Sarajevska crvena linija

[čežnja]

Kad bi svako od nas poceo da broji od 1 pa do 11 541, ubijeđena sam da bi u nekom trenutko prestao, zapetljao bi se u tom nizu brojeva, zastao bi na trenutak, da se odmori, da predahne.

11 541 je samo broj, broj od 5 cifri i nista vise, mozda za neke, za nas ovo nije broj, za nas je ovo 11 541 ljudskih sudbina, za nas je ovo 11 541 zivota, prekinutih zivota.
Ne to za mene nije broj, to su moji sugrađani, moje komsije, moje sarajlije, moji bosanci, ne to za mene nije broj, to je moj narod.

Danas, gledam moj grad, grad koji nikad napustila nisam, grad za koji je moj rahmetli otac svoj zivot dao gledam 11 541 stolicu, gledam i vidim dvije stvari, vidim tugu koju sva pera svijeta ne mogu opisati, tugu koja je nepodnosljiva, gusi nas, vidim bijes, bijes od kojeg bi svaki covjek pukao.
Toliku kolicinu tuge i bijesa niko sem nas ne bi cini mi se mogao nositi.

Gledam u tisini, u nekon nepoisvom grcu, tesko disem, kao da mi je cijeli svijet neko na grudi stavio. U jednom trenutku mi jedinog saveznika ponestaje, mojih suza, cak su i one stale na trenutak i one su me izdale kad su mi bile najpotrebnije da izbacim ovu tugu, ovaj bijes.

Moje Sarajevo...moja tugo, moja radosti, moj ponosu...

A ti Evropo gledaj svojoj sramoti u oci, pogledaj to crvenilo od kojeg se ledi krv u venama. Gledaj Evropo kucko jedna, kurvo, gledaj svoju sramotu. Jel' te stid onih igracki? Jel' te stid suze majke koja nije ni stigla kupiti za zivota svom djetetu tu igracku? Jel' te stid kurvo jedna? Gledaj kurvo jedna Olimpijski grad, gledaj grad kojem si leđa okrenula. Gledaj ga, gledaj kako danas oplakuje svoju djecu, svoje nevine zrtve, gledaj kako se podigao iz pepela.
Gledaj kurvo 11 541 stolicu, gledaj i stidi se.

Doslo nam danas ono svedsko đubre, doslo u nas grad. Gledaj đubre jedno pogano, gledaj kuckin sine svoju sramotu. Gledaj one male stolice, to su nasa djeca, nasa svetinja. Gledaj nasu tugu, gledaj nas bijes, gledaj nas ponos. Gledaj one igracke na stolicama, gledaj i stidi se.

A svi oni novinarcici i oni mali misevi sto se kriju iza tastaura i naslađuju se, gledajte i vi. Pogledajte danas moje, nase Sarajevo, gledajte svom porazu u oci, vidite nas, ostali smo i opastali. Gledajte nas, dobro nas pogledajte danas, gledajte jadovi jadni, gledajte nas kako u trenutcima kad nas tuga i bijes slamaju imamo vise dostojanstva i ponosa nego sto cete ga vi imati tokom cijelih vasih bijednih zivota.
Pogledajte jadovi jadni ovaj video klip i shvatiti ce te razliku između nas i vas.

http://www.youtube.com/watch?v=822CzHrq ... ure=relmfu

A vama koji pocivate u ovoj zemlji bosanskoj neka je vjecni rahemt i slava. Mirno spavajte, nismo vas zaboravili, a moje i vase Sarajevu je opstalo i ostalo.

[sgunited]

ni u snu nisam mislio da mi jedan dan poslje one 95 ili 96 moze ovako tesko pasti, nisam doalzio u Titovu, nisam ni na TV-u sve mogao ispratiti i onako sam u kuci plakao kao dijete

[hrasno38]

Pogadja vas na stolicama "Made in Srbija"????!!!!! Taj papiric na svakoj stolici je na zalost najcistija istina jer svaka stolica je jedan gradjanin ovoga grada koji je ubijen od koga? smrt je dosla iz "Made in Srbija". Iako je vjerovatno slucajno prokleto je istinito i iako je slucajno prokleto je pogodjeno u samu bit svega ovoga. Smrt ovih ljudi je "Made in Srbija"!!!!!!!!

[fatamorgana]

Nema veze jel' ideja posuđena ili ne ali ispalo je MRAK!

[Control panel]

11541

made from serbia

[RED SKY]

Težak i mučan dan,danas.
Ipak,ovo treba doživjeti kao pobjedu.
Ako su već oni otišli iz gradova,poželjeli su da ti isti gradovi nestanu jer njima je urbano nešto nakaradno.
Ne razumiju oni duh grada,previše su ograničeni i opterećeni,njima je grad asocijacija na nešto strašno jer se nikada nisu mogli ukopiti u takvo poimanje života.
I tako,preživi Sarajevo,preživi Mostar...njihove bolne rane...

