Snajperisti u Sarajevu..

[Dozer]

Nemam ti pojma o tom liku...
Zaboravio sam napomenuti da se ova slika tice perioda Juni - Sep '92
Usput, kad si vec tako dobro vidio tog lika, kako je onda uspio odraditi sve sto je odradio
Tesko si me razocarao sad

[Repetitor]

Unijet cu vam ja dosta nasih pozicija na liniji u Aerodromskom naselju. Jos kad bi mi @Troka pomogao bilo bi super Ovo "pomogao" mislim na neke pravce ako je eventualno cuo,ili upoznat sa mjestima gdje su imali najvise gubitaka ili bili najvise ugrozeni.
Ako je potrebno,mogu i navesti neke 100% potvrdjene pogotke.Sad ne znam jel to bas ok,ili pametno...

I kad Troka vec spomenu Mocevica kucu,dosta smo ja i Mile hljeba zajedno pojeli
Dobar je momak bio,ne znam ni dan danas sta je sa njim,da li je prezivio rat,ili se ispalio negdje...

[trocadero]

Ajde pokusat cu pa da vidimo ...
Najvise zbog pozitivnih naznaka u nacinu tvog pisanja tokom zadnjeg vremena. Nadam se da cemo "trzavice" koje smo ja i ti nekada imali tokom diskusija ostaviti iza sebe. Rat je bio i normalno je da su zbog toga emocije uzavrele pa te ne bih ni krivio zbog toga.Nisam ni ja imun na to i zao mi je ako sam nekad u afektu nesto rekao i nekom izjavom tebe ili nekog drugog nenamjerno povrjedio.

Nije mi poznat taj Mile Mocevic a i ta kuca na kojoj je bila osmatracnica je od skroz druge porodice!

[Ramzess Veliki]

@Ramzess Veliki , molim te da u smislu ozbiljnosti i objektivnosti koriguješ svoj pristup temi. Hvala.

[Nekako s proljeća]

Pogled na ''barikadu'' sa Dobrinje 5. Ulaz i izlaz cestom u Dobrinju, sa lijeve strane su Nedzarići i Aerodromsko naselje , sa desne Olimpijsko naselje i brdo Mojmilo.Pravo u dubinu je Vojničko polje. Svo vrijeme sukoba, ova dionica ceste na slici je bila meta.

[Nekako s proljeća]

Evo, D1 i D4, ono sto ja znam. Nadam se da ce pomoci. Za donji dio, Aerodromsko i C5, to bas i ne znam jer tu nisam bio osim u onim spominjanim akcijama, pa da ne lupetam.
Desni klik i View image za pregled u punoj rezoluciji (3200x2064)

[Repetitor]

Ajde pokusat cu pa da vidimo ...
Najvise zbog pozitivnih naznaka u nacinu tvog pisanja tokom zadnjeg vremena. Nadam se da cemo "trzavice" koje smo ja i ti nekada imali tokom diskusija ostaviti iza sebe. Rat je bio i normalno je da su zbog toga emocije uzavrele pa te ne bih ni krivio zbog toga.Nisam ni ja imun na to i zao mi je ako sam nekad u afektu nesto rekao i nekom izjavom tebe ili nekog drugog nenamjerno povrjedio.

Nije mi poznat taj Mile Mocevic a i ta kuca na kojoj je bila osmatracnica je od skroz druge porodice!

Nije ni bitno. Kuline,Mocevici i ostali,vise sam pozaboravljao prezimena. Uglavnom slozili smo se oko kuce i oko osmatracnice. Ono sto je na neki nacin dosta,dosta zbunjujuce,jeste cinjenica da pojedinci koji su imali komandne odgovornosti u u Dobrinjskoj brigadi,nikada nisu nista poduzeli po tom pitanju da sakriju aktivnosti koje su se desavale u Bulevaru(Dobrinja 2)a opet s druge strane vasi nisu nista poduzimali da urade,i ako su vidjeli ama bukvalno sve aktivnosti koje su se desavale u Dobrinji(osim ako izuzmemo pokusaj masakra smjene koja se vracala sa Igmana.Ovi nasi u po dana zalegli sirom bulevara,odmaraju,suncaju se.A ovi ih vide ko na dlanu.Par minobacackih granata ali za samo cudo niko nije ni okrznut). Jedino sam ja pokusavao da upucam optiku par puta na onu subu

[trocadero]

Pa da, i meni se tu nije nesto uklapalo.
Oni koji su bili na toj kuci i gledali sa nje su pricali jbt. pa oni hodaju slobodno ko na korzou a niko nista.
Vidi se i na spotu "Vojnik srece" koji se tu snimao kako lagodno setaju.Vidio sam i neke slike Kerima L. i ostalih na forumu kako tuda hodaju ko svi sretni.
Jadi ga ne znali, mozda odgovor lezi u onome ko je bio vlasnik te kuce!!!

[Repetitor]

Kao npr. ovaj paradoks

[Repetitor]

Idemo dalje,evo jedne od mapa.prostor obuhvata od aerodroma pa do nekadasnje caffe Madera.



Zelena boja,pravac nasih djelovanja. Crvena boja pravac njihovih djelovanja.
Plava linija prikazuje liniju razdvajanja.
Mi smo imali 2 prilazna puta iz C5 ,ovom dijelu linije.Oznaceno je ljubicastom bojom i oznakom A i B.
A prelaz je ovaj:

Ovaj prelaz je bio direktno ugrozen sa polozaja A crveno.

