Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
haubica_i_to_teshka wrote:Ne postoji ta kazna koja ce adekvatno kazniti zlocinca. Niti ce je iko ikada uvesti/smisliti. Ni smrtna kazna, nije satisfakcija.Ni jedna kazna ne moze nadomjestiti bol za ubijenim najmilijim, za prekinuto djetinjstvo, za sve one strahove i patnje kroz koje smo proshli...
Ova presuda je poraz jedne ideologije i jednog od sprovodilaca te iste.
Zadovoljan sam preinacenjem u dozivotnu.
Ljudska psiha drugacije reaguje kada cuje DOZIVOTNA nego 40. Nama,koji smo bili protiv te ideologije ljepshe zvuci, lakshe se izgovara.
Njima je teze izgovoriti DOZIVOTNA nego 40g
Ostaje i malo gorcine za druga mjesta,ali...ima i politike tako da
Bitno je najviše iz razloga što treba poslati poruku da je za genocid i ostale ratne zločine za koje je osuđen adekvatna jedino maksimalna kazna.
Naravno, nego da ne bih pisao predug post, elaborirao/ovo/ono
Nije isto i za nekog "prosjecnog" ko nije iz nashih krajeva kada cuje Dozivotna.
Niti mladjim generacijama koje nisu dovoljno upucene.
Drugacije se dozivljava 40 a drugacije dozivotna.
GandalfSivi wrote:Sta ces prijaviti, sto te pitam gdje su zlocini u cijeloj teoriji? Ne znam za tebe licno, ali puna mi je neka stvar relevatizacije i prica o “svetskim zaverama”, a svi zaboravljaju spomenuti za sta su ti ljudi optuzeni. Nema abstrakcije, sve konkretne optuzbe za konkretne stvari, utvrdjene izvan razumne sumnje.
ljudske tragedije su najsenzibilnija moguca stvar na svijetu i o njima je moguce govoriti samo u kontekstu saosjecanja. zlocini su pocinjeni. genocid je pocinjen, ogormne tragedije. ne postoji adekvatna kazna ni za najmanji pojedinacni zlocin a kamoli za one najvecih razmjera. tu se nema sta reci i zrtva je uvijek u pravu.
razocaranje nastaje kada se to prenese na polje politike jer politika nije emotivna vec interesna kategorija.
Kod mene je to poprilicno jednostavno. Za zrtve (i sebe se smatram medju istima, cijeli rat proveo u Sarajevu), ovo jeste velika satisfakcija. Nece nam niko vratiti ni mrtve, ni ublaziti traume, ali ovo jeste dio te ukupne satisfakcije.
Pasce je radilo sve zlocine za koje je optuzen, i sada neka ispasta. Nema tu politike, to je licno.
Ti si taj koji je uletio sa pricom o urotama i dogovorima, tako zajebi to ba, ne danas, ne na ovoj temi...
I ja sam prveo rat u opkoljenom Sarajevu, izgubio najblizeg clana porodice i jos mnogo toga..., pa vala ne osjecam nekakvo specijalno olaksanje, ali mi jeste drago. Kada bih znao da mu najblizi umiru u najgorim mukama, a on to gleda i ne moze im pomoci, onda bih osjetio koliko-toliko olaksanje.
Last edited by drag_gost on 21/03/2019 00:32, edited 4 times in total.
Karadžić osuđen na doživotnu.
Neki kažu: "Uvijek ćeš živjeti u našim srcima"!
To znači : uvijek će biti u kazni, gdje god da bude i u kakvom god liku da se pojavi!
Moze li ova presuda uticati na drukcije ishode drugih sudskih procesa? Npr.individualne tuzbe zrtava torture,tuzbe protiv RS, logorasi, zahtjevi za odstetu, na visem nivou recimo za ukidanje RS ako se pojave uslovi isl?
Kad cujem ispovijesti ljudi iz srebrenice, bratunca, prijedora ili visegrada ne mogu biti zadovoljan i da su ga danas objesili. Cinjenica da su ti gradovi u rs mi stvara samo takvu mrznju. Nema tu pravde i pomirenja dok god je takvo stanje. Nadam se samo da im se sve ovo vrati na isti nacin. Svima koji imaju veze sa zlocinima ili negiraju genocid. Dace Bog.
Nista ova presuda nece promijeniti u BiH.
