo nakon pokolja u Parizu. Nažalost, to je tek početak. Ukoliko se naše vlasti ne trznu iz svoje decenijske uspavanosti i zaokupljenosti novcem, jer prodaju upravo Saudijcima i Kataranima najljepše dijelove naše zemlje na sto godina, a da niko ne zna šta im je krajnji cilj toga, ako se dakle ne urazume, i ne odustanu od politike "poslije mene potop", ako ne spriječe djelovanje svih "opasnih elemenata" među vehabijama i salafitima, sve će uskoro otići dođavola.
Vi ste tokom agresije na BiH i tokom ubijanja vašeg Sarajeva bili neka vrsta osobe koja je budila francusku savjest. Bili ste hrabri i uporni u osudi zločina. Mi smo vas tada u opkoljenom Sarajevu gledali sa zahvalnošću. Danas se osjećamo jadno kad iz Pariza dolaze te užasne vijesti o masovnom ubijanju. Kako se vi danas osjećate s takvim iskustvima?
Šamić: Ja sam hrabra, makar vjerujem da je tako, ali nisam lišena lucidnosti. Pokušavala sam tada „osvijestiti“ Francuze, kao što pokušavam to raditi i kod nas, u Bosni. Ali, iskreno, mislim da se ovakvi glasovi mnogo manje čuju, nego oni radikalni. Problem je nastao, isti kao i kod Srba za vrijeme rata devedesetih: identifikacija sa zločincima. A nakon identifikacije, dolazi negacija zločina, i optužbe onog "drugog"
Za Patriju govori o nepoznatim detaljima stravičnog zločina u Parizu, kritizira sramotan odnos nekih Bosanaca prema ubijanju nevinih ljudi i nepotrebno poređenje žrtava. Upozorava na opasnosti koje se javljaju s novim sektaškim islamom u Bosni i Hercegovini, te zavođenja i manipulacije s mladim i nezaposlenim ljudima od Francuske do BiH.
Kako je izgledala ta užasna noć u Parizu? Gdje ste bili kad ste saznali detalje o tragediji? Koja su bila prva saznanja? Kakve su bile reakcije ljudi u vašoj blizini?
Šamić: Te kobne večeri, crnog petka, 13. novembra, tek što sam bacila pogled na jednu književnu emisiju - hommage nedavno preminulom Andreu Glucksmannu, koji mi je bio prijatelj i prijatelj svih onih koji su bili poniženi i uvrijeđeni - nazvao me je sin i glasom u kojem se osjećala tragedija rekao da brzo otvorim TV kanale s novostima, da je u Parizu došlo do pucnjave i da je najmanje 18 poginulih. Moj sin te večeri slučajno nije otišao u te kobne krajeve grada, a obično tamo ide, kao i mnogi mladi, već desetak godina. Otišao je u obližnje predgrađe, ne tako daleko od mjesta tragedije, gdje je slavio s prijateljima nečiji rođendan.
Otvorila sam jedan od kanala koji prenose non-stop vijesti, i naravno - imala šta da vidim. Broj žrtava se iz sekunde u sekundu povećavao.
Moj sin je ostao skoro do samog jutra sakriven u toj kući. Tek sutradan smo saznali da se jedan od ubica parkirao skori pred prozorima te kuće gdje je on bio sa svojim prijateljima. A prije dva dana, saznamo i to da je to bio i glavni režiser cijele te drame, sada već mrtvi Abul Hamid Abaud. Moj sin je mimoišao ubice u nekoliko minuta. Naravno, naknadno nas je spopala panika. Potom sam saznala još mnoge detalje; nema porodice koja nije imala nekog prijatelja ili prijateljevog prijatelja, koji je te večeri izašao s drugovima da se opusti, i koji je nastradao: ili je poginuo, ili ostao sakat za cijeli život.
