Pa u principu sam si odgovorio na svoje pitanje.paleoconservative wrote: Zanimljiv osvrt.
Ali, kako onda nisu poduzeli rizike kada su rekli "NE" etnonacionalnim banditima vise puta, i pored svih pritisaka? Da imaju averziju prema riziku, bh blok bi sada bio dio koalicije na drzavnom i federalnom nivou.
Umjesto toga, NS dozivljava najvecu kampanju omalovazovanja u modernijoj historiji bejha politike. Kad se zagledas malo u proslost, PBS, SzBiH, cak i SDP, svi su podlegli velikoj zelenoj cizmi, i sada mala, lokalna, marginalna i "od carsije do cvile" stranka dozivljava najveci politicki linc na domacoj politickoj sceni. Ako su tako mali, lokalni, neodrzivi i nebitni, zasto je citav bh. troglavi establishment ustao protiv njih, kao David protiv Golijata?
Reci NE i voditi se liberalnim principima u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Ako to nije riskiranje, onda sta je?
Mnogo bi veći bio rizik ući u koaliciju (ili možda bolje reći vlast) sa tim etnonacionalnim banditima nego ostati unutar svoje komforne zone (tj. ciljne grupe koju sam u prethodnom postu definirao).
Ova kampanja protiv NS je naravno ružna, ali ako je gledaš sa pozicije političkkog pragmatika, ona ti zapravo učvršćuje tvoje glasačko tijelo i možda dovodi još koju hiljadu novih.
Istinski rizik bi bio ući u vlast sa etnonacionalnim bandidtima i kroz institucije sistema pokušati mijenjati stanje u cjelokupnom društvu.
Istinski rizik bi bio i biti zaista principjelan pa ostati van vlasti na svim nivoima, i kroz tu principjelnost jačati svoju poziciju istovremeno radeći na infrastrukturi.
NS, odnosno Peđa, se očigledno odlučio na najpragmatičnije rješenje, i nema mu se tu šta zamjeriti. Jedino, kao što već rekoh, ne treba se pozivati na principjelnost

