Dešavanja u Srbiji

[Abacija]

Nemoj tako , Ambrozije ,

pa predsednik Miloshevic je umro u Hagu pravno nevin , i pravno nevin ce doveka ostati ... Predsednik Milutinovic mi je neki dan oslobodjen svih optuzbi ... Pa oni su chisti kao suza ... a bili su glavnokomandujuci ...

p.s. sarkazam je prisutan , ali nemoj meni ni pokushati da kacish rogove , no no ! Ja se zaista nemam cega stideti ! A iskreno da ti kazem , sve vise verujem onim ljudima koji tvrde da je Mladic nedostupan i da ga ne skrivaju organi drzave Srbije . U suprotnom - zasto bi , koji moj , u slucaju skrivanja nekih velikih tajni , bilo ko izrucivao dr Dabica ? Nije li on jednako vredan ulov kao Mladic ? Navedi mi jedan jedini realan razlog ...

Koliko ti samo energije trosis da sama sebe ubijedis da si u pravu, a istovremeno se odajes sta te tisti. Stid! Stid te odaje, koliko god ti to negirala i koliko god se ti borila da sa pravnim slucajnostima (Slobin slucaj) dokazes sebi da si ti u pravu a da cijeli svijet laze.
I drago mi je da vjerujes u nepovezanost Mladica i drzavnih organa Srbije. Sto vise budes u to vjerovala, to ce te vise guzica od pada zaboliti kada se na kraju ispostavi da ce Mladica isporuciti isti oni koji ga skrivaju. A to se vec desilo sa Karadzicem. Jer, ako su Karadzica stitili prave patriote zasto su pustili da se uhapsi bez ijednog ispaljenog metka? Gdje su sad ti velikosrpski patrioti? Cekaju naredjenje da predaju Mladica.

P.S. O razlozima zasto je Karadzic isporucen smo davno raspravljali na ovom Forumu. Potrazi malo u arhivi.

Jel ti sad malo jasniji smisao mog prethodnog posta ?

p.s. ne stidim se , ne mogu se osecati stid zbog nekih ljudi koji su cinili zverstva " u moje ime " . Ja im nisam dala mandat !

Ti si im dala, i jos uvijek dajes mandat dok god pokusavas da smanjih ulogu fasizma u Srbiji jer na taj nacin ti njih branis.

[KIA]

@ dalton ,

Tebi i Bosramu nisam postavila to pitanje , jer unapred znam odgovor

hvala na trudu

[KIA]

Ti si im dala, i jos uvijek dajes mandat dok god pokusavas da smanjih ulogu fasizma u Srbiji jer na taj nacin ti njih branis.

dobro je , dobro je .... sve OKe

[dallton]

Ti si im dala, i jos uvijek dajes mandat dok god pokusavas da smanjih ulogu fasizma u Srbiji jer na taj nacin ti njih branis.

dobro je , dobro je .... sve OKe

kia i johny su na ovom forumu izgleda vise da sebi uljepsaju sliku o sopstvenoj zemlji, nego bilo sta drugo

[KIA]

Dobro je da vi iz Sarajeva ( Bosram i Dalton u prvom redu ) znate mnogo vishe o Srbiji , nego mi koji ovde zivimo

[Bosram]

Dobro je da vi iz Sarajeva ( Bosram i Dalton u prvom redu ) znate mnogo vishe o Srbiji , nego mi koji ovde zivimo

Kia!

Ja licno mislim da si ti ljepsa strana Srbije i da zelis svoj patriotizam skrivanja istine i nepobitnih cinjenica i dokaza sakriti sramotu koje se sama stidis i koja te tisti.

Bosna i Bosanci imaju veliku dusu i uvijek su imali veliko srce,velicina ljudi je u tome koliko mogu da prastaju i pomazu pa i onoma koji su mu nanjeli tugu,bol i nesrecu. Mi razumijemo tovje osjecanje i patriotsku ljubav prema svojoj domovini , sto je sasvim normalno i logicno.Nemoj shvatiti moje stavove i komentare koa mrznju ili zlobu prema Srbiji i srpskom narodu zbog svog zla i pogrsne politke koja je vodjena u tvoje ime i tvog naroda a prema mom narodu i mojoj domovini BiH posljednjih 20 godina. Naprotiv, ja samo zelim pomoci ili dati mali doprinos ako se tako moze reci da progresivne i dobromanjerne snage ojacaju i uspiju u Srbiji a koje prije svega zele dobro tvojoj Srbij.A medju kojma si nadam se i ti ,tvoja pomoc je sagledati istinu i smoci hrabrosti i snage i priznati .Suociti se sa njom i uraditi sve ono sto ce joj biti potrebno da se spasi i opstane,a to je demokratska i zdrava Srbija ,u civilizacijski dobrim , prijateljskim i dobronamjernim odnosima prema svima u okruzenju a posebno prema Bosni I Hercegovini, zbog historijske tezine i odgovornosti koje ima prema nama i da ce napokon postati faktor stabilnosti u regijonu nakon svih ovih godina.

Srbija je na raskrscu ili pola puta spasa ili propasti na koji se zaputila 90 tih godina a na kome je sve ove godine, nekada brze a nekada sporije ovisno o smjeni politickih masinovodja , ali se nadamo da ce je putnici spasiti od politickih samoubica koji voze prugom koja je vodi u veliku nesrecu i stradanje sa velikim posljedicama i po nas u BiH.

[dallton]

Dobro je da vi iz Sarajeva ( Bosram i Dalton u prvom redu ) znate mnogo vishe o Srbiji , nego mi koji ovde zivimo

dovoljno mi je da znam da je milosevic vladao 12 godina i da ga se slavilo masovno, poslije ne moram vise nista znati, zakljucak se namece sam po sebi

nego evo malo i dodatak svemu tome u vidu ICTY

Tribunal otvara pitanje odgovornosti Srbije za rat u BiH

Sudije Haškog tribunala potvrdile su novu optužnicu protiv Radovana Karadžića koju je sačinio glavni tužilac Serge Brammertz. Prema toj optužnici Karadžić se tereti za genocid počinjen u više bh. općina, ali i da je učestvovao u sveobuhvatnom međunarodnom zločinačkom planu zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Vojislavom Šešeljem, Željkom Ražnatovićem Arkanom, Jovicom Stanišićem i Frenkijem Simatovićem. Ukoliko Karadžić bude osuđen za ono što mu se optužnicom stavlja na teret, ta presuda bi bila osnov za pokretanje revizije pred Međunarodnim sudom pravde jer bi se napokon dokazala stvarna uloga Srbije u proteklom ratu u BiH. Upravo zbog toga zvanični Beograd je već u panici i pokušava preuzeti kontrolu nad ovim suđenjem


U Haškom tribunalu je 16. februara potvrđena nova, izmijenjena optužnica protiv Radovana Karadžića kojom se bivši predsjednik Republike Srpske tereti za genocid počinjen nad Hrvatima i Bošnjacima u periodu od 1992. do 1995., ali i za zločinačko udruživanje kome je krajnji cilj bilo trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata sa teritorija koje su Srbi smatrali svojima. U zločinačkom udruživanju su, prema optužnici, osim vojske bosanskih Srba učestvovali i JNA, odnosno Vojska Jugoslavije, kao i MUP Srbije i srpske paravojne jedinice. Dakle, optužnicom je ponovo pokrenuto pitanje odgovornosti Srbije u ratu u BiH što niko u Beogradu nije očekivao, stoga ne čude reakcije i pritisci na Haški tribunal, ali i pokušaji iz Beograda da preuzmu kontrolu nad ovim suđenjem.

Brammertzova optužnica Kada je Boris Tadić, predsjednik Srbije, odlučio da izruči Radovana Karadžića, ušao je u direktni sukob s antihaškim lobijem u Beogradu kojeg su predvodili njegovi politički protivnici, među kojima je bio i Vojislav Koštunica, a koji su regrutirali oko 35 posto glasača u Srbiji. Međutim, Tadić je računao da će ovim potezom povećati svoj, ali i ugled Srbije na međunarodnom planu, u čemu je naravno i uspio jer je Srbija nakon toga krenula ubrzanim putem ka članstvu u Evropskoj uniji.

S druge strane, Tadić je računao da suđenje Karadžiću ne može nauditi Srbiji, za šta je imao dva argumenta: postupak BiH protiv Srbije je pred Međunarodnim sudom pravde dobro prošao za Srbiju (glavna odgovornost je prebačena na snage RS-a), a postupak protiv Karadžića se trebao voditi po optužnici koja je napisana 2000. i u kojoj se ne spominje odgovornost Srbije za rat u BiH. U prilog tome išla je i činjenica da je gotovo identičnom optužnicom Momčilo Krajišnik osuđen, ali bez odgovornosti za genocid, a u postupku uopće nije tretirana bilo kakva odgovornost Srbije.

U vrijeme hapšenja i izručenja Radovana Karadžića malo ko je pretpostavljao da će glavni haški tužitelj Serge Brammertz napisati novu optužnicu u kojoj će Karadžića teretiti za genocid i udruženi zločinački plan koji direktno uključuje i Beograd. Nakon prvih najava da bi moglo doći do pisanja nove optužnice, krenuli su napadi iz Srbije na Tribunal, ali i pritisci prema kojima se nije trebala pisati nova, već samo skratiti postojeća optužnica, zatim da se optužbe za genocid trebaju odnositi samo na Srebrenicu, pa čak i prijedlozi po kojima bi se Karadžiću trebalo suditi u BiH. Jasno je da BiH, nažalost, još uvijek nema toliko jako pravosuđe koje bi bilo u stanju napisati i odbraniti optužnicu kakva je Brammertzova.

Slučaj Perišić

Vijeće Haškog tribunala, kojim je predsjedavao Ian Bonomy, usvojilo je prijedlog Brammertzove optužnice gotovo u potpunosti. Karadžić se tereti za genocid čak u dvije tačke optužnice, a u ostalim mu se na teret stavljaju progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, teroriziranje civilnog stanovništva, nezakoniti napadi na civile i uzimanje međunarodnih talaca.

Nova optužnica najbolja je koju je Haški tribunal do sada napisao i Srbija sada zaista ima razloga za zabrinutost: pored izuzetno važnih procesa koji se u Tribunalu vode protiv Momčila Perišića, načelnika Glavnoga štaba vojske Jugoslavije od 1993. do 1998. koji je optužen za ratne zločine i za zločine protiv čovječnosti, Jovice Stanišića, bivšeg načelnika SDB-a Srbije, i njegovog pomoćnika Franka Simatovića Frenkija, optuženih za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH 1991. - 1995., sada je Karadžić optužen za sveobuhvatni međunarodni zločinački plan u kojem su učestvovali Slobodan Milošević, Vojislav Šešelj, Željko Ražnatović Arkan, ali i Stanišić i Simatović. Ovaj zločinački plan obuhvata JNA, Vojsku Jugoslavije, MUP Srbije, specijalne jedinice (Škorpione itd.), ali i srpske paravojne jedinice koje optužuju za dva genocida i brojne druge zločine počinjene od 1991. do novembra 1995. Jedan od najvećih kvaliteta optužnice je što ukazuje na to da je postojao kontinuitet u vršenju ratnih zločina i genocida, a da je Srebrenica bila samo finiš tih zločinačkih planova.

U komentarima koji su uslijedili nakon presude Međunarodnog suda pravde u slučaju BiH protiv Srbije bilo je i onih prema kojima je rasplet ovog spora, pokrenutog još u martu 1993., došao donekle preuranjeno za bosanskohercegovačku stranu jer su u Tribunalu tek predstojala suđenja Momčilu Perišiću, šefovima tajne policije Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću, i lideru srpskih radikala Vojislavu Šešelju. Upravo ova tri suđenja trebalo bi da u potpunosti rasvijetle ulogu Vojske Jugoslavije i srpskih policijskih, paravojnih i dobrovoljačkih jedinica u ratu u BiH.

Za presudu Međunarodnog suda pravde posebno bi mogao biti zanimljiv slučaj Perišić u čijoj se optužnici navodi nekoliko nepoznatih detalja o ulozi Vojske Jugoslavije u srebreničkoj operaciji Vojske RS-a. Prema dokazima koje je Tužilaštvo Tribunala ponudilo protiv Perišića, oficiri Užičkog korpusa Vojske Jugoslavije učestvovali su u planiranju i pripremanju napada na zaštićenu zonu. Zatim se navodi da je Perišić 13. jula 1995. izdao naredbu tridesetorici oficira Vojske Jugoslavije da se jave Glavnom štabu vojske RS-a i preuzmu dužnosti u BiH, uključujući i područje Srebrenice, kao i da je Vojska Jugoslavije 1994. i 1995. godine organizirala tajnu obuku Desetog diverzantskog odreda - čiji su pripadnici učestvovali u brojnim srebreničkim pogubljenjima. Perišiću se, također, pripisuje da je naredio blokiranje granice između Srbije i Bosne, kako bi se srebrenički muslimani spriječili da pred Mladićevim snagama prebjegnu preko Drine, u Srbiju.

Revizija presude
U slučaju da Radovan Karadžić bude osuđen za ono što mu se optužnicom stavlja na teret, zvanični Beograd će tada imati još većeg razloga za paniku jer bi ta presuda bila osnov za pokretanje revizije pred Međunarodnim sudom pravde. Ne treba, naravno, pri tome zaboraviti na važnost presuda protiv Perišića i drugih koje se očekuju u idućoj godini. Svjesni toga, u Beogradu igraju na kartu da je Rezolucijom UN-a rad Tribunala predviđen do 2010., što po svaku cijenu, uz podršku Rusije i još nekih država, pokušavaju i ostvariti.

