FC Barcelona

[5 0 5]

U Barceloni smatraju da bi mu trebali pljeskati na svakom gostovanju (jer im je donio naslov svjetskog prvaka).

A ovo juče je bilo za Jarque-a (koji mu je bio blizak prijatelj). No, više od toga pokazali su da ima i vrijednih stvari u životu od rivalstva.

[Vjerujte mi!]

Treba ustajati s mjesta kad komentator na PES-u spomene Iniestu.

[LSD]

Ma Barsa se iživljava nad ostalim timovima, po pet komada svima uvali nebitno jel kod kuce ili u gostima...ovo je postalo i smiješno i žalosno ujedno.

[darius_maximus]

Pa nije ni smijesno ni zalosno, tako je kako je, sada su u nevjerovatnoj formi i steta je pa ce sada pauza, jer su uhvatili nevjerovatan zalet...
Pa nije ni spanska liga toliko losa da im svako moze petaka pucati, jednostavno su im se kockice ekstra poklopile, pa igraci iz B pogona daju golove u Ligi Prvaka...
Slijedeca polusezona ce tek biti zanimljiva...

[5 0 5]

[respo]

radi onog igraca espanyola koji je umro
a iniesta mu odao pocast u finalu
mislim da je to osim ako nema sta drugo

[Jack Be Nimble]

Pa nije ni smijesno ni zalosno, tako je kako je, sada su u nevjerovatnoj formi i steta je pa ce sada pauza, jer su uhvatili nevjerovatan zalet...
Pa nije ni spanska liga toliko losa da im svako moze petaka pucati, jednostavno su im se kockice ekstra poklopile, pa igraci iz B pogona daju golove u Ligi Prvaka...
Slijedeca polusezona ce tek biti zanimljiva...

Jeste. Zato je za mene Milan 88-92 bolja generacija nego Barca. Milan je igrao protiv mnogo jacih protivnika u Italiji i Evropi.

[Charuga]

Nedeljna utakmica PSV-a i ispracaj Ibrahima Afellaya ...

[Cafe Camargue]

Nedeljna utakmica PSV-a i ispracaj Ibrahima Afellaya ...

moćnoooooo

[Chivas1]

Ja gledam na sport klubu pocetak PSV.a i vidim grb barce i nista mi nije jasno tek sad sam skonto o cemu je rijec

[gogadado]

Jeste. Zato je za mene Milan 88-92 bolja generacija nego Barca. Milan je igrao protiv mnogo jacih protivnika u Italiji i Evropi.

Malo morgen. Tih godina su ekipe imali ograničenje od po tri strana igrača po ekipi.

1990 - Giovanni Galli; Mauro Tassotti, Alessandro Costacurta, Franco Baresi, Paolo Maldini; Angelo Colombo, Frank Rijkaard, Carlo Ancelotti, Roberto Donadoni; Ruud Gullit, Marco van Basten
Italy Sebastiano Rossi
1994 - Mauro Tassotti, Christian Panucci, Demetrio Albertini , Filippo Galli, Paolo Maldini, Roberto Donadoni, Marcel Desailly, Zvonimir Boban, Dejan Savićević, Daniele Massaro
1996 - Sebastiano Rossi; Christian Panucci, Alessandro Costacurta, Franco Baresi, Paolo Maldini; Roberto Donadoni, Demetrio Albertini, Marcel Desailly; Zvonimir Boban; George Weah, Roberto Baggio

Tek 95' tzv. Bosmanov zakon dozvoljava više od trojice igrača po ekipi. Danas je koncetracija onog najboljeg što postoji u fudbalu u po nekoliko najbogatijih timova lige petice. Ali ni ostali ne zaostaju. Pogledaj koliko stranaca igra za npr. zagrebački Dinamo. Dešavalo se u Premier ligi da od 22 igrača nijedan englez ne zaigra u prvih 11 (menščini prošle sezone Arsenal vs ne sjećam se). A bilo bi ineresantno vidjeti šta bi bilo da je Blateru prošlo pravilo ograničavanja broja stranih igrača na 5 po ekipi.

- Valdés, Piqué, Puyol, Abidal, Alves, Busquets, Iniesta, Xavi, Villa, Messi, Pedro - početna ekipa vs Espanol i inače najčešća. I još kad uzmeš da je Messi iz Barcine škole. Mada se mora priznati da je Milan, skoro k'o Barca po broju stranaca. Za razliku od npr. Itera, za koji nije ni jedan jedini talijan, u finalu klupskog, zaigr'o. A i rijetko koji kad izađe na teren.