Što se reakcija iz okoline tiče, to je prvo bila šokiranost. I briga za djecu prijatelja. Telefonirali smo jedni drugima, da bismo saznali gdje je ko, jesu li živi. Moj osjećaj je bio identičan onome koji sam imala ovdje kad je Srbija napala tenkovima prvo Sloveniju, pa Hrvatsku, a očaj dostigao svoj vrhunac kad je napadnuta Bosna i opkoljeno i bombardirano Sarajevo. To je osjećaj krajnje nemoći, gdje ništa ne možeš učiniti da bi pomogao ugroženim. Činjenična razlika je u tome što je tamo rat, odnosno genocid bio izoliran, kako su govorili predstavnici velikih sila (izolirali smo genocid, to su doslovne riječi), dok je u ovom slučaju rak rana zvana crni islam metastazirala, i pokolj se može očekivati na svakom krajičku planete.
Mene su odmah zvali prijatelji iz cijelog svijeta da me pitaju kako se osjećam i ja sam im se javno zahvalila u otvorenom pismu koje je objavljeno u e-novinama. Ono što me je duboko zaboljelo, mene i moje prijatelje i poznanike Sarajlije, jeste međutim reakcija nekih naših sugrađana i nekih Beograđana i Srbijanaca, koji umjesto da nas pitaju kako smo, odmah počeše s napadima na Francusku. Samo što nisu rekli tako vam i treba; neki su čak i to govorili javno. Odmah je počelo takmičenje u viktimizaciji, u prolivenim suzama za ove ili one, mjerkanje čije smrti su važne, čije nevažne. Krajnji neukus i krajnja nečovječnost.
Zamislite da su Francuzi, i mi koji smo se ovdje zadesili kad je počelo da se puca po Sarajevu, kad su Srbi otvarali logore, poručili našim sugrađanima "tako vam i treba". Ako smo mi ovdje to zaslužili, a naročito ti mladi nevini ljudi, slijedeći logiku naših „osvetnika“ i Srbijanaca koji su se odjednom našli na strani islamista, može se onda reći, da su i „oni tamo“ devedesetih godina, moji sugrađani, zaslužili bili da ih Srbi ubijaju tolike godine.
Takvi ljudi nisu u stanju da shvate da ima vrijeme kada se mora zašutjeti, oni ne znaju šta je dostojanstvo; ne znaju šta znači odati minutu šutnje nevinim žrtvama, a tek kasnije eventualno raspravljati o greškama raznih politika. Zar treba ponavljati da uvijek nevini stradaju.
Pariz je megapolis, ali jeste li možda poznavali neke žrtve ili njihove porodice? Jeste li možda kasnije prepoznali neke stradale osobe?
Šamić: Ja srećom nisam sama nikoga poznavala, ali moj sin i njegovi prijatelji jesu, tako da imamo osjećaj da nema porodice koja nije dotaknuta tim masakrom. Sin mi je ispričao kako je prijatelj njegove jedne poznanice uspio da ostane živ u pokolju u sali Bataclan, gdje je bilo oko sto mrtvih, ali je potom dva dana nakon toga, kad su svi ponovo bili izašli iz svojih skloništa, poginuo na motoru; pomeo ga je automobil.
Mi u Bosni imamo malo informacija o ovom tragičnom događaju. Ko su većinom žrtve i koliko se o njima do sada zna?
Šamić: Žrtve su u glavnom mladi ljudi, jer je to kvart u koji oni odlaze, posebno vikendom, i to samo Parižani. To nisu turistički kvartovi u pravom smislu riječi, nego dijelovi grada puni kafana i restorana, gdje nije pretjerano skupo i gdje je noću veoma živo. Nekada su mjesta za izlazak mladih bila Saint Germain des Prees, ili Montparnasse, uglavnom lijeva obala Pariza, dok su danas, već desetak godina, to četvrti oko Republike i Bastille, gdje je najzad i velika, nova pariska Opera.
Osim mladih, tu je, ipak, bilo i Parižana starije dobi, a bilo je i stranaca, najviše mladih, koji dobro poznaju Pariz.
