Staša Košarac krao ciglu od popova?!
Skandal u čijem se središtu našao Košarac zbio se prije nekoliko godina, kada su sveštenici Mitropolije dabrobosanske otkrili da im neko krade građevinski materijal iz kruga nekadašnje kasarne JNA u Lukavici.Delegat SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH Staša Košarac konačno je, prošle sedmice, dočekao da sjedne u fotelju predsjedavajućeg Vijeća naroda i s tog mjesta, barem do kraja ovog mandata, otpravi SDS-ovca Ognjena Tadića.
Za „malog Dodika“ iz Istočnog Sarajeva, kako Košarca posprdno zovu njegovi sugrađani, glasala je većina delegata (osam je bilo za, dva protiv a tri suzdržana) i tako u rukovodstvo Vijeća naroda Parlamenta BiH izabrala mašinskog tehničara, koji zbog silnih političkih obveza ni u 38. godini života nije stigao završiti Fakultet političkih nauka.
Iako se, istini za volju, politikom aktivno počeo baviti tek 2006., kada je izabran za delegata u Vijeću naroda Narodne skupštine Republike Srpske, nagli uspjeh Dodikovog mladog jastreba započeo je godinu dana kasnije, kada se iz Višegrada preselio u Istočno Sarajevo.
Staša Košarac je, inače, rođen u Sarajevu, živio je u naselju Vogošća (u osnovnu školu je išao zajedno s zastupnikom SDA u Parlamentu BiH Asimom Sarajlićem), ali je rodni grad napustio nakon završetka rata (poslije reintegracije okupiranih opština), kada je s porodicom preselio u Višegrad.
U Lukavicu se vratio desetak godina kasnije, ostavljajući za sobom teške izbjegličke dane, velike dugove i propale poslove –
neuspješno se bavio uzgojem koza i šampinjona.
Njegovi će politički protivnici kazati kako se Košarac u Višegradu nije zavadio jedino sa „ćuprijom na Drini“?!
Da, međutim, njegov dolazak u Istočno Sarajevo nikome ništa dobroga nije donio, pokazalo se već 2007., kada po nalogu Staše Košarca i njegovih stranačkih drugova Siniše Dodika i Miroslava Vujičića započinje smjena direktora svih tamošnjih javnih poduzeća i službi.
Prethodno su trojica SNSD-ovih mladih lavova proveli unutarstranačku čistku i zaveli strahovladu, ali njihovo savezništvo nije dugo trajalo.
Nakon brojnih sukoba, svađa i tuča među lokalnim SNSD-ovcima u Istočnom Sarajevu, političke su karijere naprasno završili Siniša Dodik i bivši ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Mladen Zirojević, dok je Miroslav Vujičić sačuvao poziciju zahvaljujući svom šefu, članu Predsjedništva BiH Nebojši Radmanoviću.
Jedini među njima koji je na unutarstranačkom obračunu profitirao bio je Staša Košarac – najprije je odlukom Vlade RS-a postavljen da rukovodi Timom za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženje nestalih lica, a potom je izabran za delegata u Vijeću naroda Parlamenta BiH.
U međuvremenu se Košarac uspio nametnuti kao glavni povjerenik predsjednika RS-a Milorada Dodika za Sarajevsko-romanijsku regiju.
Ranije smo pisali da je po uzoru na stranačkog vođu Košarac osnovao i sportski klub malog fudbala Tango, a onda se potrudio da kao predsjednik osigura i finansijska sredstva.
Državni je ministar financija Nikola Špirić sportskom klubu stranačkog kolege odobrio 4.000 KM pomoći, dakako iz proračunskih rezervi BiH, koliko je Košarac dobio i iz Republike Srpske.
No, ugled i rejting Staše Košarca među sugrađanima nije pomogla ni oštra politička retorika u Parlamentu BiH, ni solidariziranje sa srpskim ratnim stradalnicima, ni promocija lokalnih klubova – sve dok se za njega veže afera, koju ni pored silnih veza u policiji nije uspio zataškati.
Skandal u čijem se središtu našao prpošni SNSD-ovac zbio se prije nekoliko godina, kada su sveštenici Mitropolije dabrobosanske otkrili da im neko krade građevinski materijal iz kruga nekadašnje kasarne JNA u Lukavici.
Taj je prostor Mitropoliji dabrobosanskoj dodijeljen još 2009., kada je planirano preseljenje Bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški“ iz Foče u Istočno Sarajevo, ali je odluka kasnije promijenjena zbog burnih reakcija opštinskih vlasti i stanovnika Foče.
Nakon što su popovi odlučili da kradljivcima koji su krišom odnosili ciglu stanu u kraj, uspjeli su uhvatiti izvjesnu S.DŽ.
Osumnjičenu su ženu, koja je zatečena dok čisti ciglu, popovi odmah prijavili policiji, ali istraga nikada nije zvanično završena.
S.DŽ. je, naime, na salušanju u policiji – a iskaz je davala u dva navrata, objasnila kako je ciglu čistila po nalogu Staše Košarca, kao i da joj je „ugledni“ SNSD-ovac plaćao pet pfeninga po svakom očišćenom komadu.
Kada su se uvjerili da žena govori istinu, policajci su brže-bolje završili s poslom, potrudivši se da cijeli slučaj zataškaju