Gašenje Tribunala prije donošenja ovih izuzetno važnih presuda bilo bi koliko dobro za Srbiju, toliko katastrofalno za BiH. U međuvremenu, kako bi što više odužili postupke, zločinci optuženi pred Haškim tribunalom na više načina pokušavaju opstruirati svoje procese. Stanišić tako odugovlači boravkom u bolnici i nastojanjima da se postupak protiv njega obustavi zbog "teške bolesti". Paralelno s ovim, iz Beograda, preko svojih agenata u Tribunalu, nastoje preuzeti kontrolu nad svim ovim suđenjima bez predstavnika RS-a. S tim ciljem pokrenuta je i inicijativa ukidanja Sekretarijata za saradnju sa Tribunalom RS-a, a na udaru se našao i srpski oficir za vezu iz BiH u Haagu.

Ukoliko Srbija pred Tribunalom uspije srušiti optužbu za sveobuhvatni zločinački plan, a dokaže se genocid u općinama koje se navode u optužnici, to će biti težak udarac za RS, jer bi to bila prva presuda za genocid izvan Srebrenice. Očito svjestan toga, Sefer Halilović ovih dana ponavlja kako treba sačekati ove presude pred Tribunalom pa tek onda ići u promjenu Ustava BiH.





Dokazi

Međupresuda protiv Miloševića osnova za optužnicu Karadžiću

Nova optužnica protiv Radovana Karadžića sadrži sve ono što je Tužilaštvo Tribunala prikupilo od 2000. godine. To su dokumenti iz slučajeva Milošević, Martić, Krajišnik, Perišić, Stanišić...

Ključni materijali su uzeti iz slučaja Milošević koji je međupresudom presuđen za genocid u osam općina u BiH. Nedočekavši kraj suđenja, Milošević je, kao što je poznato, umro. No, osnova za Brammertzovu novu optužnicu bila je upravo ova međupresuda.

Nova optužnica

Genocid u jedanaest općina

Vijeće Haškog tribunala, kojim je predsjedavao Ian Bonomy, usvojilo je novi prijedlog optužnice protiv Radovana Karadžića gotovo u potpunosti odbacujući samo tri navoda o ubistvu zbog nedostatka dokaza.

Nova optužnica Tužilaštva Tribunala tereti Karadžića za genocid nad nesrbima u Srebrenici i još 11. bh. gradova u dvije optužnice, a u preostalih devet tačaka za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, teroriziranje civilnog stanovništva, nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca. Optužnica je sažeta na etničko čišćenje u BiH od 1992. do 1995, teror protiv civila tokom opsade Sarajeva, uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995., te genocid tokom 1992. i 1995.

Prema novoj optužnici broj općina u kojima su počinjeni zločini smanjen je, ali osim genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, kada je sistematski ubijeno oko 7.000 muškaraca, Karadžiću se optužnicom na teret stavlja i genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Brčko, Foča, Ključ, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most, Višegrad, Vlasenica i Zvornik.






Uloga CIA-e u ratu u BiH



Jovica Stanišić je osam godina bio glavni čovjek CIA-e u Beogradu


U najnovijem broju Los Angeles Timesa navodi se da je bivši šef srbijanske tajne policije Jovica Stanišić osam godina bio glavni čovjek CIA-e u Beogradu! Naime, Američka tajna služba je Haškom tribunalu, gdje se Stanišiću sudi, dostavila povjerljivi dokument s dokazima o pomoći koju im je pružio! Prema navodima Timesa Stanišić je 1992. sklopio dogovor s agentom CIA-e Williamom Lofgrenom, a opisan je kao "čovjek hladnog pogleda i loše reputacije, jer je bio šef obavještajne službe Slobodana Miloševića".

"Stanišić i Lofgren su na tajnim sastancima po brodovima i sigurnim kućama duž Save razmjenjivali detalje o funkcioniranju Miloševićevog režima. On je obezbijedio informacije o mjestu na kome se nalaze taoci NATO-a, pomagao je operativcima CIA-e u traženju grobnica i formiranju mreže tajnih baza u Bosni", navodi list, dodajući da je Stanišić, nakon podizanja haške optužnice, pozvao svoje američke saveznike koji su Tribunalu dostavili "povjerljivi dokument u kome se navode njegovi doprinosi i dokazi o pomoći koju im je pružio, ali taj dokument je i dalje zapečaćen". Lofgren, koji je sada u penziji, kazao je da je CIA sastavila dokument da bi pokazala da je "Stanišić, navodno zao čovjek, učinio mnoge dobre stvari". CIA nije željela da komentira dokument kojeg će Tribunal razmatrati na zatvorenom vijećanju, jer je sadržaj povjerljiv.

"Jačanje Stanišićevih veza sa CIA-om dovelo je do sukoba s Miloševićem, koji se plašio da njegov glavni 'špijun' kuje zavjeru protiv njega. Smijenjen je 1998. godine. Kada je 2003. ubijen srbijanski premijer Zoran Đinđić, Stanišić je uhapšen i u pritvoru je bio tri mjeseca, a zatim je bez objašnjenja izručen Haagu. Oficiri CIA-e koji su radili u tom regionu kazali su da su stekli utisak da Stanišić 'nije običan član hora', ali da nikada nisu vidjeli dokaz da je umiješan u ratne zločine. Štaviše, oni su ga smatrali ključnim saveznikom u situaciji koja je ubrzano izmicala kontroli", navodi na kraju američki dnevnik.



Svjedok u slučaju Perišić
Ratko Mladić je boravio u vojnoj banji gdje ga je posjećivao general Perišić

U nastavku suđenja Momčilu Perišiću, koje se odvija u Haagu, kao svjedok Tužilaštva pojavio se Milan Gunj, upravnik vojnog odmarališta Rajac, koji je izjavio da je general Ratko Mladić "od leta 1997. nekoliko puta boravio u odmaralištu Vojske Jugoslavije na Rajcu kod Valjeva i da ga je tadašnji načelnik Generalštaba VJ Perišić obilazio". Inače, general Perišić optužen je za pomaganje zločina nad muslimanima i Hrvatima u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici koje su u periodu od 1993. do 1995. po optužnici, počinili pripadnici vojski Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Optužnica protiv generala Perišića zasniva se na tvrdnji da su te armije bile dio Vojske Jugoslavije i da ih je on, kao načelnik Generalštaba, kontrolirao. Dokazi koji se izvode u slučaju Perišić dobrim dijelom će biti korišteni i u suđenju Karadžiću.

Kada je Mladić sa svojom pratnjom prvi put došao u Rajac, ispričao je Gunj, on je obavijest o tome dobio iz Generalštaba VJ. Mladić je tada ostao više od mjesec dana, da bi ponovo dolazio u februaru 1998., 1999. i vjerovatno 2000. Potrepštine za Mladića i njegovu pratnju donošene su iz glavnog skladišta VJ na Topčideru, o čemu, kako je svjedok rekao, nije vođena uobičajena evidencija. Svjedok je ispričao i da je po njegovim saznanjima Mladić odlazio i u drugo vojno odmaralište Stragar. Bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, koji je tada već bio optužen za genocid u Srebrenici i BiH, general Perišić je, prema riječima svjedoka, na Rajcu posjetio bar dva puta 1997., a dolazili su i tadašnji komandant Prve armije VJ general Trajković i Mladićev nekadašnji pomoćnik Milan Gvero.

"Mladićevo obezbeđenje koordinirao je pukovnik Ljubiša Beara, zajedno sa Darkom Pećancem", ispričao je Gunj. Bearu i Gveru Haški tribunal je kasnije optužio za genocid, odnosno zločine protiv čovječnosti u Srebrenici i trenutno im se sudi.





Ko je Karadžiću omogućio da daje intervju?

Ukinite sudiju O-Gon Kwona?!

Iako je suđenje Radovanu Karadžiću u Haagu tek počelo, potresla ga je afera koja se može odraziti i na kredibilitet samog Tribunala. Naime, sudija O-Gon Kwon odobrio je Karadžiću da da intervju za jedne holandske novine što je presedan u postojanju Haškog tribunala. Ko je sudija Kwon koji je Karadžiću omogućio nastup u javnosti? Bio je član prvostepenog vijeća u slučaju protiv Slobodana Miloševića. U tzv. međupresudi koja se donosi nakon što tužilac završi svoje izvođenje dokaza, Kwon je izdvojio svoje mišljenje smatrajući da tužilac nije dokazao genocid, odnosno umiješanost Miloševića u genocid. No, tada je Kwon preglasan od sudija Richarda Meya i Patricka Robinsona. Osim toga, tokom cijelog postupka protiv Miloševića, Kwon je zagovarao da se pruži apsolutna zaštita srbijanskim arhivima, ustvari, bio je jedini sudija u prvostepenom vijeću koji je istrajavao da se Srbiji pruži zaštita za sve arhive, a posebno one koje je Srbija tražila da se zaštite. Radi se o hiljadama dokumenata, a ne samo o stenogramima sa sjednice vrhovnog savjeta odbrane, koji su bili ključni i za tužbu BiH protiv Srbije i Crne Gore. Niko ne zna šta je sve u tim dokumentima, ali se govori da postoje i fajlovi o Škorpionima, kao jedinici koja je djelovala u sastavu MUP-a Srbije. Kwon je, također, jedini sudija koji je podržao prijedlog Župljanina i Karadžića da se spoje njihova suđenja, što im ipak nije odobreno.

Na odluku sudije Kwona žestoko su reagirali predstavnici BiH u Haagu, ali i udruženja iz BiH koja okupljaju žrtve. Od predsjednika Tribunala je zatraženo da ne dozvoli Karadžiću javni nastup, u suprotnom, od Savjeta bezbjednosti će biti zatražena Kwonova smjena.


Istorijska presuda
Kosovska petorka osuđena zbog udruženog zločinačkog poduhvata

Prošle sedmice je Haški tribunal izrekao, s pravom se može reći, istorijsku presudu kosovskoj šestorci, jer je tokom postupka utvrđeno "postojanje udruženog zločinačkog poduhvata" s ciljem protjerivanja albanskih civila sa Kosova 1999. kako bi se na njima obezbijedila trajna srpska kontrola. Tako su Nikola Šainović i generali Pavković i Lukić osuđeni na kazne zatvora od 22, Dragoljub Ojdanić i Vladimir Lazarević od 15 godina, dok je Milan Milutinović oslobođen svih optužbi jer mu nije dokazana nijedna tačka optužnice.

Jedan od Miloševićevih "najbližih i najpovjerljivijih ljudi", po presudi, bio je potpredsjednik savezne vlade Nikola Šainović. On je, prema zaključku Vijeća, kao šef neformalnog tijela nazvanog Zajednička komanda imao de facto ovlaštenja nad jedinicama vojske i policije koje su počinile zločine na Kosovu. Šainović je, navodi se u presudi, "dijelio namjeru udruženog zločinačkog poduhvata za deportacije kosovskih Albanaca, a mogao je predvidjeti da će se u sklopu te kampanje dogoditi brojni drugi zločini poput ubistava i razaranja vjerskih objekata, mada ne i silovanja". Bivši načelnik Generalštaba vojske Jugoslavije, Dragoljub Ojdanić, osuđen je jer je, prema presudi, "svojim djelovanjem obezbijedio pomoć i podršku jedinicama VJ za koje je znao da će učestvovati u deportacijama kosovskih Albanaca". Osuđen je i Nebojša Pavković, najviši oficir Vojske Jugoslavije na terenu u proljeće 1999. i komandant Treće armije jer je bio "učesnik udruženog zločinačkog poduhvata i dao značajan doprinos njegovom sprovođenju". Dokazi, prema sudijama, ukazuju na Pavkovićevu bliskost sa Slobodanom Miloševićem i njegovo učešće u donošenju političkih odluka u vezi s Kosovom. Vladimir Lazarević je osuđen zbog doprinosa udruženom zločinačkom poduhvatu. Policijski general Sreten Lukić je osuđen na 22 godine zatvora jer je, prema presudi Vijeća, u proljeće 1999. imao kontrolu nad svim jedinicama Resora javne bezbednosti MUP-a na Kosovu i kao takav bio važan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem deportacije kosovskih Albanaca, a označen je i kao jedan od visokih zvaničnika koji su prisustvovali sastancima vojno-policijskog vrha u Beogradu na kojima su planirane aktivnosti snaga Srbije i SR Jugoslavije na Kosovu.

Pod naslovom Za istoriju, francuski list Le Monde ocijenio je da je ova presuda Haškog suda političkim i vojno-policijskim čelnicima režima Slobodana Miloševića "dala legitimitet NATO bombardiranju 1999" i zaključuje da je NATO bombardiranje Srbije "ipak bilo opravdano jer je omogućilo da se zaustave zločini". U uvodniku Le Mondea navodi se da je presuda Haškog suda "istorijska jer prvi put jasno utvrđuje odgovornost bivšeg režima jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića u tom sukobu". Le Monde smatra da je "remetilački element u presudi" to što je oslobođen bivši srpski predsjednik Milan Milutinović, za koga tvrdi da je "učestvovao na sjednicama na kojima su se planirala nepočinstva na Kosovu". Oslobađajuća presuda za Milutinovića će, dodaje pariski dnevnik, "biti korištena u Beogradu od svih onih koji odbijaju da sagledaju Miloševićeve mračne godine".

