Ne gledam ja tako na igre. Npr. Eye of the Beholder je izasao iste godine kad sam se rodio, ali mi je odlican i ono sto bi moderni igrac nazvao "manom" mi je sasvim prihvatljivo. Jednostavno prihvatis nedostatak mape i to je to.
Sto se tice W1, vodim se hard tezinom, i prema tome:
1. Na ovoj tezini bez alhemije si mrtav, tako da nije nebitno. Kad dodjes u prvo selo i upoznas alhemicara Kalksteina, kaze ti da je poenta alhemije eksperimentisanje, prepoznavanje elemenata i ucenje kroz isto. Uopce ne moras pratiti checklist ako si voljan posvetiti paznju spravljanju alkohola i malo eksperimentisanja s istim. Kad napravis par napitaka i skontas koji su dominantni elementi, postane veoma lako.
2. Istina je da ima sest stilova borbe, ali ako ti to smeta, samo leveluj fast style i witcher signs, cak ni hard nece biti problem. Uglavnom, imas opciju, kao u svakom pravom RPG-u
3. Svi ti questovi koji su dostupni u tacno odredjeno vrijeme su opcionalni, ili dio glavnih questova koji nije nuzan. Spominjao sam faze, npr. mozes failat jednu fazu, ali poslije rijesiti quest na drugi nacin. Najbolji primjer je ona velika istraga u Vizimi. Cak i ako ne uspijes dokazati nevinost optuzenih, na drugi nacin mozes doci do krivca i time rijesiti ostale faze.
Eto zasto mislim da je potcijenjen, jer postoje neki stereotipi o Witcheru 1 koji nisu opravdani. Od igraca se trazi samo strpljenje, ne preskakanje dijaloga, i pazljivo citanje zurnala.