Treba naglasiti da ovaj put ubice nisu ciljale samo „islamofobe“, nego sve odreda koji dišu francuski i pariski zrak, pa je tako među poginulim i ogroman broj muslimana. A muslimani i islam su, ne zaboravimo, prva i najveća žrtva tih drogiranih kriminalaca i ubica u ime Allaha.
Nemamo, recimo, vijesti u kakvom su trenutno stanju ranjeni ljudi u tom terorističkom napadu. Koliko ih se izvuklo iz kritičnog stanja? Kako danas francuski mediji govore o masakru?
Šamić: Broj žrtava se do sada popeo na 130, dok je oko 350 ranjenih na liječenju, a oko stotinjak u kritičnom stanju. Nakon šoka, tuge i revolta, došlo je vrijeme za razgovor o greškama, o kritici, o analizama, gdje se ističe da je to apsolutno bio atak na francuski, odnosno čisto pariski način života, na slobodu, na slobodan način života. Neki političari otvoreno osuđuju francusko uplitanje u libijsku politiku i bombardiranje Libije, što je dovelo do još većeg haosa i na Srednjem Istoku, i do ove tragedije.
Ističući i druge greške francuske politike, iznad svega američke, čije greške su očite od 2003. i bombardiranje Iraka. Niko tu ne štedi ni ulogu Saudijske Arabije i Katara koji su glavni finansijeri manijaka zvanih Daesh (ISIL); ili Turske preko koje se prodaje zločinačka nafta.
Kako je reagirala velika muslimanska zajednica u Parizu na ovaj zločin? Kakve reakcije su se mogle čuti od muslimana Pariza? Je li bilo nekih posebno značajnih ili specifičnih pokušaja osude i odavanja počasti žrtvama?
Šamić: Konačno su svi predstavnici muslimana javno osudili ovaj zločinački čin (što nije bio slučaj ranije). Tražili su da se "ova bolest koja truje sve, pa i islam istrijebi svim sredstvima iz Francuske". Ipak, neki imami i dalje šire zlo. Recimo, za njih je i dalje najveći grijeh slušati muziku, a nije ubiti one koji je slušaju. Tako oni pričaju na svojim hutbama maloj djeci u džamijama, prijeteći im da će se, ako budu slušali muziku, pretvoriti u svinje. Takvih imama, nažalost, velik je broj u Francuskoj; to su priučeni imami, koji nisu završili nikakve škole, nego su unajmljeni inostranim novcima. Neki političari traže da se zatvore salafitske džamije, koje su rasadnik mržnje i terorizma. I sama smatram da je to apsolutno neophodno.
Možete li nam reći nešto o sadašnjim odnosima pojedinaca i države prema francuskim muslimanima?
Šamić: Svi u medijima, svi političari i intelektualci u horu svakodnevno ponavljaju litaniju da se ne smije praviti amalgam između muslimana/islama i islamista, ali će to teško ići ubuduće. Može se do besvijesti ponavljati to nije islam, ubice tvrde da to rade u ime Allaha i obećavaju da će uskoro srušiti sve najveće spomenike kulture u cijelom svijetu, počevši prvo od zapadne kulture. Već su, inače, uništili sve kulturne spomenike u Siriji i Iraku, koji su im došli pod ruku. A onda ih, zamislite, prodaju na crno trafikantima. Osim prodaje nafte, veoma su česte vijesti o prodaji organa onih koje zakolju svojeručno. Smatra se da je takvih slučajeva ogroman broj.
Francuska je bila ponosna na svoju multietničnost, na multikonfesionalnost i naročito na multikulturu. Kako to danas izgleda? Jesu li u krizi te francuske vrijednosti?
Šamić: Te republikanske vrijednosti su odavno došle u krizu zbog opće ekonomske krize, zbog nezaposlenosti mladih, zbog ksenofobije i rasizma, koji ipak odavno postoje, usprkos toleranciji i demokratiji s druge strane, koja je paralelno uz sve ono pomenuto, a loše evidentna. Problem su odavno neka predgrađa, posebno na sjeveru Pariza, i u nekim drugim gradovima, gdje je došlo do getoizacije, gdje su mladi, najviše magrebskog porijekla, prepušteni dilerima droge i besposlenosti. Kao takvi su sasvim podložni manipulacijama. Ti mladi, za razliku od roditelja, čak ne znaju ni govoriti francuski kako treba.