I danas se svaki, imalo talentovaniji klinac, pažljivo prati od horde menadžera. Još malo pa će ultrazvukom gledat djecu, da vide kako se koji rita i šuta, još u utrobi svoje matere. Milioni talentovanih klinaca čekaju svoju priliku. A rijetki je dobiju. Treninzi postali posebna naučna disciplina. Igrači sve češće umiru od silnih napora na utakmicama. Fudbalske taktike također postale nauka.
Danas je Champions League najjače ekipno svjetsko takmičenje, sa najvećom mogućom konkurencijom.

[gogadado]

[Obuca9]

Tek 95' tzv. Bosmanov zakon dozvoljava više od trojice igrača po ekipi. Danas je koncetracija onog najboljeg što postoji u fudbalu u po nekoliko najbogatijih timova lige petice. Ali ni ostali ne zaostaju. Pogledaj koliko stranaca igra za npr. zagrebački Dinamo. Dešavalo se u Premier ligi da od 22 igrača nijedan englez ne zaigra u prvih 11 (menščini prošle sezone Arsenal vs ne sjećam se). A bilo bi ineresantno vidjeti šta bi bilo da je Blateru prošlo pravilo ograničavanja broja stranih igrača na 5 po ekipi.

Šta bi bilo? Ništa, sv eisto što i dosada. Gladni bogatuni bi i dalje krali djecu, ali ovaj put kad bi ih ukrali, sa 12-13 godina bi im odmah mijenjali državljanstva, tako da bi sa 18 godina već bili domaći igrači. Ako se to ikad i desi, jedina posljedica toga će biti totalno slabljenje argentinskog i brazilskog reprezentativnog fudbala, te totalno izdizanje najjačih evropskih sila.

Drugim riječima, reprezentacije Engleske, Španije i Italije će se jednsotavno pretvoriti u ono što je današnja reprezentacija Njemačke, spoj svega i svačega, jedan kvalitetan miks Turaka, Arapa, Balkanaca, Argentinaca, Brazilaca...

[5 0 5]

[Charuga]

Napadački najbolji timovi (Lige petice):

1. Barcelona 51 pogodak (16 utakmica) - prosjek 3,18 po utakmici
2. Real Madrid 39 (16) - 2,43
3. Borussia Dortmund 39 (17) - 2,29
4. Manchester United 36 (16) - 2,25
5. Bayer Leverkusen 35 (17) - 2,05
6. Arsenal 34 (17) - 2
7. Juventus 32 (17) - 1,88
7. Hoffenheim 32 (17) - 1,88
7. Lille 32 (17) - 1,88
10. Villarreal 30 (16) - 1,87

Odbrambeno najbolji timovi (Lige petice):

1. Barcelona 9 pogodaka (16 utakmica) - prosjek 0,56 po utakmici
2. Rennes 11 (18) - 0,61
3. Chelsea 12 (17) - 0,7
4. Real Madrid 12 (16) - 0,75
5. Manchester City 13 (17) - 0,76
6. Milan 13 (17) - 0,76
7. Sampdoria 13 (16) - 0,81
8. Brest 15 (18) - 0,83
9. Villarreal 14 (16) - 0,87
10. Inter 14 (15) - 0,93

Najbolji strijelci u Ligama petice:

1. Cristiano Ronaldo (Real Madrid) 17
1. Lionel Messi (Barcelona) 17
3. Theofanis Gekas (Eintracht) 14
4. Papiss Demba Cisse (Freiburg) 13
4. Nene (PSG) 13
4. Moussa Sow (Lille) 13
7. Mario Gomez (Bayern) 12
8. Srđan Lakić (Kaiserslautern) 11
8. Dimitar Berbatov (Manchester United) 11
8. David Villa (Barcelona) 11

(Izvor: Totalsport)

[5 0 5]

Novi twist u logo sagi

Israel pressures Barcelona to cancel the deal with Qatar Foundation, that would finance Palestinian Islamist organization Hamas.


Onda, Bojan potpisao do 2015. Sad mu je cijena 100m eura.




Lionel Messi - Cristiano Ronaldo Head To Head




i kolačić na kraju:

Redknapp: "What Barcelona did to Real Madrid made them look like a non-league team almost. It was embarrassing and incredible to watch."

