Milorad Dodik ALL ABOUT

[zavrzlama]

Velikosrpska politika je jasna..gusi i opstruriraj sve sto cini BIH normalnom drzavom jer kad dodje "D DAY" sto BIH bude nesredjenija i slabije organizovana ,lakse ce po velikosrbima biti izvesti secesiju...velikosrbi znaju da ulazak BIH u NATO i jacanje BIH institucija je rak rana za njih, jer u situaciji pokusaja secesije ,secesionisti bi automatski postali obicni kriminalci i pobunjenici i to bi se slomilo veoma lako...zato dodik i pokusava da sprijeci daljnje jacanje BIH ,trazeci povrat nadleznosti a u stvari je krajnji cilj da se vise nista sa entiteta ne prenese na drzavu,jer kontaju da je sadsnji ustavni ustroj rs doviljna podloga za legalnu secesiju..u tome je sva ova ujdurma..

rs i velikosrbi nisu vise problem proboisanskim snagama da se isti slome..oni su postali problem EU jer ogoljuju njihovu politiku dvostrukih standatrda jer MZ nema vise prostora za izvrdavanje jer su velikosrbi davno bacili istim rukavicu u lice..Evropa je nemocana da ukroti dodika(citaj srbiju) a ako od amera zatraze pomoc to kosta a ameri obicno ovakve stvari rjesavaju silom,a EU nije do destabilizacije(za sada) balkana..MZ popusta velikosrbima jer je alternativa rat..MZ vjeruje da ce nekim odugovlacenjem i pritiscima se u medjuvremeneu pojaviti neka zdrava srpska opozicija koja ce pokrenuti procves priblizavanja srba BIH..medjutim oni ne znaju da nije problem u srbima u BIH nego SRBIJI..jer strateski interes srbije je podjela BIH..

[hercegovac_pravi]

Velikosrpska politika je jasna..gusi i opstruriraj sve sto cini BIH normalnom drzavom jer kad dodje "D DAY" sto BIH bude nesredjenija i slabije organizovana ,lakse ce po velikosrbima biti izvesti secesiju...velikosrbi znaju da ulazak BIH u NATO i jacanje BIH institucija je rak rana za njih, jer u situaciji pokusaja secesije ,secesionisti bi automatski postali obicni kriminalci i pobunjenici i to bi se slomilo veoma lako...zato dodik i pokusava da sprijeci daljnje jacanje BIH ,trazeci povrat nadleznosti a u stvari je krajnji cilj da se vise nista sa entiteta ne prenese na drzavu,jer kontaju da je sadsnji ustavni ustroj rs doviljna podloga za legalnu secesiju..u tome je sva ova ujdurma..

rs i velikosrbi nisu vise problem proboisanskim snagama da se isti slome..oni su postali problem EU jer ogoljuju njihovu politiku dvostrukih standatrda jer MZ nema vise prostora za izvrdavanje jer su velikosrbi davno bacili istim rukavicu u lice..Evropa je nemocana da ukroti dodika(citaj srbiju) a ako od amera zatraze pomoc to kosta a ameri obicno ovakve stvari rjesavaju silom,a EU nije do destabilizacije(za sada) balkana..MZ popusta velikosrbima jer je alternativa rat..MZ vjeruje da ce nekim odugovlacenjem i pritiscima se u medjuvremeneu pojaviti neka zdrava srpska opozicija koja ce pokrenuti procves priblizavanja srba BIH..medjutim oni ne znaju da nije problem u srbima u BIH nego SRBIJI..jer strateski interes srbije je podjela BIH..

@zavrzlama,
Vrijeme je isteklo!!
Nabrojimo vazne politicke dogadjaje koji su se desili na Balkanu u zadnjh 7 mjeseci (odprilike):
- Prudski sporazum, iznenada, neocekivano
- Otisao Lajcak
- USA imala puno vec angazman tokom izbora novog VP-a
- USA Senat izglaso rezoluciju o BiH
- govor VP-a u Vijecu Sigurnosti (pc je kocinicar svih reformskih procesa i integracija u BiH)
- Bajden dolazi u posjetu kriticnim zemljama (BiH, Srbija, Kosovo)
- Kosovo je postalo clan MMF-a
- Kosovo je postalo clan SB-a (Svijetske Banke)
- Kosovo se povezalo sa Albanijom autoputem
- Ocekuje se val novih priznanja iz zemalja Juzne Amerike (Konferencija zemalja Juzne Amerike)
- Ocekuje se val novih priznanja od strane Islamskih zemalja (Damask)
- Trazi se ukidanje usvojenih zakljucaka skupstine pc-a

(Gore sam pobrojao i dogadjaje koji su vezani za Kosovo, jer situaciju u BiH je nemoguce sagledati samo na lokalnom nivou)

Dakle ovo su samo stepenica koje su se vec dogodile. Sta je sljedece? OHR ponistava upitne zakljucke koristeci Bonske ovlasti. Da li ce Dodik povuci predstavnike iz zajednickih institucija BiH? Mislim da u ovome momentu nece. Ipak je ovo premala stvar. Kada ce Dodik povuci zastupnike? U vrlo skoroj buducnosti. Sljedeci korak bit ce prenos ovlasti i jacanje funkcija BiH. Dodik ni pod koju cijenu nece pristati da policiju pc-a vodi i nadgleda drzavana institucija (svima nam je jasno zasto, to je jedina organizovana oruzan formazcija na tom dijelu teritorije a koju kontrolisu veliko-srbi). Dodik ni pod kojim uslovima nece pristati na teritorijalnu rekonfiguraciju BiH zasnovanu na zdravim ekonoskim regijama (Prud). U momentu kad ova pitanja budu pokrenuta, znajte da je dosao D-Day.
Isto tako, veliko-srbi vise nisu u stanju odrzavati euforiju veliko-srpstva. Sada parola "kosovo je srbija" samo budi bijes i ljutnju u vecini tamosnjih ljudi a BIH srbi sve vise uvidjaju da je drzava pc nemoguca. Dakle veliko-srbi se moraju pokrenuti sto prije, inace od njihovog plana nema nista. Prijatno

[zavrzlama]

da nastavim gdje je @hercegovac stao

Razgovor Tadica i Dodika danas u popodnevnim satima:

Kancelarija premnijera vlade rs-a: telefon zvoni...zrrrzrzrzrzrzr

Dodikova sekretarica: Dobar Dan izvolite,kancelarija Milorada Dodika...

Tadic: Daj mi Milorada

Sekretarica: Premijer nije trenutno u kancelariji..

Tadic: Daj mi Milorada ovde Boris Tadic

Sekretarica: (tiho) Milorade ,trazi te Tadic

Dodik: kako ga nisi prepoznala jebem te ludu

Dodik: halo sefe sta ima ..
Tadic: koje ta mala ,odkud da se ona javlja na zuti telefon,jesam ti rekao da je to nasa specialna veza..
Dodik: ma mala mi je rodica,provjerena sigurno ne brini nista..
Tadic: ti svu rodbinu izgleda ubacio u vladu..
Dodik: ne vjerujem ja nikom moj Boro...
Tadic: nego znas sto sam te nazavo..
Dodik: prepostavljam,vec sam pricao sa onom pijanicom ruskim abmasadorom kod mene u Banja Luci..
Tadic: i jesi vidio u kojim smo govnima...
Dodik: znam rece mi da je Rusija nasla zajednicki jezik sa Amerima za Juznu Osetiju i mi izvisimo pravo brale moj..
Tadic: nije bas sve crno ,da nije bilo Rusa,siptare bi priznali svi ..ovako bar odrzavam neku nadu narodu da cemo Kosovo povratiti..
Dodik: meni je Biden zaprijetio i ne smijem reci ovim mojim ,jer ce nam moral oticu u kurac i ovako smo u problemu..
Tadic: nista ne prihvataj ..odugovalci...gde ti je onaj Canak i ravnogorski pokret...na ulicu ih mamu im njio`vu
Dodik:ma traze mi pare za obicni mali miting a kamo li da sta ozbiljnije urade...
Tadic: sta je sa Suljom,i on nas izda izgleda..
Dodik: Suljo nas je sve izigrao,sve kao sa nama a on igrao trostruku igru..Onaj se Haris usutio,neko ga pravo nasavjetovao..
Tadic: nista ..samo ti sve odbijaj,poslao sam coveka u nezavisne novine da pripomogne u odradjivanju propagandnog dela..
Dodik: de mi reci da li smijem ici jos agresivnije ili da idem onom nasom"vruce -hladno"
Tadic: nema nazad ...sad ili nikad...reci Spiricu da i on zakuva na svojoj strani..
Dodik: Spira je OK..on glumi najveceg bosanca tamo gdje nije vazno,a opstruise tamo gdje nam treba..
Tadic: evo plana...ti zakuvaj sto vise mozes,moji ljudi ce preko media i kod tebe i ovde u srbiji poceti tvoj linc...tata i Dobrica su vec nasli zamenu za tebe ..
ti samo prodaj kozu sto otmenije...
Dodik: zapamtice oni mene...samo Borise odradi to kako treba ,da ovi moji mamlazi ne skontaju igru,nikad neznas ovaj nas srpski narod...necu da me sutra u Beogradu neko napadne na ulici..
Tadic: ne brini kakav bre narod..narod ko narod leba i igara i to je to..
Dodik: cujes li se sa Lajcakom..
Tadic: cujem cesto,usrao je skroz...u Sarajevu ga provalili CIA i ona bosnska tajna sluzba..nije nikad od slovaka ni bilo ljudi..
Dodik: izvukao mi je grdnu lovu..trebao je dobiti jos jedan mandat ,taman da odradimo posao...ali provalise ga Ameri..
Tadic: sta je tu je...nego ti Canka i one ravnogorce pa na ulicu....nemoj odma napustat zajednicke institucije ,izvalcite lovu i opstruisite gde god stignete..zapamti..zakuvat moras prije Nato vezbe...
Dodik : to obavezno moram uraditi prije Nato vjezbe... Canak ce pripremiti jace demonstracije protiv Nato-a...moji ljudi u OSBIH imaju spreman plan i samo cekaju naredjenje...sve je spremno..ja cekam samo vas znak iz srbije..
Tadic: ti budi spreman...plan secesije je gotov samo jos neke stvari da odradimo....drzi se Milorade i sretno
Dodik: ne brini sefe sve ce biti OK..zapamtice oni mene dobro...

zapamtit cemo te Milorade kao premijera u egzilu sa rezidencijom na Dedinju

[Orbini]

Mislim da Dodik u ovom trenutku, zajedno sa opozicijom i skupstinom u RS - cini medvjedju uslugu Bosnjacima.