Prvih dana nakon sto je ovaj dio naselja vracen pod nasu kontrolu,imali smo jednu barikadu,ili opasan prelaz kojim smo morali proci ako smo htjeli doci prednjem dijelu linije,ili konkretno u zgradu slasticarne Tiffany.Taj dio sam oznacio ljubicastom bojom i oznakom C.Tu je prvih dana nakon povratka/uspostave linija,poginuo jedan nas borac.Pogodjen je iz polozaja koji je oznacen sa B crveno.Rafal iz mitraljeza.Radi se o ovome mjestu:

Odmah u blizini sam oznacio jednu rutu sa ljubicasto D. Iako smo tu kasnije imali iskopane transeje za bezbjedan prilaz,kada je kisa ili snijeg,raja je izbjegavala da koristi iste.Tu (94te)gine jedan jako dobar covjek,komsija i borac,od snajperskog djelovanja sa pozicije C crveno,nakon sto nije htio da koristi transej.
Eh dalje,zeleno 1. To je pozicija djelovanja naseg snajperskog tima ka poziciji koja je oznacena kao zelena zvjezdica.Izmedju njihovih polozaja A i B,odnosno izmedju ove dvije kuce nalazilo se nekih 10-15 metara prostora koji su morali preci da bi dosli na polozaj A.To je ova kuca koje je slikana iz pravca aerodroma,znaci haman sa strane/iza ledja.

Mjesto oznaceno strelicom ka zemlji je taj brisani prostor koji su morali preci,a mjesto oznaceno zvjezdicom,je njihovo snajpersko gnijezdo crveno A,u potkrovlju,sakriveno iza par zidova.
Znam za sigurno 4 potvrdjena pogotka na liniji dejstva zeleno 1,jedan od tih je bio neki lik sa rucnim bacacem koji je kao sav sretan bio izasao da nas direktno gadja.Da li je bio lud,pijan,drogiran,zaista ne znam,ali je ostao tu na ogradi(oko kuce je bila zelena ograda)par dana.SMB uniforma,zuta kosa isti slovenac iz filmova. @Troka ovo ti je znaci ona kuca u blizini stana M.Topolovac i onoga sto ti rece da se zamalo pa popucase zbog njegovog golfa. Ne znam imas li ti kakvih mozda vise info o ovom objektu,bunkeru itd.
Zeleno 5,odmah do zeleno 1,povremeno koristeno mjesto odakle se dejstvovalo po dubini naselja.Pogotovo u prvim danima nakon sto je ovaj dio vracen pod kontrolu.
Zeleno 3 i 4,koristeno nakon samog pada naselja,a kasnije povremeno.Dobar pregled u dubinu naselja,dok nisu napravljene barikade i iskopani transeji na njihovoj strani.Pred kraj rata nikako nije koristeno.
Zeleno 7.Ova kuca od zute fasadne cigle.


Mjesto prepuno kontraverzi.Nakon povrata dijela naselja pod nasu kontrolu,lik sa njihove strane gadja ovu kucu RB-om.Tada jos uvjek nije bila utvrdjena i trojica koja su bila na strazi,bivaju povredjena.Moj veoma dobar prijatelj,kasnije je poginuo,biva ranjen u stomak/ledja. Sjedio u fotelji i tako ga stiglo.Tokom par mjeseci 95te godine,cesto po noci se desavalo da nekim trikovima bude prebacena rucna bomba od njih ka nama.Pokusano je stati u kraj tom Bosko Buhi,ali neuspjesno.Pricale su se neke price da se kao i stalo,ali mislim da ne odgovara ta prica istini.
S druge strane nas snajper je dejstvovao po puskarnicama preko puta.Znam licno za 2 potvrdjena pogotka(jedan na balkonu,drugi u parku izmedju zgrada).Piche (to je nadimak jednog lika) je iznosio neke informacije o broju ranjenih/poginulih od naseg djelovanja,ali ne znam koliko je to relevantno. Trokadero je jednom cini mi se to demantovao,tako da,ostavit cemo njemu da komentarise da li je to istina ili ne. Takodje info koji sam bio dobio je ,da je nekad 94vrte bio planiran napad/upad bas na ovaj nas polozaj ,od suprotne strane,a upravo zbog tih gubitaka ili dejstva koje se izvodilo.Odustali su,zbog navodno procjene da je veliki rizik i pitanje sta dalje.
Zeleno broj 2. Mjesto odakle smo lovili i direktno ugrozavali njihovo mjesto crveno A. Dejstvovali smo snajperima i PKTom. Tako da 95te skoro pa se nije ni oglasavao sa pozicije A crveno.
Zeleno 6. Mjesto spominjano dosta puta,od strane mene i Dozera.Pregled cijelom duzinom nekadasnje ulice Ernesta Telmana.Sa ovoga mjesta desavalo se mnogo toga. I onda dolazimo do nekih stvari gdje se ja i Trokadero sporimo...ja kazem jedno,on tvrdi drugo...Dozer pomalo trece

Nastavit cu dalje ako Bog da,dosta za jutros.Ako ima kakvih nejasnoca,pitajte

[trocadero]

Kao npr. ovaj paradoks

Da nije tad mozda bilo neko od mnogobrojnih primirja ili zabrana kalibra veceg od 12.7?
Pa udaljenost odatle do one kuce je oko nekih 300 metara ako ne grjesim.Sitnica za PKT sa optikom. Trebalo je odoliti tom iskusenju pa ne dejstvovati .Mislim da bi @ Pasa da je situacija bila obrnuta prvo posamarao svoje koji bi mu govorili nemoj,zalegao za PM 72 i samo mijenjao okvirove.

