Danasnji "feminizam"

[Aoida]

tajna zajednickog zivota je da budes subservient zena iz pretproslog stoljeca kojoj je muskarceva komocija bit zivota. jah, kako da ne.

nekad se fakat zabezeknem kad tako vidim nesto, nisam okruzena muskarcima i, opcenito, bicima takvog sklopa, tacno mi dodju kao “they still make you??”

Ne znam šta da kažem. Ali poređenja perioda kada su žene bile takve i danas u odnosu na broj razvoda i broj potomaka govori da se možda tu nešto krije.

Da krije se....razlika, i to u tome sto zena danas imaju vise prava nego sto su ih imale prije.

[hadzinicasa]

Da imamo ikakog morala držali bismo se teme a ne raspravljali o laganju, moralu i sl. A vidi nas. Đe smo mi a đe je Japan.

a Japanci dolazili poslije Drugog svjetskog rata kod nas da gledaju kako se polaze pruga i Koje vozove imamo....

eh....

[Aoida]

Ciljano slagati?

zar postoji slucajno laganje?

Pa na tome i radimo, na objašnjenju pojma "modifikacije istine", mene je to zainteresovalo (žena će, da bi održala vezu tako što neće povrijediti ego partnera, modificirati istinu o broju muškaraca s kojima je imala odnos). Razumijem i podržavam onu "sve što govorimo mora biti istina, ali ne moramo kazati svu istinu". Ali bilo kakvo izvrtanje istine, ako to podrazumijeva ta "modifikacija", odbacujem, i to ne "čak i kada se radi o malom djetetu" (šta znaju djeca), nego baš tada ili najviše tada, biću koje beskrajno vjeruje svojoj majci ili ocu.
Čovjek, koji je za mene moralni uzor, vidio je ženu kako doziva dijete da dođe kuću govoreći mu:"Hodi da ti nešto dadnem!", ali se dijete zaigralo i nije htjelo kući. Pitao ju je:"Da ti je došlo, šta bi mu dala?". "Hurmu", rekla je. "Dobro je onda, jer da si ga time samo namamila u kuću a ne bi mu dala što si rekla, to bi ti bilo upisano kao laž."
A opet, prihvatit ću laž u tri slučaja: da se sačuva mir između bračnih partnera (dakle dvoje koje su već u braku pa neka "manja" laž bude sredstvo da se izbjegne veće zlo, a ne dvoje koji su eventualno pripremaju za brak pa da bi ga ostvarili lažu jedno drugome bilo šta), da bi se pomirili dvoje zavađenih prijatelja i da se prevari neprijatelj u ratu.
Ali ja svakako putujem drukčijom orbitom pa ovo moje javljanje nema nekog efekta, osim kontraefekta...

Ne znam za druge, ali ja ciljano laganje tumacim kao zlonamjerno i planski da se nekome ili necemu nanese steta i bol.

[madner]

I nakon svega, djecaci se igraju sa auticima.

[Hakiz]

Kako je histerija dobila naziv po starogrčkoj riječi histeros koja znači materica, to muškarci ne mogu biti histerični. Ali, to smo već apsolvirali.

Jesmo li?
Da li to tvrdis da muskarac ne moze biti histerican jer nema maternicu i samim time zene polazu eksluzivno pravo na histeriju?

Poenta je u pitanju čemu potreba žene da se povinuje ili društvenim normama ili da laže partnera ako je samosvjesna itd. Valjda takva žena ima snage da se nosi sa tim stvarima. Ili će biti da nema, pa kada dođe vrijeme, zaboravi i feminizam i sve ostalo, valja živjeti u mahali i naći muža. A to znači da pored svih feminizama i borbi, na kraju balade sve dođe na svoje. Opet žena, sama od sebe, preuzme tradicionalno žensku ulogu a muškarac mušku.

Drugim riječima, džaba si prala veš.

Ne mogu se oteti dojmu da generalizujes.
Ako se vodim tvojim primjerom onda isto tako mozemo reci da se muskarci povinuju drustvenim normama u pogledu kako "pravi" muskarac treba da se ponasa. Pa ce...npr...umjesto na balet otici na obligatornu utakmicu lokalnog tima i ko smuk napit se.
Valjda jak muskarac ima snage da se nosi sa izrugivanjem koje mu slijedi. Ili ce biti da nema, pa kad dodje vrijeme ode sa "jaranima" jer valja zivjeti u mahali.