Bilo bi apsolutno pogresno kada bi MZ I Incko snagom svog autoriteta i sile - prislili Dodika & Co. na popustanje.
Dodik ovog puta samo pokazuje koliko je dejtonski sistem nedorecen i falican. Ne mozes ga poljuljati na osnovu zakonodavstva i dejtonskog pravnog sistema - nadam se da ce to i sama MZ priznati. Priznali mi to ili ne - Dodik ovog puta ipak radi u skladu za zakonom - pa ako se sta moze isposlovati - to je moguce samo ako se sistem i zakon promjene/koriguju.
Iskreno se nadam da ce Dodik & Co. ovog puta ici do kraja, i da nece pokleknuti, dobiti neki ustupak ispod stola,...

Ako ko moze u ovom trenutku dokazati nakaradnost Dejtona i poljuljati mu temelje - to je Dodik & Co. Niko drugi, ni MZ koja sminka pravnu nakaradu, niti Bosnjaci retorikom i lobiranjem.

Dodik upravo ovih dana dokazuje da je normalno funkcionisanje BiH, zajednicke institucije i evropske integracije,... - nemoguce sa dejtonskim pravnim sistemom i zakonodavstvom.
Pa MZ moze ili pokleknuti, pasti na ispitu demokratije i sistema kojeg je sama stvorila. Ili biti prisiljena korigovati sistem i zakon.

Bosnjaci cine ogromnu gresku tako sto se nadaju da ce Incko i MZ - prisiliti Dodika silom i autoritetom a ne pravno.
Go, Dodik go,....

[PalaSa Marsa]

Za svaki slucaj

[pici]

MI SMO DODINI DODI JE NAŠ !!!!!!

[dallton]

Mislim da Dodik u ovom trenutku, zajedno sa opozicijom i skupstinom u RS - cini medvjedju uslugu Bosnjacima.

Bilo bi apsolutno pogresno kada bi MZ I Incko snagom svog autoriteta i sile - prislili Dodika & Co. na popustanje.
Dodik ovog puta samo pokazuje koliko je dejtonski sistem nedorecen i falican. Ne mozes ga poljuljati na osnovu zakonodavstva i dejtonskog pravnog sistema - nadam se da ce to i sama MZ priznati. Priznali mi to ili ne - Dodik ovog puta ipak radi u skladu za zakonom - pa ako se sta moze isposlovati - to je moguce samo ako se sistem i zakon promjene/koriguju.
Iskreno se nadam da ce Dodik & Co. ovog puta ici do kraja, i da nece pokleknuti, dobiti neki ustupak ispod stola,...

Ako ko moze u ovom trenutku dokazati nakaradnost Dejtona i poljuljati mu temelje - to je Dodik & Co. Niko drugi, ni MZ koja sminka pravnu nakaradu, niti Bosnjaci retorikom i lobiranjem.

Dodik upravo ovih dana dokazuje da je normalno funkcionisanje BiH, zajednicke institucije i evropske integracije,... - nemoguce sa dejtonskim pravnim sistemom i zakonodavstvom.
Pa MZ moze ili pokleknuti, pasti na ispitu demokratije i sistema kojeg je sama stvorila. Ili biti prisiljena korigovati sistem i zakon.

Bosnjaci cine ogromnu gresku tako sto se nadaju da ce Incko i MZ - prisiliti Dodika silom i autoritetom a ne pravno.
Go, Dodik go,....

ja sam napisao vec prije par mjeseci da prisutni forumasi treba da se strpu, budu tolerantni i ne smetaju dodiku, jer to nam je najbolji jaran kojeg samo ikad imali...dakle, sva podrska dodi vodji srpske dijaspore u BiH, pustite covjeka da radi

[dallton]

Incko i Dodik: Odmjeravanje snaga

Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Opasni duel: Valentin Inzko i Milorad DodikIncko sebi ne može priuštiti da iz duela sa Dodikom izađe kao gubitnik. On je osigurao podršku velikih sila, kako bi prisilio Dodika da popusti. Njemačka štampa piše i o haškim optuženicima, koji sebe ne vide kao ubice.

U BiH je na dnevnom redu odmjeravanje snaga između visokog predstavnika Valentina Incka i premijera RS-a Milorada Dodika. Incko je postavio ultimatum u kojem do 11. juna traži da parlament RS-e odustane od rezolucije, kojom se traži ukidanje bonskih ovlasti visokog predstavnika, kojima može smjenjivati neposlušne političare i ukazom donositi zakone. "Ove ovlasti su okosnica protektorata u BiH, koji je ustanovljen Dejtonskim sporazumom, kojim je 1995. godine okončan rat u BiH', piše Neue Zürcher Zeitung i dodaje: "Osim toga Skupština Republike Srpske najavila je da će ispitati 65 nadležnosti, koje su na insistiranje visokog predstavnika u posljednjih 15 godina prenesene sa entiteta Republike Srpske na državu Bosnu i Hercegovinu.

Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Incko osigurao podršku stranih sila
U oštro formulisanom pismu visoki predstavnik Incko tražio je povlačenje rezolucije Narodne skupštine u Banja Luci, jer se time dovodi pod znak pitanja kako funkcija visokog predstavnika tako i važeći Ustav BiH. Inckov prethodnik, Miroslav Lajčak, je nakon serije sličnih konfrontacija, odustao. "Funkcija visokog predstavnika je poput mrtvog konja, kojeg više niko ne želi da jaše", rekao je svojevremeno Lajčak. I zaista, politička podrška međunarodne zajednice funkciji visokog predstavnika je posljednjih godina bitno smanjena. Dio zemalja članica EU bi želio da se OHR što je moguće prije a ne kasnije svede na EUSR. Njihov argumenat je da je izgradnja bh-države moguća samo kompromisom političke elite i da su političari oslobođeni odgovornosti ,dok god postoji visoki predstavnik. Tome u prilog govori stagnacija u BiH posljednjih godina. S druge strane, skeptici smatraju da bi tendencije o razjedinjenju BiH mogle opasno narasti, ukoliko ne bi bilo čvrste ruke u Sarajevu. Ovaj stav posebno zastupa Vašington ali i političari iz Federacije BiH", piše Neue Zuericher Zeitung i dodaje: "Incko sebi ne može priuštiti da iz duela sa Dodikom izađe kao gubitnik. On je sebi osigurao podršku velikih sila, potpisnica Dejtonskog sporazuma, kako bi prisilio Dodika da popusti. Ali ni to neće otkloniti sumnje može li visoki predstavnik odvesti zemlju naprijed", zaključuje Neue Zuericher Zeitung.

[zavrzlama]

Sad zamislite da ode OHR..pa za sedmicu dana bi cetnicka skupstina proglasila sve sto im ne odgovra neustavno i donijela nove zakone i odluke i KO bi onda ista mogao da uradi i isto promijeni..znaci rat bi nastupio za ne duze od mjesec dana....ja sam davno rekao da velikosrbi idu na samoizolaciju...velikosrbima treba da ih svijet izoluje jer samo tako mogu zaustaviti reforme ustava koje cine BIH normalnom drzavom, a na cije reforme i velikosrbi moraju da stave svoj potpis...dodik bas izbjegava to stavljanje svog potpisa i skupstine rs-a i zato radi ovo sto radi...

MZ je nemocna i ne postoje politicki pritisci da ce velikosrbi popustiti..prije ce popustiti MZ je ako MZ ne popusti,dodik ce objaviti totalnu neposlusnost institucijama BIH i to je rat u prevodu...sad MZ forsira razne Cavice ali uzalud jer gazda je u Beogradu a Beograd je odlucio da baci BIH srbe u vatru pa nek kosta koliko kosta..sledeci korak velikosrba je da isprovociraju bosnjacku stranu i prekinu monolog sa MZ,jer zasad MZ je jedina strana sa kojim oni ratuju,njima treba da se ukljuce i bosnjaci da bi lakse zamazali stvar i pretvorili ocito opstririranje BIH u neki medjunacionlni sukob i prepirku... posjeta Bidena tek sad ce biti jasnija i dati obrise onoga sto se iza zavjese pricalo i usi zavrtale..

[armin071]

sad zamislite da ode OHR..pa za sedmicu dana bi cetnicka skupstina proglasila sve sto im ne odgovra neustavno i donijela nove zakone i odluke i KO bi onda ista mogao da uradi i isto promijeni..znaci rat bi nastupio za ne duze od mjesec dana....ja sam davno rekao da velikosrbi idu na samoizolaciju...velikosrbima treba da ih svijet izoluje jer samo tako mogu zaustaviti reforme ustava koje cine bIH normalnom drzavom a na cije reforme i velikosrbi moraju da stave svoj potpis...dodik bas izbjegava to stavljanje svog potpisa i skupstine rs-a i zato radi ovo sto radi...

MZ je nemocna i ne postoje politicki pritisci da ce velikosrbi popustiti..prije ce popustiti MZ je ako MZ ne popusti,dodik ce objaviti totalnu neposlusnost institucijama BIH i to je rat u prevodu...sad MZ forsira razne Cavice ali uzalud jer gazda je u Beogradu a Beograd je odlucio da baci BIH srbe u vatru pa nek kosta koliko kosta..sledeci korak velikosrba je da isprovociraju bosnjacku stranu i prekinu monolog sa MZ,jer zasad MZ je jedina strana sa kojim oni ratuju,njima treba das se ukljuce i bosnjaci da bi lakse zamazali stvar i pretvorili ocitu opstririranje BIH u neki medjunacionlni sukob i prepirku... posjeta Bidena tek sad ce biti jasnija i dato obrise onoga sto se iza zavjese pricalo i usi zavrtale..

rat bi poce jos jucer.............

[primus-1]

zad zamislite da ode OHR..pa za sedmicu dana bi cetnicka skupstina proglasila sve sto im ne odgovra neustavno i donijela nove zakone i odluke i KO bi onda ista mogao da uradi i isto promijeni..znaci rat bi nastupio za ne duze od mjesec dana....ja sam davno rekao da velikosrbi idu na samoizolaciju...velikosrbima treba da ih svijet izoluje jer samo tako mogu zaustaviti reforme ustava koje cine bIH normalnom drzavom a na cije reforme i velikosrbi moraju da stave svoj potpis...dodik bas izbjegava to stavljanje svog potpisa i skupstine rs-a i zato radi ovo sto radi...

MZ je nemocna i ne postoje politicki pritisci da ce velikosrbi popustiti..prije ce popustiti MZ je ako MZ ne popusti,dodik ce objaviti totalnu neposlusnost institucijama BIH i to je rat u prevodu...sad MZ forsira razne Cavice ali uzalud jer gazda je u Beogradu a Beograd je odlucio da baci BIH srbe u vatru pa nek kosta koliko kosta..sledeci korak velikosrba je da isprovociraju bosnjacku stranu i prekinu monolog sa MZ,jer zasad MZ je jedina strana sa kojim oni ratuju,njima treba das se ukljuce i bosnjaci da bi lakse zamazali stvar i pretvorili ocitu opstririranje BIH u neki medjunacionlni sukob i prepirku... posjeta Bidena tek sad ce biti jasnija i dato obrise onoga sto se iza zavjese pricalo i usi zavrtale..

dabogda i mjesec da bi izdrzali
Al nece biti rata,jos...Ima jos nerasprodatih el.en.sistema,telekoma,suma itd itd...