Dovoljno je bilo vidjeti reakciju "gradjana" Pala i Banja Luke da se vidi kakav mentalni sklop tamo obitava.
Ili dodikovo opelo kako presude suda u Hagu nisu donijele "pomirenje" u BiH.
drag_gost wrote:
I ja sam prveo rat u opkoljenom Sarajevu, izgubio najblizeg clana porodice i jos mnogo toga..., pa vala ne osjecam nekakvo specijalno olaksanje, ali mi jeste drago. Kada bih znao da mu najblizi umiru u najgorim mukama, a on to gleda i ne moze im pomoci, onda bih osjetio koliko-toliko olaksanje.
Cudno je pravo, cekam na ovaj dan dugo vremena, i ono, jutros se probudio, napravio kafu, upali FACE tv, i pricaju oni o mogucem ishodu, hajde sve hladan, i pocelo citanje presude, Senad prenosi sve sto cuje, broje se zalbe, odbijanje istih, ja sve analiticki razmisljam, dadose mu dozivotnu, osjetim neku satisfakciju, nije previse, ali opet okay.
I onda pola sata kasnije ide snimak iz sudnice, i onaj momenat kada ga je sudija zovnuo da se ustane, kada mu je procitao presudu i kada ga je kamera priblizila, u sekundi mi kroz glavu prodje puno toga, i sta smo licno sami prosli, i sta smo vidjeli oko nas, i svo zlo koje je prosipao, i njegovu nadmenost, i kako nam je zivote sjebao, i svega mi, u tom momentu sam se borio sa suzama, stislo niotkuda, valjda tako nekada u zivotu dodje.
I imam utisak da se jedno poglavlje zavrsili, svi smo davno na ovaj ili onaj nacin nastavili dalje, nema tih nekih drama da se rat svaki dan spominje, ali ipak hoce biti drugacije (za mene licno) od danas...
Ne zaboravimo gospodo, da se kod pripreme i potpisivanja Daytona 1995 god, nisu imali "relevantni" dokazi o dešavanjima oko Srebrenice, nisu bile otkrivene i istražene najveće masovne grobnice, nismo imali dokumente, naredbe, prepiske i strog. pov. naređenja vojsci, nismo imali "svedoke pokajnike" i nismo imali dokazane i presuđene ratne zločince!!!!
Čisto za razmišljanje, da li ima mogućnosti o postavljanju pitanja opstanka ovakvog političkog uređenja zemlje, naziva pojedinih dijelova teritorije BiH, samog uređenja BiH ili dijelova njene teritorije, da li su neke stvari nepromjenjivi fakti, da li su neki nazivi nepromjenjivi ili realni i da li odgovaraju političkom uređenju, da li je realno da bude kažnjen tvorac za najgora zlodjela a da opstane njegov proizvod, itd.
Medjunarodne presude vojnom,politickom i policijskom vrhu genocidne tvorevine za zlocine ,etnicka ciscenja i genocid...the end.
Eto srbi u BIH,mogu komotno ukinut naziv skole nadiven po osudjenom ratnom zlocincu kao gest dobre volje i pocetka izgradnje suzivota i medjunacionalne tolerancije...
tuzlak1212 wrote:Kad se vec prozivaju Jugobosancine
Tito je ovakve na vrijeme streljo i briso ih iz postojanja
Netačno, diktator i Islamofob broz je zločince primao kao svoje, dijelio im pomilovanja redom i davao im najviše funkcije;
Nakon nekog vremena izišao je Strajo Kocović, bradat, obučen je bio u oficirsku uniformu sa čizmama. Preko ramena visili su mu redenici. Na šubari je imao petokraku. Nije me pozdravio samo je čudno pogledao u moj M.P. i bombe na kajišu. Tito ga je ispratio na vrata.
– Šta ovaj radi kod Tebe? pitao sam Tita. – To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi. Šaljem ga danas sa Borom Tosovićem u Čelebiće da mobiliziraju još jedan odred. Tebe trebam hitno, – rekao mi je.
Na referatu o angažiranju muslimana predložio sam Vrhovnom Štabu slijedeće:
lzdati javni proglas u kome će se osuditi četnicko klanje nad nevinim muslimanskim življem u Foči.
Organizirati posebnu komisiju koja će opljačkane stvari i namirnice oduzeti i vratiti vlasnicima.
