Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[Bloo]

Znam, one male. Al' , fakat, zar nije tužna ta simbolika? Tako veliki pjesnici...

Da, tuzno jeste i tragicno. Ali zive i dalje, jer su svevremenski.

To live in the hearts we leave behind is not to die. (A Stone for Danny Fisher)

[piupiu]

Znam, one male. Al' , fakat, zar nije tužna ta simbolika? Tako veliki pjesnici...

Da, tuzno jeste i tragicno. Ali zive i dalje, jer su svevremenski.

To live in the hearts we leave behind is not to die. (A Stone for Danny Fisher)

I ovaj, i ovaj živi!

[Bloo]

I ovaj, i ovaj živi!

Živi, živi duh pjesnički
Živjet će vjekov'ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma

Mi stojimo postojano
Kano klisurine
Proklet bio izdajica
Lijepe riječi i rime!

[LaLuna]

I ovaj, i ovaj živi!

Živi, živi duh pjesnički
Živjet će vjekov'ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma

Mi stojimo postojano
Kano klisurine
Proklet bio izdajica
Lijepe riječi i rime!

takoe drugarice Bloo

[LaLuna]

Objavljena su imena pobjednika cetvrtog konkursa za knjizevnu nagradu "Musa Cazim Catic" za najbolju pjesmu za 2018. Konkurs raspisuje Kulturno udruzenje "Musa Cazim Catic". Evo i linka sa imenima 103 autora cije ce pjesme biti uvrstene u stampanu zbirku:

Knjizevna nagrada rezultati

Imala sam priliku procitati jednu od tri pobjednicke pjesme Po mom skromnom misljenju, nagrada je itekako zasluzena!

[piupiu]

I ovaj, i ovaj živi!

Živi, živi duh pjesnički
Živjet će vjekov'ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma

Mi stojimo postojano
Kano klisurine
Proklet bio izdajica
Lijepe riječi i rime!

Sad kad te vidi hAZNADAR i krene da šiba, te jugonostalgija, te kompleks superiornosti koji te krasi, te o ponižavanju nježnobošnjačkognacionalnogbića... oho ti seeee ohooooo!

[Bloo]

Objavljena su imena pobjednika cetvrtog konkursa za knjizevnu nagradu "Musa Cazim Catic" za najbolju pjesmu za 2018. Konkurs raspisuje Kulturno udruzenje "Musa Cazim Catic". Evo i linka sa imenima 103 autora cije ce pjesme biti uvrstene u stampanu zbirku:

Knjizevna nagrada rezultati

Imala sam priliku procitati jednu od tri pobjednicke pjesme Po mom skromnom misljenju, nagrada je itekako zasluzena!

sve čestitke autorima!

[piupiu]

Objavljena su imena pobjednika cetvrtog konkursa za knjizevnu nagradu "Musa Cazim Catic" za najbolju pjesmu za 2018. Konkurs raspisuje Kulturno udruzenje "Musa Cazim Catic". Evo i linka sa imenima 103 autora cije ce pjesme biti uvrstene u stampanu zbirku:

Knjizevna nagrada rezultati

Imala sam priliku procitati jednu od tri pobjednicke pjesme Po mom skromnom misljenju, nagrada je itekako zasluzena!

Čestitke pobjednicima!

A da podijeliš taj pjesmuljak s nama?

[Bloo]

Sad kad te vidi hAZNADAR i krene da šiba, te jugonostalgija, te kompleks superiornosti koji te krasi, te o ponižavanju nježnobošnjačkognacionalnogbića... oho ti seeee ohooooo!

Uvijek zaboravim na svetog čuvara svega svetoga n00b, stupid stupid eejit

Ali spremna sam za sve izazove, borit ću se hrabro kao Boudica, tamo daleko, daleko od razuma, dok mi kosa leprša kao u Marianne na barikadama (grudi čedno pokrivene, ipak smo u Bosni, ne) i umrijeti sa pjesmom na usnama.