Ono zbog čega je presuda protiv kosovske šestorke istorijska i od velikog značaja i za BiH jeste činjenica da je Tribunal izrekao presudu zbog "postojanja udruženog zločinačkog poduhvata", a to je djelo koje se novom optužnicom stavlja Karadžiću na teret. Kao njegovi pomagači su također označeni visoki političari Miloševićevog režima, ali i policijski i vojni vrh. Ova presuda daje nadu da bi sud, ukoliko se, naravno, prezentiraju adekvatni dokazi, mogao presuditi Karadžiću za zločinačko udruživanje sa Beogradom, što bi cijeloj priči o ratu u BiH dalo novu dimenziju.

sto se tice slucaja perisic, simatovic, itd...dovoljno sam o tome rekao u ranijim postovima da se ne ponavljam...jedini propust koji vidim u tekstu je sto se ne spominje da je srbija vec okrivljena kao agresor u BiH u slucaju Tadic, u vezi otvaranja konclogora i organiziranja silovanja

i naredni clanak sto se tice srbijanske politike prema BiH, opet iz BiH Dana

Svi su isti, samo njega nema
Politika predsjednika Srbije Borisa Tadića prema Bosni i Hercegovini predstavlja kontinuitet odnosa koje je uspostavio Slobodan Milošević, a nastavili Dobrica Ćosić i Vojislav Koštunica


Na "zahtjev" Borisa Tadića da se prestane s "hajkom" protiv Dodika treba odgovoriti zahtjevom da on prestane s hajkom protiv BiH
Na web-stranici predsjednika Srbije (http://www.predsednik.yu)od 3. februara 2009. godine objavljena je vijest o obraćanju Borisa Tadića učesnicima foruma ekonomista Srbije na Kopaoniku. U svom govoru, objavljenom pod naslovom Raskinuti spregu kriminala, privrede, pravosuđa i politike predsjednik Tadić nije govorio o stanju u Republici Srpskoj, iako se među prisutnim srbijanskim ekonomistima nalazio i Milorad Dodik, već o Srbiji. "Srbija nema budućnost ako se ne raskine sprega kriminala, privrede, pravosuđa i politike koja je stvorena u prošloj deceniji i opstala posle petooktobarskih promena. Ako se ne razvrgne ova veza, mi imamo šansu, ali ne i garancije da ćemo imati bolju budućnost" - rekao je predsjednik Tadić.

Međutim, samo pet dana ranije, 26. februara 2009., nakon što je objavljeno da je Agencija za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA) podnijela nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine prijavu protiv Milorada Dodika i grupe povezanih lica za kriminal od 145 miliona maraka, službeno se oglasio predsjednik Tadić. Iako prijava ukazuje upravo na "spregu kriminala, privrede, pravosuđa i politike", o kojoj je na Kopaoniku govorio Tadić, on je uzeo u zaštitu premijera Republike Srpske, nazivajući prijavu nadležnih organa protiv njega "hajkom".

Pravo lice Tadića Ova izjava predsjednika Srbije povodom prijave koju je jedan nadležni organ države Bosne i Hercegovine podnio drugom nadležnom organu države Bosne i Hercegovine protiv građana Bosne i Hercegovine predstavlja prvorazredni skandal. Ne samo zbog toga što se radi o zakonski zasnovanoj istrazi koja traje devet mjeseci od strane SIPA-e (uzgred, na čijem čelu je Srbin koji je od početka bio upoznat s njenim tokom) u suradnji s Tužilaštvom Bosne i Hercegovine (uzgred, na čijem čelu je opet Srbin koji je od početka bio upoznat s njenim tokom) i ne samo zbog toga što se radi o akciji uperenoj protiv dobro organizirane "sprege kriminala, privrede, pravosuđa i politike", već prije svega zbog toga što se radi o flagrantnom kršenju državnog suvereniteta Bosne i Hercegovine i miješanja u rad njenih nadležnih organa.

No, režim Borisa Tadića nije se zaustavio samo na ovome: istovremeno je medijima dostavljena informacija da je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije objavilo potjernice za grupom građana naše zemlje, na čelu sa članovima ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Ejupom Ganićem i Stjepanom Kljuićem. Navodni povod je istraga o ubistvima vojnika JNA koja su se dogodila u Sarajevu 3. maja 1992. godine, prilikom izlaska iz grada kolone vozila na čelu s generalom Kukanjcem, čiji su vojnici prethodno na sarajevskom aerodromu kidnapirali legalnog predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića. Da se ne radi o tako drskoj gesti srbijanskih vlasti, on bi bio smiješan: država koja je doskora godinama skrivala optuženika za genocid i najteža djela ratnog zločina Radovana Karadžića i isto to još uvijek čini s Ratkom Mladićem, država kojoj je jedinoj u svijetu ustanovljena odgovornost za genocid, država koja već dvije godine ne ispunjava nalog iz presude Međunarodnog suda pravde o usvajanju skupštinske deklaracije o genocidu u Srebrenici, država koja bez ijednog dokaza već dvadeset mjeseci u zatvoru drži bolesnog Iliju Jurišića zbog navodnog zločina u Tuzli 1992. godine... e, takva država 17 godina nakon izlaska kolone JNA iz Sarajeva raspisuje potjernicu protiv članova tadašnjeg Predsjedništva BiH, državljana BiH, za navodni zločin koji se dogodio u BiH.

Činjenica da srbijanske vlasti sprovode princip svoje pravosudne jurisdikcije nad tuđim državljanima (Bosne i Hercegovine) u krivično-pravnom procesuiranju mogućih krivičnih djela počinjenih na teritoriji druge države (Bosne i Hercegovine) predstavlja odnos kakav ne poznaje praksa savremenih međunarodnih odnosa. Nažalost, on istovremeno predstavlja i kontinuitet odnosa srbijanskih vlasti prema Bosni i Hercegovini, započet vladavinom Slobodana Miloševića i nastavljen politikom njegovih nasljednika Dobrice Ćosića, Vojislava Koštunice i Borisa Tadića.

I dok na dokazivanje tog općepoznatog odnosa kada su u pitanju Milošević, Ćosić i Koštunica, ne treba trošiti riječi, situacija je drugačija kada se radi o aktuelnom predsjedniku Srbije. Ovo iz razloga što je Tadić promijenjenom retorikom i s nekoliko važnih gestova (poput izvinjenja za zločine srpske vojske počinjene u ratu u Bosni i Hercegovini) i manje važnih, ali efektnih (poput odluke o isporuci plina Sarajevu tokom nedavne krize u snabdijevanju) pobudio znatne simpatije i nade da njegov mandat znači prekid imperijalnih pretenzija Beograda prema Bosni i Hercegovini.

Nažalost, radi se o iluziji. Istina je da Tadićev odnos prema Bosni i Hercegovini nije jednoznačan kao kod njegovih prethodnika, ali je nesumnjivo da se on kreće u koordinatama njegovih gestova - od posjete Srebrenici do dizanja tri prsta na otvaranju olimpijade u Pekingu. Takva je, uostalom, i njegova politika: i Kosovo i članstvo u Evropskoj uniji, i dobri odnosi s Amerikom i strateška saradnja s Rusijom, i baštinjenje ugleda Zorana Đinđića i deklaracija o stranačkom pomirenju s Miloševićevim nasljednicima u Socijalističkoj partiji... Sin uglednog oca koji je godinama poslije rata bio predsjednik Odbora za zaštitu Radovana Karadžića, nije se uspio u potpunosti otrgnuti zagrljajima koje je još kao dječak primao na krilu očevog bliskog prijatelja Dobrice Ćosića.

Nažalost, taj utjecaj je najbolje vidljiv kada se radi o odnosu prema Bosni i Hercegovini. Ne samo da rješavanje nijednog naslijeđenog međudržavnog problema nije ni pomaknuto s mjesta (Srbija odbija potpisati sporazum o granicama, o imovini pravnih subjekata iz Bosne i Hercegovine, o naknadi za korištenje voda u hidrocentralama bh. rijeka, odbija izdati agreman imenovanom bh. ambasadoru...), već je vlada Borisa Tadića stvorila ambijent i otpočela realizaciju faktičkog prisajedinjenja Republike Srpske u strateški važnim sektorima kao što su elektroenergetski, obrazovni, zdravstveni, trgovački... Ukratko, svim onima na koje je mislio premijer Republike Srpske kada je na spomenutom savjetovanju ekonomista Srbije predložio spajanje tržišta Srbije i Republike Srpske kao pravom odgovoru na izazove aktuelne globalne recesije.

U takav odnos Borisa Tadića odlično se uklapaju stavovi Milorada Dodika o Bosni i Hercegovini - ulijeću kao ruka u rukavicu. Tadićevo flagrantno miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine povodom istrage nadležnih državnih organa o Dodikovom kriminalu najbolji je dokaz njegovog, Tadićevog odnosa prema Bosni i Hercegovini. Ono nije skandalozno samo zbog toga što se radi o istoj borbi protiv istog kriminala koju Tadić javno zagovara u svojoj državi; radi se o lukavoj strategiji nastavka držanja Bosne i Hercegovine bespomoćnim taocem Dodikove kriminalne, opasne i bahate politike - politike razbijanja države Bosne i Hercegovine.

Sarajevska neprincipijelnost Na Bosni i Hercegovini nije da bira, sve i da može, političare koji će joj biti državni partneri u Srbiji. Ali, ono što mogu njeni političari koji se u nju kunu jeste da svoj odnos i prema Borisu Tadiću i prema Srbiji uspostave na bazi reciprociteta. Pravi odgovor vjerovatno ne bi bio raspisivanje potjernice protiv najodgovornijih za zločine Vojske Jugoslavije u Bosni i Hercegovini u periodu kada je njen vrhovni komandant bio predsjednik Savezne Republike Jugoslavije, Dobrica Ćosić. No, pravi odgovor nije ni trpljenje da se pod plaštom prava država garanata Dejtonskog sporazuma, na šta se pozivaju i Srbija i Hrvatska, susjedne zemlje drsko upliću u unutarnje odnose u Bosni i Hercegovini. Koliko još treba čekati da zvanično Sarajevo povodom korištenja tog opravdanja iz Beograda i Zagreba odgovori da su status garanata Daytona dobile zbog svog krvavog učešća u agresiji na Bosnu i Hercegovinu koja je bila rezultat dogovora i podjela naše zemlje između Miloševića i Tuđmana, a ne zbog svoje mirotvorne, humanitarne uloge u zločinima počinjenim u njoj. Svojim potpisom na Dayton predstavnici Srbije i Hrvatske su se obavezali da neće destabilizirati Bosnu i Hercegovinu, te im njime nikako nije dato za pravo da čine upravo suprotno. No, da bi to učinili, oni bh. lideri koji se najviše zaklinju u Bosnu i Hercegovinu morali bi istovjetan odnos zauzeti i prema miješanju u unutarnje stvari svoje zemlje koje dolaze i iz Zagreba, kao i prema onima iz Beograda. Ne radi se o tome da je odnos susjednih prijestolnica istovjetan, dapače; ali, blagoglagoljiva, a isprazna retorika Stjepana Mesića, koja tako godi bošnjačkom uhu, jednako je principijelno nedopustiva kada se on petlja čak i u toliko unutarnje odluke u Bosni i Hercegovini, kakva je, na primjer, ona o statusu državne imovine (Preporučujem tekst Ivana Lovrenovića na sljedećoj stranici Dana).

Stoga, na "zahtjev" Borisa Tadića da se prestane s "hajkom" protiv Dodika treba odgovoriti zahtjevom da on prestane s hajkom protiv Bosne i Hercegovine.





Dobrica Ćosić, ideolog



Republika Srpska kao istorijska pobjeda


"U novembru 1945. godine, dakle, pre 63 godine, sa predizborne tribine ka tadašnjoj trsteničkoj pijaci, kao kandidat za narodnog poslanika srpske skupštine, ja sam obećao narodu svog zavičaja socijalizam i srećnu budućnost. A ostvario se titoizam, raspad srpskog narodnog bića i nesrećna budućnost koja se ne okončava. U borenjima za nacionalno i državno ujedinjenje, nov društveni poredak i napredak, za nacionalna i demokratska prava u XX veku, poražen je srpski narod. Ti porazi nisu konačni. Poražen sam i ja sa svima koji su se za velike ciljeve borili i pokušali da promene srpsku sudbinu. Ali mi smo osvojili i neke istorijske pobede: Republiku Srpsku i uverenje umnih i hrabrih ljudi sveta da smo na strani pravde i prava. Ta skupa pravda i pravo bogati srpski etos i postaje osnova za razumnu nadu u izvesniju sutrašnjicu." (NIN, 23. 10. 2008.)





Vojislav Koštunica, predsjednik Demokratske stranke Srbije



Naša politika je politika izdvajanja Republike Srpske i njenog približavanja i ujedinjenja sa Srbijom



"Demokratska Stranka Srbije ima jedan dobro poznat stav prema Republici Srpskoj, stav koji praktično nije ni u čemu promenjen od izbijanja rata u bivšoj Bosni i Hercegovini od sklapanja dejtonskog mira, od izbora koji su 14. septembra održani u Republici Srpskoj.

