Imao sam lude sreće ... prvi me je otkrio dok sam postavljao onu skalameriju iz Zemaljskog muzeja i opleo rafalno, bukvalno je raskidao čitav stan, sve od siporeksa ... kolega je naglavačke skočio niz stepenice vičući "Bjež'mo pobi nas ...", u onoj magli od prašine i komada zidova nekako sam poravnao grdosiju, nanišanio i opalio. I zabio se pod prozor od povratnog udara. Podignem se, ponovo podignem ono željezo - i srećom ne povukoh obarač - zaglavio se zatvarač ... otkinuo dno čahure i sljedeće punjenje zabio u čahuru. Moglo se desiti da zrno udari u dno čahure i da sve eksplodira. Tako je zadnji poslužilac na toj mrcini i poginuo. Kako sam čuo trojica poslužilaca su poginula na toj mrcini.trocadero wrote:
Tita mi i Jovanke Ramzes ti si meni car.
Dobro si se ganjao sa PAM-om. Mislim da si ga tako iznervirao da je morao zvati u pomoc tenk koji je bio parkiran sa druge strane zgrade.Ono kad te roknulo na "pancirki".
Kad stignem nacrtat cu na karti kucu u Aerodromskom sa koje te predpostavljam gadjao nas onaj snajperista "Dobrica". Pisao si kako je sicao namjerno pored tebe tjerajuci te da igras moravac.Pored kuce je bila i barikada na kojoj je bila ispisana pogrdna poruka snajperisti.Ti znas sta je pisalo pa da ja ne govorim.Nemoj tu poruku shvatiti nista licno.
Ako moze mala ispravka Ramzes. Iz teologije nije bas imao pregled cijelom duzinom avenije,nego danasnjom ulicom Dobrinjske bolnice,od Mahale pa do nekadasnjeg Turba(Turbo kafic-disko).Znam da je kuharica ona,kako se zvala Maida ili tako nesto,upravo nastradala od njega.I dvoje ljudi,mislim da su bili muz i zena,koji su nastradali na cosku dvije zgrade,kod danasnjeg Konzuma.Ramzess Veliki wrote:PAM 12,7 mm bio postavljen u hodniku na zadnjem spratu i derao po aveniji Dobrinje II, presjecajući komunikaciju i udarajući u ratnu gimnaziju.Sarajmen wrote:Jedna od najvjerovatnijih pozicija snajperskog/antisnajperskog djelovanja u više pravaca iz dubine Nedzarića. Ne tvrdim, ali sam mišljenja da je zauzeta 8 a ne 6 juna 1992.
Pozicija razbijena u neposrednom duelu cijev na cijev sa moćnijim protivnikom, 14,5 mm.
Pa ja ... Turbo je prekoputa ratne gimnazije, tu sam popio koju cisternu piva pa znam dobro gdje je. To sam i rekao. A nije mi se stajalo na tom dijelu da provjerim da li baca više desno ili lijevo ...Repetitor wrote:
Ako moze mala ispravka Ramzes. Iz teologije nije bas imao pregled cijelom duzinom avenije,nego danasnjom ulicom Dobrinjske bolnice,od Mahale pa do nekadasnjeg Turba(Turbo kafic-disko).Znam da je kuharica ona,kako se zvala Maida ili tako nesto,upravo nastradala od njega.I dvoje ljudi,mislim da su bili muz i zena,koji su nastradali na cosku dvije zgrade,kod danasnjeg Konzuma.
Vrati kokoske!Dozer wrote:Troka, nije to ta krava
dobro je da nismo optuzeni i za ratne zlocine nad kravama, svinjama, ovcama, kokoskama...
Gdje je teologija sada, nikako ne mogu da skontam?Ramzess Veliki wrote:Pa ja ... Turbo je prekoputa ratne gimnazije, tu sam popio koju cisternu piva pa znam dobro gdje je. To sam i rekao. A nije mi se stajalo na tom dijelu da provjerim da li baca više desno ili lijevo ...Repetitor wrote:
Ako moze mala ispravka Ramzes. Iz teologije nije bas imao pregled cijelom duzinom avenije,nego danasnjom ulicom Dobrinjske bolnice,od Mahale pa do nekadasnjeg Turba(Turbo kafic-disko).Znam da je kuharica ona,kako se zvala Maida ili tako nesto,upravo nastradala od njega.I dvoje ljudi,mislim da su bili muz i zena,koji su nastradali na cosku dvije zgrade,kod danasnjeg Konzuma.
Evo poravnao sam mapu da mi lakše pokažete gdje je teologija 
e, da vidimo kako bi to bilo opravdano: "a man was handing an ax and was legitimate military target"... sjeme im se zatrloNekako s proljeća wrote: A 78-year-old Bosnian, carried on a stretcher, is taken to cover, after he was severely wounded in the head by a sniper while cutting some wood outside the Nedjarici old people's house on December 29, 1992 in Sarajevo. The Nedjarici hospice is located on the front line between Bosnian and Serbian forces.