A za tebe, ostavljam u testamentu:
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Onda ostani pokraj njega
i diži mu pritisak svakom prilikom!



Nek mi gospođa Vesna halali opetovano masakriranje njene poezije.

[piupiu]

Onda ostani pokraj njega
i diži mu pritisak svakom prilikom!

Njega ti poklanjam od srca (i mjerač pritiska isto), što'š bezze čekat' da vidiš kako se godine spuštaju na njegovo lice, ima i boljih načina...

[LaLuna]

Objavljena su imena pobjednika cetvrtog konkursa za knjizevnu nagradu "Musa Cazim Catic" za najbolju pjesmu za 2018. Konkurs raspisuje Kulturno udruzenje "Musa Cazim Catic". Evo i linka sa imenima 103 autora cije ce pjesme biti uvrstene u stampanu zbirku:

Knjizevna nagrada rezultati

Imala sam priliku procitati jednu od tri pobjednicke pjesme Po mom skromnom misljenju, nagrada je itekako zasluzena!

Čestitke pobjednicima!

A da podijeliš taj pjesmuljak s nama?

Sacekajmo da cijela zbirka bude dostupna elektronski (uskoro). Neko ce nam vec postaviti link na temi

[John Cleese]

Je l' to Medo dobio neku nagradu?
Rek'o je castit'...

[medvjed23]

šta uradi, mjeseče, zli, žemski mjeseče?

no šta je tu je.. nema mi druge nego reći da će mi biti zadovoljstvo počastiti krofnama sve zainteresovane hmokmusovce i dodati: ako nazovete odmah, pored krofni, dobićete i duplu votku i to nije sve!

[Connaisseur Karlin]

https://literaturaemulher.files.wordpre ... russia.pdf

A History of Women’s Writing in Russia
A History of Women’s Writing in Russia offers a comprehensive account
of the lives and works of Russia’s women writers from the Middle
Ages to the present. Based on original and archival research, much
of it never published before, this volume forces a re-examination
of many of the traditionally held assumptions about Russian
literature and women’s role in the tradition. In setting about the
process of reintegrating women writers into the history of Russian
literature, contributors have addressed the often surprising
contexts within which women’s writing has been produced

411 stranica

[piupiu]

šta uradi, mjeseče, zli, žemski mjeseče?

no šta je tu je.. nema mi druge nego reći da će mi biti zadovoljstvo počastiti krofnama sve zainteresovane hmokmusovce i dodati: ako nazovete odmah, pored krofni, dobićete i duplu votku i to nije sve!

Medo?! MEDOOOOO!!!!!

Daj pjesmu, može krofna, daj votku, daaaaaj nam suncaaaaaaa, svega nam daaaaj!

I čestitamo. Sad još reKti na Ćemu?

[piupiu]

https://literaturaemulher.files.wordpre ... russia.pdf

A History of Women’s Writing in Russia
A History of Women’s Writing in Russia offers a comprehensive account
of the lives and works of Russia’s women writers from the Middle
Ages to the present. Based on original and archival research, much
of it never published before, this volume forces a re-examination
of many of the traditionally held assumptions about Russian
literature and women’s role in the tradition. In setting about the
process of reintegrating women writers into the history of Russian
literature, contributors have addressed the often surprising
contexts within which women’s writing has been produced

411 stranica

Na listi!

[Bloo]

I miss you funny old man
"No one is actually dead until the ripples they cause in the world die away...."
-Terry Pratchett

[medvjed23]

šta uradi, mjeseče, zli, žemski mjeseče?

no šta je tu je.. nema mi druge nego reći da će mi biti zadovoljstvo počastiti krofnama sve zainteresovane hmokmusovce i dodati: ako nazovete odmah, pored krofni, dobićete i duplu votku i to nije sve!

Medo?! MEDOOOOO!!!!!