Ali, muškarci odvajkada tako žive i nemaju ni potrebu ni želju da se mijenjaju. Pa ako je pravilo mahale da odem sa lokalnom radodajkom da bih bio prihvaćen kao pravi muškarac, ta obligatorna radnja će biti pozdravljena od muškaraca, a od žena (osim moje) biti tolerisama ako ne i potajno pozdravljena. Ali žene traže promjene, ne muškarci. Međutim, ako žena pokuša da se promijeni pa sa jarincama ode sa lokalnim radodajcem, biće malo više frke.

Mi ne razmišljajući koristimo izraze moja žena, moj muž, moja djevojka, moj momak itd. Ne koristimo izraze žena sa kojim sam u braku, muškarac s kojim sam u vezi itd. Mi ne razmišljajući koristimo izraze koji o našem partneru govore kao o nečemu šta posjedujemo. Kada se na taj osjećaj posjedovanja doda da muškarci ne podnose pomisao da moraju svoje resurse trošiti na gene koji nisu njihovi, svaku radnju žene koja bi eventualno mogla dovesti do potomka koji nije potomak muškarca s kojim je ta žena u braku, muškarac koji je sa njom neće tolerisati. To je ostatak ponašanja još kada smo bili primitivni ljudi, ma ni ljudi još, malo bilo hrane i svega ostaloga i trošenje resursa za produžavanje loze, prenošenje gena koji nisu moji umanjivali su šansu da se moji geni prenesu dalje. A prenos gena na sljedeću generaciju je jedini način da budem besmrtan. Zato muškarci ne vole žene koje već imaju djecu sa drugim muškarcima. To je biološki nagon.

Dakle, gore rečeno je jedan od razloga zašto muškarci ne tolerišu žensku slobodu a tolerišu mučku. A kako su muškarci uspjeli da nametnu patrijarhat kao standard, i žene su pale pod taj uticaj. Pa smo dobili društvena pravila i shvatanja šta je ne samo pristojno ponašanje muškarca i žene, nego i šta se može tolerisati kada nije pristojno.

A onda, uz časne izuzetke, prije ili poslije većina nas postanemo potvrda sterotipa. Uklopimo se u društvene granice jer ili nama samima bude lakše, ili lakše bude našoj djeci (možemo mi podnijeti osudu okoline ignorisanje, podsmijeh, ali mogu li naša djeca podnijeti maltretiranje jer smo mi "mimo svijet") itd.

Tako da sve ove priče o slobodi, ličnom izboru itd u većini slučajeva prije ili poslije padnu u vodu. Postanemo konformisti i "dođemo tobe".

[Hakiz]

tajna zajednickog zivota je da budes subservient zena iz pretproslog stoljeca kojoj je muskarceva komocija bit zivota. jah, kako da ne.

nekad se fakat zabezeknem kad tako vidim nesto, nisam okruzena muskarcima i, opcenito, bicima takvog sklopa, tacno mi dodju kao “they still make you??”

Ne znam šta da kažem. Ali poređenja perioda kada su žene bile takve i danas u odnosu na broj razvoda i broj potomaka govori da se možda tu nešto krije.

Da krije se....razlika, i to u tome sto zena danas imaju vise prava nego sto su ih imale prije.

Upravo to i govorim. Žene imaju više prava. Rezultat toga je da ima više razvoda, manje djece, gori odnos radnika i penzionera itd.

Super je što žena ima više prava. Kada bude broj pezionera dva puta veći od broja radnika jer je žena umjesto da sjedi kući i rađa radnike koji će te penzije omogućavati ganjala karijeru, pa ni ona ne bude imala penziju (prazan penzioni fond, više penzionera koji prazne fond od radnika koji ga pune), tada će joj biti kasno.