Vi ste bili prva osoba koja je putem društvenih mreža poslala iz Francuske, uoči ubistva dva vojnika u Sarajevu, upozorenje radikalnih grupa da će napasti Bosnu. Kako vam se to činilo u prvi momenat? Drugi nisu vjerovali u tu mogućnost, a vi ste ipak reagirali?
Šamić: Kao orijentalista, već godinama izučavam islam i Orijent, a onda i našu varijantu islama. Radikalizacija je nastala za vrijeme rata, i odmah nakon rata. I sve više raste, uz inostrane novce; tu nema nikakve religioznosti ili duboke vjere u Boga, nego je jednostavno riječ o manipulaciji, prvenstveno od Saudijaca i Katarana, koji se sve više uvlače u pore našeg života i žele nametnuti svoje običaje i tradicije koje su nam donedavno bili potpuno strani, kao što je to bila i njihova varijanta islama, posebno onog vehabijskog i selafitskog tipa, koji su nastali u Saudijskoj Arabiji i koji važe kao jedina sekta u islamu. Mora se priznati i podvući da je uopće ponašanje pristalica te varijante islama apsolutno sektaško. Oni imaju kalifu danas, u sekti je to guru, radi se o istom pranju mozga, kakvo se dešava u sektama, istom psihološkom utjecaju na nesretne mlade ljude, koji misle da nemaju budućnosti, koji su u adolescentskoj krizi, koji se osjećaju bespomoćnim i beskorisnim u društvima; tako rade vođe sekti, tako rade i islamistički gurui. Ja sam ih vidjela u Sarajevu odavno, oni su sve moćniji, sve agresivniji, sve drskiji, sve bogatiji...
O rastu islamizma i radikalizaciji sam prije više godina napisala roman Portret Balthazara Castiglionea, ovdje je na francuskom izašao u izmijenjenom obliku kao Portrait de Blathazar, kod M.E.O. izdavača, i za taj roman sam dobila jednu književnu nagradu 2014. U knjizi upravo govorim o tome da nije lako na prvi pogled, gledajući naše društvo, primijetiti prijetnju te sekte...
Tako da me nije iznenadilo to što se u Sarajevu desilo ubrzo nakon pokolja u Parizu. Nažalost, to je tek početak. Ukoliko se naše vlasti ne trznu iz svoje decenijske uspavanosti i zaokupljenosti novcem, jer prodaju upravo Saudijcima i Kataranima najljepše dijelove naše zemlje na sto godina, a da niko ne zna šta im je krajnji cilj toga, ako se dakle ne urazume, i ne odustanu od politike "poslije mene potop", ako ne spriječe djelovanje svih "opasnih elemenata" među vehabijama i salafitima, sve će uskoro otići dođavola.
Vi ste tokom agresije na BiH i tokom ubijanja vašeg Sarajeva bili neka vrsta osobe koja je budila francusku savjest. Bili ste hrabri i uporni u osudi zločina. Mi smo vas tada u opkoljenom Sarajevu gledali sa zahvalnošću. Danas se osjećamo jadno kad iz Pariza dolaze te užasne vijesti o masovnom ubijanju. Kako se vi danas osjećate s takvim iskustvima?