Daj pjesmu, može krofna, daj votku, daaaaaj nam suncaaaaaaa, svega nam daaaaj!

I čestitamo. Sad još reKti na Ćemu?

fala, fala, biće krofni, biće votke, biće pjesama, biće svega, no, no, predlažem da barem na trenutak zanemarimo ono što poezija i poetske nagrade mogu učiniti za nas i zapitamo se: šta mi možemo učiniti za poeziju?

http://www.rajvosa-y.com/viewtopic.php?f=43&t=193

[piupiu]

fala, fala, biće krofni, biće votke, biće pjesama, biće svega, no, no, predlažem da barem na trenutak zanemarimo ono što poezija i poetske nagrade mogu učiniti za nas i zapitamo se: šta mi možemo učiniti za poeziju?

http://www.rajvosa-y.com/viewtopic.php?f=43&t=193

Prilažem uputstvo!

[Bloo]

STO JE LJUDI 'OCETE HIT, A MEDI JE NESTO NAGRADA SIT

[piupiu]

Prve likovne umjetnice Bosne i Hercegovine

Piše: pokojni Vojo Vujanović

ADELA BER VUKIĆ spada među najstarije naše umjetnike koji su udarili temelje bosansko–hercegovačkim umjetnostima dvadesetog stoljeća. Zapisi, umnožavani tokom pola stoljeća, koliko je trajao njen stvaralački agon, na dostojan način su iskristalizirali i njen stvaralački i njen privatni profil. Mi se osjećamo obaveznim da poslušamo te riječi ispod kojih se oslabađao njen lik u svojoj dvostrukoj vizuri – kao ličnosti i kao stvarateljke.

Već 1914. godine Sarajevski list objavljuje tekst pod nazivom “Slikarica koja je završila nauke”. Nakon toga, u zagrebačkom Obzoru je rečeno: “Nema sumnje da je jačina njezinog poletnog ali tihog talenta u akvarelu i u drvorezu”. Akvareli njeni “nisu snažni i odlučno zamišljeni kao njezini drvorezi, ali su poetični”. U istom tekstu je rečena još jedna istina koja govori o njenim ranim radovima: “Gospođica Adika Ber (hipokoristik od Adela, porimjedba V.V.) oživljava svaki pojedini rad i čini ga naročito simpatičnim”. U Odjeku iz 1965. godine je Boro Mihačević objavio esej u kojem je, dosta rječito, obrazložio stvaralački postupak Adele Ber: “Ogroman broj njenih grafičkih listova prožet je opet ljudima, brdima i oblacima Bosne. To je svijet čovjekovih briga, radosti, bolova. To je svijet žene sa periferije. I baš ti drvorezi Vukićeve, sa svojom crno – bijelom podlogom, bili su pomalo gorko – siva pozadina za čovjekov svijet predratne svakidašnjice, podloga za likove, za sudbine, za živote naših žena – majki i za tiho prokletstvo njihovog rada. U tim ritmovima crnoga i bijeloga ima začuđujuće raznolikosti, ličnog umjetnikovog duha, senzibiliteta i neočekivanog rafinmana združenog sa čistom linijom”. A Ibrahim Krzović je zasvjedočio: “U poređenju sa grafikom njenih savremenika, njena grafika je snažnije obilježena secesijom, obogaćena razvijenijom linearnošću naglašene emotivne strukture i poetsko simboličnim motivima”. Završne akorde ovoj simfoniji, ispisanoj kroz polovinu stoljeća o Adeli Ber kojoj se ponekad pojavljuje i ime Jelena, ponudila je, dakako, Azra Begić:


ORIGINALNOST I OSEBUJNOST: MICA TODOROVIĆ

U svome eseju “Prve likovne umjetnice Bosne i Hercegovine”, na koji smo se, već nekoliko puta pozivali, Azra Begić je u segmentu o Mici Todorović, kojoj je posvećeno najviše prostora, lucidno istakla: “Mica Todorović bila je najoriginalnija i najosebujnija ličnost među bosanskohercegovačkim umjetnicima. Ona je, svojim značajem i svojom umjetnošću fascinirala brojne obožavaoce, među kojima je bilo slikara, kolekcionara, ili, naprosto, Schöngeista (esteta)”.