Najkraće rečeno, stanovište Demokratske Stranke Srbije o Republici Srpskoj moglo bi se izraziti na sledeći način: uvažavajući Dejtonski sporazum kao činjenicu sile, a ne pravde i prava, DSS smatra da treba činiti sve da se Republika Srpska, ta država u tuđoj državi, u Bosni i Hercegovini, što više osamostali, bude što samostalnija, svoje atribute državnosti što više da istakne, i normalno, da se opet uspostave što čvršći odnosi između Republike Srpske i Srbije. Kada govorimo o uspostavljanju tih odnosa imamo na umu činjenicu da i Dejtonski sporazum omogućava takve paralelne specijalne odnose između entiteta u Bosni i Hercegovini i susednih država.

Naravno, kao mali narod, u prilikama u kojima se nalazimo, mi ne možemo učiniti ono što su, recimo Nemci u Saveznoj Republici Nemačkoj učinili posle Drugog svetskog rata proklamujući u svom ustavu iz 1949. godine ujedinjenje Zapadne i Istočne Nemačke kao nacionalni cilj. Mi to ne možemo učiniti, jer na tom cilju ujedinjenja Srba s ove i s one strane Drine, dveju srpskih država, moramo težiti, stremiti, svim sredstvima. To je naš nacionalni cilj.

On je na neki način, u mnogo čemu podudaran sa nacionalnom politikom, sa našim nacionalnim ciljevima pre Prvog svetskog rata, kada se i pored toga što su Bosna i Srbija bile dve različite, odvojene, državnom granicom podeljene celine, smatralo da su tesno povezane. Jovan Dučić je s pravom pisao da su Srbija i Bosna nedeljive i u ono vreme pre 1914., kada je Bosna bila u drugoj državi. Tu vrstu politike moramo i danas u promenjenim, drugačijim međunarodnim okolnostima slediti, i ta politika za što čvršćim povezivanjem Republike Srpske i Savezne Republike Jugoslavije je politika Demokratske Stranke Srbije. Ona se u mnogo čemu razlikuje, naravno, od vladajuće politike u Srbiji, od politike pojedinih opozicionih stranaka koje se zalažu zapravo za integraciju Republike Srpske u Bosnu i Hercegovinu. Naša politika je politika izdvajanja Republike Srpske i njenog približavanja i ujedinjenja sa Srbijom. Od te politike se ne može i ne sme odustati." (Iz odgovora čitaocima portala beocity.com, decembar 1996.)






Boris Tadić, predsjednik Srbije



Raskinuti spregu kriminala, privrede, pravosuđa i politike


"Predsednik Srbije Boris Tadić oštro se usprotivio "svakodnevnoj hajci" koja se u Bosni i Hercegovini vodi protiv premijera Republike Srpske Milorada Dodika. Hajka se vodi sa namerom da se uruši njegov lični i profesionalni integritet", navodi se u saopštenju iz press-službe predsjednika Srbije. "Argumentovani dijalog o unutrašnjem uređenju BiH jedini je način da se dođe do demokratskog rešenja", naveo je Tadić. (B92, 26. februar 2009.)

[KIA]

Dobro je da vi iz Sarajeva ( Bosram i Dalton u prvom redu ) znate mnogo vishe o Srbiji , nego mi koji ovde zivimo

Kia!

Ja licno mislim da si ti ljepsa strana Srbije i da zelis svoj patriotizam skrivanja istine i nepobitnih cinjenica i dokaza sakriti sramotu koje se sama stidis i koja te tisti.

Bosna i Bosanci imaju veliku dusu i uvijek su imali veliko srce,velicina ljudi je u tome koliko mogu da prastaju i pomazu pa i onoma koji su mu nanjeli tugu,bol i nesrecu. Mi razumijemo tovje osjecanje i patriotsku ljubav prema svojoj domovini , sto je sasvim normalno i logicno.Nemoj shvatiti moje stavove i komentare koa mrznju ili zlobu prema Srbiji i srpskom narodu zbog svog zla i pogrsne politke koja je vodjena u tvoje ime i tvog naroda a prema mom narodu i mojoj domovini BiH posljednjih 20 godina. Naprotiv, ja samo zelim pomoci ili dati mali doprinos ako se tako moze reci da progresivne i dobromanjerne snage ojacaju i uspiju u Srbiji a koje prije svega zele dobro tvojoj Srbij.A medju kojma si nadam se i ti ,tvoja pomoc je sagledati istinu i smoci hrabrosti i snage i priznati .Suociti se sa njom i uraditi sve ono sto ce joj biti potrebno da se spasi i opstane,a to je demokratska i zdrava Srbija ,u civilizacijski dobrim , prijateljskim i dobronamjernim odnosima prema svima u okruzenju a posebno prema Bosni I Hercegovini, zbog historijske tezine i odgovornosti koje ima prema nama i da ce napokon postati faktor stabilnosti u regijonu nakon svih ovih godina.

Srbija je na raskrscu ili pola puta spasa ili propasti na koji se zaputila 90 tih godina a na kome je sve ove godine, nekada brze a nekada sporije ovisno o smjeni politickih masinovodja , ali se nadamo da ce je putnici spasiti od politickih samoubica koji voze prugom koja je vodi u veliku nesrecu i stradanje sa velikim posljedicama i po nas u BiH.

Evo , Bosram , sva sam se najezila od tvog posta , " na nista " me napravi

[KIA]

dovoljno mi je da znam da je milosevic vladao 12 godina i da ga se slavilo masovno, poslije ne moram vise nista znati, zakljucak se namece sam po sebi

Kad meni kazu da ste vi bili Pavelicevo " cvijece " i da vas treba posmatrati samo kroz tu prizmu , ja se usprotivim ... Sudeci po tvom nacinu razmisljanja , nisam u pravu .... Moze biti ...

Jerbo , zakljucak se , nakon svega " sam po sebi namece " ...

[vee-jay]

dovoljno mi je da znam da je milosevic vladao 12 godina i da ga se slavilo masovno, poslije ne moram vise nista znati, zakljucak se namece sam po sebi

Kad meni kazu da ste vi bili Pavelicevo " cvijece " i da vas treba posmatrati samo kroz tu prizmu , ja se usprotivim ... Sudeci po tvom nacinu razmisljanja , nisam u pravu .... Moze biti ...

Jerbo , zakljucak se , nakon svega " sam po sebi namece " ...

vrlo vrlo vrlo neukusno

[vee-jay]

Intervju: Biljana Kovačević-Vučo, predsjednica srbijanskog Komiteta pravnika za ljudska prava

Srbija Republiku Srpsku smatra svojom teritorijom

Pet srbijanskih nevladinih organizacija - Helsinški komitet za ljudska prava, Građanske inicijative, Beogradski centar za ljudska prava, Centar za kulturnu dekontaminaciju i Komitet pravnika za ljudska prava - uputile su apel Evropskoj uniji da što prije potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom "jer je to jedini način da se nedemokratske i kvazidemokratske snage spriječe da ponovo izoluju zemlju". Energična predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM-a) već godinama je trn u oku (zajedno sa Sonjom Biserko, Natašom Kandić i Borkom Pavićević) onog dijela srbijanske javnosti koji se nikada nije odrekao zvanične ideološke matrice, od Ćosića i Miloševića naovamo. Biljana Kovačević-Vučo govori za Dane povodom haške presude političkom i vojnom vrhu SR Jugoslavije te analizira trenutno stanje na srbijanskoj političkoj sceni objašnjavajući zašto je u Srbiji podignuta optužnica protiv Ejupa Ganića i ostalih upravo uoči izricanja presude vojnom vrhu SRJ-a za udruženi zločinački poduhvat

DANI: Kako tumačite presudu Tribunala u Haagu bivšem političkom i vojnom vrhu Srbije i Jugoslavije? Šta ona predstavlja?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Presuda nekadašnjem političkom i vojnom srpskom i jugoslovenskom vrhu pokazuje da je zločin počinjen nad Albancima na Kosovu bio osmišljen, organizovan i etnički motivisan, kao i da je cilj tog poduhvata bio definitivni progon albanskog stanovništva. Ovde je oduvek postojalo mentalno nipodaštavanje Albanaca kao nižih bića i mržnja prema njima je u jednom trenutku dobila institucionalne razmere. Međutim, posle NATO bombardovanja, u čiju svrhu i ciljeve neću da ulazim, i stradanja srpskog stanovništva na Kosovu nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma, došlo je do inverzije: Srbi su, ignorišući pojmove "uzrok" i "posledica", ponovo uleteli u ulogu žrtve. Period represije koju je režim Slobodana Miloševića vršio na Kosovu je zanemaren i zaboravljen, policijska i svaka druga tortura nad Albancima, koja je prethodila intervenciji NATO pakta na Saveznu republiku Jugoslaviju, nije postojala. Govorilo se da smo bombardovani bez razloga, da nas ceo svet mrzi i sl. Politika srpske elite od 5. oktobra do danas, bez izuzetka, sve svoje snage je usmerila u pravcu brisanja zločina srpskih snaga na Kosovu...

DANI: Kažete - bez izuzetka. Kakav je stav o tome imao Zoran Đinđić?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Mislim da je i on jedno vreme s tim koketirao.

DANI: Pred izručenje Slobodana Miloševića Haagu, ovdje je otvorena priča o tzv. asanaciji terena, o hladnjačama koje su prevozile leševe albanskih civila i izbacivali ih u masovne grobnice u Batajnici. To je bilo u vrijeme Đinđićevog mandata.

KOVAČEVIĆ-VUČO: Tako je, ali šta se s tim dogodilo? Sklona sam da opravdam Đinđića, ali, ne možemo da falsifikujemo stvari. Nije mi se svidela politika Zorana Đinđića prema Kosovu, kao što mi se nije svideo ni onaj njegov čuveni vo na Palama. I zbog toga sam ga kritikovala. Međutim, iz današnje perspektive, moramo postaviti pitanje - a s kim je to Zoran Đinđić mogao da radi nešto drugačije? Koga je imao oko sebe, ko mu je bio podrška? Borio se s avetima, sa sistemom koji je dobio u nasleđe, sa Koštunicom, bio sistematski satanizovan... Ne zaboravite da je i Zapad u početku podržao Vojislava Koštunicu, a ne Zorana Đinđića... Objektivno, Đinđić nije mogao ništa. Bio je sam. Na kraju je ubijen. Priča da se na Kosovu pojavila teroristička organizacija - UČK koja je imala podršku "zlog" Zapada, priča da se na Kosovu Srbija samo borila s teroristima je tako nastavljena. Nasilno ukidanje autonomije, izbacivanje iz školskog sistema, etničko čišćenje, tlačenje Albanaca je jednostavno izbrisano iz pamćenja.

DANI: Zašto je izbrisano?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Zato što je politika Srbije prema Kosovu zapravo bila politika apartheida, a to nikada nije lako priznati. Međutim, osim oslobađajuće presude Milanu Milutinoviću, odluka Haškog tribunala je potvrdila da se ovde radilo o organizovanom i smišljenom etničkom čišćenju. Presuda je istorijska i zato što nedvosmisleno dokazuje da je srpska politika na Kosovu sprovođena zločinom. Osim toga, izbacila je na površinu ono što je svih ovih godina sistematski i s namerom brisano iz našeg sećanja. Zbog toga je izazvala toliki šok u javnosti.

DANI: Sudeći po reakcijama političkih stranaka, šta je izazvalo šok o kome govorite: visina izrečenih kazni ili suočavanje s istinom da su srpske snage na Kosovu pravile takve stravične zločine?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Videli ste da su u prvim reakcijama srpske političke partije komentarisale presudu samo u smislu dužine zatvorskih kazni optuženih, ali da niko nije govorio o razlozima za to. Zločin nad kosovskim Albancima je i dalje tabu-tema. Nemaju izlaz. O tome se govori samo pomoću fraza koje nam nameće Boris Tadić preko Vuka Jeremića ili Dobrica Ćosić preko Borisa Tadića... Ne znam, da ne ulećem u teorije zavere... Ovde dužina kazne nije važna: da su dobili godinu dana, reakcija bi bila ista; da su dobili doživotnu robiju - opet isto.

DANI: Šta je onda važno?

KOVAČEVIĆ-VUČO: To što je dirnuto u Kosovo. To je "sveta srpska zemlja" i nema cene koju u tom smislu oni nisu spremni da plate. Zanimljivo je da ovo suđenje gotovo nijedna televizija u Srbiji nije pratila. Mnogo više pažnje je poklanjano "odbrani" Vojislava Šešelja u Haagu, nego zločinima počinjenim u naše ime. Dugo živimo u društvu u kome ne postoji bilo kakva vrsta saosećanja sa bolom drugoga, ma ko da je on. Videli ste pre neki dan reakciju Beograđana na pokušaj ubistva onog nesrećnog čoveka koji je hteo da skoči s mosta: zaustavljen je saobraćaj, ljudi su bili besni, predlagali su policajcima da čoveka gurnu u reku, da pucaju u njega, jer, zaboga, žure na posao. Jedna majka je čak izvela dvoje dece, postavila ih ispred tog jadnog čoveka i slikala ih mobilnim telefonom. Pa, zamislite taj užas! I kakvu onda vi empatiju očekujete prema stradanju "drugoga", bilo da je on Amerikanac, Hrvat, Bošnjak, Crnogorac, gay, samoubica, "Šiptar"... Naročito prema "Šiptarima", koje ovde označavaju kao niža bića, ljude koji ne govore srpskim jezikom, ili ga govore s lošim akcentom... Ma koliko se trudili, ovde ne možete da ubedite prosečnog intelektualca, koji čak nije nacionalno ostrašćen, da Albanci nisu niža rasa. Albanci su prosto dehumanizovani. To je teorija rasne superiornosti i to se neće tako lako promeniti.