Šamić: Ja sam hrabra, makar vjerujem da je tako, ali nisam lišena lucidnosti. Pokušavala sam tada „osvijestiti“ Francuze, kao što pokušavam to raditi i kod nas, u Bosni. Ali, iskreno, mislim da se ovakvi glasovi mnogo manje čuju, nego oni radikalni. Problem je nastao, isti kao i kod Srba za vrijeme rata devedesetih: identifikacija sa zločincima. A nakon identifikacije, dolazi negacija zločina, i optužbe onog "drugog"
- kamen spoticanja
- Posts: 13126
- Joined: 08/11/2009 15:29
- Location: na tragu za Istinom
#4184 Re: Pariz
Nisu nasli pasos?insomnia78 wrote:U jednom od pariskih predgradja, u smecu pronadjen prsluk sa eksplozivom, bez upaljaca
- vazi
- Posts: 8853
- Joined: 07/04/2010 15:31
#4185 Re: Pariz
kamen spoticanja wrote:Nisu nasli pasos?insomnia78 wrote:U jednom od pariskih predgradja, u smecu pronadjen prsluk sa eksplozivom, bez upaljaca
- insomnia78
- Posts: 61961
- Joined: 03/04/2011 14:43
#4186 Re: Pariz
Policija predposstavlja da je upravo Salah Abdelsam ostavio pojas sa eskplozivom u noci napada
Navodno je log njegovog telefona u noci napada 13-og novembra zabiljezen na baznoj stanici u pariskom predgradju Montrouge
On je, inace oznacen kao glavni logosticar napada
Iznajmio je aute, on je i vozio crni Clio u noci napada, kao i dva stana u kojima su neki od njih boravili
Navodno je log njegovog telefona u noci napada 13-og novembra zabiljezen na baznoj stanici u pariskom predgradju Montrouge
On je, inace oznacen kao glavni logosticar napada
Iznajmio je aute, on je i vozio crni Clio u noci napada, kao i dva stana u kojima su neki od njih boravili
- kamen spoticanja
- Posts: 13126
- Joined: 08/11/2009 15:29
- Location: na tragu za Istinom
#4187 Re: Pariz
Novinari Al-Jazeere Plus pronašli su osobu sa fotografija objavljenih u velikom broju medija, među njima i onima sa Balkana.
Ne zove se Hasna, nego Nabila, živa je i nema veze s terorizmom.
Nabila kaže da su fotografije nastale tokom njenog boravka u Francuskoj.
– Rodbina koju dugo nisam vidjela mislila je da sam poginula – priča Marokanka koja sada pokušava ispraviti sliku o sebi.
Kaže da novinar nije istražio porijeklo fotografije, već je samo objavio ono što je dobio.
smrdim/velika-medijska-obmana ... adi-video/
Ne zove se Hasna, nego Nabila, živa je i nema veze s terorizmom.
Nabila kaže da su fotografije nastale tokom njenog boravka u Francuskoj.
– Rodbina koju dugo nisam vidjela mislila je da sam poginula – priča Marokanka koja sada pokušava ispraviti sliku o sebi.
Kaže da novinar nije istražio porijeklo fotografije, već je samo objavio ono što je dobio.
smrdim/velika-medijska-obmana ... adi-video/
- insomnia78
- Posts: 61961
- Joined: 03/04/2011 14:43
#4188 Re: Pariz
Ne pali se bezveze
Neke od slika jesu njene a ne Hasnine ali je to do novinara zeljnih senzacije
Neke od slika jesu njene a ne Hasnine ali je to do novinara zeljnih senzacije
- kamen spoticanja
- Posts: 13126
- Joined: 08/11/2009 15:29
- Location: na tragu za Istinom
#4189 Re: Pariz
Ne budi dosadaninsomnia78 wrote:Ne pali se bezveze
Neke od slika jesu njene a ne Hasnine ali je to do novinara zeljnih senzacije
- Truba
- Posts: 94297
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#4190 Re: Pariz
tako je naš profa besim spahić postao ambasador u turskoj čini mi se u avazu
istoimeni besim spahić
istoimeni besim spahić
- mO k3
- Posts: 34082
- Joined: 23/09/2009 14:16
- Location: https://youtu.be/xk7QKTXQGbg
#4191 Re: Pariz
Mislim da je hakiz u pravu .. vidi kosovo najbolji primjerArteta wrote:Govoris o periodu koji nije moguce napisati, a do tad sve ljude skupa mozda pogodi meteor ili nesto slicno.Hakiz wrote:Ali, imaš granicu. Imaš granicu mogućeg, onoga što je zakonima fizike moguće napraviti. Što si tehnološki napredniji, prije dosegneš tu granicu. Onaj koji je manje napredan od tebe ide sporije, ali i on će jednog dana doći do te granice, znači do nivoa na kojem si ti. I tada, kada svi imaju istu tehnologiju, broj ljudi će postati bitan. Jedini način da te brojnija grupa sa istom tehnologijom ne pobijedi je da tu grupu uništiš prije nego što dođe na tehnološki nivo na kojem si ti.Arteta wrote:Arapi ce mozda za 100 godina napredovati 100 koraka, ali Izrael ce napredovati 1000 i bit ce jos veca razlika.