Otac Mice Todorović je, kao i otac Romana Petrovića i Sige Sumerekera, došao sa strane, iz Pančeva, kao visoki austrougarski činovnik, školski drug Uroša Predića. U Sarajevu se oženio iz građanske porodice Savića. Mica (pravo ime Milica) bila je drugo dijete, rođena 3. decembra 1900. godine. Sa trinaest godina je završila višu djevojačku školu, a 1920. godine se, po nagovoru Romana Prtrovića, zaputila u Zagreb i upisala Opću školu slikarskog odjela. Profesori su joj bili Ferdo Kovačević, Bela Čikoš Sesija i Ljubo Babić. Škola je kasnije preimenovana u Akademiju likovnih umjetnosti. Kretala se u društvu Krste Hegedušića, Lea Juneka, Kamila Tompe, Otona Postružnika, Ivana Tabakovića, Omera Mujadžića, Marijana Detonija, Sige Sumerekera. Prvu njenu karakterološku osobenost nalazimo u napomeni profesora Ljube Babića: “Odlična u radu. Velika marljivost i talentovano savladavanje slikarskih zadataka. Ozbiljna crtačka sprema pokazuje da gđica Mica Todorović ima sve uvjete za samostalan umjetnički rad”. U Zagrebu će ostati i nakon studija i naći se među umjetnicima koji su oformili grupu “Zemlja”, ali im se neće pridružiti. Putovala je u Italiju i posjetila Veneciju i Firencu, oduševila se renesansnim slikarstvom, posebno fra Anđelikom i usvajala ono što će karakterizirati cjelokupno njeno stvaralaštvo. To su: neposrednost i čistota talijanskih primitivaca, težnja ka virtuoznosti i perfekciji. Bavi se, pretežno, karikaturom i s tim djelima će nastupiti na izložbi u Ljubljani 1930. godine, kao gost grupe “Zemlja”.


Ima još puno, ovdje: http://www.tacno.net/kultura/vojislav-v ... ka-milena/

Tacno.net
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.

[Vipera berus]

http://bosonoga.com/2018/03/17/u-susret ... -pjesnika/

[piupiu]

http://bosonoga.com/2018/03/17/u-susret ... -pjesnika/

Danas više nema ni pjesnika, ni muza... Osim mede, naravno.

[piupiu]

Selman Selmanagić. Srebrenički učenik Paula Kleea.

Biografija Selmana Selmanagića, istočnonjemačkog arhitekta, rodom iz Bosne, jedna je od onih uzbudljivih biografija dvadesetog stoljeća koje više nalikuju špijunskom ili avanturističkom romanu, nego čovjekovu životu. Poput Mustafe Golubića, Dimitrija Mitrinovića, Pavla Bastajića, prošao je kroz svjetlo i tamu našega vijeka, krijući u svom životopisu i kriptične i kontroverzne detalje. Zahvaljujući Aidi Abadžić Hodžić, sjajnoj sarajevskoj povjesničarki umjetnosti, koja se intenzivno bavila Selmanagićem, izbjegavajući patriotske mistifikacije njegova lika i djela, zapisana je njegova faktografska detaljna i pregledna životna putanja, od Srebrenice, u kojoj je rođen 25. travnja 1905, do Istočnog Berlina, gdje umire 7. svibnja 1986.