[dallton]

BH DANI

Nada i ništa



Pobjednika u ovoj zemlji ne može biti

Bilo da je riječ tek o političkom instinktu, ili o izgrađenom uvjerenju, tek iz Tihićevih postupaka vidi se da su rukovođeni idejom da se politikom maksimalizma i nespremnosti na kompromis u zemlji kakva je današnja Bosna i Hercegovina budućnost ne može otvoriti, nego samo čvršće zatvoriti i bespovratnije odložiti



U nedugoj višepartijskoj historiji Bosne i Hercegovine malo je koji unutarstranački događaj izazivao toliko pažnje po mogućoj proizvodnji političkih posljedica za cijelu zemlju kao nedavni kongres SDA, sa svime što se na njemu dogodilo, počevši s ponovnim izborom Sulejmana Tihića za predsjednika stranke i cjelokupnom prefiguracijom njezinoga rukovodstva. O karakteru tih posljedica mišljenja su podijeljena po cijelom spektru, od najnegativnijih do skoro euforično pozitivnih. Naročito su žestoka i dojmljiva ona prva, negativna, a ima ih nekoliko vrsta. U jednu spadaju mišljenja što dolaze iz tabora poraženih i njihovih simpatizera. Nije ih teško razumjeti: poraz Bakira Izetbegovića u natjecanju za šefa stranke koja se u tom krugu intimno percipira kao obiteljsko naslijedstvo, pri čemu je Izetbegović još bio javno podržan od reisa Cerića, morao je biti doživljen s užasom i nevjericom da je takvo što uopće moguće. Utoliko više, što se Izetbegović mlađi na kandidaturu odlučio nakon mnogih godina oklijevanja, taktiziranja hoću-neću i silnih nagađanja u sarajevskoj političkoj čaršiji o tomu koji su njegovi pravi ciljevi i ambicije u stranci: izravna pozicija i odgovornost glavnoga, ili neformalna a lagodna politička i materijalno-financijska moć i utjecaj vječnoga drugog. Iz ovoga kruga razočaranih i (privremeno?) marginaliziranih šire se skeptične procjene kako će Tihićeva pobjeda oslabiti i pocijepati stranku, a na Tihićevu adresu dolaze sve jetkiji i nesuzdržaniji izrazi neprijateljstva i potmulih "obećanja" budućega unutarstranačkog obračunavanja. Jedno od njih, nimalo bezazleno, moglo se čuti i od samoga Izetbegovića, već dan nakon kongresa.

Ne dolaze, međutim, sva negativna mišljenja o Tihićevoj pobjedi i o "renoviranoj" SDA samo iz kruga onih koji izravno podržavaju Izetbegovića. Dapače. Karakteristična je za ta mišljenja potpuna idejna heterogenost: ona se kreću od svojevrsnoga nostalgizma za "izvornom", "čistom" SDA, do optužbi s izrazito protuesdeaovskih adresa za "izdaju" bošnjačkih nacionalnih i bosanskohercegovačkih državnih interesa. Ono što ih spaja, jest povišena nacionalna (bošnjačka) emocija, katastrofizam, te žestoki rječnik, često na rubu verbalnoga pogromaštva. I inače, poseban je i vrlo intrigantan fenomen to kako Tihićeva ličnost u jednome dijelu bošnjačke, prvenstveno sarajevske javnosti predstavlja metu za ispucavanje najgrubljih animoziteta. O tome bi osim političke vjerojatno imala što reći i sociopsihološka analiza. (Sasvim digresivno: po tonu i vrsti ta žestina i uvredljivost katkad zna podsjetiti na ono što je Tihić doživljavao za vrijeme svoje političke kalvarije u funkciji poslanika u Skupštini Republike Srpske, onda kada je to bila opasna avantura i ozbiljan rizik na koji nitko od sarajevskih kadrova nije ni pomišljao.)

Doista, u pojavi političara Sulejmana Tihića ima nešto čudno. Taj čovjek po mnogim osobinama posve odudara od poželjnoga profila političara kakav se na ovim stranama reklamira: ne uklapa se u propozicije što ih je za predsjednika SDA propisao reis Cerić otvoreno navijajući za B. Izetbegovića ("mlad i lijep", s "uglednim" porodičnim backgroundom), lišen je vanjske atraktivnosti, nema populistički šarm zavođenja na javnoj sceni, nije vješt govornik ni posjednik kakvoga drugog iluzionističkog dara, nije "iz Sarajeva" (što je ovdje jedan od ozbiljnih hendikepa, iako jest iz Šamca iz kojega je bio i Alija Izetbegović, ali davno, tek rođenjem, pa se oprostilo i zaboravilo)... Sve to Tihić nadomješta upornošću, strpljivošću, neagresivnošću, mirnoćom, blagim govorom - potpuno nebalkanski i potpuno netipično za vođu jedne ovdašnje nacionalne stranke, i to ne bilo kakve nego one koja pretendira da politički i identitetno predstavlja cijeli narod, bošnjački. U javnoj su percepciji, pogotovo onoj koju modelira reis Cerić, u tom pogledu Bakir Izetbegović i Haris Silajdžić mnogo pravovjerniji i bolji Bošnjaci-muslimani, "prirodni saveznici", i mnogo ih je lakše zamisliti zajedno, bez obzira na to što pripadaju dvjema strankama, nego ijednoga od njih s Tihićem. Kad se sve to zbroji, izlazi da je Tihićeva politička i lična pozicija s unutarnjega nacionalnog i stranačkog stanovišta gotovo nemoguća, iako bi se u dosljednijoj analizi lako moglo pokazati da on baš takav kakav je zapravo baštini politiku i strategiju kasnoga Izetbegovića, onoga koji je, već na odlasku, govorio i poručivao da je "budućnost Bosne i Hercegovine u umjerenim nacionalnim strankama". To je još jedan paradoks Sulejmana Tihića: suštinski, njegova politika strpljenja i kompromisa mnogo je bliža duhu i stilu Alije Izetbegovića, od mnogih koji se ritualno zaklinju u njega.

Bilo da je riječ tek o političkom instinktu, ili o izgrađenom uvjerenju, tek iz Tihićevih postupaka vidi se da su rukovođeni idejom da se politikom maksimalizma i nespremnosti na kompromis u zemlji kakva je današnja Bosna i Hercegovina budućnost ne može otvoriti, nego samo čvršće zatvoriti i bespovratnije odložiti. Proglašavati to kapitulantstvom, kako se često u javnosti radi, u psihološkom smislu je očajnički a u političkom - zapravo komotan stav; iza njega je samo praznina, bez ikakve pozitivne solucije za ovu zemlju što ionako ubrzano zalazi za evropski horizont. Samo je, dakle, prividno paradoks kada se kaže da je za duh kompromisa danas u nas potrebna mnogo veća sabranost i ozbiljnija hrabrost, nego za praznu konfrontaciju i nacionalno-patriotsku egzaltaciju. Pobjednika u ovoj zemlji neće biti niti ga može biti, a pravim zaslužnikom pokazat će se onaj tko prvi smogne moralne snage i političke mudrosti da započne s promjenom političke klime - od hladne antagonističke u racionalno kooperacijsku.

Tu su, zatim, i druge crte što Tihićevu političku akciju obilježavaju kao oprečnu politikama blokade, antagonizacije i očuvanja statusa quo: nepatvoren osjećaj za pogubnost težnji k nacionalnoj dominaciji, nastojanje na omekšavanju nacionalističkoga diskursa i profiliranju stranke u stvarnu centrističku narodnjačku partiju evropskoga tipa, utvrđivanje principijelnoga i jasnog odnosa između vjere/vjerske institucije i politike, hrabra i dalekovidna, po vlastiti narod izuzetno važna zamisao o potrebi deviktimizacije, uravnoteživanje odnosa između političkoga autizma metropole (Sarajeva) i stvarnih potreba periferije (cijele Bosne i Hercegovine) u stranačkoj i općoj politici, te napokon - veliki iskorak u demokratizaciji stranačkoga života, u bosanskohercegovačkim okvirima nezapamćen.

Možda će se kroz neko vrijeme doista pokazati da je Tihićeva kongresna pobjeda Pirova, kao što su se već požurili da prognoziraju zloguki glasovi, te da će mu ona kao voda iscuriti kroz prste. Uz tako moćne protivnike iz vjersko-nacionalno-novobogataškog interesnog kruga kakvi su reis Cerić i Bakir Izetbegović, uz izrazitu idiosinkraziju sa strane Harisa Silajdžića, te također uz nesklonost ili promjenljivu sklonost jednoga dijela medija, slaba mu je pomoć patetično apostrofiranje njegova imena u nedavnom sarajevskom govoru američkoga potpredsjednika Bidena, a nepouzdani i prevrtljivi, politički isprazni Zlatko Lagumdžija, za kojega se po Sarajevu spekulira da je Tihićev politički Mefisto, ionako mu može samo odmoći. Tome valja dodati činjenicu da će mu u daljim pregovorima o konsolidaciji Bosne i Hercegovine glavni sugovornik biti Milorad Dodik, neizbježan kao smrt, i smrtno zainteresiran za propast svih tih pregovora, te da će svaki Tihićev konstruktivni korak u tim pregovorima od njegovih dušmana "s ove strane" biti jedva dočekivan da bi mu se pripisala još jedna "izdaja" - naroda i države.

Sve je to, dakle, ne samo moguće, nego čak i vjerojatno, jer je u hladnoj analizi lako doći do zaključka da su u dugoročnom smislu na bošnjačkoj i sarajevskoj političkoj sceni (a ona je, ipak, u ovoj stvari presudna) antitihićevske snage jače, i da su interesno, politički pa i običajno-mentalitetski mnogo bolje umrežene od protihićevskih, bez obzira na to koliko rezultati glasanja na kongresu SDA prividno sugerirali drukčije. Uostalom, eto na čemu će Tihić-političar prolaziti ili padati: na sposobnosti da kapitalizira i učvrsti, ili proćerda, svoju stranačku pobjedu. To je stvar njegove političke sudbine. Ali, ono što danas u Bosni i Hercegovini Tihić pokušava ponuditi kao diskurs i političku praksu od velike je važnosti za toliko potrebnu promjenu političke klime bez koje ova zemlja ne može napraviti ni koraka naprijed, te je mogućnost da sve to padne u vodu kobna u širem političkom a gotovo se može reći i historijsko-procesualnom kontekstu. To je više nego dovoljan razlog da se uvijek iznova podsjeća što bi se sve izgubilo neuspjehom te i takve politike, te kakvu vrstu odgovornosti na se preuzimaju one političke struje koje taj neuspjeh priželjkuju.

BiH mora ući u NATO do 2010!!!

