Sta imam ja ocijenivati neciji kulturni i civilizacijski nivo. Ima formula : Broj pismenih,broj biblioteka ,broj kulturnoumjetnickih drustava,broj znanstvenih institucija,broj bolnica ,broj akademski obrazovanih gradzana,nivo industrijalizacije ,itd.
Pa vidi gdje je Kosovo bilo po tim pokazateljima 1912 ,kada je usla srpska vojska,1941,1990 i gdje je po tim pokazateljima Bosna tada bila. Srbi,Bosnjaci,Hrvati ,Romi niko nije ugrozen na Kosovu i to po onoj formuli : Nema covjeka,nema problema.
Da , vidim ovdje :
Pokolji Albanaca 1912.-1913. od strane srpske vojske , Brank Horvat !
Na Kosovu, Metohiji iu zapadnoj Makedoniji muslimani su bili ponajvise Albanci. Oni su bili podvrgnuti teroru i istrebljivanju. Progresivni srpski ustav, po naredbi vlade, nije vazio u oslobodjenoj Staroj Srbiji, tj. na Kosovu i u Makedoniji. Tu je vazio zakon, tj, bezakonje okupatora. O tim dogadjajima izvjestavala je evropska stampa. Buduci da za austrijske i talijanske novinare moze pretpostaviti pristranost, navest cu samo neke izvjestaje is ostalih evropskih novina.
Daily Cronicle javlja 12. novembra 1912. da je blizu Skoplja poklano 2000, a blizu Prizrena 5000 Albanaca. Vise je sela popaljeno, a stanovnici pobijeni. Cini e da je to bilo u vezi akcijom skupljanja oruzja od stanovnistva.
Pariski Humanite javlja o pljackanjima, masakrima i razaranju 31 naselja.
Dopisnik danskog casopisa Riget javlja:>>...vojska vodi uzasan rat istrebljenja. Prema iskazima oficira i vojnika, ubijeno je izmedju Kumanova i Skoplja 3000, a kod Pristine 5000 Albanaca. Albanska su sela opkoljavana i paljena,stanovnici su istjerivani iz kuca i zatim kao stakori pobijeni<<.
Specijalni dopisnik Daily Telegraph-a pise da su u prolazu kroz Albaniju trupe generala Jankovica >>prevazisle sve uzasne svjetske istorije<<, ubijajuci starce, zene i djecu, pa cak i dojencad. Dopisnik nastavlja:>>Srpski oficiri u svojoj opijenosti pobjedom izbacili su parolu da je najdjelotvorniji nacin da se Albanija pacifira - potpuno istrenljenje Albanaca<<.
Nisu postedjeni ni katolicki Albanci. Oni su bili podvrgnuti represalijama zbog navodnog proaustrijskog raspolozenja. U Peci i Djakovici mitropolit Dozic provodi nasilno pokrstavanje. L. Freundlich, iz cije sam knjige prevodio ove izvjestaje evropske stampe, citira i ovu naredbu koju je pukovnik A. Petrovic izdao u Kruji 5. januara 1913.: >> Ako se u buduce desi da neki napad ili bude ubijen ma i jedan srpski vojnik... mesto ce biti spaljeno i razoreno, a svi muskarci od 15 godina dalje ubijeni<<.
Nisam navedene izvjestaje mogao provjeriti jer te dogadjaje nasa (gradjanska) historiografija , iz nekih razloga, nije obradila. Poklonio sam, stoga, vjeru trojici socijalista, Lavu Trockom, Dimitriju Tucovicu i Kosti Novakovicu. Oni potvrdjuju da se to balkansko klanje u ime oslobadjanja krscanske brace zaista dogadjalo> Jedino brojke ostaju da se provjere. Procenjuje se da je u kosovskom vilajetu ubijeno izmedju 12.000 (H. Hoxha u Stanic, s.170) i 25.000 (Freundlich,s.16) Albanaca.
Trocki je, kao dopisnik lista Kievskaja misl, bio na licu mjesta i razgovarao je s ucesnicima dogadjaja. On dopisuje kako je postojala odredjena podjela rada. Ako se radilo o Kacacima (hajducima), njihove bi kuce prvo razorila regularna armija. Zatim su dolazili rezervisti, oji su izvrsili svoj dio posla. Posle njih dolazila je milicija i na kraju komite. Komite su se ponasali onako kako ih znamo iz nese skorasnje cetnicke historije. U Skoplju su ispod glavnog mosta Vardarom plutala trupla Albanaca
i majku Srbiju. Živela Srbija!”