[Jack Be Nimble]

Jeste. Zato je za mene Milan 88-92 bolja generacija nego Barca. Milan je igrao protiv mnogo jacih protivnika u Italiji i Evropi.

Malo morgen. Tih godina su ekipe imali ograničenje od po tri strana igrača po ekipi.

1990 - Giovanni Galli; Mauro Tassotti, Alessandro Costacurta, Franco Baresi, Paolo Maldini; Angelo Colombo, Frank Rijkaard, Carlo Ancelotti, Roberto Donadoni; Ruud Gullit, Marco van Basten
Italy Sebastiano Rossi
1994 - Mauro Tassotti, Christian Panucci, Demetrio Albertini , Filippo Galli, Paolo Maldini, Roberto Donadoni, Marcel Desailly, Zvonimir Boban, Dejan Savićević, Daniele Massaro
1996 - Sebastiano Rossi; Christian Panucci, Alessandro Costacurta, Franco Baresi, Paolo Maldini; Roberto Donadoni, Demetrio Albertini, Marcel Desailly; Zvonimir Boban; George Weah, Roberto Baggio

Tek 95' tzv. Bosmanov zakon dozvoljava više od trojice igrača po ekipi. Danas je koncetracija onog najboljeg što postoji u fudbalu u po nekoliko najbogatijih timova lige petice. Ali ni ostali ne zaostaju. Pogledaj koliko stranaca igra za npr. zagrebački Dinamo. Dešavalo se u Premier ligi da od 22 igrača nijedan englez ne zaigra u prvih 11 (menščini prošle sezone Arsenal vs ne sjećam se). A bilo bi ineresantno vidjeti šta bi bilo da je Blateru prošlo pravilo ograničavanja broja stranih igrača na 5 po ekipi.

- Valdés, Piqué, Puyol, Abidal, Alves, Busquets, Iniesta, Xavi, Villa, Messi, Pedro - početna ekipa vs Espanol i inače najčešća. I još kad uzmeš da je Messi iz Barcine škole. Mada se mora priznati da je Milan, skoro k'o Barca po broju stranaca. Za razliku od npr. Itera, za koji nije ni jedan jedini talijan, u finalu klupskog, zaigr'o. A i rijetko koji kad izađe na teren.

I danas se svaki, imalo talentovaniji klinac, pažljivo prati od horde menadžera. Još malo pa će ultrazvukom gledat djecu, da vide kako se koji rita i šuta, još u utrobi svoje matere. Milioni talentovanih klinaca čekaju svoju priliku. A rijetki je dobiju. Treninzi postali posebna naučna disciplina. Igrači sve češće umiru od silnih napora na utakmicama. Fudbalske taktike također postale nauka.
Danas je Champions League najjače ekipno svjetsko takmičenje, sa najvećom mogućom konkurencijom.

Ako nista to sto ti govoris prikazuje sliku danasnjeg fudbala, mocni i bogati timovi uzimaju igrace, dok maleni nemaju para da plate struju, bukvalno govoreci. Barem ranije i mali timovi su imali nekog kvaliteta da se takmice sa velikim timovima. Steaua ekipa 89. je bila jedna od boljih ekipa u Evropi i opet ih Milan razvalio 4:0.

Druga stvar Puyol i Pique ne bi mogli nista protiv igraca kao Van Basten i Gullit. Danasnja slika igraca koji su u obrani i smatraju da su najbolji u svojoj generacija je smjesna. Terry? Puyol? U danasnjem dobu su neko i nesto, ali se ne mogu se porediti sa telentom iz 80-tih i 90-tih.

Eto ti si naveo Milanov tim iz 90, neki bi rekli da je taj tim imao veoma cvrstu obranu i veoma dobre igrace. Na svjetskom prvenstvu 90 samo su Maldini i Baressi zaigrali za Italiju iz te obrane. Hocu da kazem da je talenant bio svugdje, a ne samo kod Milana.

Ne govorim ja da je Barcelona cista nula, neka osvoje jos koju LS ili dva puta zaredom ulaze u pet najboljih ekipa. Mozes reci nije svaki Milanov igrac mogao da zaigra SP 90-te, ali zato 7 Barcinih igraca su igrali u prvoj postavi Spanije. Gledajuci iz tog ugla ja bi rekao, wow stvarno su najbolji, uzeli LS, LA ligu u zadnje dvije godinu i onda otisli na SP i uzeli SP.