A pazi ovo,

Neki ce prepoznati svog sefa koji se "proslavio" spisateljskim radom!

Ne znam sta bih ti dodao za drugi post sa kartama vecinom su to zgrade blize aerodomu u koje ja nisam bas ni zalazio, vjerujem da je bilo tako kao sto si napisao i nacrtao. U Ernesta Telmana smo imali najvecih gubitaka u prvih godinu i po rata zbog izlozenosti dok se nisu sjetili da probiju ulaze kroz njih.
Sta se tu nismo slozili, jel oko one 4 zene koje sam naveo da su tu poginule od snajpera koji je djelovao sa pozicija 4 i 6?
O onom narkomanu ne bih ni govorio.Baksuz, cak je stigao raniti i svog komandira.

[Repetitor]

@Sarajmen
Ako mislimo na iste ubijene,na nasoj strani,onda treba biti posten i reci da li jesu ili nisu bili civili,posto se ubijeni vode na spisku vojnih lica koja su poginula "u borbi" odnosno kao pripadnici tadasnje 1 Dobrinjske,kasnije 5 motorizovane brigade.
Znaci ponavljam,licno sam neke poznavao i sam ne znam kako da ti odgovorim.Da li su bili civili ili ne. Uglavnom radilo se o ljudima koji su imali kuce na tom dijelu ratista i koji su nakon svih tih borbi,pokusali da izvlace neke svoje stvari ili vrijednosti koje su smatrali da mogu sacuvati.Ako imas spisak volio bih da postavis pa da dam neki svoj komentar jer iz ove perspektive ne znam tacne datume pogibije.Znam samo da je smrtni slucaj jedne osobe koja je u tom periodu poginula od snajperskog djelovanja,obavijena velom tajne.Cak stavise ja licno sam ubjedjen da nije stradala od srpskog snajpera,vec naprotiv.

@Troka ne znam za pogibiju tih zena,ali ne sumnjam da se nije desila. Bilo je masa civila dole i bilo je onih koji su koristili situaciju i pucali na iste.
Objasnjavao sam jednom situaciju sa onim cicom i njegovim kozama.Na pamet mi nije bilo palo da povucem okidac.
Ono oko cega se nismo slozili bili,jeste jedan dogadjaj(pod uslovom ako si upoznat sa istim,ako ne,nikom nista) na barikadi kod Dino tapetare(druga zgrada iza Vukasa). Da li si cuo mozda da je bilo nekih gubitaka tu od dejstva nekog drugog oruzja,ne snajpera? Bila je zima.
One neke akcije sto spominjasmo,pa ti rece da nam se pricinjavalo tih 12 nekih vasih koji su dosli na ispomoc (18.12.1992). Znao sam za dvojicu vasih poginulih u toj akciji.Medjutim na slavic forumu,nadjoh vise njih koji su taj dan izgubili zivot u naselju. Neka info?

Pice je dobar,momak. Prava raja
Poznajes li ikoga jos sa slike?

[Dozer]

Zeleno 6. Mjesto spominjano dosta puta,od strane mene i Dozera.Pregled cijelom duzinom nekadasnje ulice Ernesta Telmana.Sa ovoga mjesta desavalo se mnogo toga. I onda dolazimo do nekih stvari gdje se ja i Trokadero sporimo...ja kazem jedno,on tvrdi drugo...Dozer pomalo trece

Nemoj ti meni nista "Dozer nesto trece"
Mislim da sam vec na temi o Dobrinji dao detaljnu skicu vatre iz one akcije u Aerodromskom, o kojoj se pricalo. Datume ja cesto fulam, pa na to ne obracajte previse paznje. Samo me ispravite, i to je to. Previse se tada stvari desavalo u kratkom roku, previse rokanja, linija, trke, frke, pa jednostavno vise ne znam koji dan sam bio gdje, pa cak i koji mjesec... Jbg
Ali, zato se svih drugih detalja sjecam vrlo dobro. Podrazumijevano, onih kojima sam pristustvovao. Ono gdje nisam bio, i pod uslovom da mi to nije pricao neko u koga bas imam povjerenja, o tome onda bas i ne volim diskutovati jer ne volim rekla-kazala varijante.

@Troka (ili bilo ko), moze li se igdje naci snimak SRNA-e iz, cini mi se jula '92, s pocetka mjeseca...? Tada su priznati veliki gubici u "teskim borbama za oslobodjenje Dobrinje". Koliko se sjecam, spomenuta je i cifa od 70 i nesto mrtvih i ranjenih. Takodjer je tada prikazivana i nekakva krava koju su "pogodili muslimanski fundamentalisti" (ova formulacija mi je ostala u sjecaju jer je bila pravo sega ).
Pokusavao sam to da nadjem na YT...ali nema...

[Ramzess Veliki]

Fino to ide za sada, nadopunjuju se ili opovrgavaju mišljenja i to je meni u dure. Uslovno rečeno, za sada imamo mapirane pravce snajperskog i antisnajperskog djelovanja sa pozicija koje su zapravo sa jednog kraja na drugi kraj Dobrinje. @Ramzes V., volio bih pročitati je li po tebi u dure ovo mapiranje koje je uradio @Repetitor, i molim te za konkretan odgovor ili eventualnu korekciju.

