Forum Klix.ba

@NIN

Šta je kod ljudi pokretač namjere za stvaranje potomstva i da li je to genetski programirano?

Toda wrote:@NIN

Šta je kod ljudi pokretač namjere za stvaranje potomstva i da li je to genetski programirano?

Sta je ono tebi bilo na umu 75% vremena u pubertetu?

Nebula wrote:

NIN wrote:Jeste. Ali u obzir se mora uzeti ucestalost odredjenih recesivnih gena. Ovaj prikaz je tacan ali pojednostavljen.

Interesantno. Sad shvatam na šta si mislio kada si to ranije spominjao. Nisam znao da postoje razlike u učestalosti recesivnih gena a eto upravo je od toga stradao moj brat.

Naime negdje sam ranije napisao da mi je brat umro u 26 godini od rijetke genetske bolesti od koje oboli 1 od 300.000 ljudi. Ova bolest je autosomno recesivni poremećaj. Za nasljeđivanje bolesti oba roditelja moraju biti nosioci patološkog gena. Ukoliko oba roditelja nose patološki gen, vjerojatnost da će dijete oboliti je 25%. Vjerovatnost da će dijete biti samo nosilac je 50% a vjerovatnost da neće biti ni bolesno ni nosilac je 25%. Mnogi slučajevi ove bolesti javljaju se kao posljedica spontane mutacije gena, a značajan broj nastaje zbog prijenosa abnormalnog gena iz generacije na generaciju. Osobe koje imaju jedan abnormalni gen nazivaju se nosiocima i oni ne obolijevaju pa im nije potrebno liječenje.

Ja sam upao u ovih 25% što nisu ni bolesni ni nosioci a moj brat u ovih 25% što su bolesni. On će pored toga imati i teži oblik bolesti (još manji procenat ukupne populacij) te će na kraju i umrijeti 6 mjeseci nakon prvih simptoma (većina bolesnih živi desetinama godina sa simptomima). A taman završio težak fakultet sa desetkom i taman se zaposlio. Prvu platu je dobio u bolnici.....

Upravo zato ova tema je meni veoma interesantna. Može se reći da mi je evolucija ubila brata a eto ja je opet priznajem i hajmo reći poštujem. Jer da nije bilo evolucije ne bi bilo ni mene pa ni mog brata u tih 26 godina. Svi ćemo pod zemlju ali eto moje je da pokušam svoje i bratove gene (brat/sestra imaju nama najsličnije gene) prenjeti dalje.

@Nebula, stvarno mi je zao to sto se desilo tvome bratu. Ne znam sta bih rekao.

Ali evo, kad smo vec kod konkretnog slucaja onda se treba imati na umu da je svako od nas nosioc barem 10-20 recesivnih letalnih gena u svom genomu! Sreca je u tome da postoji mnogo razlicitih vrsta tih gena, da im ucestalost u znatnoj mjeri varira od grupe do grupe ljudi i da sto su ljudi srodno dalji recesivni geni ili njihova kombinacija u genomu je razlicitija (dva para ipak mogu imati isti recesivan gen iako nisu u srodstvu pa je to razlog zasto su genetsko nasljedne bolesti kao u tvom slucaju rijetkost - 1/300.000).

S druge strane, primjer visoke ucestalosti recesivnog alela mozemo naci u fenomenu srpastih crvenih krvnih zrnaca. Gen koji determinira oblik ovih celija ima recesivnu alternativnu verziju koja utice na genezu defektnog oblika ovih krvnih celija - umjesto okruglog oblika one bivaju srpaste sto za posljedicu ima znatno losiju distribuciju kisika u organizmu. U drustvima africkog kontinenta ovaj recesivni gen ima jako visoku ucestalost iz razloga jer ga je prirodni odabir kroz brojne generacije favorizirao posto se ispostavilo da nasljedjivanje ovog gena od jednog roditelja ima za posljedicu blagu anemiju koja zapravo pomaze u borbi protiv malarije, sto ce reci, u predjelima gdje je malarija sveprisutna ljudi koji su bili nosioci ovog gena imali su znatno bolje sanse za prezivljavanjem i osnivanjem svog potomstva na koje ce ovaj gen biti prenesen. Problem je nastao onda kada je ovaj recesivni gen postao ucestaliji. U slucajevima da oba roditelja imaju istu verziju recesivnog gena, sto je jako moguce radi njegove vece rasprostranjenosti/ucestalosti, potomak ima jako male sanse za prezivljavanjem jer u njegovom genomu obje verzije alela ovaj recesivni gen cine dominantnim sto za posljedicu ima anemiju ciji nosioci ne prezive rano djetinjstvo.