DANI: Otkad je to tako, otkad to pamtite?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Oduvek. Rasla sam u porodici koja je bila otvorena, mondijalistička, porodica bratstva i jedinstva... Moj otac je bio Crnogorac i antifašista... (general Veljko Kovačević, narodni heroj, španski borac, jedan od vođa antifašističkog ustanka u Gorskom kotaru i hrvatskom primorju; u knjizi Kapelski kresovi, po kojoj je kasnije snimljena čuvena serija, opisao je te događaje - op. T.N.) Imao je Albance za kumove, napisao priču o albanskoj svadbi koju su, ponizivši celu familiju, žandarmi prekinuli i te ljude oterali na prinudni rad. Celog života je imao dobre veze s Albancima, ali... To je Crna Gora... Milu Đukanoviću možete svašta zameriti, ali njegovo insistiranje na antifašizmu, njegova odluka da otvori crnogorsku granicu za preko 60.000 izbeglica s Kosova tokom NATO intervencije 1999. je stvar od izuzetnog značaja. Naročito na Balkanu. I naročito ako se uzme u obzir da je Crna Gora u tom trenutku bila pod pretnjom Miloševićeve agresije. Crnogorci su imali drugačiji odnos.

DANI: A Vi?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Znate, nisam bila samo dete svojih roditelja, nego i dete ove sredine, dete Beograda. Za nas su Albanci bili ljudi sa testerama koji su cepali drva, iznosili ugalj, prodavali semenke, držali poslastičarnice... U jednom zaista urbanom i kosmopolitskom Beogradu, nismo se družili s Albancima. Na beogradske žurke su tih godina, iako smo bili deca jugoslovenski orijentisanih rukovodilaca, dolazili ljudi iz Zagreba, Splita, Sarajeva, Mostara, Ljubljane, ali ne i Albanci. Kada ste dete, mlad čovek, a još i živite u socijalizmu, ne razmišljate mnogo o tim stvarima, ne postavljate takva pitanja. Međutim, kada sam krajem sedamdesetih počela da radim u Privrednom sudu, prvi put sam se zapravo suočila sa dubinom tog problema.

DANI: Na koji način?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Povodom albanske pobune na Kosovu 1980. godine, sećam se da su moje kolege ujutro, pijući kafu, komentarisali kako bi "puškom i vodom vojske" za "dva minuta sredili stvari". Bila sam šokirana. Možda sam tada, kada je neko od njih prvi put glasno izgovorio ono što su mnogi mislili, duboko u sebi prepoznala predrasude koje sam i sama imala prema tom narodu. I bilo me je sramota. Nažalost, taj rasizam je suštinski i dubok.

DANI: Vraćamo se presudi. Bivši predsjednik Srbije, Milan Milutinović je oslobođen. Ali zaista, kako tvrdi ministar inostranih poslova, ova presuda može biti argument Srbije u sporu s kosovskim Albancima pred Međunarodnim sudom pravde?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Smešni i tragični šef srpske diplomatije kaže da će ta činjenica biti Srbiji od pomoći. Kako?! Time što je, kaže, Milutinović na izborima u Srbiji jedini neposredno biran. Šta to, molim vas, znači?! Vuk Jeremić se zgražava nad visinom izrečene kazne srpskim generalima, indirektno kritikuje odluku Tribunala, ali istovremeno poziciju odbrane Kosova pred Međunarodnim sudom pravde temelji na jednoj drugoj presudi istog tog Haškog suda. Osim toga, dovodeći u pitanje kredibilitet Tribunala, Jeremić upotrebljava oprobani recept: poziva se na presude Ramušu Haradinaju i Naseru Oriću.

DANI: Pa, pravljenje "simetrije u zločinima" je izgleda na Balkanu postala omiljena disciplina.

KOVAČEVIĆ-VUČO: Naravno, ali, osim što zamagljuje stvarnost, to suštinski malo pomaže. Presude Oriću i Haradinaju su pitanja o kojima treba da se razgovara, ali poređenja te vrste su za nas katastrofalna. Ona nas odvlače od problema... Moram da kažem da mi se čini veoma zanimljivim to što presudu Haškog tribunala do sada nije komentarisao jedino Boris Tadić. To je simptomatično.

DANI: Šta Vam to govori?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Rešio je da pusti Vuku Jeremiću da to "sredi". Manje je važno da li se to meni sviđa, da li se s tim slažem, ali činjenica je da je do sada predsednik Tadić obično izlazio pred građane i govorio šta misli o stvarima koje su za ovu zemlju važne. Kada je MSP doneo presudu u sporu Srbije sa BiH, predsednik Tadić je upozorio na deo koji se ticao naše odgovornosti u nesprečavanju genocida. Rekao je to jasno i glasno. Sada ćuti.

DANI: Ali - zašto?!

KOVAČEVIĆ-VUČO: Pričom o zločinima nad Albancima ruši se mit o srpskoj žrtvi na Kosovu. U ovom trenutku u Srbiji nemate bukvalno nikoga ko je spreman da kaže o čemu se ovde zapravo radi.

DANI: Mislite nikoga ni u opoziciji?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Osim nekoliko pojedinaca van partija koji su odavno etiketirani kao neuravnoteženi - nikoga!

DANI: A Liberalno-demokratska partija?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Osim Vesne Pešić, nisam čula nikoga. I to vam govori koliki je ovo problem. Dubinu problema ilustruje i reakcija javnosti na oslobađajuću presudu Milanu Milutinoviću. Naime, niko to direktno ne kaže, ali Milutinović je tretiran kao izdajnik. Slučaj bivšeg predsednika Srbije bi trebao da posluži kao dokaz da je Haag sud za Srbe, ali da ćete, ako pristanete da budete izdajnik, bez obzira što ste Srbin, biti amnestirani. Videli ste reakciju Socijalističke partije Srbije. Nema slavlja, nema euforije. Naprotiv. Sudeći po tonu, i oni ga smatraju izdajnikom. Uz to mu, kao neoprostiv greh, ne zaboravljaju to što se sa Đinđićem posle 5. oktobra dogovarao o raspisivanju izbora. Ministar iz redova SPS-a, Milutin Mrkonjić, komentarišući presudu, juče kaže da je Slobodan Milošević heroj koji je branio zemlju. Zoran Đinđić je za njih bio i ostao "izdajnik".

DANI: Ali stranka Zorana Đinđića potpisuje Deklaraciju o pomirenju sa ljudima koji tvrde da je Milošević heroj, a Đinđić izdajnik.

KOVAČEVIĆ-VUČO: Deklaracija je od samog početka bila besmisleni političko-pragmatični potez...

DANI: Šta je tu pragmatično?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Pokušaj da se amnestira Dobrica Ćosić i njegova nacionalna ideja. Ćosić je simbol...

DANI: Čega?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Retrogradne, konzervativne, anahrone nacionalne politike, palanačkog duha, malograđanske suženosti, straha od drugačijeg, modernog...

DANI: Na koji način Deklaracija amnestira Ćosića?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Politika Dobrice Ćosića je politika SPS-a. Kao i Ćosić, i Ivica Dačić se deklariše kao nacionalno svestan, kao ogorčeni antifašista i antičetnik i, što je veoma čudno, obojica u to zaista veruju. Dobrica Ćosić je izdao Miloševića u trenutku kada ovaj nije uspeo da do kraja dovede njegove zacrtane nacionalne ciljeve; on je instalirao Radovana Karadžića, kritikovao Miloševića zbog blokade na Drini... Demokratska stranka, iako nije do kraja odustala od Đinđićeve namere da modernizuje Srbiju, sada je morala da pojača svoju nacionalnu politiku i da se nađe na usluzi SPS-u. Tako je pobedio Dobrica Ćosić.

DANI: Ako prihvatimo podjelu koju je napravio urednik jednog beogradskog nedeljnika, to znači da su unutar DS-a u ovom času neuporedivo jači "latentni ćosićevci" u odnosu na "latentne čediste"?

KOVAČEVIĆ-VUČO: To je tačno. Mene brine šta rade "latentni čedisti" unutar DS-a. Šta rade, zašto ćute?! Kako je moguće da, uprkos činjenici da se SPS ne odriče Slobodana Miloševića, "latentni čedisti" ćute kada Boris Tadić lobira po Evropi da socijalisti uđu u Socijalističku internacionalu? Zašto glasaju za potpisivanje katastrofalnog gasnog sporazuma s Rusima? Zašto se ne suprotstave zaokretu Srbije prema Rusiji, iako su izbore dobili na priči o evropskom putu? Pa, i u najtežim vremenima - da se ne vraćamo na period Informbiroa - ovde se čuo neki glas protiv; sada ga nema.

DANI: Zašto?

KOVAČEVIĆ-VUČO: To je teško objasniti. Vi ćete danas često naći ljude iz različitih stranaka koji će vam u kafani izgovoriti stvari koje su mnogo radikalnije od ovoga što govori tzv. Druga Srbija, koji su užasnuti, nesrećni, kojima se diže kosa na glavi od Dobrice Ćosića, Tadića, Dačića, Vuka Jeremića, koji je potpuno nekontrolisano počeo da se vraća u svoju SPS-ovsku poziciju... Javnost je veoma burno reagovala na slučaj Miladina Kovačevića. Poreski obveznici Srbije moraju da plate milion dolara zbog toga što je jedan siledžija, koji je ovde predstavljen kao heroj, u baru pretukao svog kolegu studenta i sada se danima traži "krtica" koja je tu informaciju dostavila medijima. Treba reći da je ovde država, a ne nekakav šalterski službenik, pomogla tom nasilniku da pobegne iz Amerike. Umesto da mu se sudi, Kovačević se slobodno šeta po Srpskoj skupštini, daje izjave... Da li se za svo to vreme neko zapitao šta je s tim prebijenim Steinhauerom koji je dva meseca bio u komi? Ljudi su s pravom zgranuti jer su videli način na koji funkcioniše srpska diplomatija. Razočarani su, apatični... Ljudi koji su glasali za Borisa Tadića danas polako uviđaju da Srbija ne ide obećanim putem.

DANI: Mislite li da zaista uviđaju? Kažu da Demokratska stranka nikada u svojoj istoriji nije bila jača.

KOVAČEVIĆ-VUČO: To ne znači ništa. Govorili smo o podeli na "latentne čediste" i "latentne ćosićevce". Ma koliko u ovom trenutku delovali slabo, slabi, ti "čedisti" ipak postoje. Ne možete dobiti izbore insistiranjem na evropskom putu, a onda, samo nekoliko meseci kasnije, napraviti tako drastičan zaokret bacajući se u zagrljaj Rusiji. Neću da falsifikujem stvari i zato moram da kažem da u celoj situaciji EU ima svoje "zasluge".

DANI: Kakve "zasluge"?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Osim Ratka Mladića, EU Srbiji ne postavlja nikakve uslove. Naprotiv. Mislim da ne postoji zemlja u regionu prema kojoj je Evropa bila popustljivija.

DANI: Ali, u Apelu EU tražite od Evrope da prestane sa politikom uslovljavanja.

KOVAČEVIĆ-VUČO: Deluje paradoksalno, slažem se. Međutim, ako pažljivo pročitate, videćete da je Ratko Mladić, kao uslov na kome insistira EU, zapravo ovde odavno prestao da bilo koga interesuje. Mladić je alibi pomoću koga se ovde, bez posledica, događaju mnoge strašne stvari. O nekima smo razgovarale. Mislim da bi EU trebalo da ohrabri proevropski orijentisane ljude, kojih još uvek ima, što bi pokrenulo procese u pravcu suprotnom od onoga kojim Srbija danas ide. Naš Apel se, osim Srbije, odnosi na Kosovo i Bosnu i Hercegovinu. Veoma je važno da ove tri države što pre dobiju status kandidata za EU, jer će kandidatura svima nama nametnuti drugačiji vrednosni okvir, nametnuti svoja pravila i, najzad, sprečiti to kobno približavanje Rusiji.

DANI: Zašto ste u Apelu spomenuli BiH?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Zbog toga što Srbija blokira ulazak Bosne i Hercegovine u EU.

DANI: Na koji način?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Vidite šta se događa u Republici Srpskoj?! Hitno dobijanje statusa kandidata za EU je jedini način da se ovaj čvor reši. U suprotnom, Bosna će propasti zajedno sa Srbijom. Oni su naši susedi i - hteli ne hteli - postaju naši taoci. A to je, nakon rata i svega što se događalo u Bosni, zaista previše.



Srbija i BiH
Dodiku zvanična srpska politika ide naruku



DANI: Zašto mislite da je BiH talac Srbije?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Evo, recimo, videli ste da je Srbija pre nekoliko dana raspisala poternice protiv devetnaest državljana BiH zbog napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Kada se to desilo? Dan ili dva pre odluke Haškog suda u suđenju bivšem političkom i vojnom vrhu Srbije za zločine počinjene na Kosovu. Izvinite, ali ne mogu a da to ne dovedem u vezu. Druga je stvar to što je Dobrovoljačka ulica zaista bila jedan dramatičan događaj koji smo svi pratili. Neću nikoga da branim, ali zašto ponovo pravljenje tih veštačkih simetrija?! Osim što se time podilazi indoktriniranom javnom mnjenju na jedan potpuno pogrešan način, čemu to služi? Dokle ćemo ignorisati činjenicu da u svim događajima postoje uzrok i posledica? Pa, slušam šta mesecima govori Milorad Dodik... Nekada je bio čovek koji je ulivao nadu, bio pristojan. Danas je...