Edward Joseph je gostujući profesor na John Hopkins školi naprednih internacionalnih studija. Proveo je deset godina radeći na Balkanu i važi za jednog od najboljih američkih poznavalaca političkih prilika u regionu. U svome briefingu za Američki institut za mir (USIP), nezavisnu, nestranačku državnu instituciju koju je utemeljio Kongres SAD-a, Joseph predlaže sasvim novu strategiju koja bi ubrzala ustavnu reformu u BiH, a koja ne bi došla iznutra nego spolja - ubrzanim prijemom BiH u NATO. Kako smatra ovaj respektabilni analitičar, SAD bi morale imati ključnu ulogu u stabilizaciji BiH, koja neće nastupiti imenovanjem posebnog izaslanika, već lobiranjem da BiH bude primljena u NATO već na samitu Alijanse koji će biti održan u jesen 2010. Dani u ovom broju ekskluzivno objavljuju najznačajnije dijelove briefinga Edwarda P. Josepha



Izbor političke opcije u Bosni i Hercegovini vrti se samo oko jednog pitanja: koliko, zapravo, vremena ima ova država? Ako prihvatimo da je ova država dovoljno stabil na da bi naredni izbori mogli proizvesti kooperativne lidere i da je, prema tome, "evropska budućnost" Bosne osigurana, tada je strategija jasna: SAD trebaju preda ti internacionalno vođstvo u Bosni Evropskoj uniji. Prema ovoj benignoj procjeni, do datnu zadaću potrebnu za pristup EU uključivala bi najbitnija državna pitanja, kao što je moguća ustavna reforma.

Ovaj briefing, zapravo, govori da vrijeme ubrzano radi protiv Bosne. Ustvari je malo vjerovatno da će izbori promijeniti političku situaciju - sljedeće godine održat će se deseti, a za sada je na dužnost izabrano svega nekoliko umjerenijih političara. Čak ako se više nikada ne posegne za oružjem, Bosna rizikuje permanentnu stagnaciju, vrlo vjerovatan scenarij koji značajne američke investicije - kao i kontinuirane interese - u Bosni, dovodi u rizik. Riječima jednog starijeg bosanskog zvaničnika, bez hitnih reformi, Bosna je osuđena da postane "ekonomska kolonija" svojih susjeda, kao i izvor jeftine radne snage. Sve zbog svoje nedovoljno razvijene ekonomije. Umjesto neminovne članice EU, Bosna će mnogo vjerovatnije ostati nepoželjna, disfunkcionalna i podijeljena zemlja s ožalošćenom bošnjačko-muslimanskom većinom, frustriranim i sve više defanzivnim srpskim entitetom, te uznemirenom, egzistencijalno ugroženom hrvatskom populacijom.

Uobičajenim receptom postepenog napredovanja za članstvo u EU, kao melemom za bosanske bolesti, uveliko se precjenjuje model pridruživanja EU i potcjenjuje potreba, ali i teškoće analiziranja državnog Ustava. Radi se o Ustavu koji definira balans moći između srpskog entiteta i države. Radi se o neriješenom odnosu, koji je gurnuo državu u rat i koji je i dalje održava u stanju polarizacije i zajedljivosti. Samo kroz mijenjanje ključnih ustavnih postavki, dvije strane mogu postići ekvilibrijum i učiniti državu funkcionalnom. Strategija pridruživanja EU je suviše spora i nedjelotvorna alatka, kako bi se zaustavili dominantni retrogradni trendovi.

Ovaj briefing nudi jasnu alternativu: ubrzati pristupanje Bosne NATO savezu. SAD bi trebale podstaći jasnu evoluciju u politici Alijanse - odmak od trenutnog pasivnog pristupa "otvorenih vrata" ka jednom mnogo energičnijem, koji bi podrazumijevao ponudu za članstvo do sljedećeg samita krajem 2010. Međutim, ni članstvo, kao i ono što mu prethodi - Akcioni plan članstva, neće biti ponuđeni bezuslovno. Bosanci bi se morali složiti oko ustavnih reformi i usvajanja preostalih potrebnih odbrambenih reformi kako bi ušli u Alijansu. Stavljanjem članstva "na stol" - uz podršku SAD-a - NATO bi utjecao na anuliranu dinamiku koja je zakočila dobronamjerne reformske napore, koji su krucijalni za najfundamentalniji kompromis.

ČAK UKOLIKO BOSNA IZBJEGNE KONFLIKT, INTERESI SAD-a SU POD RIZIKOM
Više je nego jasno da bi politička nestabilnost u Bosni trebala animirati kreatore politike. Međutim, s obzirom na poteškoće u predviđanju mogućeg izbijanja konflikta, ova mogućnost ne bi trebala biti jedini pokretač za ozbiljnije angažiranje. Isto tako, trenutno nepostojanje konflikta nikako ne bi trebalo shvatati kao signal uspjeha.

Ono što bi trebalo voditi razvoj naše politike nije puko zadovoljavanje izbjegavanjem konflikata, već izbjegavanje manje dramatičnog, ali veoma mogućeg scenarija: permanentne stagnacije. Sasvim je moguće da tri bosanska naroda više nikada neće posegnuti za oružjem, a da u isto vrijeme država ostane zastalno osakaćena etničkim podjelama i administrativnom disfunkcionalnošću. Kao što sam već naglasio, jedan stariji bosanski zvaničnik je upozorio na mogućnost da država postane "ekonomska kolonija" susjeda, s hronično ispodprosječnom ekonomijom koja će prisiljavati ljude da traže bolje uslove u inostranstvu. Čak ako bi Republika Srpska uspjela da izbjegne ovu sudbinu, disparitet u prihodima između entiteta mogao bi pogoršati političke nedaće.

Ukoliko se s političkim i administrativnim disfunkcionalnostima ne obračuna direktno, putem ustavnih promjena, ovaj zvaničnik vjeruje da će budućnost Bosne biti vrlo turobna.

Takav ishod ne samo da ugrožava državotvorne napore Clintonove administracije, već potcjenjuje politički razvoj Srbije, utječe na regionalnu stabilnost i komplicira odnose SAD-a s islamskim svijetom. Glavni interes - odgovornost naspram bosanskih muslimana, koja je naslijeđe rata i Dejtonskog sporazuma, naglo je porastao od 9. 11. Neuspjeh ili stagnacija u Bosni nepovoljno će utjecati na daleko teže i ozbiljnije poduhvate u Afganistanu i Iraku. Ukratko, američki interesi u Bosni će kontinuirano stagnirati, čak i ako ne bude nasilja.

Na nesreću, debata oko zatvaranja OHR-a zamračila je vidike političara s obje strane Atlantika da uoče istinske rizike u Bosni. U Evropi je težnja na fokusiranju na "promjeni parametara internacionalnog prisustva" i na zatvaranju OHR-a veoma jaka i mogla bi postati nezaustavljiva kada Stockholm preuzme predsjedavanje EU.

Čak i ako se Washington bori za nešto "grublji" EUSER/EC, uz primjenu Bonskih ovlasti, strategija vođena od strane Evropljana će vrlo teško stvoriti preduslove za kompromis, odnosno izvesti Bosnu iz sistematskog ćorsokaka. Napokon, ukoliko su Evropljani toliko neodlučni u korištenju Bonskih ovlasti i sada kada Washington još uvijek ima neku ulogu (u OHR-u i PIC-u), zar bi bilo realno očekivati da će Bruxelles postati motiviraniji ukoliko uloga Washingtona u Bosni postane posve beznačajna?

Jednom kada EU preuzme vođstvo u Bosni, SAD rizikuju ili da bespomoćno gledaju kako se Bosna koprca, ili da ponovo pokušaju pokrenuti intervenciju, zaoštravajući tako odnose sa Bruxellesom i drugim evropskim prijestolnicama.

Potreba da se stvari hitno ubrzaju jeste i činjenica da se u Bosni na jesen 2010. održavaju parlamentarni izbori. Jednom kada država uđe u predizborni period, bit će daleko teže postići kompromis i svaki racionalan dijalog.

Dakle, vrijeme ističe ukoliko SAD želi da učestvuje u oblikovanju ishoda situacije u Bosni. Jednostavno predati državu u evropske ruke nije rješenje. Time SAD gubi jedinstveni kredibilitet među bosanskim narodima, čiji su svi lideri u očekivanju da se Washington jasno izrazi (i koji, pojedinačno, postaju vrlo nervozni u očekivanju da budu direktno optuženi za opstrukcije). SAD traće ovu priliku, što duže čekaju da utvrde jasno političko stanovište. U cilju kako bi se odlučilo šta da se radi, imeprativ je razumjeti šta, zapravo, zadržava Bosnu u blatu.

UBRZANO ČLANSTVO U NATO-u JE POVOLJNA STRATEGIJA ZA BOSNU
Problem je u tome da političke partije nisu blizu čak ni tome kako prići reformi ustava. Silajdžić koji vodi Stranku za Bosnu i Hercegovinu i Zlatko Lagumdžija, lider opozicionog SDP-a, su nesalomljivi u stavu da bilo kakva diskusija o ustavnoj reformi mora biti ozbiljna - ne kozmetička ili kao neki dodatak postojećem stanju. Ustavna reforma ne može proći bez njihovih glasova. U Banjoj Luci, Dodikove kolege, uključujući opozicione lidere poput Dragana Čavića i Mladena Ivanića, vjeruju u suprotno: da su samo manje promjene Ustava moguće.

Bez drugačije spoljnopolitičke situacije, teško je da će, kada je riječ o ovom najosnovnijem pitanju, ikakav progres biti moguć, ni prije izbora, a pogotovo nakon njih.

Ulaganje više truda neće premostiti provaliju ustavnih reformi. Eventualno članstvo u EU je esencijalno za Bosnu. Ipak, perspektive države za članstvo ne izgledaju dobro, proces pridruživanja EU je isuviše udaljen i pasivan, "ustavni modeli" isuviše šaroliki, a stav Bruxellesa isuviše indiferentan kako bi na vrijeme izveo državu iz ćorskokaka.

Godinu dana nakon što je Bosna potpisala Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju, uviđaju se neznatni utjecaji na perspektive članstva u EU, kao i na promjenu oštrog diskursa među političarima i polariziranim društvima. U tom smislu, čak ni samo imenovanje specijalnog američkog izaslanika za Bosnu ili za Balkan neće dovesti do konsenzusa kada je riječ o ustavnoj reformi. Naimenovanje izaslanika samo je diplomatski mehanizam i ono je za američku politiku posve sekundarno. Ako se politika sastoji jednostavno u tome da se Bosna, bez proklizavanja "provede" do izbora 2010., SAD će još uvijek biti suočena s problemom - šta raditi s Bosnom jednom kada se OHR zatvori, a utjecaj SAD-a, preko izaslanika ili ne, bude minimiziran.