Nekako s proljeća wrote:
A 78-year-old Bosnian, carried on a stretcher, is taken to cover, after he was severely wounded in the head by a sniper while cutting some wood outside the Nedjarici old people's house on December 29, 1992 in Sarajevo. The Nedjarici hospice is located on the front line between Bosnian and Serbian forces.
Prije ovog suludog rata imali smo preko tristo staraca a sada ih je tek negdje sedamdeset. Njih 23 su nam ubijeni od granata i snajpera u ratu. Mnogo ih se smrzlo one prve, opake zime a veci dio je izmjesten. O ovima sto su nam ostali brinemo se nadljudskim naporima. Nasa nam je vojska dala jednu pokretnu kuhinju a, srecom, sada nam i UNPROFOR puno pomaze i dovlaci hranu.
Dok prica, prolazimo izresetane sobe koje licem gledaju prema dijelu Nedzarica pod kontrolom Armije BiH.
- Niko od staraca ne otvara prozore na ovu donju stranu jer odmah pucaju. Eto, kud ces vise kad su nam neki dan u dvoristu ubili kravu. Ta nije valjda i ona vojnik? - Jeste li nam donijeli cigara, - presrece na simpaticni starina u jednom od hodnika. - Bice Bajro sutra, strpi se malo.
Vidjevsi moje cudjenje pri spomenu muslimanskog imena, Milena je predupredijela moje pitanje.
Nisi valjda i ti povjerovao propagandi da ovdje nema Muslimana? Nema za mene razlike... prigovarali su mi jedno vrijeme ali ja se nisam dala. Eto, ja jos cuvam mantil i kancelariju svog doktora Ajanovica... on jeste otisao u grad ali ja mu sve cuvam. Porucite mu to ako ga vidite...
Ne znam da li bih povjerovao njenoj prici da nisam vidio kako je, svakih par koraka, ne presrecu starci i hvale na sva suta. Ocito je dozivljavaju kao svoju a i ona ih, izgleda, ponajbolje razumije jer je i sama siroce iz drugog svjetsog rata.
Dok se uspinjemo na posljednji sprat, cujem kako odzvanja gitara. Tu su smjesteni Unproforci iz francuskog bataljona, oni su neka vrsta osiguranja. Molim ih da vidimo panoramu jer je to rijetka prilika da grad pogledam s ove strane. Jedan gologlavi vojnik mi otvara balkonska vrata. stotinjak metara dalje vidim ostatke spaljene zgrade "Oslobodjenja" kraj koje sam prosao prije desetak minuta, sa strane sareno zdanje koje je dovrseno upravo prije rata a koje je, igrom slucaja, takodjer trebao biti staracki dom. Pokusavam proviriti ali me francuski vojnik energicno odguruje u stranu. - Ne zaboga... ne priblizavaj se. Cim vide da nije nasa uniforma odmah zapucaju iz one zgrade. Zato gledajte odatle, iza mene.
Boze, kakvog li osjecaja: u jednom gradu a gledas ga s dvije strane.
- Dodji da ti pokazem nasu bebu, poziva me Milena. - Ne razumijem, otkud beba u starackom domu? - Nasa radnica RAmiza je dobila cerkicu Admiru prije pola godine. To je sada nase mezimce.
Ramizu zaticemo upravo na previjanju djeteta. U njihovoj sobi je i otac Admir. Njega je, pak, rat potjerao jos iz Hrvatske. Tu se sklonio za prvo vrijeme, potom upoznao Ramizu i, eto, ostao.
Na rastanku me jos upoznaje sa RAdom i Milojkom, radnicama koje se staraju o kuhinji. Obje ranjene u ratu. - Ima nas ukupno osam... zao mi je sto ih neces sve upoznati. No, valjda ce biti jos prilike.
trocadero wrote:Majmuni
Mislim da si u iscitavanju teksta ti bio vise zainteresovan za kravu!
Pa se zafrkavam - ako je ON covjek, mi ostali smo onda nesto drugoPostavivsi ovu sliku potvrdio si ono sto sam i znao da si COVJEK !
jeblo te više ratovanjetrocadero wrote:Ja sam napisao da je COVJEK zbog slike koju je postavio jer znam razlog zasto i zbog cega je to uradio.
Tvoj komentar na to "kreha u glavu" sa smajlijem bi za nekoga bio prilicno neumjesan zanemarivsi crni humor kojem si ti vican.Moglo bi se pomisliti da trazis nekakvo opravdanje.
I Sarajmen je COVJEK veci nego i ja i ti zajedno.
Pritom ne mislim na visinu da me ne bi opet pogresno shvatio.