Broj stanovnika (sirotinje) nema veze ni sa cim.
Dzaba Africi novih milion plemenskih ljudi kada drzava od njih i nema neke koristi.
Koliko ja vidim kroz istoriju, Izrael ne bi imao ništa protiv da to napravi. Oni ionako kažu da su odbrani narod i da ne polažu račune ljudskim zakonima, nego višoj sili, to jeste jahveu.
U prethodnom postu sam pisao o periodu od 100 godina, a jedno je sigurno da tada e nece u potpunosti iskoristiti resursi efikasno i efektivno.
- Baltazar_khan
- Posts: 7940
- Joined: 25/08/2008 01:46
- Location: Moj grad, moj klub
#4192 Re: Pariz
opet neki belaj u francuskoj
- potočanka
- Posts: 70840
- Joined: 09/11/2008 20:38
- Location: vjerna ŽEKIPA
- insomnia78
- Posts: 61961
- Joined: 03/04/2011 14:43
#4194 Re: Pariz
Izgleda da je rijec o pljacki koja je posla po zlu
Nakon toga je doslo do razmjene vatre sa policijom
Nakon toga je doslo do razmjene vatre sa policijom
- sjedi 1
- Posts: 1296
- Joined: 26/10/2015 17:58
#4195 Re: Pariz
Pasoš se pojavi kad dođe do eksplozijekamen spoticanja wrote:Nisu nasli pasos?insomnia78 wrote:U jednom od pariskih predgradja, u smecu pronadjen prsluk sa eksplozivom, bez upaljaca
-
splinter
- Posts: 8732
- Joined: 08/10/2011 12:28
#4196 Re: Pariz
Jel to provjereno? nadam se da nije opet sranje s nakim teroristimainsomnia78 wrote:Izgleda da je rijec o pljacki koja je posla po zlu
Nakon toga je doslo do razmjene vatre sa policijom
- TAFKAP
- Posts: 12052
- Joined: 30/09/2011 07:49
#4197 Re: Pariz
E jesu našli kad će je pljačkat
Blago majci za njih
- insomnia78
- Posts: 61961
- Joined: 03/04/2011 14:43
#4198 Re: Pariz
Pa nije bas 100% al ovdje sve televizije vrte tu verzijusplinter wrote:Jel to provjereno? nadam se da nije opet sranje s nakim teroristimainsomnia78 wrote:Izgleda da je rijec o pljacki koja je posla po zlu
Nakon toga je doslo do razmjene vatre sa policijom
Pljacka u kojoj je uvestvovalo vise naorizanih osoba je posla po zlu nakon cega je doslo do potjere, razmjene vatre sa policijom i uzimanja talaca
Specijalna policijska jedinica RAID je upucena tamo
PS: mediji se bas i ne pretrzu sa izvjestavanjem, mislim pice vjesti dole na baneru a oni trenutno pricaju o Belgiji
- HAVANA
- Posts: 32694
- Joined: 19/08/2008 23:04
#4199 Re: Pariz
Haha,sega pravo.sjedi 1 wrote:Pasoš se pojavi kad dođe do eksplozijekamen spoticanja wrote:Nisu nasli pasos?insomnia78 wrote:U jednom od pariskih predgradja, u smecu pronadjen prsluk sa eksplozivom, bez upaljaca