DANI: Veći prostak čak i od Velje Ilića!

KOVAČEVIĆ-VUČO: Strašno! Što je najčudnije, mislim da Dodiku zapravo nije stalo do ujedinjenja sa Srbijom. Njega to ne interesuje, zato što razume da u Srbiji nikada ne bi mogao da bude predsednik, premijer, da u bilo kom smislu bude prvi. Nije glup, zna on to. Rukovođen principom - hoću da budem šef u svom dvorištu, Dodik preti samo zato što želi da suvereno vlada svojim "posedom", delom teritorije Bosne za koji smatra da je njegov. On hoće da se zna ko je glavni, čija će reč najviše da se sluša, ko je najmoćniji čovek u Bosni i Hercegovini.

DANI: Šta mislite - koliko zvanična politika Srbije ima utjecaja na Milorada Dodika, koliko ohrabruje njegove poteze i izjave?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Mislim da je ima. Naime, Srbija zaista Republiku Srpsku smatra delom svoje teritorije. Ovde nikada nije prestao da se sanja san o ujedinjenju svih srpskih zemalja, a RS je vrlo važan deo tog "sna". Ono što se ne vidi na prvi pogled, što je zakamuflirano, je da je Srbija strateški mnogo više zainteresovana za Bosnu nego za Kosovo. Kosovo, kao tabuizirana tema, je više jačanje i istrajavanje na frustraciji koja je pretvorena u princip, dok je Bosna i Hercegovina, odnosno RS, strateški cilj. Taj etnički princip krvi i tla je nažalost postao realnost. Zato mislim da Dodiku zvanična srpska politika ide naruku. Da nema srpsku zaleđinu, sigurna sam da ne bi mogao tako da se ponaša. Videli ste apel predsednika Tadića da se prestane s "hajkom" na Milorada Dodika?

DANI: Naravno, ali i nastavak koji me podsjeća na najbolje dane Slobodana Miloševića. Kada nekoga uhvatite u nečemu nedozvoljenom, Milošević bi poručivao - to je napad na Srbiju!

KOVAČEVIĆ-VUČO: To je identična matrica! Ne zaboravite da je Dodik sa svima koji su u Srbiji na vlasti bio u dobrim odnosima. Setite se Đinđića, Koštunice, Tadića, Dinkića... Njemu je ta podrška, makar na simboličkoj ravni, potrebna da plaši ljude u Bosni. Zna da samo jaka Srbija može da ga zaštiti. Ko stoji iza ostalog dela BiH? OHR, koji je "razredni starešina", se ne koristi svojim ovlašćenjima. Ustav BiH mora da se promeni da bi Bosna mogla normalno da funkcioniše.

DANI: Sudeći po sve žešćoj nacionalističkoj retorici koja dolazi s raznih strana, jeste li zabrinuti za budućnost Bosne i Hercegovine?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Jesam. Neki prijatelji me ubeđuju da nema šanse da se tamo nešto dogodi. Kažem "nešto", zato što se plašim i da izgovorim bilo koju drugu reč... Bosna ne samo da je najveća žrtva rata, nego je ispala najveća žrtva i nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. U Bosni je najmanje urađeno, ona je najmanje napredovala. Zato smo u Apelu pomenuli Bosnu. Smisao te poruke je da i Bosna i Hercegovina što pre dobije status kandidata za članstvo u EU. To nam je svima jedini izlaz.

[Bosram]

Dobro je da vi iz Sarajeva ( Bosram i Dalton u prvom redu ) znate mnogo vishe o Srbiji , nego mi koji ovde zivimo

Kia!

Ja licno mislim da si ti ljepsa strana Srbije i da zelis svoj patriotizam skrivanja istine i nepobitnih cinjenica i dokaza sakriti sramotu koje se sama stidis i koja te tisti.

Bosna i Bosanci imaju veliku dusu i uvijek su imali veliko srce,velicina ljudi je u tome koliko mogu da prastaju i pomazu pa i onoma koji su mu nanjeli tugu,bol i nesrecu. Mi razumijemo tovje osjecanje i patriotsku ljubav prema svojoj domovini , sto je sasvim normalno i logicno.Nemoj shvatiti moje stavove i komentare koa mrznju ili zlobu prema Srbiji i srpskom narodu zbog svog zla i pogrsne politke koja je vodjena u tvoje ime i tvog naroda a prema mom narodu i mojoj domovini BiH posljednjih 20 godina. Naprotiv, ja samo zelim pomoci ili dati mali doprinos ako se tako moze reci da progresivne i dobromanjerne snage ojacaju i uspiju u Srbiji a koje prije svega zele dobro tvojoj Srbij.A medju kojma si nadam se i ti ,tvoja pomoc je sagledati istinu i smoci hrabrosti i snage i priznati .Suociti se sa njom i uraditi sve ono sto ce joj biti potrebno da se spasi i opstane,a to je demokratska i zdrava Srbija ,u civilizacijski dobrim , prijateljskim i dobronamjernim odnosima prema svima u okruzenju a posebno prema Bosni I Hercegovini, zbog historijske tezine i odgovornosti koje ima prema nama i da ce napokon postati faktor stabilnosti u regijonu nakon svih ovih godina.

Srbija je na raskrscu ili pola puta spasa ili propasti na koji se zaputila 90 tih godina a na kome je sve ove godine, nekada brze a nekada sporije ovisno o smjeni politickih masinovodja , ali se nadamo da ce je putnici spasiti od politickih samoubica koji voze prugom koja je vodi u veliku nesrecu i stradanje sa velikim posljedicama i po nas u BiH.

Evo , Bosram , sva sam se najezila od tvog posta , " na nista " me napravi

Ocito trazis nekog Bosanca ,nesto si napaljena na nas ,mnogo nam se nameces iako si dusevno pogodjena sto nam nije bio cilj piskaranja, ima nesto sto te privlaci kod nas preko Drine. Osim sto si emotivno i politicki vezana za nase podrucje da nisi mozda i krvno ,jer mi djelujes kao da patis bez nase Bosne.Mozda si imala posebnu zelju da budemo i ostanemo dio Sloboslavije.Bicemo dobri susjedi ako se popravite a mozete doci i kod nas mi cemo vas opet ugostiti i pored svega sto nas zelite bioloski istrijebiti.

[KIA]

dovoljno mi je da znam da je milosevic vladao 12 godina i da ga se slavilo masovno, poslije ne moram vise nista znati, zakljucak se namece sam po sebi

Kad meni kazu da ste vi bili Pavelicevo " cvijece " i da vas treba posmatrati samo kroz tu prizmu , ja se usprotivim ... Sudeci po tvom nacinu razmisljanja , nisam u pravu .... Moze biti ...

Jerbo , zakljucak se , nakon svega " sam po sebi namece " ...

vrlo vrlo vrlo neukusno

Da da , vrlo , vrlo neukusan komentar na nadasve primeren i nadahnut daltonov post ...

Bas sam zlobna

[KIA]

Ocito trazis nekog Bosanca ,nesto si napaljena na nas ,mnogo nam se nameces iako si dusevno pogodjena sto nam nije bio cilj piskaranja, ima nesto sto te privlaci kod nas preko Drine. Osim sto si emotivno i politicki vezana za nase podrucje da nisi mozda i krvno ,jer mi djelujes kao da patis bez nase Bosne.Mozda si imala posebnu zelju da budemo i ostanemo dio Sloboslavije.Bicemo dobri susjedi ako se popravite a mozete doci i kod nas mi cemo vas opet ugostiti i pored svega sto nas zelite bioloski istrijebiti.

Bosram , sta ce meni tvoj corak ?

Ja volim tesku artiljeriju

Zar si zaboravio s kim imas posla

Pakuj to i mici mi se ispred ociju .... aj

[Bosram]

@ KiA!
Bosanci su poznati na dobrom alatu a i dalekodometnoj artiljeriji pa cak prekogranicnoj i prekookeanskoj a ti odmah shvatila bukvalno na haubicku razmjenu pa ne ide to tek tako to treba zasluziti pa kalibraza pa ispitivnje terena pa punjenja .Frustracuije su cudo prirode na daleko poznate a lijecenje je dugo,strpljivo i mukotrpno!

[pici]

KIA ljubafi,začetavaš li začetavaš temu.......pardom začatavaš ....de .BA boničko kaš vamo u sarajvo eno bila Brena,čak i u mojoj firmi "Kamernom Teatru 55" gledala predstavu od "mog" ministra Emira Hadjikikirikija "Žaba".....more bit bidne da i u begeš dodjemo za koji mjesec il godina ako ne optuze sve bosančerose da su bili agresori na srbiju

imaš velik pozdrav od momčine s miljacku

[dallton]

dovoljno mi je da znam da je milosevic vladao 12 godina i da ga se slavilo masovno, poslije ne moram vise nista znati, zakljucak se namece sam po sebi

Kad meni kazu da ste vi bili Pavelicevo " cvijece " i da vas treba posmatrati samo kroz tu prizmu , ja se usprotivim ... Sudeci po tvom nacinu razmisljanja , nisam u pravu .... Moze biti ...

Jerbo , zakljucak se , nakon svega " sam po sebi namece " ...

nigdje veze i kako ti je lijepo @vee-jay rekao neukusno....jel se to desilo da je neko u BiH demokratski izabrao pavelica? ne znam ni jednog istoricara koji je to rekao, a ti navedi koji je to...

[dallton]

Intervju: Biljana Kovačević-Vučo, predsjednica srbijanskog Komiteta pravnika za ljudska prava

Srbija Republiku Srpsku smatra svojom teritorijom

Pet srbijanskih nevladinih organizacija - Helsinški komitet za ljudska prava, Građanske inicijative, Beogradski centar za ljudska prava, Centar za kulturnu dekontaminaciju i Komitet pravnika za ljudska prava - uputile su apel Evropskoj uniji da što prije potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom "jer je to jedini način da se nedemokratske i kvazidemokratske snage spriječe da ponovo izoluju zemlju". Energična predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM-a) već godinama je trn u oku (zajedno sa Sonjom Biserko, Natašom Kandić i Borkom Pavićević) onog dijela srbijanske javnosti koji se nikada nije odrekao zvanične ideološke matrice, od Ćosića i Miloševića naovamo. Biljana Kovačević-Vučo govori za Dane povodom haške presude političkom i vojnom vrhu SR Jugoslavije te analizira trenutno stanje na srbijanskoj političkoj sceni objašnjavajući zašto je u Srbiji podignuta optužnica protiv Ejupa Ganića i ostalih upravo uoči izricanja presude vojnom vrhu SRJ-a za udruženi zločinački poduhvat

DANI: Kako tumačite presudu Tribunala u Haagu bivšem političkom i vojnom vrhu Srbije i Jugoslavije? Šta ona predstavlja?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Presuda nekadašnjem političkom i vojnom srpskom i jugoslovenskom vrhu pokazuje da je zločin počinjen nad Albancima na Kosovu bio osmišljen, organizovan i etnički motivisan, kao i da je cilj tog poduhvata bio definitivni progon albanskog stanovništva. Ovde je oduvek postojalo mentalno nipodaštavanje Albanaca kao nižih bića i mržnja prema njima je u jednom trenutku dobila institucionalne razmere. Međutim, posle NATO bombardovanja, u čiju svrhu i ciljeve neću da ulazim, i stradanja srpskog stanovništva na Kosovu nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma, došlo je do inverzije: Srbi su, ignorišući pojmove "uzrok" i "posledica", ponovo uleteli u ulogu žrtve. Period represije koju je režim Slobodana Miloševića vršio na Kosovu je zanemaren i zaboravljen, policijska i svaka druga tortura nad Albancima, koja je prethodila intervenciji NATO pakta na Saveznu republiku Jugoslaviju, nije postojala. Govorilo se da smo bombardovani bez razloga, da nas ceo svet mrzi i sl. Politika srpske elite od 5. oktobra do danas, bez izuzetka, sve svoje snage je usmerila u pravcu brisanja zločina srpskih snaga na Kosovu...

DANI: Kažete - bez izuzetka. Kakav je stav o tome imao Zoran Đinđić?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Mislim da je i on jedno vreme s tim koketirao.

DANI: Pred izručenje Slobodana Miloševića Haagu, ovdje je otvorena priča o tzv. asanaciji terena, o hladnjačama koje su prevozile leševe albanskih civila i izbacivali ih u masovne grobnice u Batajnici. To je bilo u vrijeme Đinđićevog mandata.