Toda wrote:@NIN

Šta je kod ljudi pokretač namjere za stvaranje potomstva i da li je to genetski programirano?

Mogu li ja odgovoriti? Odgovor je nagon za samoodržanjem. Jeste "genetski programirano" jer oni kod kojih je taj nagon bio slab nisu se dalje razmnožili.

NIN wrote:

S druge strane, primjer visoke ucestalosti recesivnog alela mozemo naci u fenomenu srpastih crvenih krvnih zrnaca. Gen koji determinira oblik ovih celija ima recesivnu alternativnu verziju koja utice na genezu defektnog oblika ovih krvnih celija - umjesto okruglog oblika one bivaju srpaste sto za posljedicu ima znatno losiju distribuciju kisika u organizmu. U drustvima africkog kontinenta ovaj recesivni gen ima jako visoku ucestalost iz razloga jer ga je prirodni odabir kroz brojne generacije favorizirao posto se ispostavilo da nasljedjivanje ovog gena od jednog roditelja ima za posljedicu blagu anemiju koja zapravo pomaze u borbi protiv malarije, sto ce reci, u predjelima gdje je malarija sveprisutna ljudi koji su bili nosioci ovog gena imali su znatno bolje sanse za prezivljavanjem i osnivanjem svog potomstva na koje ce ovaj gen biti prenesen.

Fantastično. Kad ovakve stvari pročitam još više dobijem želju da čitam knjige sa ovom tematikom. No sad je tu opet dilema knjiga vs igra sa kćerkom (ili nešto drugačija igra sa suprugom)

Nebula wrote:

Toda wrote:@NIN

Šta je kod ljudi pokretač namjere za stvaranje potomstva i da li je to genetski programirano?

Mogu li ja odgovoriti? Odgovor je nagon za samoodržanjem. Jeste "genetski programirano" jer oni kod kojih je taj nagon bio slab nisu se dalje razmnožili.

Netacno.
Sexualni nagon je taj koji kao posljedicu ima razmnozavanje.

GAU8 wrote:

Nebula wrote:

Toda wrote:@NIN

Šta je kod ljudi pokretač namjere za stvaranje potomstva i da li je to genetski programirano?

Mogu li ja odgovoriti? Odgovor je nagon za samoodržanjem. Jeste "genetski programirano" jer oni kod kojih je taj nagon bio slab nisu se dalje razmnožili.

Netacno.
Sexualni nagon je taj koji kao posljedicu ima razmnozavanje.

Po mom mišljenju seksualni nagon je opet posljedica nagona za samoodržanjem. Ljudi (pravilno) u svojim potomcima vide nastavak svojih gena.

Ja mislim da se nagon za samoodrzanjem, odnosno reprodukciju, manifestuje iskljucivo kroz seksualnu zelju.
Kada se dobiju potomci, onda se javlja jos jedna vrsta nagona da se odbrani svoje "mladunce", odnosno dijete, da se brine o njemu i slicno.

Mislim da je prica o zelji ljudi da imaju djecu, (prije nego sto ih dobiju), ili zelja za sirenjem svojih gena i slicno, iskljucivo drustveni faktor, a da se bioloski to manifestuje iskljucivo kroz sexualnu zelju.

Nebula wrote: Po mom mišljenju seksualni nagon je opet posljedica nagona za samoodržanjem. Ljudi (pravilno) u svojim potomcima vide nastavak svojih gena.

Pogresno gledamo na mnogo toga...
Nagon sa samoodrzavanjem je nesto sto zapravo ne postoji.
Uostalom, kako bi objasnio "nagon za samoodrzavanjem?"


Ne odrzavamo se mi kao jedinka, niti postoji nesto kao samoodrzanje vrste.
Sustina je "kopiranje gena". Kod sisara je to obezbijedjeno tako da osjecas glad, zedj, bol, strah i zelju za sexom.

Toda wrote:@NIN

Šta je kod ljudi pokretač namjere za stvaranje potomstva i da li je to genetski programirano?