Trenutno nam oni pruzaju najbolji fudbal i ovaj se tim nece lako zaboraviti, ali isto tako ne smijemo da gledamo u Barcu koda su zlato a da pri tome zaboravimo slavne ekipe prije njih.

[abondanzieri]

Onda, Bojan potpisao do 2015. Sad mu je cijena 100m eura.

ovo mi je posebno drago

[Charuga]

Zeleno svjetlo za Xavija!

Navijači, napokon možemo odahnuti! Xavi je od ljekara dobio dopust da igra dvije utakmice sedmično. Svi se možemo složiti da od ovoga možda i nema boljeg pokazatelja njegovog napretka. Podsjećamo da Xavi pati od hroničnog tendinitisa Ahilove tetive.

Doktor Ramon Cugat, jedan od ljekara koji su najviše radili na Xavijevom oporavku potvrdio je poboljšanje stanja našeg najboljeg veznjaka i otkrio kako već dva mjeseca ne prima terapiju, nego samo radi sa fizioterapeutom. Xavijeva osnovna terapija se sastojala od primanja svoje sopstvene krvne plazme radi stimulacije obnove oštećenog tkiva.

- Xavi je dobro reagovao na terapiju i sada napokon može igrati i po dvije utakmice sedmično. Iako kod ovakvih povreda tegobe zauvijek ostanu prisutne, ako igrač ne bude osjećao bol, može igrati. Emili Ricart (klupski fizioterapeut op.a.) mi je rekao da i fizioterapija dobro napreduje – izjava je doktora Cugata.

Xavi se sada mnogo bolje osjeća

- Razgovarao sam sa igračem i već prije dva mjeseca mi je rekao da se osjeća dobro. Da su se tegobe dosta smanjile. Više neće trebati primati terapiju najvjerovatnije do kraja lige. Trenutno radimo samo na održavanju njegovog sadašnjeg stanja. Ovo je jedan od slučaja kada terapija isključivo zavisi od toga kako se pacijent osjeća, tako da u poptunosti obraćamo pažnju na ono što nam on govori – uvjerava ovaj ljekar.

Doktor podsjeća na to da je ovo ipak hronično oboljenje i ako se igraču neočekivano bude pogoršalo stanje, ponovo će započeti sa terapijom. Da bi laicima stvari bile jasnije, upotrijebio je sljedeće poređenje:

- To je kao kada kupite nove cipele sa novom petom, koja se vremenom istroši i onda je potrebno činiti popravke.

Cugat je otkrio i neke do sada nepoznate detalje

- Xavijevi problemi su se javili još prije Svjetskog prvenstva, a stanje mu se zatim pogoršavalo sve do trenutka kada je na neko vrijeme sasvim morao prestati igrati. Ovo nema nikakve veze sa njegovom prošlom povredom koljena.

Naglasio je da će se ovaj igrač morati čuvati do kraja svoje fudbalske karijere, a jako je bitno da uvijek radi propisane vježbe i da zato iskoristi sve pauze i slobodne dane, pa čak i zimske i ljetne ferije. Objasnio je i zašto mu je Guardiola bio primoran smanjiti minutažu i povećavati je samo u bitnim utakmicama:

- Xavi me nazvao nakon utakmice protiv Kazana i rekao da se osjeća užasno. Bolovi su bili neizdrživi.

Prisjetimo se...

Xavi je zbog problema sa petama do sad propustio dvije utakmice Kupa Španije protiv Ceute, jednu Lige prvaka protiv Rubin Kazana, dvije La Lige protiv Zaragoze i Mallorce i utakmice Kupa Katalonije protiv Espanyola i Hospitaleta. Svih 90 minuta je igrao samo protiv Kopenhagena, 2. novembra i u subotu protiv Espanyola.

- Mnogo sam patio. Igrao sam u bolovima i sa strahom da mi se ne desi puknuće Ahilove tetive – ovo je jedna od Xavijevih starijih izjava, a nadamo se da se sa sličnim nećemo susretati u skorije vrijeme.

Uprkos njegovom zdravstvenom stanju, Xavijevi sjajni momenti i dalje ne izostaju.

http://barcabih.com/fc-barcelona-news/z ... avija.html

[Corola]

Cim taj Doktor voli sa Ramom Cugat nema od njega nista.

