Jugoslavija

[PreWiBa]

Naravno da su Bosna i Sarajevo bili teška provincija, pogotovo prije 1984.

Ne trebaju ti zato ambasade, dovoljno je spomenuti gotovo nepostojeći aerodrom, nepostojanje zaobilaznice za glavni grad.

Na kraju krajeva, Sarajevo je pored Titograda bio jedini glavni grad neke SR bez priključka na autocestu.

Jednostavno, imaš i taj mentalitet provincije. Najbolji indikator o pravom statusu prijeratnog Sarajeva ti je kada shvatiš da i dan-danas imućniji ljudi iz tog perioda trče po neki najobičniji nalaz u Zagreb, jednostavno jer je to za njih i dan-danas neki centar naspram periferije iz koje oni dolaze.

[saimidin]

Prrrity close

[Edin H.]

Alka Vuica objasnila

[skupljac_zeljeza]

[skupljac_zeljeza]

"Kako su se voleli Romeo i Julija" Jovana Živanovića je film koji je napravio prekretnicu u našem filmu. Do tada su režiseri zazirali od političkih tema i jednostavno su radili druge stvari, ali te 1966 se desio lom u državi. Sve je počelo mnogo ranije , ali kulminacija je bila krajem 1965 kada je otkrivena ljubavna afera između Stanke Veselinov, žene visokog funkcionera Jovana, koja je i sama bila funkcioner i 19 godina mlađeg novinara Matije Bećkovića. Taj element je unesen u ovaj film.Kroz vanbračnu ljubavnu aferu Jasne (Špela Rozin) i Zorana (Mihailo Janketić) mi saznajemo kako društvo funkcioniše u potpunoj suprotnosti od onoga što proklamuje. Društvo koje čine Jasna, Jasnin muž diplomata Stole (Aleksandar Gavrić), udbaš Radoš (Severin Bijelić), radoševa Ljubavnica Ksenija (Lidija Pilipenko), glumac Relja (Rade Marković) i pevačica Deni (Zdravka Krstulovič) će da ode na Hvar na krstarenje u Radoševu vilu. U vozu koji ide na more im se pridružuje Zoran i tu kreće da se odmotava priča Zorana i Jasne. Iz filma je očigledno, a to je i Jovan Živanović potvrdio da je lik Radoša u stvari Ratko Dražević, a Ksenija je Olivera Katarina, Relja je Ljuba Tadić, a funkcionerski bračni par su u stvari Veselinovi. Uprkos svemu Matija Bećković nije stradao.

[loudness]

[Truba]

Istoga dana, u 15.00 h pred jamom u Šumi, gdje su danima umirali bez ikakva suda pobijeni, ispuštajući bolne krikove, jer su po dvojica dovođeni vezani žicom i bacani u jamu, župnik Tomić i kanonik Zubak s okupljenim su vjernicima izmolili opijelo i slušali ispovijesti svjedoka minulih vremena. Čuli su da su živa još dvojica svjedoka koja se vođena u smrt po mraku uspjela pobjeći. Prisjetili su se da su ljudi čuli krikove umirućih, ali nisu im smjeli pristupiti zbog naoružanih stražara okolo te da je prvi dan egzekucija nastalo nevrijeme pa su partizani morali prekinuti ubijanje.

Misno slavlje kod Burića štale, u kojoj je u svibnju 1945. bilo zatočeno 628 Hrvata katolika, od koji su njih oko 540 bez ikakva suda od 23. do 28. svibnja na najokrutniji način ubili partizani

https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/bih/ ... raja/39690

https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/bih/ ... tale/39721

onde 500 onde 200 onde 10 i na kraju 3144 ukupno
budući da su u svibnju u bosni rokani pretežno muski znaci cca 3000 majki zena kćerki i ostale rodbine je ostalo u bijedi s potomcima to je možda cca 10 000 ljudi samo u jednom hrvatskom kraju posavine, a gdje su ostali predjeli hrvatske bih itd

onda se iz šumadije bre pitaju otkud da jugoslavija ima toliko neprijatelja, a i iz ostalih se krajeva pitaju i dalje faktički 40 godina poslije početka raspada

[Truba]

https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/hrva ... cina/39790

U nedjelju, 7. lipnja u povodu 81. godišnjice komunističkih zločina na Maceljskoj gori održana je komemoracija u spomen na Maceljske žrtve.

Prva istraživanja masovnih grobnica na Maceljskoj gori izvršila je sredinom 1992. bivša Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava kada su istražene 23 masovne grobnice i ekshumirani ostaci 1 163 žrtve, među kojima su identificirani ostatci 21 svećenika, franjevca i bogoslova koji su ubijeni u noći s 4. na 5. lipnja 1945.

lipanj
pa kad je više taj rat završen kod nas

[Truba]

Slovenija: Komemoracija žrtava masovnih komunističkih pogubljenja tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata

Predsjednik BK Slovenije biskup Andrej Saje pozdravio je tijekom bogoslužja u Kočevskome Rogu izmjenu donesenoga Zakona o dostojanstvenome pokopu žrtava komunističkih Titovih partizana s kraja Drugoga svjetskog rata i poraća

https://www.ktabkbih.net/hr/crkva-u-svi ... ata/131950

Macesnova gorica smatra se jednom od najvećih masovnih grobnica u Sloveniji. Ondje su 2022. godine ekshumirani posmrtni ostaci 3450 žrtava, uglavnom slovenskih domobrana, ali i Hrvata i pripadnika drugih naroda, ubijenih bez suđenja nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Prema amandmanu na Zakon o ratnim grobištima i pokopima žrtava koji je Sabor usvojio 26. svibnja pod vodstvom nove Janšine koalicije, žrtve bi trebale biti ukopane na Središnjemu groblju u Ljubljani, za što se posljednjih godina zalaže i Katolička crkva u Sloveniji. Sabor je također vratio 17. svibnja kao dan sjećanja na žrtve komunističkoga nasilja. Dan sjećanja, koji je 2022. godine prva proglasila tadašnja Janšina Vlada, ukinula je 2023. lijevo-liberalna koalicija Roberta Goloba koja je bila na vlasti do prije nekoliko tjedana.

[Truba]

Požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u subotu, 13. lipnja u Slatinskom Drenovcu svetu misu za oko 500 žrtava partizansko-komunističkog progona tijekom i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, ubijenih i bačenih u tamošnju masovnu grobnicu, „Slavonsku Jazovku“.

https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/hrva ... gona/39878

500 po 500

jaro koliko vise ima ovih jama

i zasto potomci ovih ubijenih i rodbina te prijatelji nisu zavoljeli novu državu

[4L0n3]

biskup Martinović pozdravio je okupljene vjernike povezujući otajstvo Srca Isusova i Srca Marijina s razlogom okupljanja u Slatinskom Drenovcu. Rekao je da se u molitvi želi ući „u otajstvo nedokučivog Srca Sina Božjega i srca onih koji su ovdje u mukama našli svoje posljednje počivalište, koji su bili žrtve zločina koji se dogodio u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poslijeratnom komunističkom vremenu nad nedužnim našim narodom“.

Inace u jamu su pobacane ustase zarobljene 1943 i neki poslije blajburga. Zlocin, s moralne strane, svakako da jeste, pogotovu jer su neki od njih izvuceni iz bolnica kao ranjenici..
Medjutim morao bih se osvrnuti na ovu supacku izjavu, koja nije nista doli ofirno prekrajanje historije. Nema nista neduzno medju pristalicama kvislinskog rezima. A ti trubi koliko zelis.