Od zaceca do smrti geni su to koji programiraju razvoj, sto fizicki, sto psihicki. Naravno, tu je i okolina cija interakcija sa genima jedinke utice na njen tok razvoja. Geni su koncipirani na taj nacin da se vremenom pale i gase. Vrijeme aktiviranja gena zavisi od njihove interakcije sa okolinom. Recimo, geni koji determiniraju hormonalnu dinamiku u prenatalnom periodu ploda u znatnoj mjeri zavise od izlozenosti majcinim hormonima. Kojeg ce dijete biti pola to ce odrediti gen. Kasnije, za razvoj genitalija u prenatalnom periodu drugi gen ili kombinacija gena ce aktivirati hormone koji ce modificirati reproduktivne organe u skladu sa polom djeteta (u pocetku, genitalije su potpuno iste i kod djecaka i kod djevojcica). Nakon dolaska na svijet, druga kombinacija gena ce biti zasluzna za bihevioralne karakteristike djeteta u razvoju. U predadolescentnom dobu sljedeci par gena ce determinirati novu hormonalnu aktivnost koja ce za posljedicu imati razvoj reproduktivnih organa do njihove konacne funkcionalnosti. Istodobno, drugi geni ce biti zasluzni za bihevioralne karakteristike koje ce modificirati ponasanje u skladu sa zeljom za reproduktivnoscu (privlacnost i zaljubljivanje su interakcija hormonalne reaktivnosti na perceptualni podrazaj, dok je hormonalna dinamika zapravo genetski determinirana).

Shemu genetskog znacaja ces lako primjetiti u samom mehanizmu evolucije - prirodni odabir favorizira genetske karakteristike koje ce pospjesiti reproduktivnost jedinke.

GAU8 wrote:

Nebula wrote: Po mom mišljenju seksualni nagon je opet posljedica nagona za samoodržanjem. Ljudi (pravilno) u svojim potomcima vide nastavak svojih gena.

Pogresno gledamo na mnogo toga...
Nagon sa samoodrzavanjem je nesto sto zapravo ne postoji.
Uostalom, kako bi objasnio "nagon za samoodrzavanjem?"


Ne odrzavamo se mi kao jedinka, niti postoji nesto kao samoodrzanje vrste.
Sustina je "kopiranje gena". Kod sisara je to obezbijedjeno tako da osjecas glad, zedj, bol, strah i zelju za sexom.

Nisam bas siguran, koliko sam ja upoznat, evolucija funkcionise tako da je jedan od ciljeva odrzanje vrste kroz prirodnu selekciju.

Kada dodje do nekih promjena u okolini, mijenjaju se i obrasci po kojim funkcionise prirodna selekcija, s ciljem da se sire oni geni koji se bolje uklapaju u date uslove.

Bio je i neki primjer, ne mogu se tacno sjetiti detalja, ali znam da su se promijenili uslovi jer su ljudi doveli druge vrste zbog kojih je jedna bila na putu istrjebljenja, i onda su vise prilike za parenje imale jedinke koje se lakse mogu prilagoditi novim uslovima.

GAU8 wrote: Pogresno gledamo na mnogo toga...
Nagon sa samoodrzavanjem je nesto sto zapravo ne postoji.
Uostalom, kako bi objasnio "nagon za samoodrzavanjem?".

Naravno da postoji i to je osnovni nagon svakog živog bića. On prouzrokuje sve druge nagone, potrebe i emocije. Uostalom ti si ga sam objasnio kada si napisao:

GAU8 wrote: Sustina je "kopiranje gena". Kod sisara je to obezbijedjeno tako da osjecas glad, zedj, bol, strah i zelju za sexom.

Upravo tako. Sve ovo osjećamo zato što (makar podsvjsno) želimo da budemo, da postojimo. Ili drugim riječima naši sebični geni žele da se kopiraju dalje. To je nagon za samoodržanjem. Osnovni princip prirode i univerzuma.

Nebula wrote:

GAU8 wrote: Pogresno gledamo na mnogo toga...
Nagon sa samoodrzavanjem je nesto sto zapravo ne postoji.
Uostalom, kako bi objasnio "nagon za samoodrzavanjem?".

Naravno da postoji i to je osnovni nagon svakog živog bića. On prouzrokuje sve druge nagone, potrebe i emocije. Uostalom ti si ga sam objasnio kada si napisao:

GAU8 wrote: Sustina je "kopiranje gena". Kod sisara je to obezbijedjeno tako da osjecas glad, zedj, bol, strah i zelju za sexom.

Upravo tako. Sve ovo osjećamo zato što (makar podsvjsno) želimo da budemo, da postojimo. Ili drugim riječima naši sebični geni žele da se kopiraju dalje. To je nagon za samoodržanjem. Osnovni princip prirode i univerzuma.