[Johnny_x]

Da li se pljesce Iniesti na svakom gostovanju? Jedan tip mi je rekao da Gardiola ako moze, izvuce Iniestu pri kraju utakmice da bi dobio pljesak.

cak je i u zenici dobio pljesak kada smo izgubili 5:2

[gogadado]

Ako nista to sto ti govoris prikazuje sliku danasnjeg fudbala, mocni i bogati timovi uzimaju igrace, dok maleni nemaju para da plate struju, bukvalno govoreci. Barem ranije i mali timovi su imali nekog kvaliteta da se takmice sa velikim timovima.

Ahaa, a najtrofejniji (barem domaća takmičenja) i najpopularniji talijanski tim ne može proći grupnu fazu Europa League, pored jedne sile i veličine kakva je Lech. Barcu handri Rubin, kojeg tek sa drugom ekipom napokon uspiju pobijediti, Real ispada iz domaćeg kupa od trećeligaša... Ima toga kol'ko 'oćeš. uostalom pitati gazde Real Madrida koliko para spucaše u zadnjih 10 godina a ne mogu, evo već 7 proći osminu finala CL.

Steaua ekipa 89. je bila jedna od boljih ekipa u Evropi i opet ih Milan razvalio 4:0.

Ja, i? Šta to govori? Ništa.

Druga stvar Puyol i Pique ne bi mogli nista protiv igraca kao Van Basten i Gullit.

Da su babi muda bila bi đed. O tome šta bi bilo kad bi bilo more se samo nagađati. Može se samo konstatovati da se danas trči barem 30% više nego tada. Da se ekipe brane sa 10 a napadaju sa mnogo više igrača nego onda. Da su današnji igrači mnooogo fizički spremniji, brži jači nego tada. Mogu se pitati i kako bi npr. ondašnja odbrana izlazila na kraj sa današnjom Barcom na čelu sa Messiem... To ne zna ni vidovita Džemila. Mada bi se ja usudio prognozirati, ali neću da me ne proglase pristrasnim.

Danasnja slika igraca koji su u obrani i smatraju da su najbolji u svojoj generacija je smjesna. Terry? Puyol? U danasnjem dobu su neko i nesto, ali se ne mogu se porediti sa telentom iz 80-tih i 90-tih.

Jedino što je ovdje meni smiješno je fizička konstitucija tadašnjih i sadašnjih igrača.
Naravno da se ne može porediti. Kako se u sportu nešto, što je bilo prije 20 i kusur godina, može porediti sa nečim današnjim? Isto da neko kaže da bi Carl Lewis razvalio Usain Bolta. Hebi ga tip osvojio više medalja nego što će Bolt (vjerovatno) ikad osvojiti. Mada treba vidjeti kako bi Usain skakao u dalj. Jedine sportske reference koje po meni za sad još uvijek odoljevaju su Michael Jordan, Muhammad Ali i još koja rijetka velika faca.

Eto ti si naveo Milanov tim iz 90, neki bi rekli da je taj tim imao veoma cvrstu obranu i veoma dobre igrace. Na svjetskom prvenstvu 90 samo su Maldini i Baressi zaigrali za Italiju iz te obrane. Hocu da kazem da je talenant bio svugdje, a ne samo kod Milana.

A taj talenat su i tada kupovali timovi poput Milana, Juventusa i Intera. Rijetki incidenti bijahu, poput Maradoninog Napolija, da se sića umiješa u vrh. I danas je talent svugdje po čitavom svijetu. Samo što je koncetrisan u manje ekipa, pa se danas ne može desiti da CL osvoje timovi poput Steaue i Zvezde. Mada su ti rezultat i onda smatrani kao veliko iznenađenje. Danas treba pobijediti nekoliko All Star timova da bi došao na sami vrh. Može se danas proći koje kolo ali na vrh, teško.

U ono vrijeme je svaka zemlja imala svog Reala, Bayerna, Milana.... Par najbogatijih koji pokupuju sve što u toj zemlji valja. Steaua je bila državni tim i projekt. Također, Zvezda i ostalih par takođe pokupovali sve što je valjalo u tadašnjoj nam državi. A nekad kod nas bii zakon da igrač ne može u inostransvo prije 27 godine. Menščini da Dražen Petrović probi prvi tu granicu.

Ne govorim ja da je Barcelona cista nula, neka osvoje jos koju LS ili dva puta zaredom ulaze u pet najboljih ekipa. Mozes reci nije svaki Milanov igrac mogao da zaigra SP 90-te, ali zato 7 Barcinih igraca su igrali u prvoj postavi Spanije. Gledajuci iz tog ugla ja bi rekao, wow stvarno su najbolji, uzeli LS, LA ligu u zadnje dvije godinu i onda otisli na SP i uzeli SP.