Otac Alija Selmanagić studirao je i završio šerijatsko pravo u Kairu i Istanbulu, ali živio je, uglavnom, od zemlje i bavio se lovom. Otomanski dekadent, birvaktilski izdanak nekoga bivšeg, poraženog i poniženog svijeta, očito je bio izrazito važna, orijentacijska figura u Selmanovom životu. Da bi ocu dokazao da je uspio u životu, i da mu nije uzaman plaćao sve te škole, u Zvorniku mu je 1931. gradio kuću. Ta kuća ostat će jedini realizirani Selmanagićev objekt iz bauhausovske faze, njegov položeni životni ispit. Postoji sjajna crno-bijela fotografije iz vremena izgradnje: ciglom zidana, u dvije razine, s otvorenim pravokutnicima prozora, ta slutnja modernizma, s trojicom zidara koji poziraju, jedan oslanjajući se na oštri bauhausovski brid, a dvojica na merdevinama, prvi opkoračio zid pa se smije, drugi nabio kantu na glavu, pa se penje prema njemu, djeluje neočekivano potresno u svojoj suštinskoj povijesnoj neostvarenosti. Kuću je Selmanagić sazidao, otac je, vjeruje se, bio prezadovoljan. I dočekala je ta bauhausovska građevina početak posljednjeg rata, masakr i protjerivanje Selmanagićevih rođaka i sunarodnjaka iz Podrinja, da bi bila srušena nakon što je rat prošao, godine 1997. Tako je nestalo Bauhausa u Bosni.

Dalje: https://www.jutarnji.hr/kultura/art/sel ... cu/382660/

[piupiu]

Edo Ljubić, zaboravljeni car sevdalinke

(Ako je Edo zaboravljen u Bosni, nije u Srbiji)



Edo je rođen 7. maja 1912. u Donjem Vakufu. Otac Nikola, majka Klara Ljubić. Sa pet godina je počeo da svira tamburicu koja je bila napravljena od kartona i šperploče. Sa deset godina je dobio svoju prvu "pravu" tamburu i do četrnaeste godine je već postao pravi muzičar i autor, koji je imao svoj sastav.

Nakon jezuitske škole koju je pohađao u Travniku, koja je bila uglavnom rezervisana za decu iz imućnijih porodica, Edo je otišao na muzičke studije u Zagreb. Tamo se nije dugo zadržao i ponesen mladalačkom strašću, odlazi u Francusku na studije elektrike. Školovanje u Francuskoj je u periodu od 1929. do 1933. prošlo, ali se naš Edo nakon povratka u Jugoslaviju, odlučuje radije za karijeru profesionalnog pevača, nego inžinjera elektrike.

Neobičan događaj je od Ede napravio zvezdu. Ubrzo nakon početka pevačke karijere, Edin prijatelj, koji je bio iz vrlo ugledne beogradske porodice, počinio je samoubistvo. Poslednja njegova želja je bila da na sahrani Edo otpeva pesmu "Kad mi pišeš mila mati". Na talasima Radio Beograda, koji je pratio ovu sahranu, preneto je i Edino izvođenje pesme, i munjevito pevač postaje velika zvezda, koji počinje da drži turneje po Evropi. Pariz, Budimpešta, Rim, Berlin. Svi oni padaju pod harizmom neverovatnog Ede Ljubića.

Poseban kuriozitet je pojava Ede Ljubića 1937. godine na nemačkoj televiziji!!! Tako Edo postaje prva osoba sa prostora Jugoslavije, koja se pojavila na televiziji. Edo snima i film, koji ulazi u anale evropskog filma, kao prvi biografski film iz Jugoslavije.

1936. godine Edo je bio treća najpopularnija ličnost u Jugoslaviji.