Poprilično OK što se tiče nekih stalnih linija pokrivanja.
Nedostaju lažnjaci, lažna mjesta koja su korištena za navlačenje vatre.
Najžešći međusnajperski sukobi odigrali su se nakon pada Aerodromskog naselja na toj zoni.
Tada nije bilo uređenih snajperskih gnijezda, igralo se otvorenih karata, pucalo direktno sa prozora na maloj daljini, zavjese se potezale konopom, polirali se poslužavnici, oblačile lutke i često te samo slučajno saginjanje spasilo od pogotka u čelo. Brzopletost i nepažnja se kažnjavala istog momenta. Koristila se sjena u kraju sobe a često se riskiralo previše, oslanjajući se na logiku da sa druge strane niko neće pretpostaviti da možeš biti toliko lud da se toliko izložiš.

[Dozer]

Ja mogu unijeti ono sto se ticalo onih dejstava tokom one nase akcije, ali to je ono sto znam samo za tada. Ne znam koliko je relevantno za cijelo vrijeme....
Sad cu to.

[Repetitor]

Pa ja sam vec unio ono sto se ticalo one akcije sa Dozerom a imao bih jos i jedan dodatak ali to cu u drugoj mapi. Ta crvena kuca takodje dolazi u drugoj mapi.Sarajmen ti si pogrijesio.Kuca je bila blize A.naselju nego Nedzaricima.
Sto se tice onih poginulih koje si spominjao,bili su u civilu,bez oruzja. Ako imas imena daj,ako ne,ne znam jel potrebno da ja navodim ovde imena i mjesta pogibije?

[Ramzess Veliki]

O kojoj akciji u kojoj je bio Dozer se radi? Možda i ja ponešto znam iako sam uglavnom sve čuo u najboljem slučaju iz treće ruke?

[Ramzess Veliki]

@Repetitor, po nekom mom shvatanju je svaka žrtva snajpeskog djelovanja bila legitimna vojna meta ukoliko je U MOMENTU OTVARANJA VATRE NA NJU, bila uniformisana ili sa oružjem. Ukoliko nije bila uniformisana a naročito ako je bila bez oružja na sebi, za mene je to civilno lice i samim tim civilna žrtva. Apsolutno je nebitno područje na kojem se kao takvo nalazilo.

Hmm ... pitanje je šta kaže međunarodno ratno pravo ... Objekat koji predstavlja legitimni vojni cilj, strana u sukobu čija je to zona mora je osloboditi od nevojnog osoblja inače je sama odgovorna za kolateralnu štetu. Dok smo bili Teritorijalna odbrana nije mogao postojati vojni cilj, niti je postojao vojni objekat ili vojno lice, i svaka pa i naoružana žrtva je bila civilnom žrtvom sukoba. Kad je naše državno rukovodstvo pompezno i slavljenički proglasilo stvaranje Armije BiH, time je svaka šupa postala legitimni vojni cilj, a mi postali jedna od zaraćenih strana.
Zona vojnog cilja je definisana tim pravom, i predstavlja udaljenost od prve linije odbrane do u dubinu ... ne sjećam se sada koliko.

[Dozer]

Evo snajperskih pravaca djelovanja iz te akcije u Aerodromskog, za koje ja znam, naravno. Slika je iz 2002, sto je najpribliznije stvarnom stanju iz '92.

Zuta linija - linija razdvajanja. Crvena - nasi pravci pokrivanja. Crna - njihovi pravci pokrivanja.
Ako je kome nejasno zasto i crvene i crne linije negdje zavrsavaju u istim objektima, to je zato sto smo te objekte zauzeli, pa su bili pokrivani nasom vatrom dok se nisu zauzeli (sto je trajalo nekih 3-4 min), a onda su oni kasnije poklopili te iste objekte vatrom da istjeraju nase.
Za ovu poziciju u pozadini, gdje stoji "1 Sn.(?)", upitnik je tu jer se odatle javljao neko, ne znam ko i iz koje jedinice, mislim da je bio Deltin, do momenta kada je praga izasla gore lijevo, na vrhu crvene linije, i oplela po obe te zgrade u kojima je bila nasa snajperska podrska. Nakon toga se taj pod upitnikom nije vise javljao. Da li je bio pogodjen - ne znam. Znam da onaj iz prve zgrade nije bio ni ogreban, iako je puzao po podu da zbrise sa sprata koji je praga "pocistila". Koliko mi je poznato, vratio se gore, pa sacekao drugi izlazak prage, i onda uvalio nekoliko komada kroz subu izmedju ploca iza kojih je bio strijelac na pragi, a zatim je opleo i po vozacu, ali i po njenim gumama. Praga je stajala malo tu, a onda se polako rikvercom vratila iza kuce, i vise nije izlazila i pucala.
Mozda nam @Troka moze reci vise o tim likovima...

