Mi tek sto doselismo ovde pojavi se ovaj hajvan ko prikaza.
Jos pasce imam kontam nema sanse da i macku pustim u kucu.
Ja da vrata zatvorim, on ko mutav navro oce u kucu i bog.
Par puta ga za shiju i niz stepenice, dok ja resetke zakljucam on opet gore.
Tako par puta i pukne mi film napucam ga nogom isto loptu i dok je letio zakljucam.
Udjem u kucu mukaaaa mi oj alahu sutnuh bezze macku i ja majki tako da oce macka u kucu, vice majka pa pusti je.
Pustim ja hajvana, par dana ono malo ko rezerve imo prema pascetu, poslije spavo sa njom ko velki.
Jos se ona okotila zimus on sve sa njima spavo ko da im je on babo

I zimus imo jednu malu macku, isla u setnju sa ovim hajvanom, jednu noc je nema, ja sutra kad pred kapijom, zaklalo je nesta.
Sutra navece ceku pravilo ovom budalasu, ja taman lego kad cujem makljazu, ja kroz prozor kad macketina veca od kera na ovom hajvanu, on na ledjima kolju se.
Ja izadjoh nidje ih.
Vec se halalio kontam nema nista od njega, rikavela i on, isplako se, lego spavat.
Kad pred sabah eto stoke na vrata lupa

Macak neunistiv ocijumi.
Pobi sve oko kuce, sharke, vjeverice, gustere, ptice, ma satra boga oca hajvan.
A svih mi, kera u zivotu nisam imo da vako uz mene hoda ko ovaj budalas, sve uz nogu dje ja tu i on.