Mislim da nije isto nagon za samoodrzanjem i za kopiranjem gena.

Nagon za samoodrzanjem bih prije nazvao mehanizmom a ne nagonom i ima za cilj da produzi vrstu, kao sto sam napisao u postu iznad, sto podrazumijeva kopiranje onih gena koji su bolje prilagodjeni trenutnim uslovima.

Nagon za kopiranjem gena je u stvari sex, i to je taj sebicni nagon koji ima zelju da prenese dalje bas svoje gene, bez obzira na to jesu li oni dobri ili ne, dok se mehanizam odrzanja vrste brine za to da se ne prenesu dalje ako nisu dobri.

Ateista wrote:Nisam bas siguran, koliko sam ja upoznat, evolucija funkcionise tako da je jedan od ciljeva odrzanje vrste kroz prirodnu selekciju.

Williams je jos 60-tih osporio grupnu selekciju jednostavnom logikom (jedinke sa altrusiticnim pretenzijama prema grupi ce vremenom ostaviti manje potomstva od sebicni(ji)h jedinki tako da ce se sebicni gen vremenom rasiriti vrstom i postati univerzalan). Elementarna jedinica u evoluciji je jedinka, a ne grupa istih zato je besmisleno govoriti da je jedan od ciljeva evolucije odrzanje vrste. Upravo naprotiv jer je glavni i jedini njen cilj odrzanje jedinke.

@Ateista,
Dobro to je sad već do terminologije. Umjesto "nagon" možemo reći "težnja" ili "mehanizam" nebitno. Bitno je da svako živo biće teži tome da produži svoje gene. To će rezultirati svim radnjama koje to biće dalje poduzima u svom životu pa i sexualnim.

Ateista wrote:Nagon za kopiranjem gena je u stvari sex, i to je taj sebicni nagon koji ima zelju da prenese dalje bas svoje gene, bez obzira na to jesu li oni dobri ili ne, dok se mehanizam odrzanja vrste brine za to da se ne prenesu dalje ako nisu dobri.

Dedera mi ovo pojasni?

NIN wrote: Williams je jos 60-tih osporio grupnu selekciju jednostavnom logikom (jedinke sa altrusiticnim pretenzijama prema grupi ce vremenom ostaviti manje potomstva od sebicni(ji)h jedinki

Da ali altruizam ipak postoji prema rođacima ako smatramo da oni bolje mogu prenjeti gene pa se onda žrtvujemo za njih. Dawkins je naveo primjer žgoljavog ptića koje će rado umrijeti da ne troši bezeze hranu od svoje braće.

A ja bih naveo primjer svog rođaka koji ne može imati djecu ali ambiciozno vodi i širi privatni biznis. Za njega je i trenutno stanje firme više nego dovoljno ali on i dalje poduzetnički širi biznis. Na kraju korist od tog širenja te fime može imati samo njegov brat koji ima djecu.

Nebula wrote:

NIN wrote: Williams je jos 60-tih osporio grupnu selekciju jednostavnom logikom (jedinke sa altrusiticnim pretenzijama prema grupi ce vremenom ostaviti manje potomstva od sebicni(ji)h jedinki

Da ali altruizam ipak postoji prema rođacima ako smatramo da oni bolje mogu prenjeti gene pa se onda žrtvujemo za njih. Dawkins je naveo primjer žgoljavog ptića koje će rado umrijeti da ne troši bezeze hranu od svoje braće.

A ja bih naveo primjer svog rođaka koji ne može imati djecu ali ambiciozno vodi i širi privatni biznis. Za njega je i trenutno stanje firme više nego dovoljno ali on i dalje poduzetnički širi biznis. Na kraju korist od tog širenja te fime može imati samo njegov brat koji ima djecu.

Naravno jer se u tom slucaju radi o Hamiltonovom inkluzivitetu koji nedvosmisleno kaze da ces biti altruisticniji prema osobi koja ti je srodnija jer sto ti je ona srodnija vise je tvojih gena u njoj. Inkluzivitet se odnosi na Inclusive fitness. Hamiltonovo pravilo se ogleda u formuli rb>c. Otuda i nepotizam* koji je univarzalan u ljudskoj i drugim vrstama visih primata.