[Repetitor]

Sarajmen nije to ta kuca. Ova kuca koju si ti postavio je u blizini aerodroma.Kuca o kojoj je rijec,nalazi se ili nalazila se gdje je danasnji Fedex,u tom podrucju.
Troka jel ovo jedna kuca od Mladjinih sinova ili? Ne vidim bas dobro na slici

Jos jedna konstatacija,na ovo sto je Dozer naveo na zadnjoj mapi. To je sve ok,ali konkretno se ovdje radilo o pokrivanju svih puskarnica odakle je ko dejstvovao,bilo sa nase bilo sa njihove strane.Tako da onda smatram da pomalo gubi smisao,jer nije se radilo o klasicnim snajperskim gnijezdima nego o puskarnicama odakle se dejstvovalo kako je ko stigao...

[Ramzess Veliki]

Jedna od najvjerovatnijih pozicija snajperskog/antisnajperskog djelovanja u više pravaca iz dubine Nedzarića. Ne tvrdim, ali sam mišljenja da je zauzeta 8 a ne 6 juna 1992.

PAM 12,7 mm bio postavljen u hodniku na zadnjem spratu i derao po aveniji Dobrinje II, presjecajući komunikaciju i udarajući u ratnu gimnaziju.
Pozicija razbijena u neposrednom duelu cijev na cijev sa moćnijim protivnikom, 14,5 mm.

[delllboy79]

Evo jedan snimak iz vremena i pozicija o kojima pisete
Sa kog objekta je snimano ovo pretrčavanje na 4:58 ?

https://www.youtube.com/watch?v=NFtIbHkuPTc

[trocadero]

@Sarajmen


@Troka ne znam za pogibiju tih zena,ali ne sumnjam da se nije desila. Bilo je masa civila dole i bilo je onih koji su koristili situaciju i pucali na iste.
Objasnjavao sam jednom situaciju sa onim cicom i njegovim kozama.Na pamet mi nije bilo palo da povucem okidac.
Ono oko cega se nismo slozili bili,jeste jedan dogadjaj(pod uslovom ako si upoznat sa istim,ako ne,nikom nista) na barikadi kod Dino tapetare(druga zgrada iza Vukasa). Da li si cuo mozda da je bilo nekih gubitaka tu od dejstva nekog drugog oruzja,ne snajpera? Bila je zima.
One neke akcije sto spominjasmo,pa ti rece da nam se pricinjavalo tih 12 nekih vasih koji su dosli na ispomoc (18.12.1992). Znao sam za dvojicu vasih poginulih u toj akciji.Medjutim na slavic forumu,nadjoh vise njih koji su taj dan izgubili zivot u naselju. Neka info?

Pice je dobar,momak. Prava raja
Poznajes li ikoga jos sa slike?

Nije mi to poznato a i ne znam koja je to zgrada i tapetara. U to vrijeme sam bio na poduzem bolovanju. Mislim da si negdje pisao da ste neke nase nagrdili na pravljenju barikade ako je to to. Da ih je poginulo 12 to bih sigurno znao. Barikade su vecinom pravili radni vodovi u kojima je pored Srba bilo Bosnjaka i Hrvata.
Kako na slavic.forumu mozes znati da su poginuli u Aerodromskom kad tamo pise samo naziv opstine?

Da si ti ziv i zdrav Pice je pokojni vec desetak godina.
Ne vidi ti se slika.


@Sarajmen
Mrzi me pravo crtati mape ali kad budem imao vise vremena pokusat cu.

[trocadero]

@Troka (ili bilo ko), moze li se igdje naci snimak SRNA-e iz, cini mi se jula '92, s pocetka mjeseca...? Tada su priznati veliki gubici u "teskim borbama za oslobodjenje Dobrinje". Koliko se sjecam, spomenuta je i cifa od 70 i nesto mrtvih i ranjenih. Takodjer je tada prikazivana i nekakva krava koju su "pogodili muslimanski fundamentalisti" (ova formulacija mi je ostala u sjecaju jer je bila pravo sega ).
Pokusavao sam to da nadjem na YT...ali nema...

Kravoubice
Ne znam za tu kravu ali ovdje se jedna spominje.

16 SEP 1994 13:08:30 GMT

NA UKLETOJ ZEMLJI BOSANSKOJ (5)

SARAJEVO, PODJELJENI GRAD

AIM SARAJEVO, 12.09.94. Iako je vec odavno palo u medijski zaborav, Sarajevo jos uvijek plijeni paznju po jednom neslavnom detalju: u jednom gradu su dva grada i dvije "drzave". Dakako, rijec je o fakticnom stanju ali koje se, na zalost, posljednjih mjeseci polagano pretace u trajno rjesenje.

Ukoliko zelite preci u tzv. srpsko Sarajevo, dva su nacina: na Pofalicima, kod ekonomske skole, uspostavljen je granicni prelaz na mostu Bratstva i jedinstva (kakve li ironije!) a koji su Karadzicevi sljedbenici odnedavno prekrstili u most srpskih boraca. Pomenuti prijelaz, koji obezbjedjuje UNPROFOR, namjenjen je prelasku stanovnistva s jedne na drugu stranu a nalazi se svega tridesetak metara od tramvajske pruge kojom rijeka ljudi svakodnevno odlazi na posao u centar grada pod kontrolom Armije BiH. Slikovitije receno, kad god prodjete tom dionicom ugledate kako se nedaleko od vas, na drugom kraju mosta, viori srpska zastava u, navodno, drugoj drzavi.