KOVAČEVIĆ-VUČO: Tako je, ali šta se s tim dogodilo? Sklona sam da opravdam Đinđića, ali, ne možemo da falsifikujemo stvari. Nije mi se svidela politika Zorana Đinđića prema Kosovu, kao što mi se nije svideo ni onaj njegov čuveni vo na Palama. I zbog toga sam ga kritikovala. Međutim, iz današnje perspektive, moramo postaviti pitanje - a s kim je to Zoran Đinđić mogao da radi nešto drugačije? Koga je imao oko sebe, ko mu je bio podrška? Borio se s avetima, sa sistemom koji je dobio u nasleđe, sa Koštunicom, bio sistematski satanizovan... Ne zaboravite da je i Zapad u početku podržao Vojislava Koštunicu, a ne Zorana Đinđića... Objektivno, Đinđić nije mogao ništa. Bio je sam. Na kraju je ubijen. Priča da se na Kosovu pojavila teroristička organizacija - UČK koja je imala podršku "zlog" Zapada, priča da se na Kosovu Srbija samo borila s teroristima je tako nastavljena. Nasilno ukidanje autonomije, izbacivanje iz školskog sistema, etničko čišćenje, tlačenje Albanaca je jednostavno izbrisano iz pamćenja.

DANI: Zašto je izbrisano?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Zato što je politika Srbije prema Kosovu zapravo bila politika apartheida, a to nikada nije lako priznati. Međutim, osim oslobađajuće presude Milanu Milutinoviću, odluka Haškog tribunala je potvrdila da se ovde radilo o organizovanom i smišljenom etničkom čišćenju. Presuda je istorijska i zato što nedvosmisleno dokazuje da je srpska politika na Kosovu sprovođena zločinom. Osim toga, izbacila je na površinu ono što je svih ovih godina sistematski i s namerom brisano iz našeg sećanja. Zbog toga je izazvala toliki šok u javnosti.

DANI: Sudeći po reakcijama političkih stranaka, šta je izazvalo šok o kome govorite: visina izrečenih kazni ili suočavanje s istinom da su srpske snage na Kosovu pravile takve stravične zločine?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Videli ste da su u prvim reakcijama srpske političke partije komentarisale presudu samo u smislu dužine zatvorskih kazni optuženih, ali da niko nije govorio o razlozima za to. Zločin nad kosovskim Albancima je i dalje tabu-tema. Nemaju izlaz. O tome se govori samo pomoću fraza koje nam nameće Boris Tadić preko Vuka Jeremića ili Dobrica Ćosić preko Borisa Tadića... Ne znam, da ne ulećem u teorije zavere... Ovde dužina kazne nije važna: da su dobili godinu dana, reakcija bi bila ista; da su dobili doživotnu robiju - opet isto.

DANI: Šta je onda važno?

KOVAČEVIĆ-VUČO: To što je dirnuto u Kosovo. To je "sveta srpska zemlja" i nema cene koju u tom smislu oni nisu spremni da plate. Zanimljivo je da ovo suđenje gotovo nijedna televizija u Srbiji nije pratila. Mnogo više pažnje je poklanjano "odbrani" Vojislava Šešelja u Haagu, nego zločinima počinjenim u naše ime. Dugo živimo u društvu u kome ne postoji bilo kakva vrsta saosećanja sa bolom drugoga, ma ko da je on. Videli ste pre neki dan reakciju Beograđana na pokušaj ubistva onog nesrećnog čoveka koji je hteo da skoči s mosta: zaustavljen je saobraćaj, ljudi su bili besni, predlagali su policajcima da čoveka gurnu u reku, da pucaju u njega, jer, zaboga, žure na posao. Jedna majka je čak izvela dvoje dece, postavila ih ispred tog jadnog čoveka i slikala ih mobilnim telefonom. Pa, zamislite taj užas! I kakvu onda vi empatiju očekujete prema stradanju "drugoga", bilo da je on Amerikanac, Hrvat, Bošnjak, Crnogorac, gay, samoubica, "Šiptar"... Naročito prema "Šiptarima", koje ovde označavaju kao niža bića, ljude koji ne govore srpskim jezikom, ili ga govore s lošim akcentom... Ma koliko se trudili, ovde ne možete da ubedite prosečnog intelektualca, koji čak nije nacionalno ostrašćen, da Albanci nisu niža rasa. Albanci su prosto dehumanizovani. To je teorija rasne superiornosti i to se neće tako lako promeniti.

DANI: Otkad je to tako, otkad to pamtite?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Oduvek. Rasla sam u porodici koja je bila otvorena, mondijalistička, porodica bratstva i jedinstva... Moj otac je bio Crnogorac i antifašista... (general Veljko Kovačević, narodni heroj, španski borac, jedan od vođa antifašističkog ustanka u Gorskom kotaru i hrvatskom primorju; u knjizi Kapelski kresovi, po kojoj je kasnije snimljena čuvena serija, opisao je te događaje - op. T.N.) Imao je Albance za kumove, napisao priču o albanskoj svadbi koju su, ponizivši celu familiju, žandarmi prekinuli i te ljude oterali na prinudni rad. Celog života je imao dobre veze s Albancima, ali... To je Crna Gora... Milu Đukanoviću možete svašta zameriti, ali njegovo insistiranje na antifašizmu, njegova odluka da otvori crnogorsku granicu za preko 60.000 izbeglica s Kosova tokom NATO intervencije 1999. je stvar od izuzetnog značaja. Naročito na Balkanu. I naročito ako se uzme u obzir da je Crna Gora u tom trenutku bila pod pretnjom Miloševićeve agresije. Crnogorci su imali drugačiji odnos.

DANI: A Vi?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Znate, nisam bila samo dete svojih roditelja, nego i dete ove sredine, dete Beograda. Za nas su Albanci bili ljudi sa testerama koji su cepali drva, iznosili ugalj, prodavali semenke, držali poslastičarnice... U jednom zaista urbanom i kosmopolitskom Beogradu, nismo se družili s Albancima. Na beogradske žurke su tih godina, iako smo bili deca jugoslovenski orijentisanih rukovodilaca, dolazili ljudi iz Zagreba, Splita, Sarajeva, Mostara, Ljubljane, ali ne i Albanci. Kada ste dete, mlad čovek, a još i živite u socijalizmu, ne razmišljate mnogo o tim stvarima, ne postavljate takva pitanja. Međutim, kada sam krajem sedamdesetih počela da radim u Privrednom sudu, prvi put sam se zapravo suočila sa dubinom tog problema.

DANI: Na koji način?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Povodom albanske pobune na Kosovu 1980. godine, sećam se da su moje kolege ujutro, pijući kafu, komentarisali kako bi "puškom i vodom vojske" za "dva minuta sredili stvari". Bila sam šokirana. Možda sam tada, kada je neko od njih prvi put glasno izgovorio ono što su mnogi mislili, duboko u sebi prepoznala predrasude koje sam i sama imala prema tom narodu. I bilo me je sramota. Nažalost, taj rasizam je suštinski i dubok.

DANI: Vraćamo se presudi. Bivši predsjednik Srbije, Milan Milutinović je oslobođen. Ali zaista, kako tvrdi ministar inostranih poslova, ova presuda može biti argument Srbije u sporu s kosovskim Albancima pred Međunarodnim sudom pravde?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Smešni i tragični šef srpske diplomatije kaže da će ta činjenica biti Srbiji od pomoći. Kako?! Time što je, kaže, Milutinović na izborima u Srbiji jedini neposredno biran. Šta to, molim vas, znači?! Vuk Jeremić se zgražava nad visinom izrečene kazne srpskim generalima, indirektno kritikuje odluku Tribunala, ali istovremeno poziciju odbrane Kosova pred Međunarodnim sudom pravde temelji na jednoj drugoj presudi istog tog Haškog suda. Osim toga, dovodeći u pitanje kredibilitet Tribunala, Jeremić upotrebljava oprobani recept: poziva se na presude Ramušu Haradinaju i Naseru Oriću.

DANI: Pa, pravljenje "simetrije u zločinima" je izgleda na Balkanu postala omiljena disciplina.

KOVAČEVIĆ-VUČO: Naravno, ali, osim što zamagljuje stvarnost, to suštinski malo pomaže. Presude Oriću i Haradinaju su pitanja o kojima treba da se razgovara, ali poređenja te vrste su za nas katastrofalna. Ona nas odvlače od problema... Moram da kažem da mi se čini veoma zanimljivim to što presudu Haškog tribunala do sada nije komentarisao jedino Boris Tadić. To je simptomatično.

DANI: Šta Vam to govori?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Rešio je da pusti Vuku Jeremiću da to "sredi". Manje je važno da li se to meni sviđa, da li se s tim slažem, ali činjenica je da je do sada predsednik Tadić obično izlazio pred građane i govorio šta misli o stvarima koje su za ovu zemlju važne. Kada je MSP doneo presudu u sporu Srbije sa BiH, predsednik Tadić je upozorio na deo koji se ticao naše odgovornosti u nesprečavanju genocida. Rekao je to jasno i glasno. Sada ćuti.

DANI: Ali - zašto?!

KOVAČEVIĆ-VUČO: Pričom o zločinima nad Albancima ruši se mit o srpskoj žrtvi na Kosovu. U ovom trenutku u Srbiji nemate bukvalno nikoga ko je spreman da kaže o čemu se ovde zapravo radi.

DANI: Mislite nikoga ni u opoziciji?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Osim nekoliko pojedinaca van partija koji su odavno etiketirani kao neuravnoteženi - nikoga!

DANI: A Liberalno-demokratska partija?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Osim Vesne Pešić, nisam čula nikoga. I to vam govori koliki je ovo problem. Dubinu problema ilustruje i reakcija javnosti na oslobađajuću presudu Milanu Milutinoviću. Naime, niko to direktno ne kaže, ali Milutinović je tretiran kao izdajnik. Slučaj bivšeg predsednika Srbije bi trebao da posluži kao dokaz da je Haag sud za Srbe, ali da ćete, ako pristanete da budete izdajnik, bez obzira što ste Srbin, biti amnestirani. Videli ste reakciju Socijalističke partije Srbije. Nema slavlja, nema euforije. Naprotiv. Sudeći po tonu, i oni ga smatraju izdajnikom. Uz to mu, kao neoprostiv greh, ne zaboravljaju to što se sa Đinđićem posle 5. oktobra dogovarao o raspisivanju izbora. Ministar iz redova SPS-a, Milutin Mrkonjić, komentarišući presudu, juče kaže da je Slobodan Milošević heroj koji je branio zemlju. Zoran Đinđić je za njih bio i ostao "izdajnik".

DANI: Ali stranka Zorana Đinđića potpisuje Deklaraciju o pomirenju sa ljudima koji tvrde da je Milošević heroj, a Đinđić izdajnik.

KOVAČEVIĆ-VUČO: Deklaracija je od samog početka bila besmisleni političko-pragmatični potez...

DANI: Šta je tu pragmatično?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Pokušaj da se amnestira Dobrica Ćosić i njegova nacionalna ideja. Ćosić je simbol...

DANI: Čega?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Retrogradne, konzervativne, anahrone nacionalne politike, palanačkog duha, malograđanske suženosti, straha od drugačijeg, modernog...

DANI: Na koji način Deklaracija amnestira Ćosića?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Politika Dobrice Ćosića je politika SPS-a. Kao i Ćosić, i Ivica Dačić se deklariše kao nacionalno svestan, kao ogorčeni antifašista i antičetnik i, što je veoma čudno, obojica u to zaista veruju. Dobrica Ćosić je izdao Miloševića u trenutku kada ovaj nije uspeo da do kraja dovede njegove zacrtane nacionalne ciljeve; on je instalirao Radovana Karadžića, kritikovao Miloševića zbog blokade na Drini... Demokratska stranka, iako nije do kraja odustala od Đinđićeve namere da modernizuje Srbiju, sada je morala da pojača svoju nacionalnu politiku i da se nađe na usluzi SPS-u. Tako je pobedio Dobrica Ćosić.

DANI: Ako prihvatimo podjelu koju je napravio urednik jednog beogradskog nedeljnika, to znači da su unutar DS-a u ovom času neuporedivo jači "latentni ćosićevci" u odnosu na "latentne čediste"?

KOVAČEVIĆ-VUČO: To je tačno. Mene brine šta rade "latentni čedisti" unutar DS-a. Šta rade, zašto ćute?! Kako je moguće da, uprkos činjenici da se SPS ne odriče Slobodana Miloševića, "latentni čedisti" ćute kada Boris Tadić lobira po Evropi da socijalisti uđu u Socijalističku internacionalu? Zašto glasaju za potpisivanje katastrofalnog gasnog sporazuma s Rusima? Zašto se ne suprotstave zaokretu Srbije prema Rusiji, iako su izbore dobili na priči o evropskom putu? Pa, i u najtežim vremenima - da se ne vraćamo na period Informbiroa - ovde se čuo neki glas protiv; sada ga nema.

DANI: Zašto?

KOVAČEVIĆ-VUČO: To je teško objasniti. Vi ćete danas često naći ljude iz različitih stranaka koji će vam u kafani izgovoriti stvari koje su mnogo radikalnije od ovoga što govori tzv. Druga Srbija, koji su užasnuti, nesrećni, kojima se diže kosa na glavi od Dobrice Ćosića, Tadića, Dačića, Vuka Jeremića, koji je potpuno nekontrolisano počeo da se vraća u svoju SPS-ovsku poziciju... Javnost je veoma burno reagovala na slučaj Miladina Kovačevića. Poreski obveznici Srbije moraju da plate milion dolara zbog toga što je jedan siledžija, koji je ovde predstavljen kao heroj, u baru pretukao svog kolegu studenta i sada se danima traži "krtica" koja je tu informaciju dostavila medijima. Treba reći da je ovde država, a ne nekakav šalterski službenik, pomogla tom nasilniku da pobegne iz Amerike. Umesto da mu se sudi, Kovačević se slobodno šeta po Srpskoj skupštini, daje izjave... Da li se za svo to vreme neko zapitao šta je s tim prebijenim Steinhauerom koji je dva meseca bio u komi? Ljudi su s pravom zgranuti jer su videli način na koji funkcioniše srpska diplomatija. Razočarani su, apatični... Ljudi koji su glasali za Borisa Tadića danas polako uviđaju da Srbija ne ide obećanim putem.