Edo odlazi u Ameriku, a šestomesečna viza, je zbog početka rata, odlukom američke vlade, postala i svojevrsna doživotna viza. Ono što Edu stavlja u red pre svega prosvećenih ljudi, vernih patriotskom nasleđu i tradiciji, jeste što je on jedina osoba iz Sjedinjenih Država, koja se prijavila kao dobrovoljac u ratu, na poziv izbegličke vlade. To je trebala da bude još jedna bombastična akcija naših političara i da se talasi i talasi naših iseljenika u Americi, kao i njihovi potomci, prijavljuju za rat i oslobođenje mile im "Tamo daleko" Srbije, a od svih sve spade na samo jednog čoveka. Edu Ljubića, pevača. U Kanadi se prijavila isto samo jedna osoba. Izvesni Dabić. (Neđeljko B. Plećaš — Ratne godine 1941—1945 ).

Na poleđini gramofonske ploče pod nazivom "Edo Ljubić i njegova pjesma" koju je izdao zagrebački "Jugoton", na kojoj se nalaze četiri Edine pesme, stoji da je on "za vreme II svetskog rata učestvovao u borbama kao pripadnik avijacije".

Tamo daleko je poznata srpska tradicionalna pesma iz Prvog svetskog rata. Reči pesme peva srpski vojnik na Krfu, nakon surovog povlačenja preko albanske golgote. Pesma se po mnogima smatra za himnu koju peva srpski vojnik kada odlazi da se bori za svoju zemlju. Reči pesme govore o ostavljenom selu, spaljenoj crkvi i povlačenju preko Albanije u kojem su mnogi ostavili svoje živote.

Na gramofonske ploče snimili su je, pored ostalih: Tamburaško pevačko društvo 1917; Edo Ljubić, Mijat Mijatović, Dušan Jakšić i Sekstet Skadarlija. U vreme postojanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije pesma je bila zabranjena uz obrazloženje da je "nacionalistička". Nikola Tesla je po ličnoj želji sahranjen uz pratnju ove pesme. (Vikipedija)

U Americi, Edo je ostavio veliki trag, kao priznati muzičar, uglavnom se okrećući svojoj prvoj ljubavi, tamburici. Nastupao je sa brojnim sastavima, i snimio veliki broj ploča. Otvorio je i dva čuvena restorana, "La Place" i "Edo's Other Place".
[...]
Životna saputnica se upokojila pre njega, tako da je kraj života sačekao kao udovac, uz ćerku Nikoletu, i unuku Viktoriju. Žena mu je bila Mađarica, i kad god bi došlo do nekog nesporazuma ona je njega na madžarskom grdila, a on nju na srpskom. Kako oboje nisu znali maternje jezike onog drugog, nisu se nikad zvanično ni posvađali, kako je tvrdio Edo.

Izvodio je svu muziku sa prostora bivše Jugoslavije, a najviše su mu ležale pesme iz njegove rodne Bosne. O Edi Ljubiću mnogobrojne priče su preko noći prestale, kada je na vlast nakon rata došao partizanski establišment, koji je imao svoje zvezde i zvezdice, a diktat partizanskih marševa, zamenio je baršunaste glasove, i burne kafanske večeri.

Ime Ede Ljubića je nešto što ne sme biti tek tako izvađeno iz naftalina sećanja, već biti pohranjeno u obavezno muzičko štivo, svake osobe sa prostora bivše Jugoslavije. Najbolji način za to je upravo Jutjub.

Verovatno poslednji javni nastup, Edo Ljubić je imao u filmu svoje rođake Vesne Ljubić. "Poslednji skretničar uzanog koloseka" je film iz 1986. godine, gde Edo igra ulogu starog železničara. Scena u kojoj tada već vremešni Edo, na gitari izvodi sevdalinku "Ašik osta na te oči", pokazuje koliko je tadašnja jugoslovenska javnost (radni ljudi i pregaoci, kako su ih zvali), bila uskraćena , "tihom zabranom izvođenja", velikog patriote, a pre svega velikog umetnika i čoveka, Ede Ljubića.

(Preneseno iz Riznicasrpska.net, Vladan Rakanović: WHO IS EDO LJUBIĆ?)

https://www.bosnjackooko.com/index.php? ... &Itemid=82