Ukinuti narodni odbor, u kome su samo Srbi, i to neki četnici, i samo jedan musliman, Ferid Čengić, koji uopće nije iz Foče. Imenovati novi narodni odbor koji će biti sastavljen po broju stanovnika Foče od muslimana i nekompromitiranih Srba.
Ukinuti sadašnji sud, koji mjesto da sudi četničke koljače i da dade satisfakciju muslimanima, osudio 12 muslimana na smrt. Među njima narodnog opozicionara beogradskom režimu prije rata, predsjednika općine u Ustikolini Suljbega Čengića, za koga mi je Moša Pijade rekao, da je bio ispravan i da smo ga trebali pozvati na suradnju.
Imenovati narodni sud, koji će suditi sve koljaće i organizatore klanja, koji se nalaze na partizanskoj teritoriji. Takav pravedni stav prema muslimanima stvoriće povjerenje muslimanskih masa prema partizanskom pokretu i oni će se opredijeliti za nas. Po mom mišljenju za to je bio zgodan momenat. Ustaše su se bile kompromitirale kao pomagači i sluge okupatora. Četnici su svojim zločinima izazvali mržnju svih ljudi, a pogotovo muslimana, na kojima su počinili tako strašan zločin. Ako mi ovo propustimo, Pavelić ce iskoristiti priliku da se prikaže kao jedini branilac hrvatskih života u istočnoj Bosni, a mi ćemo se kompromitirati, da smo sankcionirali jedan od najgnusnijih zločina u povijesti Bosne. I možda zauvijek izgubiti domaće mase na ovom području.
Sa mnom je bio i Ferid Čengić, koji se nije usudio na pitanje Tita potvrditi da po svim stvarima dijeli moje mišljenje.
Na tome savjetovanju Vrhovnog Štaba bili su prisutni: Tito, Marko (Aleksandar Ranković), Moša Pijade, Lola Ribar, Milutinović-Milutin i Milovan Đilas. Jedini, koji je izgleda akceptirao moje izlaganje bio je Milutinović, koji je rekao, da bi u vezi sa tim trebalo održati kratak sastanak CK i Vrhovnog Štaba. Tito je smatrao, da je stvar sasvim jasna, da mi po tom pitanju nemamo mnogo diskutirati. Aleksandar Ranković mi je odgovorio slijedeće:
– Treba smatrati našom velikom političkom pobjedom, da je osnovna četnička masa prilikom nastupanja naših jedinica prešla nama. Mi ne možemo iz obzira prema njima da pohapsimo i sudimo njihove komandante, ma da su oni bez sumnje počinili zločin prema muslimanima. Drugo, muslimani se još kolebaju i ne može biti govora o njihovom masovnom prelazu na našu stranu, a pojedinačni prelazi mogu nam škoditi, jer će izazvati lošu reakciju Srba. Nama muslimani u Foči sada nisu potrebni kao borci nego kao pomagači. Mi imamo šnajdersku, šuštersku i druge radione; muslimani neće da nam rade; tvoj zadatak je da se privuku k nama. Naravno naše simpatizere i članove partije mi ćemo prikriti i slati na drugi teren, gdje kao takvi mogu djelovati.
Pravio sam zabilješke o razgovorima sa ljudima muslimanima i katolicima, koji su klani i Srbima četnicima koji su klali. Pogledao sam sva zgarišta i mjesta gdje su četnici vršili klanja i obišao četnički zatvor, u kome su zidovi bili poprskani krvlju i mozgom. Pogledao okolna srpska i muslimanska sela. Pošto sam imao jugoslavensku oficirsku uniformu, kožni kaput, pištolj, MP, jašio konja, to su prema meni Srbi seljaci bili povjerljivi u uvjerenju, da sam Srbin.
– Kakovi ste, brate, vi Srbi, – pitali su me Srbi seljaci, kad ne date da istrijebimo Turke?
– Nije srpstvo valjda u strijeljanju muslimana. – Pokušao sam da im objasnim, kako žive drugi narodi i da je sramota što se kod nas radi. – Samo da vi odete. Daćemo mi njima, – kazala mi je jedna žena.
Muslimani su bili prestrašeni. Nisu se nama tužili, niti se na nas nešto obraćali. Jedanput šetajući uz Drinu sreo sam jednu muslimanku, koja mi je prišla.
– Ja sam majka Ibra Muftića, on je sa tobom išao u školu i družio se s tobom.
– Da, da, sjećam se. Šta je s Ibrom?