Umjesto toga, SAD se mora pokrenuti i "popraviti kvar" - bosanski centrifugalni ustav - prezentirajući strankama novi izazov: ubrzano članstvo u NATO-u. Washington bi trebao zainteresirati Alijansu - idealno bi bilo da se to uradi do juna - kako bi se Bosna ubrzala ka članstvu kako u Akcionom planu članstva, tako i prema punom članstvu. Bosna bi, naravno, morala da se ubrzano pozabavi svojim odbrambenim reformama i, naravno, reformom Ustava.

Za razliku od članstva u EU, pridruživanje NATO-u je moguće izvesti u skorije vrijeme. Odbrambena reforma je jedno od najznačajnijih bosanskih dostignuća. Bosna učestvuje u svim NATO programima pridruživanja izuzev u MAP-u - Akcionom planu članstva. Bosanske trupe služe u Operaciji združeni poduhvat u Afganistanu. U septembru, Bosna će biti domaćin najveće NATO vojne vježbe - Udruženi poduhvat, koji će se po prvi put održavati u zemlji koja nije članica Alijanse. Skorašnji strazburški kominike je odobrio podršku Alijanse o ulasku Bosne u MAP i eventualno članstvo. Glavne prepreke za MAP su političke - rješavanje imovinskih odnosa, i tehničke - deponiranje municije koja uzrokuje da većina bosanske armije čuva statičke lokacije. Ubrzano članstvo u Alijansi moglo bi odblokirati rješavanje ovih pitanja i kanalizirati energiju ka problemima odbrane.

Zahtjevi NATO-a za članstvo ne tiču se samo odbrane, već i funkcionalnosti države. Uistinu, upitan koji bi trebao biti prvi korak Bosne za članstvo u NATO-u, jedan NATO zvaničnik je odgovorio: "Ustavna reforma".

ŠTA ČLANSTVO U NATO-u ZNAČI ZA BOSNU?
Zbog čega je ubrzana ponuda za članstvo u NATO-u važna promjena strategije? Kako ona mijenja ustavni ćorsokak između Srba i njihovih sudržavljana? Za razliku od NATO članstva na Baltiku, članstvo balkanskih zemalja predstavlja bastion - ne protiv izvanjske agresije, već protiv unutrašnje disolucije. Ovo je istina za Bosnu, jednako kao i za Makedoniju. I istina je za Srbe, kao i za Bošnjake i Hrvate. Ulaskom Hrvatske u NATO, hrvatski interesi su se značajno uskladili s interesima Alijanse. Hrvatski političari sada snažno podržavaju ubrzani prijem Bosne u NATO. Za Bošnjake (kao i za Albance u Makedoniji i na Kosovu), značaj pridruživanja NATO-u, pod vođstvom SAD-a, ne smije biti potcijenjen. On je egzistencijalan. Baš kao što će članstvo u NATO-u značiti održavanje Republike Srpske, isto će je tako spriječiti u odvajanju od BiH.

DA LI SRBI ZAISTA ŽELE NATO?
Članstvo u NATO-u će, također, udovoljiti balansu osnovnog srpskog interesa, očuvanja integriteta Republike Srpske, s osnovnim bošnjačkim interesom - očuvanjem integriteta države i sprečavanjem secesije Republike Srpske. Ova poenta je naglašena tokom autorovog sastanka u aprilu u Banjoj Luci, sa četvoricom najozbiljnijih političara u Republici Srpskoj, uključujući Dodika. Srpski lideri su izrazili svoje vlastite razloge i artikulirali stavove zbog čega članstvo u NATO-u, zapravo, služi srpskim interesima. Srpski interes u pridruživanju NATO-u ne znači da će Srbi "prodati radnju", već, kako je naglasio bivši premijer RS-a, stavljanje NATO članstva na stol moglo bi brzo transformirati raspravu o ustavnoj reformi u RS-u. Pametne bošnjačke vođe su se složile da insistiranje na ubrzavanju članstva u NATO-u "izvodi strah iz jednadžbe". Istaknuta srpska liderka na Kosovu Rada Trajković je izrazila isto stanovište, zalažući se da Srbija razmotri svoje članstvo u NATO-u kao put zaštite i Srba i Albanaca od ekstremista na Kosovu.

Glavna prepreka prihvatanju NATO-centrične politike u Bosni je skepticizam. Mnogi promatrači jednostavno nagađaju da bosanski Srbi nemaju nikakvog interesa za pridruživanje NATO-u, budući da je Alijansa bombardirala Republiku Srpsku 1995. i Srbiju 1999., što je kulminiralo nezavisnošću Kosova prošle godine.

Skeptici citiraju Dodikov nedavni poziv srpskim vojnicima da se povuku s NATO vježbi u Gruziji, kao dokaz da Banja Luka nema ozbiljne namjere da se pridruži Alijansi. Ustvari, nije tako. Dodikov poziv bio je pucanj u prazno - usmjeren najprije protiv autoriteta države BiH, a ne u tolikoj mjeri protiv NATO-a. Nisu samo političari iz Federacije osudili ovaj potez, ocjenjujući ga pozivom na pobunu, već ga je i opozicija u RS-u ocijenila kao sakupljanje jeftinih poena, protivnom zajedničkoj težnji ka pridruživanju NATO alijansi. Srpski član Predsjedništva Nebojša Radmanović je branio legalitet dugoročne odluke Predsjedništva da bosanske trupe trebaju učestvovati u ovoj vojnoj vježbi.

SDS (Karadžićeva stranka) i druge srpske partije mogu se protiviti članstvu u NATO-u. Njihov će populizam značiti osnovni i spasonosni test za RS: izbor da li se zaista prikloniti Zapadu, ili ne. Uistinu, ukoliko bi Dodik odbio ponudu ubrzanog pridruživanja, u što autor sumnja, to bi nam barem otkrilo kakve su prave namjere srpskog vođe.

Iskustvo Hrvatske sugerira da je svakako moguće mobilizirati podršku. Prema hrvatskom zvaničniku, koji je pomogao uspješno pridruživanje Zagreba NATO-u, ključni faktor u zadobijanju javne podrške za ulazak u Alijansu jeste blizina datuma članstva. Tek kada je hrvatska javnost shvatila da članstvo u Alijansi nije "samo neko svjetlo na kraju dugog tunela, da nije san, već realnost", javna podrška je dramatično porasla. Do tada, otvorena vrata NATO-a bila su samo neka vrsta šargarepe za one koji su "živjeli u stalnom strahu od zavjere Zapada da Hrvatsku zauvijek ostavi u mraku čekanja na novu Jugoslaviju". Informacije iznesene u beogradskoj štampi sugeriraju da RS nije daleko iza Hrvatske kada je riječ o procesu pridruživanja. Ubrzani proces pridruživanja za Bosnu doprinijet će regionalnoj stabilnosti te izgraditi preduslove za pridruženje Srbije Alijansi. Srbijanski Helsinški komitet nedavno je objavio dva izvještaja koji opisuju iznenađujuću novu debatu u Srbiji, kada je u pitanju pridruživanje NATO-u, stimuliranu pridruživanjem Hrvatske i Albanije i strahu od izolacije Srbije. Ovi izvještaji govore da je "tabu" po pitanju pridruživanja NATO-u nestao. Prozapadni predsjednik Srbije, Boris Tadić (i njegov vojni establishment, koji je privučen modernizacijom koju pridruživanje NATO-u donosi susjedima kao što je Hrvatska) mogu samo privatno izraziti svoj interes za pridruživanje Alijansi. Međutim, nekoliko beogradskih političara, među kojima je i bivši ministar vanjskih poslova Vuk Drašković, usuđuju se o tome govoriti i javno.

Ulaz Bosne u NATO - uključujući netaknutu Republiku Srpsku - bit će prekretnica za sve Srbe, dokazujući da su srpska sigurnost i članstvo u NATO-u kompatibilni.

Zauzvrat, progres prema NATO članstvu u Srbiji će nesumnjivo stimulirati progres u odnosima s Kosovom, kao ključem regionalne stabilnosti.

Ubrzanim ulaskom u NATO, Bosna će dobiti još jednu prednost. Sama američka objava politike ubrzanog ulaska, podstaći će EU da intenzivira proces pridruživanja Bosne EU (kao i ozbiljnije shvatanje OHR-a i EUSER-a).

Saveznici se, također, mogu ubijediti da podrže ubrzano MAP/NATO članstvo za Bosnu. Prvo, uprkos Dodikovom istupu u vezi vojnih vježbi u Gruziji, ne može biti govora o nekoj usporedbi sa slučajem Ukrajine i Gruzije. Rusija nema strateških interesa u Bosni. Bez njenog utjecaja ne bi trebalo biti nijednog razloga (poput rumunjskog u slučaju Ukrajine i Gruzije) za Njemačku ili bilo koju drugu zemlju da izrazi svoju zabrinutost u vezi ubrzanog bosanskog ulaska u NATO.

Prvo, dodavanje još jedne balkanske države - Bosne - na listu članova Jadranske povelje nema nikakvog utjecaja bilo na Ukrajinu, bilo na Gruziju.

Drugo, nema brige sa članom 5. NATO je već prema Dejtonskom sporazumu i rezolucijama Ujedinjenih nacija, obavezan da brani Bosnu. Zbog čega, prema tome, ne olakšati sebi trenutni teret koristeći realnu ponudu, koja bi potakla značajan kompromis?

Treće, nema mjesta strahu od "slabljenja Alijanse". Bosna može biti unikatno podijeljena zemlja kandidat, ali je istovremeno i vrlo mala, pa prema tome njen ubrzani ulazak ne bi mogao utjecati na ratnu spremnost Alijanse.

Sa smislom za urgentnost i malim povećanjem resursa, nivo modernizacije/spremnosti Bosne može se dovesti, ako ne i dospjeti na istu razinu kao što je nivo Makedonije i Albanije. U pogledu "uvoza" bosanskih političkih podjela u Alijansu, država je već pokazala sposobnost da djeluje u internacionalnim organizacijama, uprkos etničkoj polarizaciji. Uistinu, sasvim je moguće da će Bosna i Hercegovina naslijediti Hrvatsku u Vijeću sigurnosti UN-a u januaru naredne godine. Alijansa i, sasvim sigurno, njen predvodnik SAD već su svjesne tereta bosanskih političkih podijeljenosti. I, ponovo, budući da se radi o neizbježnom teretu, zbog čega ne iskoristiti privlačnost ozbiljne ponude članstva, koja bi uzrokovala fundamentalni kompromis?

Četvrto, ne postoji politička podjela po ovom pitanju. Hrvatska, Slovenija, Turska i Grčka, možda imaju međusobne nesporazume, ali bosansko ubrzano pridruživanje NATO-u neće ugroziti ni jedan od tih odnosa - naprotiv - svi (uključujući Atinu) će, po svemu sudeći, biti vrlo entuzijastični. Signali hrvatskih političara su veoma pozitivni. Bez Rusije kao problema, nema razloga da Pariz, Berlin ili London, budu protivni. S druge strane, postoji obilje razloga da budu saglasni.