Ukoliko netko misli da je rijec o hiru, brzo ce ga razuvjeriti granicne table s natpisom "Republika srpska" okacenim s onu stranu mosta kao i srpska pogranicna policija i carina. Vjerojatnije nema bolnije granice od ove koja dijeli Sarajevo na dva dijela. Jer tu je, tik uz mutnu rijeku Miljacku, cuveno Vilsonovo setaliste, poznatije kao aleja uzdaha, gdje su zaljubljeni parovi prije rata trazili svoju klupu.

No, procedura za dobijanje dozvole kako bi se preslo s jedne na drugu stranu traje preko dva mjeseca, i uglavnom se odnosi na starije ljude, pa je tako poprilicno mali broj gradjana koji su do sada prekoracili most. Od kako je Karadzic naredio zatvaranje tzv. plavih koridora, tako je i ovaj prelaz opustio. Vojska i straze su s obje strane rijeke a prelasci su rijetki jer se ljudi boje da se nece moci vratiti.

Stoga je prelazak u dio Sarajeva pod srpskom kontrolom moguc samo na zapadnom dijelu grada, no, opet samo za novinare ili zaposlene uhumanitarnim organizacijama i to uz prethodnu najavu. Fakticki, cim se prodju izresetane zgrade nekadasnjih studentskih domova u Nedzaricima i stopljeno (bukvalno) zdanje novinske kuce "Oslobodjenje", izbija se cestom na stupsku petlju. Na njenom pocetku, opet, bijeli transporter UNPROFOR-a s cijevi uperenom ka Ilidzi svjedoci da prelazite opasnu dionicu i ulazite u tzv. srpsku republiku.

Dok vozite, pred ocima vam se nizu stravicne slike: privatne kuce izresetane, pune rupa kao svajcarski sir, ostatci nekadasnje pijace i benzinske pumpe, sa strane ceste u kanalu naslonjen tenk s bosanskim grbom, zlatnim ljiljanima na njegovom boku, na jednoj od srusenih kuca, na preostalom zidu saljivdjija je napisao: "Wellcome to Sarajevo"...

Jos petesetak metara i uocavate kamuflazne mreze i malene prozorcice u srpskim bunkerima, prekrivenim zemljom, a smjestenim tik uz cestu. Slijedi prvi kontrolni punkt srpske vojske, na mjestu gdje glavnu aerodromsku cestu presjeva bocni put koji povezuje Ilidzu sa dijelom Nedzarica pod srpskom kontrolom. Slijedi rutinska kontrola.

- Imate li prijavu? - Imam. Dogovorio sam obilazak starackog doma na prvoj liniji. - U redu, samo pripazi. Danas snajper "radi" od zore.

Dio Nedzarica pod srpskom kontrolom je u potpunosti pust. Ovaj maleni dio koji se poput klina zabio u predgradje Sarajeva isuvise je opasno mjesto da bi motiviralo ljude da ostanu. Svuda oko mene izresetane zgrade, na jednom mjestu cesta ispresjecana metalnim zidovima - zastita od bosanskih snajperista. Dolazim do starackog doma, gdje me uz UNPROFOR-ove vojnike docekuje upraviteljica Milena.

- Ajde, sta se toliko osvrces... ne boj se. Kad smo mi ovdje prezivjeli dvije godine, vala ces i ti jedan posjet.

Njezina opaska nije bez razloga. Uvjerio sam se u to vec sljedeceg trena kada smo krenuli u obilazak. Jer, sama zgrada smjestena je tek dvadesetak metara od prvih rovova. Dok me provodi kroz razvaljenu trpezariju, pojasnjava mi sta se sve desilo ovih ratnih mjeseci.

- Prije ovog suludog rata imali smo preko tristo staraca a sada ih je tek negdje sedamdeset. Njih 23 su nam ubijeni od granata i snajpera u ratu. Mnogo ih se smrzlo one prve, opake zime a veci dio je izmjesten. O ovima sto su nam ostali brinemo se nadljudskim naporima. Nasa nam je vojska dala jednu pokretnu kuhinju a, srecom, sada nam i UNPROFOR puno pomaze i dovlaci hranu.

Dok prica, prolazimo izresetane sobe koje licem gledaju prema dijelu Nedzarica pod kontrolom Armije BiH.

- Niko od staraca ne otvara prozore na ovu donju stranu jer odmah pucaju. Eto, kud ces vise kad su nam neki dan u dvoristu ubili kravu. Ta nije valjda i ona vojnik? - Jeste li nam donijeli cigara, - presrece na simpaticni starina u jednom od hodnika. - Bice Bajro sutra, strpi se malo.

Vidjevsi moje cudjenje pri spomenu muslimanskog imena, Milena je predupredijela moje pitanje.

- Nisi valjda i ti povjerovao propagandi da ovdje nema Muslimana? Nema za mene razlike... prigovarali su mi jedno vrijeme ali ja se nisam dala. Eto, ja jos cuvam mantil i kancelariju svog doktora Ajanovica... on jeste otisao u grad ali ja mu sve cuvam. Porucite mu to ako ga vidite...

Ne znam da li bih povjerovao njenoj prici da nisam vidio kako je, svakih par koraka, ne presrecu starci i hvale na sva suta. Ocito je dozivljavaju kao svoju a i ona ih, izgleda, ponajbolje razumije jer je i sama siroce iz drugog svjetsog rata.