– Zaklali su ga, i oca mu i sestru i mlađeg mi sina Abdurahmana. Mene su htjeli i jedan kaže: – Ostavite nju neka živi i neka priča kakva sudbina je zatekla Turke.
– A tko je to učinio?
– Popadić Ranko i Zecević. Danas sam ih srela obadvojicu – Popadić je vaš -, komandir.
Otrčao sam u komandu mjesta, Čolaković Rodoljub i Risto Tosović su bili tamo. Ispričao sam im uzbuđen sve to i tražio, da se ovi koljači uhapse.
Čolaković i Tosović nisu nimalo bili začuđeni niti uzbuđeni ovom pričom. Čolaković mi je rekao:
– Kada bi mi hapsili koljaće među ovdašnjim Srbima, onda bi pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika.
– Pa to je strašno, drugovi, da mi ništa ne radimo, nego ih još primamo u naše redove.
– Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba, rekao mi je Tito kad sam tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.
– Ali to nije protusrpska politika. To je protukoljačka politika i ja sam uvjeren, da to nije na svim mjestima tako. – Ti izgledas slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš, rekao mi je Tito opraštajući se.
Tada sam shvatio, da sam nemoćan. Plivati uz bujicu meni samome bilo je nemoguće. To nisu bili dani mojih sumnja, to su bili momenti, kada sam bio na rubu definitivnoga prekida i tada mi je sinula u glavu misao da napustim redove partizana. Ali ja sam znao, ako tu namjeru pokažem, biti ću nemilosrdno srijeljan. Da pobjegnem? Tada se nije moglo birati. Oko mene bili su samo ustaše, četnici i Nijemci.
Možda sam trebao svoj stav zatajiti. Ne protiviti se stavu Vrhovnog štaba i tek sa čvrste pozicije jednog komandnog položaja nastojati učiniti, što se može. Ali ja sam tada smatrao za svoju dužnosti, da upozorim na pogreške pokreta i komande.
Poserem se i na maršala i na tita! On i drugi "četnikoljupci" su istima i dali oružje u ruke a što je gore - kontrolu i moć da umalo uspiju u ostvarenju velikosrpskih planova iz "načertanija" u ovoj protekloj agresiji...samo Allahovom dž.š. milošću to i nisu uspjeli, isto kao što trenutna država BiH opstaje isključivo Njegovom voljom i zaslugom Šehida zbog kojih se je On valjda i smilovao pa nas nije izbrisao sa lica zemlje...iako smo to možda i zaslužili jer smo veličali (a pojedinci još veličaju) toga diktatora-četnika, haram vam bilo.
zilog wrote:Na RTRS Krstan Simic im fino objasnio...
Nisam vjerovao svojim usima
Sta je rekao ?
Ukratko, kako bi im i mi rekli kako sa pravne tacke stoje stvari. Kako je ICTY formiran na osnovu misljenja UN komisije na cijem celu je bio Egipcanin-Kopt-Pravoslavac...
zilog wrote:Na RTRS Krstan Simic im fino objasnio...
Nisam vjerovao svojim usima
Sta je rekao ?
Ukratko, kako bi im i mi rekli kako sa pravne tacke stoje stvari. Kako je ICTY formiran na osnovu misljenja UN komisije na cijem celu je bio Egipcanin-Kopt-Pravoslavac...
Eh, da sad Bošnjaci imaju političare mudre, pa da ovu presudu iskoriste kao zamajac i poguraju svim snagama ka ukidanju RSa, itekako bi imali šanse za ukidanjem iste jer, čitav politički i vojni vrh je osuđen za UZP, Genocid. Postojanje RSa je, kao da je Nacistička Njemačka nastavila sa postojanjem, nakon 2 svjetskog rata.
Čak mislim da je ovo odvajanje Srbije od UZP na neki način, puštanje Rep Srpske od strane Srbije niz vodu, mislim da je to taj kompromis između Srbije i NATO/EU. Eh sad, koliko su naši političari sposobni da ovu priču defakto završe, ostaje da se vidi.
Kad procitam ovo "ustao, napravio kafu i tv i presuda" prvo sto mi kroz glavu prodje "nezaposlen"
Ja juce sa posla i discovery gledao manite me vise devedesetih, na Japance dvije atomske bacili pa to obiljeze samo, a kod nas preko 20 godina proslo od rata i samo se o ratu prica zato i jesmo tu gdje smo
zavrzlama wrote:Medjunarodne presude vojnom,politickom i policijskom vrhu genocidne tvorevine za zlocine ,etnicka ciscenja i genocid...the end.
