Jooj ja sam jednom tako traumaticno iskustvo imo, strasno, ono kad se cojek oslobodi, pa ponada uhh.
Mala je licila na alisu milano u najljepsim danima, kosa kratka, ma sva nako finjuckava, nema price, pune usne to, okus jagode, ma sta da pricam.
Date je poceo odma zestoko, nema to trte mrte, sapne mi mala aj mi ga slozi, i ja joj ga slozim.
Kaki bi ja djentlmen bio da joj ne dam kad ische, jel.
I tako ja podjem, ljevica se drzi pravo, krenem desnicu pipat,(ljevica je lijeva sisa, desnica je desna da smo nacisto da neko ne pomisli da joj drpam ruke nedobog il da se bavim politikom) osjetim nake kvrzice na desnoj, ko u pudingu nako one grudvice tobejarabi kad se ufate, a to mi se haos gadi inache.
Joj sta cu meni sad u glavi, rec joj il ne rec, sta da radim, ma reko aj pregrizi, suti, de mani se sise malo aj juznije.
I podjem ja to trte mrte, do pupka dodjoh kad osjetim, nesta mi cudno sa rukom se desava, i neka zima po desnom guzu me ufati, ko nakav vjetric blagi da piri, nelagoda neka, sta li, podje meni trnut ruka blago, kontam da nije srcani jepote belaj, ma reko aj jos dok osjetis ruku ikako, de za picoku malu zgrabi, i ja dole, ja kad me nesta ugrize za prst ljudi dragi, pa to je neopisiva bol bila.
Ja sam se od straha momentalno probudio alaham i skonto da mi jorgan spao sa dupeta i da se mrznem, a ruka mi je trnula sto sam ruzno lezao na njoj i cak i na javi nisam osjetio nista par minuta dok krv nije procirkulisala.
Teski su to trenutci bili za mene, mnogo teski

al eto, svakim danom sam sve jaci i jaci, i to nije ostavilo nikakve tragove na moju romanticnu dusu i besprjekorno stabilnu i jaku psihu