Dok se uspinjemo na posljednji sprat, cujem kako odzvanja gitara. Tu su smjesteni Unproforci iz francuskog bataljona, oni su neka vrsta osiguranja. Molim ih da vidimo panoramu jer je to rijetka prilika da grad pogledam s ove strane. Jedan gologlavi vojnik mi otvara balkonska vrata. stotinjak metara dalje vidim ostatke spaljene zgrade "Oslobodjenja" kraj koje sam prosao prije desetak minuta, sa strane sareno zdanje koje je dovrseno upravo prije rata a koje je, igrom slucaja, takodjer trebao biti staracki dom. Pokusavam proviriti ali me francuski vojnik energicno odguruje u stranu. - Ne zaboga... ne priblizavaj se. Cim vide da nije nasa uniforma odmah zapucaju iz one zgrade. Zato gledajte odatle, iza mene.

Boze, kakvog li osjecaja: u jednom gradu a gledas ga s dvije strane.

- Dodji da ti pokazem nasu bebu, poziva me Milena. - Ne razumijem, otkud beba u starackom domu? - Nasa radnica RAmiza je dobila cerkicu Admiru prije pola godine. To je sada nase mezimce.

Ramizu zaticemo upravo na previjanju djeteta. U njihovoj sobi je i otac Admir. Njega je, pak, rat potjerao jos iz Hrvatske. Tu se sklonio za prvo vrijeme, potom upoznao Ramizu i, eto, ostao.

Na rastanku me jos upoznaje sa RAdom i Milojkom, radnicama koje se staraju o kuhinji. Obje ranjene u ratu. - Ima nas ukupno osam... zao mi je sto ih neces sve upoznati. No, valjda ce biti jos prilike.

Dok sam ih u retrovizoru gledao kako mi masu, razmisljao sam kako je ljudima okovane svijesti tesko objasniti da i sa ove strane postoje dobri ljudi. I da stradanje takodjer postoji. Nacionalne propagande su ucinile da se o onima preko, bez obzira s koje strane gledali, moze govoriti samo kao o neprijateljima. Kao da se mostovi vise nikada nece graditi. Ponovo izbijam na iszi kontrolni punkt, na cesti koja ide ka aerodromu. Tu su, prije godinu dana, Srbi zaustavili bijeli transporter u kojem je ubijen Hakija Turajlic, potpredsjednik Vlade BiH.

Presjecam na drugu stranu i ulazim u cuvenu Kasindolsku ulicu koja izbija na lidzu. Na jednom njenm dijelu, u duzini stotinjak metara, razapeta je zica i preko nje prebaceni stari cilimi - zastita od snajperista koji gadjaju iz pravca Butmira, teritorije pod kontrolom Armije BiH. I ovdje, bas kao i u gradu, ljudi setaju posve normalno, kao da je rat ili linija fronta miljama daleko a ne tu, tik uz njihove kuce. Svi su se privikli, prihvatili zlo kao nacin zivljenja. Cilimi, naravno, ne zaustavljaju metak ali se svako tjesi da ga barem nece direktno nisaniti.

Prolazim tramvajsku prugu i nailazim na novi kontrolni punkt, na ulazu u Ilidzu, koji je uspostavljen nakon sto je Karadzic naredio zatvaranje plavih koridora. Na punktu nekoliko vojnika i civila.

- Gdje si barabo... otkad ti nisi ovuda prolazio, prilazi mi jedan u civilu i tek kada ugledah naocale prepoznah Mladena. Svojevremeno smo studirali na istom fakultetu, bio je generacija ispred mene, jedan od najboljih studenata. Mladen je rodom sa Ilidze - kada je rat poceo tu je i ostao u redovima milicije. - Kako je u gradu? Vidis li koga od stare raje? - Malo njih je ostalo iz nase generacije, vecina ih je otisla u inostranstvo. A i od profesora koji su tebi predavali mozda ih je ostalo cetvero-petero.

Dok razgovaramo, polagano nam prilaze i ostali.

- Ma jel' ovo Marinko? - Jeste, ja sam, odvraca mi visok narocit mladic, takodjer u civilu. I njega poznajem iz onih finih sarajevskih vremena. - Znas da je dobio sina prije par dana? - E, svaka ti cast kad se usudis i djecu podizati u ratu. - Kad bi tako razmisljao onda nikad ne bi bilo pravo vrijeme. Gdje ima za dvoje usta bice i za trece.

Zanimam se do kada ce ova blokada trajati, i kakve su sanse da se plan Kontakt grupe ipak usvoji.

- Slusaj, buraz... granica je tamo gdje je vojnicka cizma. Tako je bilo odvajkada. Ne mogu oni nama sada diktirati sta cemo vratiti, a mi smo najjaci na frontu. Sad nas probaju zastrasiti, i Srbija se okrenula protiv nas ali dzabe, kazuje mi jedan vojnik, sa oznakama vojnog policajca tzv. republike srpske. - Kako ste dozivili ovo ponasanje Milosevica i Srbije? Jel' blokada zaista efikasna? - Bogami smo i mi iznenadjeni al' pregurat ce se. NAjgore je sto su nam ukinuli i telefonske linije prema Srbiji i Crnoj Gori a svatko od nas ima tamo i rodbine i prijatelja.

