rz brzotrz wrote:A_A_AKCIJA wrote: Kad od Mustafe očekujete da dok je u Berlinu, kaže koju o Jevrejima, šta si ti, kao takva moralna vertikala, uradio da tvoju sunarodnjaci koji dijele tvoj nacionalni background čuju šta o Bošnjacima nad kojima je počinjen genocid, kada god si bio u Hrvatskoj ili Srbiji? Nemam iluziju da ćeš potpisati bilo kakvu deklaraciju, takođe, niti okupiti ikoga da je potpiše.
Ne tražim od tebe dokaz da si ko maloljetnik jurišao bombom na Špicastu stijenu, nego samo mrvu građanske hrabrosti, zbog koje hladno čovjeka proglasi fašistom, u istom slučaju.
Zamjena teza. Niko od Mustafe a priori ne bi očekivao ono što ti navodiš niti se to očekuje od većine prosječnih ljudi poput tebe ili mene. Ali bi se tako nešto moglo očekivati od nekoga po kome je ime dobila osnovna škola u glavnom gradu višenacionalne i višereligijske države.
Mustafa se sam deklarisao kao fašista svojim člancima i svojim djelovanjem, mada lično mislim da mu je fašizam bio samo sredstvo za ostvarenje nekih panislamističkih ideja. Kako god da bilo, ja njega nikako ne mogu okarakterisati kao pozitivnu i inspirativnu ličnost koja bi zaslužila da se po njemu nazove neka škola.
Ja ne znam zašto, ali izgleda da se neke stvari moraju ponoviti više puta: Ja da mogu sam donijeti odluku, ne bih školu nazvao po Mustafi. Pogledaj moje upise na temu pa provjeri koliko sam puta to izjavio. Kakvo god mišljenje imao o njemu, svjestan sam kontroverze i činjenice da bi to moglo uvrijediti mnoge i narušiti odnose u Sarajevu.
Koliko to nije sporno, sporno je kako se pojedini bore za taj cilj: totalnom diskreditacijom i uništavanjem lika tog čovjeka. Izmišljanjem fašizma, ignorisanjem činjenica i historijskog momenta, do igranja sa ulogom da je svako ko išta normalno kaže o tom čovjeku, automatski i sam fašista i nacionalista. Pogledaj samo prvu sliku na temi i vidjećeš photoshop Mustafe sa svastikom na fesu.
Sve paralele koje sam povukao, uključujući ovu gore, samo su tu da naglase to licemjerje i ludilo koje je na sceni, a samo sa ciljem političke pobjede.
Jednostavno, pitanje je principa koje zastupaš u dijalogu.
Ako nekoga optužiš za fašizam na osnovu par rečenica, onda budi spreman na taj princip sa svima. Moj primjeri Ive Andrića npr govore o tome da niko ne bi ostao da tako krenemo čistiti. Ja prvi želim da se Ivo Andrić čita u školama u Sarajevu.
Ako nekome spočitavaš da nije otišao u partizane i borio se na pravoj strani, pitaj sebe šta si ti radio u prošlom ratu. Ili, ako insistiraš na običnim ljudima, zašto Andrić ne ode u partizane, nego ostade u judenfrei Beogradu? Zašto ne pokrenu peticiju za zaštitu Jevreja, Roma...
Ako pitaš šta je Mustafa radio u Rimu, pitaj šta je bilo ko radio u Beogradu 90ih. Ili ANdrić u Berlinu u vrijeme postojanja logora?
Ako je kukavički što Mustafa ne napisa muftiji šta o Jevrejima, zašto isto ne učini Andrić, kad je pisao hvalospjeve Hitleru?
Ako osudiš Mustafu zbog par rečenica o Jevrejima i ženama, onda je pošteno da isto uradiš i sa Andrićem i njegovim elaboratom o Arbanasima ili pisma o arapskom varalici. Ili sa Sloežnjicinom, Dostojevskim, Wagnerom...
Ako je u tvojoj državi počinjen genocid nad tvojim zemljacima, a trpiš Ratka Mladića 5 minuta od tebe, onda stvarno nemaš šta da pričaš zašto Mustafa nije išta uradio.
Ako Mustafu osuđuješ da je nacionalista jer se bavio samo stradanjem svog naroda, onda osudi svakog Jevreja koji se tim bavio, jer su radili istu stvar.
Ako se predstavljaš kao Bosanac, zašto se samo baviš Sarajevom, dok je Istočno Sarajevo van tvoje zone interesa?
... i još gomila sličnih primjera...
Ako nisi spreman na ovo gore navedeno, onda si izabrao pogrešne argumente u borbi za svoju ideju, ili si licemjeran, pa na svoje gledaš na jedan način, a na tuđe na drugi.
Ja prvi tvrdim da je sve gore navedeno jadan argument. Ono što ostane kada odbacimo ovo, je osnova za zdrav dijalog.
I da, Andrića sam ubacio ovdje zbog tvog nicka, da me bolje razumiješ