DANI: Mislite li da zaista uviđaju? Kažu da Demokratska stranka nikada u svojoj istoriji nije bila jača.

KOVAČEVIĆ-VUČO: To ne znači ništa. Govorili smo o podeli na "latentne čediste" i "latentne ćosićevce". Ma koliko u ovom trenutku delovali slabo, slabi, ti "čedisti" ipak postoje. Ne možete dobiti izbore insistiranjem na evropskom putu, a onda, samo nekoliko meseci kasnije, napraviti tako drastičan zaokret bacajući se u zagrljaj Rusiji. Neću da falsifikujem stvari i zato moram da kažem da u celoj situaciji EU ima svoje "zasluge".

DANI: Kakve "zasluge"?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Osim Ratka Mladića, EU Srbiji ne postavlja nikakve uslove. Naprotiv. Mislim da ne postoji zemlja u regionu prema kojoj je Evropa bila popustljivija.

DANI: Ali, u Apelu EU tražite od Evrope da prestane sa politikom uslovljavanja.

KOVAČEVIĆ-VUČO: Deluje paradoksalno, slažem se. Međutim, ako pažljivo pročitate, videćete da je Ratko Mladić, kao uslov na kome insistira EU, zapravo ovde odavno prestao da bilo koga interesuje. Mladić je alibi pomoću koga se ovde, bez posledica, događaju mnoge strašne stvari. O nekima smo razgovarale. Mislim da bi EU trebalo da ohrabri proevropski orijentisane ljude, kojih još uvek ima, što bi pokrenulo procese u pravcu suprotnom od onoga kojim Srbija danas ide. Naš Apel se, osim Srbije, odnosi na Kosovo i Bosnu i Hercegovinu. Veoma je važno da ove tri države što pre dobiju status kandidata za EU, jer će kandidatura svima nama nametnuti drugačiji vrednosni okvir, nametnuti svoja pravila i, najzad, sprečiti to kobno približavanje Rusiji.

DANI: Zašto ste u Apelu spomenuli BiH?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Zbog toga što Srbija blokira ulazak Bosne i Hercegovine u EU.

DANI: Na koji način?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Vidite šta se događa u Republici Srpskoj?! Hitno dobijanje statusa kandidata za EU je jedini način da se ovaj čvor reši. U suprotnom, Bosna će propasti zajedno sa Srbijom. Oni su naši susedi i - hteli ne hteli - postaju naši taoci. A to je, nakon rata i svega što se događalo u Bosni, zaista previše.



Srbija i BiH
Dodiku zvanična srpska politika ide naruku



DANI: Zašto mislite da je BiH talac Srbije?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Evo, recimo, videli ste da je Srbija pre nekoliko dana raspisala poternice protiv devetnaest državljana BiH zbog napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Kada se to desilo? Dan ili dva pre odluke Haškog suda u suđenju bivšem političkom i vojnom vrhu Srbije za zločine počinjene na Kosovu. Izvinite, ali ne mogu a da to ne dovedem u vezu. Druga je stvar to što je Dobrovoljačka ulica zaista bila jedan dramatičan događaj koji smo svi pratili. Neću nikoga da branim, ali zašto ponovo pravljenje tih veštačkih simetrija?! Osim što se time podilazi indoktriniranom javnom mnjenju na jedan potpuno pogrešan način, čemu to služi? Dokle ćemo ignorisati činjenicu da u svim događajima postoje uzrok i posledica? Pa, slušam šta mesecima govori Milorad Dodik... Nekada je bio čovek koji je ulivao nadu, bio pristojan. Danas je...

DANI: Veći prostak čak i od Velje Ilića!

KOVAČEVIĆ-VUČO: Strašno! Što je najčudnije, mislim da Dodiku zapravo nije stalo do ujedinjenja sa Srbijom. Njega to ne interesuje, zato što razume da u Srbiji nikada ne bi mogao da bude predsednik, premijer, da u bilo kom smislu bude prvi. Nije glup, zna on to. Rukovođen principom - hoću da budem šef u svom dvorištu, Dodik preti samo zato što želi da suvereno vlada svojim "posedom", delom teritorije Bosne za koji smatra da je njegov. On hoće da se zna ko je glavni, čija će reč najviše da se sluša, ko je najmoćniji čovek u Bosni i Hercegovini.

DANI: Šta mislite - koliko zvanična politika Srbije ima utjecaja na Milorada Dodika, koliko ohrabruje njegove poteze i izjave?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Mislim da je ima. Naime, Srbija zaista Republiku Srpsku smatra delom svoje teritorije. Ovde nikada nije prestao da se sanja san o ujedinjenju svih srpskih zemalja, a RS je vrlo važan deo tog "sna". Ono što se ne vidi na prvi pogled, što je zakamuflirano, je da je Srbija strateški mnogo više zainteresovana za Bosnu nego za Kosovo. Kosovo, kao tabuizirana tema, je više jačanje i istrajavanje na frustraciji koja je pretvorena u princip, dok je Bosna i Hercegovina, odnosno RS, strateški cilj. Taj etnički princip krvi i tla je nažalost postao realnost. Zato mislim da Dodiku zvanična srpska politika ide naruku. Da nema srpsku zaleđinu, sigurna sam da ne bi mogao tako da se ponaša. Videli ste apel predsednika Tadića da se prestane s "hajkom" na Milorada Dodika?

DANI: Naravno, ali i nastavak koji me podsjeća na najbolje dane Slobodana Miloševića. Kada nekoga uhvatite u nečemu nedozvoljenom, Milošević bi poručivao - to je napad na Srbiju!

KOVAČEVIĆ-VUČO: To je identična matrica! Ne zaboravite da je Dodik sa svima koji su u Srbiji na vlasti bio u dobrim odnosima. Setite se Đinđića, Koštunice, Tadića, Dinkića... Njemu je ta podrška, makar na simboličkoj ravni, potrebna da plaši ljude u Bosni. Zna da samo jaka Srbija može da ga zaštiti. Ko stoji iza ostalog dela BiH? OHR, koji je "razredni starešina", se ne koristi svojim ovlašćenjima. Ustav BiH mora da se promeni da bi Bosna mogla normalno da funkcioniše.

DANI: Sudeći po sve žešćoj nacionalističkoj retorici koja dolazi s raznih strana, jeste li zabrinuti za budućnost Bosne i Hercegovine?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Jesam. Neki prijatelji me ubeđuju da nema šanse da se tamo nešto dogodi. Kažem "nešto", zato što se plašim i da izgovorim bilo koju drugu reč... Bosna ne samo da je najveća žrtva rata, nego je ispala najveća žrtva i nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. U Bosni je najmanje urađeno, ona je najmanje napredovala. Zato smo u Apelu pomenuli Bosnu. Smisao te poruke je da i Bosna i Hercegovina što pre dobije status kandidata za članstvo u EU. To nam je svima jedini izlaz.

objektivno ispricana prica...ne da srbija ne ide putem kojim bi ostali zeljeli i koji su se mozda nadali tome od tadica, nego je srbija upravo krenula u rikverc punom brzinom...s jedne strane to je los znak, medjutim ima i dobrih vijesti - procenat onih koji bi bili spremni raditi ne znam sta "za srpsku stvar" ipak pada, mada je populacija koja bi takve stvari i tadicevu retoriku podrzala jos uvijek u vecini...stvara se unutarnja tenzija jer APSOLUTNO ni JEDAN JEDINI CILJ dosada zacrtan ni jedna politicka struja nije ostvarila - bilo da se radi o strani milosevic-seselj-kostunica a sad i tadic (tj ujedinjenje srpskih drzava, ono proslost, kosovo, blablabla) ili recimo druga linija - ranije tadic - jovanovic - korac....ni jedna struja nije prevladala a jos je gore sto nijedna svoje ciljeve nije ostvarila...taj vakum nedovrsenosti nece dobro zavrsiti

[vee-jay]

Ovako kako izgleda Tadic igra istu igru sa EU kao Dodik sa OHRom. Obuci odjelo, nasmijesi se i prodaj im pricu kako si jedina progresivna alternativa Milosevicu/Karadzicu. A kad legne lova na konto idemo dalje... Zalosno...

Mene jedino interesuju razlozi zasto EU od raspada Juge stalno pada u iste politicke jame iskopane od strane sprskog nacionalizma/srpskih salonasa.

[zavrzlama]

[quote="vee-jay"]Ovako kako izgleda Tadic igra istu igru sa EU kao Dodik sa OHRom. Obuci odjelo, nasmijesi se i prodaj im pricu kako si jedina progresivna alternativa Milosevicu/Karadzicu. A kad legne lova na konto idemo dalje... Zalosno...

Mene jedino interesuju razlozi zasto EU od raspada Juge stalno pada u iste politicke jame iskopane od strane sprskog nacionalizma/srpskih salonasa.[/quote]

Zato sto su Srbija i srpski politicari u stanju propagandom i mitologijom kad god pozele mogu izazvati rat na Balkanu...EU podilazi Srbiji sa ciljem da zvijer ubiju tiho,da se zvijer sto manje koprca ...

[KIA]

@ KiA!
Bosanci su poznati na dobrom alatu a i dalekodometnoj artiljeriji pa cak prekogranicnoj i prekookeanskoj a ti odmah shvatila bukvalno na haubicku razmjenu pa ne ide to tek tako to treba zasluziti pa kalibraza pa ispitivnje terena pa punjenja .Frustracuije su cudo prirode na daleko poznate a lijecenje je dugo,strpljivo i mukotrpno!

Bosram , dok ti ispitas teren , pripremis se , pa kalibraza , pa ovo , pa ono .... prodje blitzkrieg

Ostaje ti na kraju samo rat na internetu

[KIA]

KIA ljubafi,začetavaš li začetavaš temu.......pardom začatavaš ....de .BA boničko kaš vamo u sarajvo eno bila Brena,čak i u mojoj firmi "Kamernom Teatru 55" gledala predstavu od "mog" ministra Emira Hadjikikirikija "Žaba".....more bit bidne da i u begeš dodjemo za koji mjesec il godina ako ne optuze sve bosančerose da su bili agresori na srbiju

imaš velik pozdrav od momčine s miljacku

Znaci stara priprema teren za koncert u Sarajevu , interesantno , eno , najavila i koncert u Zagrebu , a o Beogradu nista ne prica .... a bas bih isla na njen koncert ... Braca Rvati pobenaveli , izgleda im da su Arenu gradili za Colu i Brenu

p.s. Cujem da je veceras Beovizija i da ce izgleda u duetu nastupati Danijel i Milichica ... pa ako 'vatas RTS , eto ti zabave

p.s.2 ne zacatavam ja temu , vec Bosram i Dalton

[zlatiborka]

Temu sam citala i pratila od pocetka do kraja i ponekad diskutovala.

Ima li neko da nam kaze gdje nam je forumasica "pesak" iz Srbije koja je otvorila ovu temu?

Hocu da reknem da mi u republici BiH moramo biti oprezni i spremni! Da nam se ne ponovi 1992-ga godina.

Vise je nego ocito svakom prosjecnom mislecem covjeku, koji i malo prati dogadjaje, da Srbija koju vodi kobajagi trenutni pajac Boris Tadic, a zapravo SANU (Ljuba Tadic i ostali zagovornici VELIKE Srbije) i srpska pravoslavna crkva SPS koja je veoma mocna, nastoji da preko BiH ostvari svoj vjekovni san o velikoj Srbiji, u kojoj bi svi nesrbi i nepravoslavci bili sluge njima gospodaraima.

Ja sam puno puta bila u Srbiji jer mi moji rodjaci zive na sjeveru Vojvodine, (oni su po njihovom ustavu manjina), a posjetim ih cesto. Ovo kazem iz razloga sto znam da u Srbiji postoji mnogo dobrih i plemenitih ljudi koji isto misle kao i mi u BiH.


Sta cete veci primjer od zadnjih desavanja tamo....

Sve sto se desava u Srbiji moze se kobno odraziti i na nas u BiH, zato pratite ako imate vremena i interosavanja (ja sam odlicne clanke nasla tamo i njjihove komentare, poslije kojih sam ubijedjena da srpski narod (kao ni jedan narod generalno) ne moze biti u CIJELOSTI genocidan! Dakle, prosecite se netom do:

http://www.b92.net
....

http://www.pescanik.net
....

http://www.e-novine.com

...
---
...

[vee-jay]

Ima li neko da nam kaze gdje nam je forumasica "pesak" iz Srbije koja je otvorila ovu temu?
...

otjerao je pici sa svojim slikama

ma doci ce nama @pesak kad tad

[zlatiborka]

Ima li neko da nam kaze gdje nam je forumasica "pesak" iz Srbije koja je otvorila ovu temu?
...

otjerao je pici sa svojim slikama

ma doci ce nama @pesak kad tad

Daj Boze da si u pravu,

ja se instiktivno bojim da joj se desilo nesto zlo, gdje je, zasto je nema tako dugo vremena, a bila je i ostala zena moralna i pravedna (sto ce priznati i oni koji su je banovali).