Pitam Mladena i Marinka vidjaju li Bogdanu, simpaticnu djevojku koja je svojevremeno radila na izdavanju propusnica za nesmetan prolazak srpskom teritorijom. - Nedavno je pocela raditi... znas li da joj je poginula majka? - Ne, sta se desilo? - Taman pred potpisivanje onog posljednjeg primirja, Muslimani su nas granatirali s Igmana. Majka joj je bila pred ulazom u zgradu... kada je cula zvizduk granate, samo je uspjela svojim tijelom zakloniti mladju cerku. Ostala je na mjestu mrtva a djete neogrebano.

Kao po nekom pravilu, izgleda da u svakom ratu stradavaju oni koji su najmanje krivi. Uvijek je vise zrtava madju civilima nego medju vojskom. Gine se na svim stranama, Bosna je natopljena krvlju ali mira nigdje na vidiku. A sto je vise pogibja, jaz medju zavadjenim narodima je sve veci. Jer, kada vam pogine netko najmiliji brzo se gubi osjecaj pravicnosti, mrznja vas polako nagriza i pocinje upravljati vama.

Krenuh dalje. Prolazeci kroz Ilidzu lako je zamjetiti oziljke projektila ali su stete mnogo manje negoli u gradu. Ulice pune ljudi, trgovine rade, ima i prometa. Primjecujem kako, bas kao i u Sarajevu, mnogo ljudi koristi bicikle - nestasica goriva je i ovdje bila jos i prije rata. Uglavnom, svi gledaju da se u ovom zlu snadju sto bolje.

Na prijerata zvanom mostarskom raskrscu skrece se desno, ka Kobiljaci. Tu je vec dubina srpske teritorije, znakova borbi nema cim se odmaknete od Vrela Bosne. Seljaci obradjuju njive, vlada uobicajena uzurbanost. Da, tu i tamo, ne prodje poneko vojno vozilo ili transporter UNPROFOR-a ne bi ni znali da se nalazite u rat.

Na pola puta, negdje prema Rakovici, uz samu cestu jos uvijek stoji restoran simbolicna imena "Centar Jugoslavije". Naime, ovdje je doista geografski centar nekadasnje Jugoslavije: kada se ukrste sve linije, mjerenja vam pokazuju bas ovo mjesto. Kakve li ironije! Restoranu su polpana stakla i razvaljen namjestaj. Bas kako je razvaljena i Jugoslavija...

Jos par minuta voznje i izbijam na Kobiljacu, "granicni" prelaz tzv. republike srpske. Zastave, spustena rampa, "carinici i policija". Prilazi mi vojnik i djevojka u uniformi. Na ovim prostorima nije neobicno vidjeti zene u muskim ulogama. Ovdje ih najcesce koriste za komunikaciju sa UNPROFOR-om jer preko ovog prelaza idu svi bijeli konvoji.

- Dobar dan, kuda ste posli? - U srednju BOsnu pa na onda na more, do Splita. - Joj, blago tebi... kako bih se ja voljela spustiti do obale. Malo do Makarske ili gore u Istru... potraje li ovaj rat jos cu zaboraviti i kako more izgleda. - Ma valjda je svima dojadilo. - Sta nosis? - Samo licnu prtljagu. Pogledaj slobodno.

Slijedi rutinski pregled, sve prolazi bez problema. Dok zatvaram torbu vidim kako se na suprotnoj strani rampe, uz povecu kucu skupila veca grupa ljudi, sa zavezljajima robe.

- Tko su ovi, pitam djevojku. - Srbi izbjegli iz tuzlanske regije. Nekako se snadju, prbace do kiseljaka a onda ovdje predju u republiku srpsku. Vidis i sam kakva je ovo nevolja. Za njima je citav zivot a sada su spali na nekoliko zavezljaja. - Da nagledao sam se ja izbjeglica po citavoj BOsni. I Muslimana i Hrvata i Srba. I nema covjeka na ovim prokletim prostorima koji nema svoju pricu: svaka je od njih tuzna i tragicna na svoj nacin. LAnac uzasa i ljudskih sudbina... - Ajde, neka ti je sretan put. I dodjite nam opet.

Rampa se podize. Izlazim iz takozvane republike srpske, prolazim niciju zemlju i polagano se spustam ka serpentinama do "granicnog" punkta tzv. Herceg-Bosne. Na putu za Kiseljak.

Predamnom je nova "drzavica".

[trocadero]

Jedna od najvjerovatnijih pozicija snajperskog/antisnajperskog djelovanja u više pravaca iz dubine Nedzarića. Ne tvrdim, ali sam mišljenja da je zauzeta 8 a ne 6 juna 1992.

PAM 12,7 mm bio postavljen u hodniku na zadnjem spratu i derao po aveniji Dobrinje II, presjecajući komunikaciju i udarajući u ratnu gimnaziju.
Pozicija razbijena u neposrednom duelu cijev na cijev sa moćnijim protivnikom, 14,5 mm.

Tita mi i Jovanke Ramzes ti si meni car.
Dobro si se ganjao sa PAM-om. Mislim da si ga tako iznervirao da je morao zvati u pomoc tenk koji je bio parkiran sa druge strane zgrade.Ono kad te roknulo na "pancirki".
Kad stignem nacrtat cu na karti kucu u Aerodromskom sa koje te predpostavljam gadjao nas onaj snajperista "Dobrica". Pisao si kako je sicao namjerno pored tebe tjerajuci te da igras moravac.Pored kuce je bila i barikada na kojoj je bila ispisana pogrdna poruka snajperisti.Ti znas sta je pisalo pa da ja ne govorim.Nemoj tu poruku shvatiti nista licno.