Umjetnik, prije svega čovjek!
Svi oni koji su ikada posumnjali da su sportske vrijednosti nestale ili da su prije nekoliko godina sahranjene, da je novac jedina stvar koja pokreće svijet, da su fudbaleri postali plaćenici modernog doba, mnogo su se prevarili. Oni koji su gledali posljednju utakmicu Barcinih momaka, već znaju o čemu je riječ. Kada vam više od 40 hiljada rivalskih navijača uputi standing ovation, onda znajte da nešto nije uredu. Ili jeste?
U našem slučaju, pljesak koji je upućen sa tribina novog Cornellà - El Prat stadiona, u sebi sadrži sve ono što bi današnji sport trebao i morao biti. Zamislite da se ovako nešto desi u Sarajevu, Zenici ili Tuzli? Možete li zamisliti da navijači Zrinjskog plješću nekom od igrača Veleža ili obratno? Nažalost, ja ne mogu jer sport odavno ne živi ovdje. No, da odemo na mjesto gdje je ponovo uskrsnuo, u Barcelonu.
Više od igrača
Dakle, u subotu je odigran jedan od najvećih gradskih derbija u svijetu fudbala. Međutim, dominacija Barcelone na terenu u potpunosti je zasjenila dosadašnje susrete između crvenoplavih i plavobijelih. Espanyol je prvi put u ovoj prvenstvenoj godini poražen na svom terenu. Pet minuta prije kraja utakmice desilo se nešto o čemu će pričati svi oni koji poslije nas budu navijali za bilo koji od ova dva tima. Ili za bilo koji drugi tim. Trebali bi jer ima se tu šta reći.
Rijetki su igrači koji će ovo doživjeti u svojoj sportskoj karijeri. Evo, recimo ja se sjećam pljeska navijača Reala upućenih Ronaldinhu i sjećat ću se ovog što se desilo protekle subote. No, ne bih ni u ovom slučaju u isti koš (ili gol) trpao neponovljivog Gaucha sa Iniestom. Razlozi nisu isti, nisu ni slični.
Čovjek kao što je Andres Iniesta jednom se rodi. Samo jednom. Imamo privilegiju da smo, koliko-toliko, rođeni u istom vremenu u kojem je i on prvi put zaplako. Imao sam priliku gledati ga (i pričati sa njim) u Zenici u kvalifikacijama za proteklo Svjetsko prvenstvo. Novinari Marce, EMD-a i El Paisa nisu mogli da vjeruju čemu svjedoče. Iniesta je izlazio a cijelo Bilino polje, svi navijači naše reprezenatcije pljeskali su ovom Barcinom veznjaku. Luis Martin, novinar El Paisa i veliki navijač Blaugrane nakon toga je sjeo za računar i napisao slijedeće rečenice: "Ovo se ne može desiti svakom igraču. Iniesta je, baš kao što je i njegov klub, više od igrača".
Po drugi put, koliko ja znam, desilo mu se isto na Espanyolovom stadionu. Ne zbog njegovih fudbalskih čarolija već zbog onih ljudskih ili, bolje rečeno, nadljudskih. U finalu proteklog Svjetskog prvenstva napravio je fudbalski presedan. Nakon što je zabio gol u 114. minuti, što je Špancima donijelo titulu, Iniesta je gol posvetio Danielu Jarqueu, svom prijatelju koji je prošle godine preminuo. Jarque je imao samo 26 godina. Bio je kapiten Espanyola. Umro je u Firenci dok je telefonski razgovarao sa svojom suprugom. Nakon njegove smrti, rodila mu se kćerka.
Ljudi su važniji od rivalstva
Višedecenijsko rivalstvo između ova dva katalonska kluba na nekoliko minuta je zaboravljeno. "Dani Jarque siempre con nosotros" moglo se pročitati na tribinama stadiona. To je onaj isti natpis koji je Iniesta nosio ispod svog dresa. Dani i Iniesta odrastali su zajedno. Učili i igrali nogomet u mlađim kategorijama Crvene Furije. Iako su igrali u rivalskim klubovima, bili su kao braća. Njihova veza bila je jača od bilo koje podjele između dva kluba u istom gradu.
- Ja sam to osjetio na terenu - rekao je Iniesta prije nego što je napustio stadion u subotu. "Ovo je velika, najveća stvar. Ljudi su važniji od rivalstva."
Čak i njegov trener, Pep Guardiola, osjetio je nešto posebno, tu veliku ljubav koju je Espanyol pružio Iniesti. To je lijepo, prelijepo. Prije mjesec dana, Iniesta je poklonio Espanyolu tu majicu kojom je obilježeno jedno Svjetsko prvesntvo i mnogo, mnogo života.
Nažalost, engleski sudija je zbog ovog gesta u finalu Svjetskog prvenstva u Johannesburgu pokazao Iniesti žuti karton, zato što je skinuo dres ispod kojeg je pisalo "Dani Jarque uvijek sa nama". To je po svim pravilama FIFA-e i sudija Howard Webb je samo radio po njima. Postavlja se pitanje da li je isto kada dobiješ žuti karton zbog ovoga i zbog životinjskog starta Nigela de Jonga, kung-fu udarca u grudi Xabija Alonsa?
Ukoliko FIFA ima i trunku savjesti, revidirat će to pravilo. Ako ništa, mogli bi to učiniti u znak sjećanja na Jarquea ili ćemo zauvijek ostati u mraku.
No, Barcelona je više kluba, više od grada, više od čina sentimentalnosti - kaže jedan novinar.
Barcelona je izuzetna, neponovljiva momčad koja na krilu ima sveca. Iniesta ne govori puno o svojim talentima, nije od onih koji se hvale. Ali je Pablo Picasso, bivši građanin Barcelone, jednom je napisao: "Ne broji se ono što umjetnik uradi, već samo ono što toga umjetnika čini to što on jeste ustvari".
http://www.fcbarcelonabih.com/kolumne/u ... ovjek.html
tek sad sam skonto o cemu je rijec 