Peto, nema potrebe za ogromnim resursima - bilo političkim, bilo materijalnim. Da, NATO ured u Sarajevu morat će biti ojačan sa civilnim dužnosnikom (kako je urađeno u Makedoniji). SAD i NATO će se morati pobrinuti da Glavni štab NATO-a shvati urgentnost situacije. Američka vojna pomoć Bosni morat će biti povećana, ali nijedan od ovih uslova neće uzrokovati troškove iznad razumnih limita.

Tranzicijski procesi u Bosni će se nastaviti. Međutim, glavni ključ za njihov bolji razvoj jeste NATO članstvo "na stolu" - s datumima. Ovaj dokument preporučuje politiku "ubrzanog", a ne "lakog pridruživanja". Uistinu, poenta članstva u NATO-u, datiranjem pristupanja u što skorije vrijeme, jeste da se ohrabre političke partije u vršenju odbrambenih i ustavnih reformi. Slijeđenje dosadašnje strategije "otvorenih vrata" jednostavno nije dovoljno. Tranformativna moć će se manifestirati onoga trenutka kada Washington i saveznici demonstriraju odlučnost da prime Bosnu u MAP do kraja 2009. i ponude joj članstvo u NATO-u do sljedećeg samita, krajem 2010., ukoliko Bosna ispuni sve potrebne reforme. Najbolja prilika za objavljivanje ovog stava je junski sastanak ministara. Kako bi se spriječila potencijalna uloga Rusije kao "kvaritelja", bilo bi dobro misiji OSCE-a u Bosni dodijeliti koordinirajuću ulogu u ustavnoj reformi.

Rusija nema strateških interesa u Bosni, ali ima refleksivnu averziju prema širenju NATO-a i uživa u zadržavanju svoga "mjesta za stolom". Moskva bi mogla, kroz svoj patronat nad Srbima, pokušati da odigra ulogu kvaritelja, formirajući opoziciju ulasku u NATO u RS-u i u Srbiji, kao i u slučaju srpskih ustupaka kada je riječ o ustavnoj reformi i drugim problemima. Moskva ima glas u Vijeću za implementaciju mira (PIC), ali je Rusija u njemu jedino vidljiva onda kada stvara probleme.

KOLIKO JE, ZAPRAVO, USTAVNIH REFORMI "DOVOLJNO" KAKO BI SE ZAUSTAVIO POLITIČKI RAT I BOSNA UČINILA FUNKCIONALNIJOM?
Kada je upitan o fundamentalnom izazovu o reformama koje bi bosansku državu učinile funkcionalnijom, predsjednik NS RS-a, Igor Radojičić, član Dodikove stranke, odgovorio je pitanjem: "Kolika je, zapravo, potrebna mjera ustavnih reformi kako bi se država učinila funkcionalnijom?" Ovo je fer pitanje. To je, također, podsjetnik da je na kraju ustavna reforma političko, a ne tehničko pitanje.

Slično kao s Dejtonskim sporazumom koji je okončao rat, odgovor na pitanje: "Koliko reformi je zapravo dovoljno?", leži u konsultacijama i pregovorima koji se moraju voditi među diplomatima, tehničkim ekspertima i strankama.

Čak i mnogo boljoj političkoj klimi 2005. - 2006. (prije tzv. Aprilskog paketa reformi, koje je torpedirala Silajdžićeva SBiH), strane su ostale polarizirane oko nadmetanja - zapravo kreiranja konflikta - oko vizije države: bošnjačka vizija je mnogo unitarnija građanska država s jakom centralnom vlašću, dok je srpska vizija jači federalizam (moć entiteta) s vlašću baziranom na kombiniranom principu etničkog i građanskog. (Hrvatski interesi su negdje između ove dvije opcije).

Kako je već naglašeno, jasno je da su različite strane, a prema tome i stranke, mnogo dalje od konsenzusa nego 2006. Banja Luka pristaje samo na minimalne izmjene Ustava, što je za Sarajevo nedovoljno čak i za pregovore. Predsjednik SDP-a Lagumdžija demantira da su bilo kakvi pregovori započeti na bazi Aprilskog paketa iz 2006. i da nove pregovore treba započeti s april-plus paketom. Formiranje nove bosanskohercegovačke parlamentarne komisije za ustavne reforme odbačeno je od strane lidera stranke PDP (Republika Srpska) Ivanića, kao "manevar da se ne uradi ništa".

Uprkos ponoru između partija, konture smislenog paketa reformi su vidljive. Dogovoreni kriteriji su većinski prihvaćeni - da Aprilski paket još uvijek služi kao koristan predložak te da postoje opcije koje bi državu i entitete učinile funkcionalnijim, a balans među njima što više pravednim.

Vrhovni kriterij, saglasnost s evropskim standardima, predstavljen je do najmanjih detalja od strane Venecijanske komisije Vijeća Evrope još u martu 2005. Venecijanska komisija identificirala je četiri najvažnija ustavna pitanja koja se moraju uskladiti s evropskim standardima. Sarajevska nevladina organizacija Inicijativa za spoljnju politiku, reducirala je ove zahtjeve na dva osnovna problematična ustavna principa:

- Entitetski konstitutivno baziran kvorum i pravo glasa ("vitalni nacionalni interes" i klauzule o entitetskom glasanju) koji obezvrjeđuju funkcioniranje državnih institucija i djelovanje ekskluzivnih državnih kompetencija i

- Odsustvo adekvatnih mehanizama koji bi omogućili da se entiteti potčine zajedničkoj državnoj politici u zajedničkim državno-entitetskim kompetencijama.

Vodeći ustavni ekspert objašnjava suštinski problem na ovaj način: "Postojeća minimalistička državna struktura omogućuje previše diskriminirajućih protekcija za tri konstitutivna naroda i premalo mutnih i nejasnih prerogativa entitetima. Ovaj debalans također doprinosi disfunkcionalnosti i slabi državnu vladu." Prema mišljenju ovog eksperta, ključ ustavne reforme je ovaj dogovor: priznavanje legitimiteta RS-a u zamjenu za dovođenje u podređen položaj u odnosu na državu, bez prava na secesiju ("koja bi bila u suprotnosti s osnovnim kompromisom postignutim u Daytonu").

S obzirom na osnovni problem na državnom nivou (previše etničkih protekcija), ustavni ekspert vjeruje da bi strane trebale uvećati direktnu zastupljenost entiteta u Parlamentu, zamjenjujući tako Dom naroda jednim entitetski baziranim gornjim domom.

Ovo bi trebalo sačuvati entitetsko glasanje, ali ga, u biti, svesti na gornji dom. Ova inovacija bi mogla odstraniti potrebu za trenutnim, diskriminirajućim entitetskim glasanjem za tri člana predsjedništva. Jačanjem ovlasti Vijeća ministara i reduciranjem moći Predsjedništva, doprinijelo bi se kreiranju funkcionalnije državne vlade.

S obzirom na odnose država-entiteti, prema ovome ekspertu, stranama je nedavno predočena nova lista kompetencija, koja bitno nadograđuje one sadržane u članu 3. Dejtonskog ustava.

Raspodjela ovlasti između entiteta i države slijedila bi modele državnih i subdržavnih entiteta u državama članicama EU. Ovo bi dozvolilo kako RS-u, tako i Federaciji, da zadrže visoki stepen autonomije, dok bi istovremeno otklonilo opasnosti od secesije ili reafirmiranja apsolutnog centralizma države u određenim sferama.

U samoj Federaciji je, kako ekspert vjeruje, situacija dosta drugačija. Federacija pati od previše vlada i očaja neefikasnosti. Većina vlasti nad općinama i građanima je na kantonalnom nivou, ostavljajući Federaciji tek nekoliko ozbiljnih ovlasti. Pregovori bi, po njegovom mišljenju, trebali biti fokusirani na reformu srednjeg nivoa vlade i jačanju odgovornosti Federacije, podizanjem nekih kantonalnih ovlasti na veći nivo. Bošnjaci i Hrvati bi trebalo da rade kako bi postigli dogovor o smanjenju poreza, reduciranju broja korisnika socijalnih davanja i birokrata, te pojednostavljivanju procedure pri registriranju firmi.

Ova pitanja možda zvuče komplicirano, ali ona zadiru u srž relativne moći koja je (zajedno s oružjem neravnopravnosti) doprinijela izbijanju troipogodišnjeg rata. Rješavajući ih, uz afirmiranje ubrzanog članstva u jednoj od organizacija koje garantiraju međusobnu sigurnost, bio bi pređen dug put konačnog završavanja rata i dovođenja Bosne do stanja stabilnosti i samoodrživosti.

[pici]

zad zamislite da ode OHR..pa za sedmicu dana bi cetnicka skupstina proglasila sve sto im ne odgovra neustavno i donijela nove zakone i odluke i KO bi onda ista mogao da uradi i isto promijeni..znaci rat bi nastupio za ne duze od mjesec dana....ja sam davno rekao da velikosrbi idu na samoizolaciju...velikosrbima treba da ih svijet izoluje jer samo tako mogu zaustaviti reforme ustava koje cine bIH normalnom drzavom a na cije reforme i velikosrbi moraju da stave svoj potpis...dodik bas izbjegava to stavljanje svog potpisa i skupstine rs-a i zato radi ovo sto radi...

MZ je nemocna i ne postoje politicki pritisci da ce velikosrbi popustiti..prije ce popustiti MZ je ako MZ ne popusti,dodik ce objaviti totalnu neposlusnost institucijama BIH i to je rat u prevodu...sad MZ forsira razne Cavice ali uzalud jer gazda je u Beogradu a Beograd je odlucio da baci BIH srbe u vatru pa nek kosta koliko kosta..sledeci korak velikosrba je da isprovociraju bosnjacku stranu i prekinu monolog sa MZ,jer zasad MZ je jedina strana sa kojim oni ratuju,njima treba das se ukljuce i bosnjaci da bi lakse zamazali stvar i pretvorili ocitu opstririranje BIH u neki medjunacionlni sukob i prepirku... posjeta Bidena tek sad ce biti jasnija i dato obrise onoga sto se iza zavjese pricalo i usi zavrtale..

"Sila Boga ne moli"....tako da još 5 Day...Tik Tak Tik Tak Tik Tak Tik Tak Tik Tak ......

[zavrzlama]

@dallton..dobar clanak....

izdvojio bi ovu recenicu

SDS (Karadžićeva stranka) i druge srpske partije mogu se protiviti članstvu u NATO-u. Njihov će populizam značiti osnovni i spasonosni test za RS: izbor da li se zaista prikloniti Zapadu, ili ne. Uistinu, ukoliko bi Dodik odbio ponudu ubrzanog pridruživanja, u što autor sumnja, to bi nam barem otkrilo kakve su prave namjere srpskog vođe.

prave namjere..kao oni ne znaju .pa namjera je secsija,secesija i opet secesija...nema nazad velikosrbima..jer ako BIH udje u Nato valja u slucaju secsije ratovat na dvije strane a nemaju snage ni da pobijede probosanske snage...