[Aoida]

Mišljenja sam da je nužno imati otvoren i iskren odnos sa osobom za koju se odlučiš da ti bude životni partner, iz prostog razloga što je najzdraviji temelj budućeg odnosa - barem jedan od temelja- znati što je taj partner bio prije nego što je sreo tebe, a to uključuje i taj broj partnera.
Čemu modifikovanje istine?
Ako izabranik/ca nije u stanju podnijeti i prihvatiti ono što si bio/la (ergo - ono što te je oblikovalo da budeš osoba sadašnja koju je sreo/la), to će vrlo vjerovatno biti pogrešna osoba za tebe u konačnici.

Zbog ovoga se ne slažem da muškarac pita zbog nesigurnosti, zbog ega. Barem ne svaki. To je puka generalizacija.
Muškarčev ego najosjetljivija stvar na planeti? heh

Apsolutno podrzavam i insistiram na iskrenom i otvorenom odnosu sa osobom koja mi je partner, ali i sa rodbinom i prijateljima.
No zivot nije iskljucivo crn ili bijel. Nije ni siv vec dolazi u milion razlicitih nijansi.
Pa shodno tome svi mi modificiramo istinu. Kao sto Bloo rece, nekad svjesno, nekad nesvjesno.
Zasto bi neko modificirao broj partnera....prije svega iz straha da bude odbijen.
Divno je kada si ubjedjen da pored sebe imas osobu koja te apsolutno prihvata takvim kakav jesi: da ne postoji skoro pa nista sto ti ta osoba nece moci oprostiti.
Realnost za vecinu ljudi izgleda drugacije. I u konacnici jeste tako da, ako druga strana ne moze neke stvari da prihvati i svari, ta osoba nije za tebe, Isto kao sto ti nisi za tu osobu.
No gdje i kada se odnosu pitamo, odnosno vagamo....na koliko kompromisa smo voljni pristati?
Koje kvalitete ima partner koje nadjacavaju mane?
Ili vidimo iskljucivo mane, zanemarujuci kvalitete i idemo logikom, ne treba mi, ima neko bolji?

Zivimo u vremenu gdje nam je skoro pa sve servirano i gotovo. Instant za sve i svakoga.
Vecina, kada upozna nekoga ocekuje da je sve savrseno i da pase. Pa pri prvim naznakama da nije sve bajno i krasno, hvatamo se noge.
Zaboravljamo da svaki odnos (porodicni, romanticni, poslovni itd) iziskuje rad i zrtvovanje, kompromise.

[Bloo]

Kompromise do odredene granice. Ne moze citav odnos (prijateljski, bracni, ljubavni) biti zasnovan na kompromisima.

[Velkoski]

Kako neće biti više razvoda... Zamisli da si u braku s ovim tersovima, garantovana svađa svaki dan, a već treći sebi jebeš sve što si je ikad oženio

[Bloo]

Kako neće biti više razvoda... Zamisli da si u braku s ovim tersovima, garantovana svađa svaki dan, a već treći sebi jebeš sve što si je ikad oženio

Uvijek moze.gore.

[Velkoski]

Kako neće biti više razvoda... Zamisli da si u braku s ovim tersovima, garantovana svađa svaki dan, a već treći sebi jebeš sve što si je ikad oženio

Uvijek moze.gore.

Može, znam... Zato sam ja anti-brak, anti-djeca, a k'o da gledam na kraju ću pojest' sva nasrana govna

mada

[Aoida]

Kompromise do odredene granice. Ne moze citav odnos (prijateljski, bracni, ljubavni) biti zasnovan na kompromisima.

Gdje je granica?
Kad ja cinim vise kompromisa od tebe u nasem odnosu?
To vise nisu kompromisi. To je iskoristavanje na ustrp mene.

[Bloo]

Kompromise do odredene granice. Ne moze citav odnos (prijateljski, bracni, ljubavni) biti zasnovan na kompromisima.

Gdje je granica?
Kad ja cinim vise kompromisa od tebe u nasem odnosu?
To vise nisu kompromisi. To je iskoristavanje na ustrp mene.

Zamislimo da obje strane čine isti broj kompromisa i da od početka veza funkcioniše (bilo kakva veza) samo na kompromisima. Da li su ti ljudi stvarno jedno za drugo?
Da, iskorištavanje je ako jedna strana radi nesrazmjerno puno kompromisa.