Drugi vid altruizma je Triversov reciprocni altruizam koji je u sustini okarakterisan modelom koliko ti meni sad toliko ja tebi kasnije. Za razliku od inkluziviteta gdje je srodnistvo glavni parametar, ovdje je primaran odnos izmedju cijene koju placa davatelj i dobrobiti koju prima primatelj gdje je presudno za mehanizam da dobrobit primatelja premasi cijenu davatelja. Recimo, kad je neko sit mali komad hrane koji ce dati onome koji je gladan ne znaci nista u odnosu na gladnog kojemu ovaj komadic moze zivot spasiti. Kasnije kada se stvari okrenu, sto je cesto bio slucaj u nasoj neprosrednoj evolucionoj proslosti kada je lov zavisio prvenstveno od srece, usluga ce biti vracena. Osim u nasoj vrsti i kod mnogih drugih sisara reciprcni altruizam je jedan od lubrikanata drustvenog ustroja. Recimo, slijepi misevi, primati, psi, itd.

Za razliku od sisara, kod insekata koji su haplodiploidni, inkluzivitet je taj koji diktira dinamiku drustva jer neka braca posjeduju 100% gena svojih sestara, sestre posjeduju 2/3 svih sestrinskih gena, itd.

U sustini, ne postoji altruizam usmjeren grupi samo grupe radi. Resursi kojih je ogranicena kolicina jedinka mora adekvatno alocirati na njoj produktivan nacin. Ako se resursi dijele sakom i kapom takvo ponasanje ce vremnom izumrijeti jer nece ostaviti potomstvo. U slucaju inkluziviteta, alokacija resursa zavisi od toga da li primatelj nosi davateljeve gene. U slucaju reciprocnog altruizma, alokacija zavisi od trenutne cijene koja ce opteretiti davteljevu reproduktivnu sposobnost i kasnije koristi kada davatelj bude primatelj gdje se gleda na dobrobit svojih gena.

___________________
* Bas iz razloga jer se cesto dovode u vezu, nepotizam ne treba mijesati sa korupcijom jer su to dva sasvim razlicita pojma.

Nebula wrote:
Naravno da postoji i to je osnovni nagon svakog živog bića. On prouzrokuje sve druge nagone, potrebe i emocije. Uostalom ti si ga sam objasnio kada si napisao:

Hajde pokazi kako zamisljas taj nagon.
Ja tvrdim, a i vecina literature se slaze, da nesto kao "nagon za samoodrzanjem" nije nagon koji sam po sebi postoji.
To je fiktivna pojava koju opazamo, a koja je posljedica skupa ostalih prirodnih nagona.

NIN wrote:

Ateista wrote:Nagon za kopiranjem gena je u stvari sex, i to je taj sebicni nagon koji ima zelju da prenese dalje bas svoje gene, bez obzira na to jesu li oni dobri ili ne, dok se mehanizam odrzanja vrste brine za to da se ne prenesu dalje ako nisu dobri.

Dedera mi ovo pojasni?

Ako sam ja dobro shvatio, prirodna selekcija funkcionise tako sto se prenose oni koji su "dobri" jer jedinke koje su bolje prilagodjene ce imati vise prilike za parenje i za prenos svojih gena, dok jedinke koje su manje prilagodjene ce imati manje prilike za parenje i njihovi geni ce se manje ili nikako prenosti.

Nebula wrote:@Ateista,
Dobro to je sad već do terminologije. Umjesto "nagon" možemo reći "težnja" ili "mehanizam" nebitno. Bitno je da svako živo biće teži tome da produži svoje gene. To će rezultirati svim radnjama koje to biće dalje poduzima u svom životu pa i sexualnim.

Tacno tako.
Mehanizam je OK ali "nagon za samoodrzanjem" je nesto sto kao takvo ne egzistira van ljudskog uma.

Glad, bol, strah, to su nagoni i refleksi koji ce individuu natjerati da djeluje, da vrsi odredjene radnje, sto ce dovesti na kraju, do njenog prezivljavanja (ili ne).

NIN wrote:

Ateista wrote:Nisam bas siguran, koliko sam ja upoznat, evolucija funkcionise tako da je jedan od ciljeva odrzanje vrste kroz prirodnu selekciju.

Williams je jos 60-tih osporio grupnu selekciju jednostavnom logikom (jedinke sa altrusiticnim pretenzijama prema grupi ce vremenom ostaviti manje potomstva od sebicni(ji)h jedinki tako da ce se sebicni gen vremenom rasiriti vrstom i postati univerzalan). Elementarna jedinica u evoluciji je jedinka, a ne grupa istih zato je besmisleno govoriti da je jedan od ciljeva evolucije odrzanje vrste. Upravo naprotiv jer je glavni i jedini njen cilj odrzanje jedinke.

