Sinoć napravio specijalni štimung da gledam novog Hellraisera, totalni mrak okolo i samo je svjetlost od ekrana tu, zvučna izolacija, nigdje nikog itd, obzirom da sam veliki fan ovog filma.
Uglavnom, Hellraiser je odličan. Priča je odlična, prvi dio filma je malo spora (sa razlogom), dok su drugi dio i rasplet genijalni.
Scene mučenja su "užasne", a ta riječ za fanove Hellraisera ima neko drugo (pozitivno) značenje
Btw. Za mene je scena dvojice homića u krevetu zaparavo bila istinski užas.
Lik Voight-a (Goran Višnjić) i sva priča koja je vezana za njega je prava genijalnost.
U filmu se češće pojavljuju ostali Zenobiti nego Pinhead, a zapravo ja nisam ni siguran da li se onaj lik i zove Pinhead ili Priest. U svakom slučaju, ima neke ženske karakteristike (veće grudi) što je po meni minus jer bi Pinhead trebao biti neutralan, bespolan. Ali dobro, zanemarivo je jer rola Priest-a je sasvim dobra (mučenje, kažnjavanje, neizostavni dialozi o bolu, patnji i slično).
Interesantno je da radnja počinje iz nekakvog beogradskog sivila odakle se kocka prenosi u Englesku i tu se zapravo otvaraju vrata pakla.
9/10 (i to samo zbog toga što sam navikao na Pinheada kojeg glumi Bradley).
Dakle, ovaj Hellraiser mi je samo za nijansu lošiji od Hellraiser 2 (1988) koji mi je do danas najbolji.