[dallton]

svi za incka, incko za sve

Ambasadori PIC-a
Visoki predstavnik je konačni autoritet
Ambasadori zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) danas su razgovarali o zaključcima Narodne skupštine Republike Srpske od 14. maja 2009. godine, a visoki predstavnik Valentin Inzko je u kratkim crtama obavijestio ambasadore zemalja članica Upravnog odobra o najnovijim dešavanjima i korespondenciji i razmijenio mišljenje s ambasadorima.
Foto: ArhivKako je saopćeno, naglašena je ozbiljnost situacije, a ambasadore zemalja članica Upravnog odbora se podsjetilo da se rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a o Bosni i Hercegovini neprekidno potvrđuje "da je prema Aneksu 10 Mirovnog sporazuma visoki predstavnik konačni autoritet na terenu za tumačenje civilnih aspekata implementacije Mirovnog sporazuma i da u slučaju spora može davati svoje tumačenje i preporuke te donositi obavezujuće odluke, kada to smatra potrebnim, u vezi s pitanjima koja je Vijeće za implementaciju elaboriralo 9. i 10. decembra 1997. godine na sjednici u Bonu".

Nakon današnjeg sastanka visoki predstavnik će nastaviti direktnu komunikaciju s organima vlasti Republike Srpske.

u prevodu "nasa je zadnja" - e sad slijedi odgovor za jedno sat

[dallton]

apsolutno neocekivano "the choice is ours - dane we can believe"

*** SPAM *** - Predsjednik Srbskog narodnog pokreta "Izbor je naš" Dane Čanković predao je u Predsjedništvu Srbije u Beogradu otvoreno pismo za predsjednika Srbije Borisa Tadića od koga traži da učini sve kako bi odbranio Republiku Srpsku (RS).

Čanković od Tadića traži i da podrži ideju o organizovanju sabora srpskog jedinstva, na kome bi se otvorilo srpsko nacionalno pitanje na Balkanu i odredili suštinski ciljevi Srba.

"Srpski narod nije za ulazak u NATO, između ostalog, i zato što nas je bombardovao, zato što je podržao stvaranje takozvane države Kosovo. Sve su to razlozi koji nas upućuju na neku drugu stranu", izjavio je Čanković Srni nakon predaje pisma.

Na pitanje gdje bi trebalo da bude održan sabor srpskog jedinstva, Čanković je odgovorio da je njihov prijeldog - Kosovska Mitrovica ili u Banjaluka.

U pismu se podsjeća da je pokret prikupio 50.000 potpisa građana RS koji traže da se njeni građani na referendumu izjasne da li su za izdvajanje iz BiH.

"Duboko zabrinuti zbog namjere sarajevskih političara i dijela međunarodne zajednice da se ukine RS, koja je ne samo izraz volje srpskog naroda, nego i garant njegovog opstanka, molimo Vas da kao predsjednik Srbije učinite sve kako bi se odbranila Srpska", navodi se u pismu.

U pismu se navodi da su političari u RS od naroda dobili mandat da je odbrane i da je zato legitimna svaka pomoć u tom smjeru.

"Znajući da Vi, kao predsjednik Srbije brinete za 1.500.000 sunarodnika u BiH, sa žalošću vas obavještavamo da je politička, sigurnosna i ekonomska situacija u BiH alarmantna", navodi Pokret.

da mi je samo znati gdje nadje ovih milion i po kad po podacima pca u pcu zivi milion ljudi, od toga 15 posto bosnjaka i hrvata....a nesto mu ni potpisi jaki, samo 50.000 hiljada za nezavisnost, toliko ima BH Fanaticosa ili navijaca zelje i sarajeva zajedno

[nuernberg]

apsolutno neocekivano "the choice is ours - dane we can believe"

*** SPAM *** - Predsjednik Srbskog narodnog pokreta "Izbor je naš" Dane Čanković predao je u Predsjedništvu Srbije u Beogradu otvoreno pismo za predsjednika Srbije Borisa Tadića od koga traži da učini sve kako bi odbranio Republiku Srpsku (RS).

Čanković od Tadića traži i da podrži ideju o organizovanju sabora srpskog jedinstva, na kome bi se otvorilo srpsko nacionalno pitanje na Balkanu i odredili suštinski ciljevi Srba.

"Srpski narod nije za ulazak u NATO, između ostalog, i zato što nas je bombardovao, zato što je podržao stvaranje takozvane države Kosovo. Sve su to razlozi koji nas upućuju na neku drugu stranu", izjavio je Čanković Srni nakon predaje pisma.

Na pitanje gdje bi trebalo da bude održan sabor srpskog jedinstva, Čanković je odgovorio da je njihov prijeldog - Kosovska Mitrovica ili u Banjaluka.

U pismu se podsjeća da je pokret prikupio 50.000 potpisa građana RS koji traže da se njeni građani na referendumu izjasne da li su za izdvajanje iz BiH.

"Duboko zabrinuti zbog namjere sarajevskih političara i dijela međunarodne zajednice da se ukine RS, koja je ne samo izraz volje srpskog naroda, nego i garant njegovog opstanka, molimo Vas da kao predsjednik Srbije učinite sve kako bi se odbranila Srpska", navodi se u pismu.

U pismu se navodi da su političari u RS od naroda dobili mandat da je odbrane i da je zato legitimna svaka pomoć u tom smjeru.

"Znajući da Vi, kao predsjednik Srbije brinete za 1.500.000 sunarodnika u BiH, sa žalošću vas obavještavamo da je politička, sigurnosna i ekonomska situacija u BiH alarmantna", navodi Pokret.

da mi je samo znati gdje nadje ovih milion i po kad po podacima pca u pcu zivi milion ljudi, od toga 15 posto bosnjaka i hrvata....a nesto mu ni potpisi jaki, samo 50.000 hiljada za nezavisnost, toliko ima BH Fanaticosa ili navijaca zelje i sarajeva zajedno

hahhahaha e majkemi imamo iste misli .... procito sam tu vijest i krenuo da googlam ... i da vidim gdje je tih milion i po....

[dallton]

a promakao mi je dio "sa zaloscu vas obavjestavamo"- valjda je mislio sa zaljenjem? ako kazes sa zaloscu, to je kao da si izjavio saucesce, "dragi borise, primi znake nase zalosti"

[zavrzlama]

apsolutno neocekivano "the choice is ours - dane we can believe"

*** SPAM *** - Predsjednik Srbskog narodnog pokreta "Izbor je naš" Dane Čanković predao je u Predsjedništvu Srbije u Beogradu otvoreno pismo za predsjednika Srbije Borisa Tadića od koga traži da učini sve kako bi odbranio Republiku Srpsku (RS).

Čanković od Tadića traži i da podrži ideju o organizovanju sabora srpskog jedinstva, na kome bi se otvorilo srpsko nacionalno pitanje na Balkanu i odredili suštinski ciljevi Srba.

"Srpski narod nije za ulazak u NATO, između ostalog, i zato što nas je bombardovao, zato što je podržao stvaranje takozvane države Kosovo. Sve su to razlozi koji nas upućuju na neku drugu stranu", izjavio je Čanković Srni nakon predaje pisma.

Na pitanje gdje bi trebalo da bude održan sabor srpskog jedinstva, Čanković je odgovorio da je njihov prijeldog - Kosovska Mitrovica ili u Banjaluka.

U pismu se podsjeća da je pokret prikupio 50.000 potpisa građana RS koji traže da se njeni građani na referendumu izjasne da li su za izdvajanje iz BiH.

"Duboko zabrinuti zbog namjere sarajevskih političara i dijela međunarodne zajednice da se ukine RS, koja je ne samo izraz volje srpskog naroda, nego i garant njegovog opstanka, molimo Vas da kao predsjednik Srbije učinite sve kako bi se odbranila Srpska", navodi se u pismu.

U pismu se navodi da su političari u RS od naroda dobili mandat da je odbrane i da je zato legitimna svaka pomoć u tom smjeru.

"Znajući da Vi, kao predsjednik Srbije brinete za 1.500.000 sunarodnika u BiH, sa žalošću vas obavještavamo da je politička, sigurnosna i ekonomska situacija u BiH alarmantna", navodi Pokret.

da mi je samo znati gdje nadje ovih milion i po kad po podacima pca u pcu zivi milion ljudi, od toga 15 posto bosnjaka i hrvata....a nesto mu ni potpisi jaki, samo 50.000 hiljada za nezavisnost, toliko ima BH Fanaticosa ili navijaca zelje i sarajeva zajedno

Tadic: nista ne prihvataj ..odugovalci...gde ti je onaj Canak i ravnogorski pokret...na ulicu ih mamu im njio`vu
Dodik:ma traze mi pare za obicni mali miting a kamo li da sta ozbiljnije urade...

kasike me ne izdaju ...sad znam da je Canak na forumu..nisam mu trebao davat ideju

[zavrzlama]

Nikola Špirić
"BiH nisu potrebni pobjednici i poraženi"
Predsjedavajući Savjeta ministara BiH Nikola Špirić izjavio je da BiH nije potrebna histerija i da sve institucije i političke strukture moraju raditi svoj posao u skladu sa ustavom i zakonima.
"Bojim se da svi bespotrebno stvaramo histeriju u zemlji. BiH mora više vjerovati sebi i političke strukture ove zemlje moraju više raditi, a manje očekivati da to za njih neko uradi", rekao je Špirić danas Srni komentarišući pismo OHR-a Narodnoj skupštini Republike Srpske u vezi sa zaključcima o prenosu nadležnosti sa RS na BiH.

Špirić je rekao da uvijek postoje različiti nesporazumi i dodao da se oni mogu otklanjati samo kompromisom, odnosno dijalogom, te da "inati nisu saveznici uspjeha i postojanja BiH".

Navodeći da ne zna da li će Narodna skupština RS ostati dosljedna svojim odlukama, Špirić je rekao da je parlament RS ozbiljan organ i da sam treba da donese tu odluku.

"Narodna skupština RS je ozbiljna kao što su to i međunarodne organizacije, ali je u svakom slučaju neophodno malo više korenspondencije i više međusobnog razumijevanja", rekao je Špirić i dodao da samo razumijevanjem može biti postignuto rješenje i da BiH nisu potrebni "pobjednici i poraženi".

Komentarišući današnje zasjedanje Savjeta za implementaciju mira, Špirić je ponovio da BiH mora očekivati najviše od sebe same i da ne postoji niko ko joj može učiniti bolje od svih njenih građana i političara zajedno.

"Bojim se da nas prevelika očekivanja od različitih zasjedanja neće dovesti dobru. Zašto bismo se radovali očekivanjima nekih zasjedanja? Dajte da proizvodimo dobre odluke sami. Treba činiti sve da nema posebnih zasjedanja koja će biti vezana za BiH", smatra Špirić.

Narodna skupština RS usvojila je 14. maja set zaključaka u vezi sa prenosom nadležnosti sa RS na institucije BiH.