Naravno da je osnova jedinka, ali grupu i cine pojedinci, a jedinke biraju partnera koji ima gene bolje prilagodjene trenutnim uslovima, sto dovodi do prirodne selekcije i vise prenosenja boljih gena.

Mozda ni jedna jedinka nema cilj da produzi vrstu nego samo sebicni cilj da produzi svoje gene, ali i iz svojih sebicnih razloga trazi najboljeg partnera za svoje potomke, sto dovodi do sirenja gena koji su u tom trenutku pozeljni i do napretka same vrste.

Nisam neki strucnjak, ali ovako sam ja to shvatio, ispravi me ako grijesim.

GAU8 wrote:

Nebula wrote:@Ateista,
Dobro to je sad već do terminologije. Umjesto "nagon" možemo reći "težnja" ili "mehanizam" nebitno. Bitno je da svako živo biće teži tome da produži svoje gene. To će rezultirati svim radnjama koje to biće dalje poduzima u svom životu pa i sexualnim.

Tacno tako.
Mehanizam je OK ali "nagon za samoodrzanjem" je nesto sto kao takvo ne egzistira van ljudskog uma.

Glad, bol, strah, to su nagoni i refleksi koji ce individuu natjerati da djeluje, da vrsi odredjene radnje, sto ce dovesti na kraju, do njenog prezivljavanja (ili ne).

I ja mislim da je pogresan izraz nagon za samoodrzanjem, moze se reci mehanizam koji bi mogao biti posljedica upravo tih nabrojanih nagona za sirenjem gena.

GAU8 wrote:

Nebula wrote:@Ateista,
Dobro to je sad već do terminologije. Umjesto "nagon" možemo reći "težnja" ili "mehanizam" nebitno. Bitno je da svako živo biće teži tome da produži svoje gene. To će rezultirati svim radnjama koje to biće dalje poduzima u svom životu pa i sexualnim.

Tacno tako.
Mehanizam je OK ali "nagon za samoodrzanjem" je nesto sto kao takvo ne egzistira van ljudskog uma.

Glad, bol, strah, to su nagoni i refleksi koji ce individuu natjerati da djeluje, da vrsi odredjene radnje, sto ce dovesti na kraju, do njenog prezivljavanja (ili ne).

Ma dobro slažemo se u suštini. Sad kako to ko zove manje je bitno. Recimo ja ne bih rekao da su glad, bol i strah nagoni. Mislim da je Bol signal koji mozak prima od nekog čula (ili više njih) a koji nosi poruku «opasnost». Isto tako glad je signal koji mozak prima od probavnog sistema. Strah je nešto drugo. To je već emocija/afekt i kao takva je proizvod razuma. A razum opet sve informacije koje dobija iz okoline (putem čula) procesira pod dejstvom tog osnovnog mehanizma samoodržanja.

Nebula wrote:

GAU8 wrote:

Nebula wrote:@Ateista,
Dobro to je sad već do terminologije. Umjesto "nagon" možemo reći "težnja" ili "mehanizam" nebitno. Bitno je da svako živo biće teži tome da produži svoje gene. To će rezultirati svim radnjama koje to biće dalje poduzima u svom životu pa i sexualnim.

Tacno tako.
Mehanizam je OK ali "nagon za samoodrzanjem" je nesto sto kao takvo ne egzistira van ljudskog uma.

Glad, bol, strah, to su nagoni i refleksi koji ce individuu natjerati da djeluje, da vrsi odredjene radnje, sto ce dovesti na kraju, do njenog prezivljavanja (ili ne).

Ma dobro slažemo se u suštini. Sad kako to ko zove manje je bitno. Recimo ja ne bih rekao da su glad, bol i strah nagoni. Mislim da je Bol signal koji mozak prima od nekog čula (ili više njih) a koji nosi poruku «opasnost». Isto tako glad je signal koji mozak prima od probavnog sistema. Strah je nešto drugo. To je već emocija/afekt i kao takva je proizvod razuma. A razum opet sve informacije koje dobija iz okoline (putem čula) procesira pod dejstvom tog osnovnog mehanizma samoodržanja.

Da.
Samo da istaknem, da taj mehanizam samoodrzanja nije ni klasicni mehanizam, vec unutarnje svojstvo zivih jedinki, ili ako cemo tacno, "mehanizam samoodrzanja" je osobina koju imaju geni. Isto kao sto je boja, temperatura, osobina, tako je i "samoodrzivost" osobina gena.