[MaD_ProfessoR]

Kompromise do odredene granice. Ne moze citav odnos (prijateljski, bracni, ljubavni) biti zasnovan na kompromisima.

Gdje je granica?
Kad ja cinim vise kompromisa od tebe u nasem odnosu?
To vise nisu kompromisi. To je iskoristavanje na ustrp mene.

Granice bi se trebale određivati upravo na samome početku uspostavljanja odnosa, već spomenutom otvorenošću i istinitim kazivanjem o sebi, svojim osobinama, potrebama, htijenjima, interesovanjima, pa i prošlosti, bez potrebe da se suprotna strana impresionira i zadovolji njihova mašta. Tako se, barem teoretski, smanjuje potreba za kasnijim kompromisima.

[omar little]

Kako neće biti više razvoda... Zamisli da si u braku s ovim tersovima, garantovana svađa svaki dan, a već treći sebi jebeš sve što si je ikad oženio

definiraj "ovi tersovi"

[hadzinicasa]

zasto bi iko ikoga pitao broj prethodnih partnera? ikada?

[Aoida]

Ali, muškarci odvajkada tako žive i nemaju ni potrebu ni želju da se mijenjaju. Pa ako je pravilo mahale da odem sa lokalnom radodajkom da bih bio prihvaćen kao pravi muškarac, ta obligatorna radnja će biti pozdravljena od muškaraca, a od žena (osim moje) biti tolerisama ako ne i potajno pozdravljena. Ali žene traže promjene, ne muškarci. Međutim, ako žena pokuša da se promijeni pa sa jarincama ode sa lokalnim radodajcem, biće malo više frke.

Naravno da nemaju zelju da se mijenja, jer je sve njima podredjeno.
Niko im ne remeti niti osporava slobode koje od odvajkada imaju.
I naravno da zene traze promjenu. I ti bi je trazio da si ogranicen na nacin kojim su ogranicene zene.

Mi ne razmišljajući koristimo izraze moja žena, moj muž, moja djevojka, moj momak itd. Ne koristimo izraze žena sa kojim sam u braku, muškarac s kojim sam u vezi itd. Mi ne razmišljajući koristimo izraze koji o našem partneru govore kao o nečemu šta posjedujemo.

Ovo je do tvoje licne percepcije.
Kada kazem moj momak, moj muz ne govorim o necemu sto posjedujem, vec o nekome sa kime nesto dijelim.

Kada se na taj osjećaj posjedovanja doda da muškarci ne podnose pomisao da moraju svoje resurse trošiti na gene koji nisu njihovi, svaku radnju žene koja bi eventualno mogla dovesti do potomka koji nije potomak muškarca s kojim je ta žena u braku, muškarac koji je sa njom neće tolerisati. To je ostatak ponašanja još kada smo bili primitivni ljudi, ma ni ljudi još, malo bilo hrane i svega ostaloga i trošenje resursa za produžavanje loze, prenošenje gena koji nisu moji umanjivali su šansu da se moji geni prenesu dalje. A prenos gena na sljedeću generaciju je jedini način da budem besmrtan. Zato muškarci ne vole žene koje već imaju djecu sa drugim muškarcima. To je biološki nagon.

Ako se ne varam...taj period o kojem govoris kada smo bili primitivni ljudi, ma ni ljudi jos....sve sto je pleme imalo, svi resursi su se dijelili medjusobno. Kada se islo u lov...islo se u lov za cijelo pleme.
A to sto muskarac nece da placa za tudje dijete....sudovi su puni predmeta gdje muskarci nece da placaju ni za svoje dijete, a kamoli za tudje.
To cak nema ni veze sa djetetom, vec sa zenom.

Dakle, gore rečeno je jedan od razloga zašto muškarci ne tolerišu žensku slobodu a tolerišu mučku.

Tolerisat zensku slobodu znaci prihvatit ustupak na ustrp svoje "muske slobode". (Ovo je muska logika) Ko normalan ustupa svoj komoditet zarad komoditeta nekog drugog.

A onda, uz časne izuzetke, prije ili poslije većina nas postanemo potvrda sterotipa. Uklopimo se u društvene granice jer ili nama samima bude lakše, ili lakše bude našoj djeci (možemo mi podnijeti osudu okoline ignorisanje, podsmijeh, ali mogu li naša djeca podnijeti maltretiranje jer smo mi "mimo svijet") itd.