Jebi ga, onda neka Milan osvoji 5 liga prvaka uzastopce kao nekad Real Madrid. Ili kao Ajax tri puta. Ono što Barcu danas izdvaja od svih dosadašnjih ekipa, barem po mišljenju veeelike većine današnjih stručnjaka profesionalaca, je zabava i ljepota igre koju nam ovi momci pružaju. A današnja Barca je napredovala po igri od prošle sezone. Upadljivo. Momci, od Messia (podigao svoju igru na viši nivo od prošle sezone) preko Ville, Xavia, Inieste... se bore za svaku loptu. Kolektivna igra na najvišoj razini. Što bi nekad rekli totalni fudbal.

Trenutno nam oni pruzaju najbolji fudbal i ovaj se tim nece lako zaboraviti, ali isto tako ne smijemo da gledamo u Barcu koda su zlato a da pri tome zaboravimo slavne ekipe prije njih.

Ko to zaboravlja nekadašnje ekipe? Ja se i dan danas dobro sjećam Steaue i '86. Tada sam služio onu vojsku i bio na vježbi u kasarni u Gornjem Milanovcu. Komplet vojska i oficiri se natakarili pred jedan TV i zaboravili i vježbu i sve ostalo navijajući za braću Rumune. Sječam se i četvorke Milana Barci...
Ali ovo danas što Barca daje... Što mnogi profesionaci i stručnjaci (npr. Wenger) kažu, kao Play Station. Ili Rooney š'o kaže da je Barcina petarda Realu nešto najbolje što je vidio i da je gledajući tekmu, sam u sobi ustao i pljeskao. Jes' ono da je mlad i da se nije baš toga puno nagledao ali izjava svakako ima težinu.

[Cafe Camargue]

A taj talenat su i tada kupovali timovi poput Milana, Juventusa i Intera. Rijetki incidenti bijahu, poput Maradoninog Napolija, da se sića umiješa u vrh. I danas je talent svugdje po čitavom svijetu. Samo što je koncetrisan u manje ekipa, pa se danas ne može desiti da CL osvoje timovi poput Steaue i Zvezde. Mada su ti rezultat i onda smatrani kao veliko iznenađenje. Danas treba pobijediti nekoliko All Star timova da bi došao na sami vrh. Može se danas proći koje kolo ali na vrh, teško.

Prije par sezona finale LP su igrali Porto i Monako, što znači da se iznenađenja dešavaju i danas. Baš kao što su se dešavala i prije 20 godina (kada su Zvezda, Steaua i sl bili prvaci).

[Charuga]

Umjetnik, prije svega čovjek!

Svi oni koji su ikada posumnjali da su sportske vrijednosti nestale ili da su prije nekoliko godina sahranjene, da je novac jedina stvar koja pokreće svijet, da su fudbaleri postali plaćenici modernog doba, mnogo su se prevarili. Oni koji su gledali posljednju utakmicu Barcinih momaka, već znaju o čemu je riječ. Kada vam više od 40 hiljada rivalskih navijača uputi standing ovation, onda znajte da nešto nije uredu. Ili jeste?

U našem slučaju, pljesak koji je upućen sa tribina novog Cornellà - El Prat stadiona, u sebi sadrži sve ono što bi današnji sport trebao i morao biti. Zamislite da se ovako nešto desi u Sarajevu, Zenici ili Tuzli? Možete li zamisliti da navijači Zrinjskog plješću nekom od igrača Veleža ili obratno? Nažalost, ja ne mogu jer sport odavno ne živi ovdje. No, da odemo na mjesto gdje je ponovo uskrsnuo, u Barcelonu.

Više od igrača

Dakle, u subotu je odigran jedan od najvećih gradskih derbija u svijetu fudbala. Međutim, dominacija Barcelone na terenu u potpunosti je zasjenila dosadašnje susrete između crvenoplavih i plavobijelih. Espanyol je prvi put u ovoj prvenstvenoj godini poražen na svom terenu. Pet minuta prije kraja utakmice desilo se nešto o čemu će pričati svi oni koji poslije nas budu navijali za bilo koji od ova dva tima. Ili za bilo koji drugi tim. Trebali bi jer ima se tu šta reći.