Visoki predstavnik BiH Valentin Incko uputio je 25. maja ove godine pismo predsjedniku Narodne skupštine RS Igoru Radojičiću, predsjedniku RS Rajku Kuzmanoviću, te potpredsjednicima Narodne skupštine RS Šefketu Hafizoviću i Nadi Tešanović u kojem navodi da su ti zaključci Parlamenta Srpske neprihvatljivi.

Kad cetnicka skupstina donosi odluke ..nikog ne pita ni konsultuje da li je u skladu za zakonom,ustavom i zdravim razumom ..kasnije kad MZ kaze"to je protiv Ustava i nelegalno" onda dreka...koje licemerje od Spirica....afere se namjerno i smisljeno prave da bi se o istim rasparvlajlo i zaturala medjunacioanlna mrznja po sistemu" sto vise opstruiramo rad institucija BIH,to je veca sansa za podjelu BIH"..e gospodo salonski cetnici to je sve veca sansa ukidanja rs-a te fasisticke tvorevine koja lezi na masovnim grobnicama..malo ste se preracunali..

[Abacija]

Spiric! Je li to onaj sto je Glavasu dao bh drzavljanstvo? E moj Boze za koga sve glasa pucanstvo u pc-u.

[kiky]

11.06.

[nuernberg]

11.06.

nista se nece desiti zivi bili pa vidjeli..

[ekvivalent]

11.06.

nista se nece desiti zivi bili pa vidjeli..

hoces da se kladimo da ipak hoce
procitaj zadnji intervju lukasenka od lakstasa http://www.sarajevo-x.com/clanak/090605112
nikad popustljiviji ton...
i sad ce popustiti,samo ce se pokusat sto skuplje prodat koza
ono tipa ma hajd skupstina povlaci zakone
al samo sad,i nikad vise tacno sam bio upravu s konstatacijom da je dodik najbolje rjesenje za drzavu
doveo je i sebe i narod koji vodi do zida
izludio je srbe pricama o secesiji,referendumu,mozak im zavrtio
a prica bila suplja
i sad se nema kud
samo na dno
jos da je to glupavi tihic shvatio ranije...
davno bi lukasenko od laktasa bio bivsi

[hercegovac_pravi]

Pa zar ope "dzemahirija". Nikad vi necete nauciti.

Dodik: "Imamo pravo da se suprostavljamo unitarnoj BiH - državi Bošnjaka muslimana prema receptu i zahtjevima Mustafe ef. Cerića"
05. 06. 2009. • 07:38 S. B.
*** SPAM *** - Premijer Republike Srpske Milorad Dodik smatra da od unitarne BiH do države Bošnjaka muslimana, prema receptu i zahtjevima njihovog najvećeg političkog autoriteta Mustafe ef. Cerića, ima samo polukorak i ističe da RS ima pravo da se tome suprotstavlja kao državotvorni entitet koji ima međunarodnu potvrđenost i od toga neće odstupiti.
Dodik u autorskom tekstu pod naslovom "Dejton zauvijek", objavljenom u današnjim "Nezavisnim novinama", navodi da je pravo institucija RS da insistiraju na Dejtonskom sporazumu kao osnovu nastanka i postojanja BiH i naglašava da to pravo ne može niko oduzeti, kao što ne može uskratiti pravo da se na antidejtonske nasrtaje odgovori jasnim dejtonskim stavovima.
On kaže da "oni koji u svojim glavama još vode rat, žele upregnuti EU i SAD da pod firmom nedovršenog posla, prave novi ustav i državu po mjeri jednog, suprotno legitimnim interesima drugih naroda u BiH".
"Tako nešto samo može produbiti podjele, pojačati tenzije i BiH učiniti još zaostalijom u svakom pogledu. Zašto bošnjačkim političkim strukturama, umjesto napretka po osnovu mogućih dogovora konstitutivnih naroda, više odgovara da stalno okrivljuju RS, što nije za reforme po njihovim zamislima? Time zapravo zaustavljaju BiH na putu pomirenja, povjerenja i stvaranja zajedničkih interesa", ocjenjuje Dodik.
On je upitao i "one druge, kojima su puna usta cjelovitosti BiH zašto sprečavaju da BiH podnese zahtjev za članstvo u NATO-u."Primaju Albaniju i Hrvatsku, što znači čuvanje njihovog teritorijalnog integriteta, ali takvo čuvanje još nije predviđeno za BiH. Insistiranje na promjeni ključnih dejtonskih rješenja koja ne mogu proći bez konsenzusa koga, očigledno, nema i ne može biti, rađa sumnju u krajnji opstanak jedino moguće dejtonske BiH", navodi Dodik.
Lider SNSD-a naglašava da za njega i stranku na čijem je čelu ne postoje ni autoriteti ni razlozi da dozvole da se oduzimanjem nadležnosti od Srpske napravi prazna ljuštura i da to bude upakovano u reforme radi integracija.
Prema Dodikovim riječima, vlast RS samo sprovodi ono što je interes njenih stanovnika, što je potpuno legitimno i legalno i doprinosi očuvanju mira i stabilnosti u BiH i regionu.
"Naše protivljenje protivpravnom djelovanju OHR-a i "reformama", čiji je cilj unitarizacija, a ne euroatlantske integracije, sada zovu nacionalističkom retorikom. A mi smo protiv kršenja Dejtonskog sporazuma, nametanja zakona, kojima se pokušava uz stranu pomoć, pritiske, ucjene, političke progone i nazor stvoriti država po mjeri većinskog bošnjačkog naroda, jer smatramo da je to suprotno i njegovim dugoročnim interesima života u zajedničkoj državi", rekao je Dodik.
Dodik podsjeća da su bošnjački poslanici, kada je Klub poslanika SNSD-a u februaru 2008. godine podnio Prijedlog deklaracije o odgovornosti Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, rekli da je ne prihvataju, ali da je neće ni odbiti.
On smatra da su procijenili da bi prihvatanje takvog dokumenta sa RS moglo skinuti izmišljene optužbe za secesiju, separatizam i rušenje Dejtonskog sporazuma.
"U toj deklaraciji predložili smo ono što su principijelni stavovi koje iznosimo od nastanka SNSD-a i što piše u Dejtonskom sporazumu. U deklaraciji smo pozvali na očuvanje stabilnosti i definisanja uslova za nesmetano funkcionisanje BiH kao zajedničke države stvorene mirovnim sporazumom, uz neophodnost sticanja statusa kandidata BiH za članstvo u EU kao i višeg stepena ka članstvu u NATO-u", naveo je Dodik u autorskom tekstu "Dejton zauvijek".
Konstatovali smo, dodaje, da je BiH ustanovljena kao složena država sastavljena od dva entiteta - Federacije BiH i RS, čime je definitivno potvrđen status RS kao državotvornog entiteta.
Prema njegovim navodima, deklaracija potvrđuje da je BiH zajednička država tri konstitutivna naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata i ostalih naroda i građana, da se njena ustavna struktura može razvijati na osnovu dogovora i konsenzusa kao temeljnih vrijednosti svake višenacionalne države.
Naglasili smo, napominje, da su neprikosnoveni temeljni principi postojanja BiH - njen suverenitet, politička nezavisnost u skladu sa međunarodnim pravom i teritorijalni integritet, uz nepovredivost međunarodno priznatih granica.
"Deklaracijom smo rekli da BiH mogu očuvati i učiniti demokratskom i prosperitetnom samo njeni narodi i građani, neposredno i putem dijaloga političkih predstavnika izabranih na slobodnim i demokratskim izborima. Samo tako usaglašena rješenja su garancija njihove provodivosti. Pozvali smo da nakon toliko godina od završetka tragičnog rata, BiH krene putem novog i odgovornog početka koji bi omogućio stabilan politički i ekonomski razvoj cijele zemlje i time ubrzao njen put ka evroatlantskim integracijama", istakao je Dodik.
On je dodao da to podrazumijeva prestanak postojanja institucije visokog predstavnika i njeno potpuno prerastanje u specijalno predstavništvo EU i da zato u deklaraciji piše da Unija za BiH nije samo politički cilj, već uslov dugoročne stabilnosti, pa je u skladu s tim nezamjenjiva uloga evropskih institucija kroz razumijevanje i svaki vid podrške.
Dodik je naveo da se evropska budućnost BiH gradi saradnjom, tolerancijom i razumijevanjem, bez uslovljavanja i nametanja rješenja bilo kome i od bilo koga, te da je SNSD u deklaraciji potvrdio svoje opredjeljenje za trajan mir u BiH zahtjevom da kontingent evropskih vojnih snaga ostane na tlu BiH, sve do njenog članstva u EU.
Te strane vojne snage, kaže, treba da budu nepristrasna garancija za sve stanovnike BiH.
"Tako piše u SNSD-ovoj deklaraciji o odgovornosti, kojoj su opet prišili da je poziv na secesiju. Iako smo prepisali odredbe Ustava BiH, iako smo se zalagali za ostanak EUFOR-a, iako smo tražili ubrzaniji put ka NATO-u . I tada i sada izvrće se teza. Zapravo, smeta principijelan stav da institucija visokog predstavnika preraste u specijalno predstavništvo EU. To se u iskrivljenim izvještajima za Brisel i Washington predstavlja kao zahtjev za secesiju RS", naglasio je Dodik.
Prema njegovim riječima, tako iskrivljeni izvještaji služe za iskrivljenu politiku, a ima i "mnogo izmišljotina, podmetanja i laži, poput one o štampanju glasačkih listića za referendum o nezavisnosti".
"Mnogo puta sam rekao da vlast RS ne čine avanturisti, da smo svjesni regionalnog aspekta stabilnosti, da želimo jasne odnose i čiste račune, baš kako piše u Dejtonskom sporazumu, što je, po njegovom slovu, a ne po izmišljenom duhu. Svjesni smo da bi svaka nepotrebna avantura stavila RS u težak položaj, a ne želimo ni sebi ni drugima vječito neprijateljstvo", dodao je premijer RS.
Dodik podsjeća da je Dejtonski sporazum međunarodni ugovor, da ga RS poštuje i da to traži i od drugih.
"To je naše pravo, jer je RS potpisnik svih jedanaest aneksa Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, koji se čuva u UN. Mi smo legalisti i na taj način ostvarujemo legitimne interese RS", istakao je Dodik.
Očigledno, kaže, drugi to nisu, jer uporno odbijaju da prihvate Dejtonski sporazum, krše taj međunarodni ugovor, insistiraju na promjeni ustavnog uređenja koja bi od BiH napravila unitarnu državu s jakim centralnim institucijama.
"To se pokušava pod plaštom reformi svega i svačega, pravdajući takve poteze evropskim integracijama. Kada pitamo da li je to evropski standard, pogotovo u složenim državama koje su čak jednonacionalne, poput Njemačke, kažu nevoljko: "Pa, nije"", naveo je Dodik.