quasar wrote:Kako bi mogli razmisljati o daljoj evoluciji ljudske vrste?
Po meni, ona je stala. Prosti razlog je sto jednaku priliku za reprodukciju imaju sve jedinke, zdrave, bolesne, prilagodjene, neprilagodjene, inteligentne, intelektualno ogranicene... Odavno je prestala prirodna selekcija i eliminacija. Kao sto neko rece, danas bolji i kvalitetniji primjerci ljudske vrste ostavljaju iza sebe 1-2 potomka, a oni drugi, koji nikako ne mogu biti ono sto bi mi htjeli da ljudska vrsta bude, ostavljaju mnogo-mnogo vise njih, i ti su uglavnom prilagodjeniji jer opstaju i u uvjetima neimastine, slabe medicinske njege, itd. Po Darwinu bi oni bili uspjesnija varijanta i trebali bi da prevladaju.
Eh, sad. Razgovor o ovim stvarima lako moze zbog neke nesmotrene recenice biti okarakterisan kao fasizam, ali kad razmisljam o buducnosti nisam optimista.
BTW. postoje vijesti da smo na pragu toga da možemo produziti ljudski zivot jako dugo, ili cak beskonacno dugo, takodjer da smo na pragu otkrica univerzalnih antivirusnih lijekova, kao i lijekova protiv malignih celija.
Planeta je pretijesna. Hoce li rezervacija ovih tehnologija samo za bogate (uspjesne) biti nacin da se evolucija vrste usmjeri? Ovo izgleda kao SF, ali sve vise mislim da se to samo tako cini.
I ja o tome često razmišljam. Šta je bilo bilo je ali zaista šta će biti u budućnosti? Kuda nas evolucija čovjeka vodi?
Dobro si primjetio da danas napredni i obrazovani ljudi (uglavnom) imaju jedno ili dvoje (ili nijedno) dijete. Sa druge strane ovi što ne koriste zaštite niti ih to zanima štancaju po desetoro djece. Dawkins je to objasnio time da što smo duhovno napredniji više se možemo suprostaviti svojim genima koji žele da se maksimalno razmnožavaju. Moglo bi se reći da više vremena (koje je jedini nenadoknadljiv resurs) posvećujemo sebi. Jer kada imaš puno djece onda, ako si iole dobar roditelj, neće ti ostati vremena za sebe i za bilo šta osim djece.
Međutim, to ne znači da ovi što štancaju po desetoro djece (pa onda mole za pomoć preko televizije) imaju puno veće šanse za opstanak. Uzmimo za primjer dva bračna para. Par A ima mjesečna primanja od 3000 KM i dvoje djece. Par B ima mjesečna primanja od 800 KM i sedmoro djece. Par A će moći uložiti puno više resursa (novac, vrijeme, ljubav) za svako svoje dijete. Njihovo dvoje djece će imati svu moguću njegu i pažnju. Biće zdraviji i fizički i psihički. Takva djeca će i sama postati obrazovana i zdrava te će moći dalje da se razmnožavaju u zdravim porodicama.
Za to vrijeme par B će sa svojih sedmoro djece živjeti u siromaštvu. Možda neko od djece umre mlado od bolesti a u svakom slučaju njihovo fizičko i psihičko zdravlje neće biti na nivou. Neki od njih 7 će postati kriminalci i pljačkaši. Neki drogereši, kurve i propalice. U svakom slučaju teško je očekivati da će njihova djeca, odrasla u takvim uvjetima, kasnije osnovati uzorne porodice. Prije svega oni neće biti interesantni djeci parova A i mogu očekivati da se vjenčaju samo sa djecom drugih parova B. Dakle može se očekivati da osnuju iste porodice kakve su njihovi roditelji (ako ne i gore). Ali i tada možemo očekivati da će to uraditi možda dvoje od tih sedmoro nesretnih dječaka i djevojčica.
Sklon sam mišljenju da će par A (u prosjeku) duže nastaviti svoje gene nego par B. Recimo nakon nekih 200 godina, opet kažem u prosjeku, par A bi trebao da ima predstavnike svojih gena a to ne bih smjeo tvrditi za par B.
Ovih dana supruga i ja imamo dilemu da li praviti drugo dijete. Ovo prvo ima godinu i po i sad bi nešto kontamo mogli začet drugo ako želimo. Ali nismo sigurni da li želimo. Meni je 35 godina a njoj 29. Ovo prvo nam još ne da normalno spavati (budi se i vrišti svako malo to jest čim joj ispadne cucla) i mijenjamo se jednu noć ja sa njom u sobi a drugu noć supruga. Zajedno imamo primanja oko 3000 KM minus 350 KM koliko dajemo ženi koja nam čuva dijete dok mi radimo. Puno je argumenata za i protiv pri čemu ih oboje iznosimo podjednako. Kada nju gledamo onako preslatku odmah poželimo drugo. Ali kad se iz jutra u jutro budimo preumorni odmah nećemo drugo

Ako hoćeš djecu moraš biti spreman žrtvovati sebe. Treba naći balans između potrebe da se razmnožiš ali i potrebe da živiš. I tako mjesecima mi dumamo i kontamo šta ćemo. A neko bez imalo razmišljanja desetoro. Ne razumijem te ljude.
(u pozadini muzika iz filma Monty Python "Smisao života" i to ona prva priča o tome kako je abortus ubistvo a kondomi zlo)