Rijetki su igrači koji će ovo doživjeti u svojoj sportskoj karijeri. Evo, recimo ja se sjećam pljeska navijača Reala upućenih Ronaldinhu i sjećat ću se ovog što se desilo protekle subote. No, ne bih ni u ovom slučaju u isti koš (ili gol) trpao neponovljivog Gaucha sa Iniestom. Razlozi nisu isti, nisu ni slični.

Čovjek kao što je Andres Iniesta jednom se rodi. Samo jednom. Imamo privilegiju da smo, koliko-toliko, rođeni u istom vremenu u kojem je i on prvi put zaplako. Imao sam priliku gledati ga (i pričati sa njim) u Zenici u kvalifikacijama za proteklo Svjetsko prvenstvo. Novinari Marce, EMD-a i El Paisa nisu mogli da vjeruju čemu svjedoče. Iniesta je izlazio a cijelo Bilino polje, svi navijači naše reprezenatcije pljeskali su ovom Barcinom veznjaku. Luis Martin, novinar El Paisa i veliki navijač Blaugrane nakon toga je sjeo za računar i napisao slijedeće rečenice: "Ovo se ne može desiti svakom igraču. Iniesta je, baš kao što je i njegov klub, više od igrača".

Po drugi put, koliko ja znam, desilo mu se isto na Espanyolovom stadionu. Ne zbog njegovih fudbalskih čarolija već zbog onih ljudskih ili, bolje rečeno, nadljudskih. U finalu proteklog Svjetskog prvenstva napravio je fudbalski presedan. Nakon što je zabio gol u 114. minuti, što je Špancima donijelo titulu, Iniesta je gol posvetio Danielu Jarqueu, svom prijatelju koji je prošle godine preminuo. Jarque je imao samo 26 godina. Bio je kapiten Espanyola. Umro je u Firenci dok je telefonski razgovarao sa svojom suprugom. Nakon njegove smrti, rodila mu se kćerka.

Ljudi su važniji od rivalstva

Višedecenijsko rivalstvo između ova dva katalonska kluba na nekoliko minuta je zaboravljeno. "Dani Jarque siempre con nosotros" moglo se pročitati na tribinama stadiona. To je onaj isti natpis koji je Iniesta nosio ispod svog dresa. Dani i Iniesta odrastali su zajedno. Učili i igrali nogomet u mlađim kategorijama Crvene Furije. Iako su igrali u rivalskim klubovima, bili su kao braća. Njihova veza bila je jača od bilo koje podjele između dva kluba u istom gradu.

- Ja sam to osjetio na terenu - rekao je Iniesta prije nego što je napustio stadion u subotu. "Ovo je velika, najveća stvar. Ljudi su važniji od rivalstva."

Čak i njegov trener, Pep Guardiola, osjetio je nešto posebno, tu veliku ljubav koju je Espanyol pružio Iniesti. To je lijepo, prelijepo. Prije mjesec dana, Iniesta je poklonio Espanyolu tu majicu kojom je obilježeno jedno Svjetsko prvesntvo i mnogo, mnogo života.

Nažalost, engleski sudija je zbog ovog gesta u finalu Svjetskog prvenstva u Johannesburgu pokazao Iniesti žuti karton, zato što je skinuo dres ispod kojeg je pisalo "Dani Jarque uvijek sa nama". To je po svim pravilama FIFA-e i sudija Howard Webb je samo radio po njima. Postavlja se pitanje da li je isto kada dobiješ žuti karton zbog ovoga i zbog životinjskog starta Nigela de Jonga, kung-fu udarca u grudi Xabija Alonsa?

Ukoliko FIFA ima i trunku savjesti, revidirat će to pravilo. Ako ništa, mogli bi to učiniti u znak sjećanja na Jarquea ili ćemo zauvijek ostati u mraku.

No, Barcelona je više kluba, više od grada, više od čina sentimentalnosti - kaže jedan novinar.

Barcelona je izuzetna, neponovljiva momčad koja na krilu ima sveca. Iniesta ne govori puno o svojim talentima, nije od onih koji se hvale. Ali je Pablo Picasso, bivši građanin Barcelone, jednom je napisao: "Ne broji se ono što umjetnik uradi, već samo ono što toga umjetnika čini to što on jeste ustvari".

http://www.fcbarcelonabih.com/kolumne/u ... ovjek.html

[ultima_palabra]

Coward Webb