Eto srbi u BIH,mogu komotno ukinut naziv skole nadiven po osudjenom ratnom zlocincu kao gest dobre volje i pocetka izgradnje suzivota i medjunacionalne tolerancije...
Ja sam protiv toga. Žestoko. Moja je sramota škola i ulica Mustafe B. Isto ko što je lakmus papir Mustafa B., nek bude i naziv studenstkog doma.
P.S.
Samo da ponovim za tezu da pravde nema na ovome svijetu. Ima, ali je relativna. I ne treba odustati od nje kakva god da je.
probook wrote:Kad procitam ovo "ustao, napravio kafu i tv i presuda" prvo sto mi kroz glavu prodje "nezaposlen"
Ja juce sa posla i discovery gledao manite me vise devedesetih, na Japance dvije atomske bacili pa to obiljeze samo, a kod nas preko 20 godina proslo od rata i samo se o ratu prica zato i jesmo tu gdje smo
Ovakve izjave i saopćenja su obično štura i puna fraza.
Ovo je tačno, sadržajno, konkretno i ozbiljno, sa svim važnim akcentima i poentama. Ni dodati, ni oduzeti, to je to.
Po izricanju presude, tužilac Serge Brammertz je izjavio:
Kao što je danas potvrdilo Žalbeno vijeće, Radovan Karadžić je kriv za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. On je zloupotrebio svoju političku i vojnu vlast, zajedno sa ostalim visokim liderima, kako bi pokrenuo nezamislivu kampanju zločina, počinio strašna zlodjela i uništio jednu zemlju.
Karadžić je vodio kamapanje masovnog etničkog čišćenja u kojime su milioni bili raseljeni, desetine hiljada je bilo ubijeno, a veliki broj običnih, nevinih ljudi podvrgnuto silovanju, mučenju, seksualnom ropstvu i drugim vidovima zlostavljanja. On je nadgledao više od tri godine dugu opsadu Sarajeva, šireći teror u gradu u cilju ostvarivanja svojih političkih ciljeva. On je pripadnike mirovnih snaga UN-a koristio kao taoce i živi štit. A u Srebrenici u julu 1995. godine, pridružio se Ratku Mladiću i drugima u protjerivanju 30,000 žena, djevojčica i starica iz njihovih domova, i u ubijanju hiljada muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana.
Ovaj sud Ujedinjenih nacija ga je osudio za njegove zločine na kaznu doživotnog zatvora čime je poslao značajnu poruku da pravda može nadvladati zlo. Danas su žrtve njegovih zločina konačno vidjele kako odgovara za ono što je učinio.
Protivnici Suda će tvrditi da je ova presuda presuda o krivici srpskog naroda. To snažno odbijam. Karadžićeva krivica je njegova lično, a ne krivica njegove zajednice.
Drugi će reći da je Karadžić heroj i da je branio svoj narod. Ovo suđenje je dokazalo suprotno. Karadžić će u istoriji ostati upisan kao ratni zločinac koji je odgovoran za užasnu ljudsku patnju.
Odgovorni zvaničnici bi stoga trebalo da promovišu prihvatanje činjenica koje su utvrđene na ovom suđenju kao osnove za pomirenje. Poricanje zločina i veličanje ratnih zločinaca ne bi trebalo biti tolerisano.
Moralo bi da postoje poštovanje i odavanje priznanja svim žrtvama, kako za ono što su proživjeli, tako i za njihovu hrabrost u borbi za pozivanje na odgovornost. Neosporno je da žrtve iz svih zajednica još uvijek čekaju na pravdu koja im pripada. Moja kancelarija je posvećena pružanju podrške nacionalnim sudovima, na kojima je sada odgovornost da nastave sa procesom donošenja pravde.
Izražavamo svoju zahvalnost međunarodnoj zajednici na njenoj podršci našem radu. Apelujemo na Ujedinjene nacije i njene države članice da nastave da pružaju podršku nacionalnim tužiocima u bivšoj Jugoslaviji koji se bore za više pravde za više žrtava.
manite me vise devedesetih, na Japance dvije atomske bacili pa to obiljeze samo, a kod nas preko 20 godina proslo od rata i samo se o ratu prica 