Tako da sve ove priče o slobodi, ličnom izboru itd u većini slučajeva prije ili poslije padnu u vodu. Postanemo konformisti i "dođemo tobe".

Stereotipi nisu pozitivna stvar i treba uciniti sve moguce da se eliminisu.

[Aoida]

Zamislimo da obje strane čine isti broj kompromisa i da od početka veza funkcioniše (bilo kakva veza) samo na kompromisima. Da li su ti ljudi stvarno jedno za drugo?

Slazu se.
Ili pak ne?

Idemo na veceru...tebi se jede pita, meni riba.
Ok danas cemo, pitu, sutra cemo ribu.

Tebi se gleda novi Star Trek, meni se gleda Conjuring.
Ok....danas Conjuring, sutra Star Trek.

Ostala je samo jedna sampita...dijelimo je na pola.

Jesmo li zaista nesretni? Svako dobiva sta zeli. Tebi nije nista uskraceno, meni nije nista uskraceno.

[Hakiz]

Ovo je do tvoje licne percepcije.
Kada kazem moj momak, moj muz ne govorim o necemu sto posjedujem, vec o nekome sa kime nesto dijelim.

Da, naravno, gdje bi to...

[Velkoski]

Kako neće biti više razvoda... Zamisli da si u braku s ovim tersovima, garantovana svađa svaki dan, a već treći sebi jebeš sve što si je ikad oženio

definiraj "ovi tersovi"

ne smijem

zasto bi iko ikoga pitao broj prethodnih partnera? ikada?

pitati je glupo, al' je zato itekako pametno istražiti sve

historia est magistra vitae

[belfy]

zasto bi iko ikoga pitao broj prethodnih partnera? ikada?

pa zbog seksa.

[Bloo]

Zamislimo da obje strane čine isti broj kompromisa i da od početka veza funkcioniše (bilo kakva veza) samo na kompromisima. Da li su ti ljudi stvarno jedno za drugo?

Slazu se.
Ili pak ne?

Idemo na veceru...tebi se jede pita, meni riba.
Ok danas cemo, pitu, sutra cemo ribu.

Tebi se gleda novi Star Trek, meni se gleda Conjuring.
Ok....danas Conjuring, sutra Star Trek.

Ostala je samo jedna sampita...dijelimo je na pola.

Jesmo li zaista nesretni? Svako dobiva sta zeli. Tebi nije nista uskraceno, meni nije nista uskraceno.

Ad nauseam.
Daj barem jednu stvar u kojoj ce uzivati zajedno (osim sampite). Inace ako je SVE kompromis, sta nas povezuje?

[Velkoski]

dobar keks


i dijete

[Aoida]

Granice bi se trebale određivati upravo na samome početku uspostavljanja odnosa, već spomenutom otvorenošću i istinitim kazivanjem o sebi, svojim osobinama, potrebama, htijenjima, interesovanjima, pa i prošlosti, bez potrebe da se suprotna strana impresionira i zadovolji njihova mašta. Tako se, barem teoretski, smanjuje potreba za kasnijim kompromisima.

Nisi nikada imao potrebu da impresioniras partnericu?
Primjera radi....nisi nikada napravio neko jelo koje ona voli?
Nisi nikada imao potrebu da zadovoljis njenu mastu?
Ovo ako prenesemo u seksualni aspekt odnosa, navodi ka pretpostavci da jedna strana ostaje uskracena u pogledu svojih mastanja.

Kompromis nije nuzno nesto lose.
Naravno ima stvari preko kojih niko nikad nece proci. Ali kada nam je stalo do nekoga, ustupci/kompromisi se automatski prave. I sve je ok dok se odrzava balans u tim ustupcima. Jednom kada vise nema balansa, odnos se kvari.

[belfy]

Ad nauseam.
Daj barem jednu stvar u kojoj ce uzivati zajedno (osim sampite). Inace ako je SVE kompromis, sta nas povezuje?

pa ako oboje stalno prave kompromise ocigledno je da ih povezuje to sto stalno prave kompromise. pa jel'?