nigor wrote:Walther wrote:Osim toga, vidim poskupili su za 0.5€ a broj stranica smanjili na pola. U pravom kapitalistickom maniru
Da, i još prepolovili broj zaposlenih
Jesi li svjestan da si po vlastitom tumačenju upravo izašao iz islama?
Bojim se da je šegačenje na račun žrtava zločina grijeh
A btw, teoretičari zaista ne miruju. Evo još jednog primjera:
http://bosnjaci.agency/ko-je-narucio-na ... arli-ebdo/
Ko je naručio napad na Šarli Ebdo
Dok Francuzi reaguju na napad na Šarli ebdo osudom muslimana, tumačenje da je riječ o džihadu pogrešno je. Istina je mnogo opasnija
Sedmog januara komandosi su upali u prostorija Šarli ebdoa i ubili 12 ljudi. Još četiri žrtve su i dalje u kritičnom stanju. Na snimcima čujemo napadače kako uzvikuju „Alahu ekber“ i „svetimo Muhameda“. Jedan svjedok, po profesiji dizajner Koko Šanela, rekao je da su glasno isticali svoju pripadnost Al Kaidi. To je sve što je Francuzima bilo potrebno da napad okarakterišu kao islamistički i da ga osude kao takvog.
Međutim, ova pretpostavka je nelogična. Misija ovih komandosa nije imala nikakve veze sa džihadističkom ideologijom.
Pored toga, snimci i dokazi pokazuju da su napadači bili profesionalci. Iskusno su baratali oružjem i precizno gađali. I nisu bili obučeni kao džihadisti, već kao vojni komandosi. Način na koji su se riješili povređenog policajca koji nije predstavljao opasnost po njih pokazuje da njihov cilj nije bio da „osvete Muhameda“ zbog grubog humora Šarli ebdoa.
U smjeru građanskog rata
Činjenica da su napadači dobro govorili francuski i da su vjerovatno Francuzi ne mora nužno značiti da je ovo bio unutrašnji incident. A činjenica da su profesionalci ih dosta udaljava od njihovih potencijalnih sponzora. A nema nikakvih dokaza da su ti sponzori Francuzi.
Uobičajen je refleks, ali često i pogrešan, da žrtva, kada biva napadnuta, odmah zna svog napadača. To je najlogičnije na polju običnih zločina, ali je pogrešno u domenima međunarodne politike. Sponzori napada su znali da će se stvoriti podjela između francuskih muslimana i nemuslimana. Šarli ebdo specijalizovao se u antimuslimanskim provokacijama i većina muslimana u Francuskoj bili su na njegovoj meti, direktno ili indirektno. Iako je sigurno da će francuski muslimani osuditi ovaj napad, oni neće iskusiti onu tugu zbog ubijenih koju proživljavaju čitaoci Šarlija. I mnogi će to smatrati kao saučesništvo u zločinu.
Ideologija i strategija Al Kaide, Muslimanskog bratstva i Islamske države ne zagovara otvaranje građanskog rata na Zapadu, već sasvim suprotno, započinjanje rata na Istoku kako bi se hermetički odvojila ova dva sveta. Ni Said Kutb (osnivač Muslimanskog bratstva) ni njegovi nasljednici nisu se usudili da izazivaju sukobe između muslimana i nemuslimana van njihovog sveta.
Sa druge strane, strategiju „sukoba civilizacija“ dizajnirao je Bernard Luis iz američkog savjeta za Nacionalnu bezbjednost, a progurao je Semjuel Hantington, ali ne kao strategiju osvajanja, već kao očekivanu situaciju [1]. Cilj je bio da se stanovništvo NATO članica ubjedi u neminovnost sukoba, koji bi posle dobio primjese „rata protiv terorizma“.
I taj „sukob civilizacija“ se ne zagovara u Kairu, Rijadu ili Kabulu, već Vašingtonu i Tel Avivu. Sponzori napada na Šarli Ebdo nisu dakle težili zadovoljenju talibana ili džihadista, već nekonzervativnih i liberalnih jastrebova. Ne zaboravimo historijske presedane. Moramo imati na umu dijela SAD i NATO:
– Testiranje razarajućih efekata određenih opijata nad civilnim stanovništvom u Francuskoj [2];
– Podrška OAS (francuskoj paravojnoj organizaciji u vrijeme rata u Alžiru) u atentatu na De Gola [3];
– Izvođenje lažnih napada protiv civila u određenim NATO zemljama [4].
Stoga, umjesto da na ovo gledamo kao na smrtonosan islamistički napad na novine koje su objavljivale karikatrure Muhameda i antimuslimanske parole, biće logičnije gledati na ovo kao na prvi korak u procesu započinjanja građanskog rata.
Da li su sponzori u Vašingtonu?
Takođe ne smijemo zaboraviti da od raspada Jugoslavije američki Generalštab praktikuje i usavršava svoju strategiju borbe „prsa u prsa“ u mnogim zemljama. To izgleda tako što se prvo ubiju članovi većinske (etničke) zajednice, zatim pripadnici manjine i zatim se prebacuje krivica kao teniska loptica do trenutka kada svi shvate da su u smrtnoj opasnosti. Na taj način je Vašington prouzrokovao rat u Jugoslaviji, a nedavno i u Ukrajini. [5]
Francuzi moraju imati u vidu da nisu oni preuzeli inicijativu u borbi protiv džihadista koji su se vraćali iz Sirije i Iraka. Štaviše, nijedan od njih nije izvršio napad u Francuskoj, ne računajući Mahdija Nemuša, koji je zapravio bio agent sa zadatkom da ubije dva Mosadova pripadnika u Briselu [6] [7].
Vašington je bio taj koji je 6. februara 2014. sazvao ministre unutrašnjih poslova Nemačke, Velike Britanije, Poljske, Francuske (koju je predstavljao premijer Vals) i Italije kako bi se razgovaralo o povratku džihadista kao nacionalnom bezbjednosnom problemu. [8] Tek posle ovog sastanka Francuska je pokrenula ovo pitanje, a vlast počela da se bave time.
Džon Keri je prvi put govorio na francuskom kako bi poslao poruku Francuzima. On je osudio napad protiv slobode izražavanja (dok njegova zemlja od 1995. bombarduje televizijske stanice koje joj smetaju u Jugoslaviji, Iraku, Avganistanu i Libiji) i pozdravio je borbu protiv ćutanja i medijskog mraka.
Ne znamo ko je sponzor ovog profesionalnog napada na Šarli ebdo, ali ne smijemo dozvoliti da nas to proguta. Treba da razmotrimo sve pretpostavke i priznamo da nas ovaj problem trenutno dijeli, ali i da su sponzori ovoga najvjerovatnije u Vašingtonu.
Autor: Thierry Meyssan
Interesantno tumačenje za rat u Jugoslaviji
Parižani su marširali za svoje sugrađane, tko brani Nigerijcima kojih ima duplo više od Francuza da naprave još masovniji protest 