[BASS]

@hrasno - To i ja kazem,razumijem i one kojima je to zasmetalo a izgubili su nekog,ne smijem im nista reci.
Moje je misljenje da je upravo trebalo ostaviti naljepnicu na svakoj made in Srbija,a kupiti ih i par hiljada i iz Francuske i Engleske,Rusije,jedino tako ima smisla.
btw.ne mogu nigdje da pronadjem ono javljanje Kusturice 92 kad je apelirao u jednom javljanju na tv (ne znam kojoj) da se prestane pucati po Sarajevu ... onako da i njega i njegove fanove "podsetimo"

[CungaLunga]

Russia Today

[zelenashica]

[HomeSweetHome]

čežnja

Odvela sam i ja djecu da vide... Tacnije dovela ih jer sam cijeli dan bila tamo... Baska sto me utukla ona tisina, one suze, oni ljudi, ona muzika, imena na ekranima, igracke i stolice, kosmar u glavi, al' sto me djeca raznijese...
Epizoda 1.
Pita me dijete je li ovo neka zabava? Kad mu objasnih, privi se uz mene i ko iz topa me pita "a hoce li sad ti zlocasti ljudi doci i nas da ubiju?", a ja ne znam sta da mu kazem...
Epizoda 2.
Djeca pitaju zasto male stolice, objasnih... Razrogacili oci, totalno sokirani, jedan kaze "isti Miki k'o moj" a drugi pita, nekako k'o da sapce "je l' i bebe?"... Jeste, rekoh, i bebe, a on ce na to: "je li zato sto nisu slusale?"...
Epizoda 3.
Dodjosmo kuci, proslo je par sati, kontam za njih zavrsena prica, stavljam ih u krevet a male rucice me miluju po licu, gleda me dijete direktno u oci k'o da hoce da mi ogoli dusu... Kaze maksum od pet godina: "nemoj, mama, vise biti tuzna, mozda si to ti samo ruzno sanjala".

Goreg dana ne pamtim od rata... Mlatnula sam dva leksica, ne moze mi vise pod kozu stat', bar danas.

Treba ovim stolicama naci mjesto na kojem ce vjecno stajati... Bog i cijeli svijet zna da smo ih nevinom krvlju platili.

[zelenashica]

Treba ovim stolicama naci mjesto na kojem ce vjecno stajati...

Ideja je o kojoj gradska uprava Sarajeva treba i mora razmisliti.

[bijela]

Epizoda 2.
Djeca pitaju zasto male stolice, objasnih... Razrogacili oci, totalno sokirani, jedan kaze "isti Miki k'o moj" a drugi pita, nekako k'o da sapce "je l' i bebe?"... Jeste, rekoh, i bebe, a on ce na to: "je li zato sto nisu slusale?"...

o, Bože...

Epizoda 3.
Dodjosmo kuci, proslo je par sati, kontam za njih zavrsena prica, stavljam ih u krevet a male rucice me miluju po licu, gleda me dijete direktno u oci k'o da hoce da mi ogoli dusu... Kaze maksum od pet godina: "nemoj, mama, vise biti tuzna, mozda si to ti samo ruzno sanjala".

želim im da oni i generacije nakon njih nikad ništa slično ne usniju...

[zeko071]

Treba ovim stolicama naci mjesto na kojem ce vjecno stajati...

Ideja je o kojoj gradska uprava Sarajeva treba i mora razmisliti.

ovo je odlicna ideja...

[convict]

Nadam se da mi Peđa Kojović neće zamjeriti što prenosim njegov tekst, ali kao da mi je čitao misli.

O " Crvenoj liniji"

Autor: Pedja Kojovic dana Fri, 06/04/2012 - 19:40

Mislio sam da je, pocetak napada na Sarajevo i opsade koja je uslijedila, nesto daleko, nesto sto mi se desilo nekada davno i da je postalo tek sjecanje, izbljedelo i oslobodjeno snaznih, "originalnih", emocija kao sto su neizreciva tuga ili agresivni bijes. Bio sam u krivu.

Izasao sam jutros iz stana oko pola sedam kako bih prije jutarnje vreve vidio "Crvenu liniju". Prosetao sam, polako, od kraja do pocetka, od Predsjednistva do Vjecne vatre. Stolica pored stolice, red za redom, skoro beskonacan niz.
U svakoj stolici zamisljam covjeka. Otac koji je posao da donese vode, raznesen granatom, majka koja je izasla da nabavi nesto za jelo smaknuta snajperom, djete koje je izaslo pred zgradu da se igra - jer je trenutno prestalo da puca - samljeveno PAT-om.
Prvo sam se opirao, a onda, kada sam prolazio pored redova "malih" stolica, sam se jednostavno prepustio i poceo plakati. I nisam bio jedini. Svi, a vec je bilo ljudi na ulici, su imali "pljacljive" oci.

Kada sam prije par mjeseci bio u prilici da cujem o ideji "Crvena linija" moram priznati da sam imao odredjene rezerve, da ne kazem strah. (Ne mislim na banalne i bahate razloge o kojima su mediji "brujali" - originalnost ideje ili porijeklo stolica. Takodje, napad autora projekta na novinarku SA-x smatram krajnje degutantnim i hocu da vjerujem da se radilo o "privremenom gubitku razuma").
Bilo me je "strah", i nadam se da ce ovo biti pravilno shvaceno, da se radi o jos jednom projektu koji grad Sarajevo svodi na rat, na simbol smrti, identifikuje sa nadljudskom patnjom - na ono sto ja zovem "sindrom Ausvic".
"Strah" da osim price o opsadi i uzasu koji je prezivilo Sarajevo nema nista vise da ponudi svijetu.
"Strah" da ce jedina emocija koju ljudi osjete kada se izgovori rijec Sarajevo biti sazaljenje i zelja da bez uvrede promjene temu, kao sto mjenjaju televizijski kanal kad naidju "ruzne" vijesti.
"Strah" da cemo umjesto investicija uvijek dobijati samo donacije, sadaku.

Instalacija je jednostavna, precizna, potpuno briljantna i postigla je, barem sto se mene tice, efekat koji je vjerujem autor zelio. Neizreciva tuga zbog ubistva tolikog broja mojih sugradjana i bijes jer egzekutori tog zlocina ne samo da nisu pravedno kaznjeni nego su njihova djela prihvacena kao politicke i geografske cinjenice prilikom potpisivanja Dejtonskog mira. (Potpuno razumijem Facebook post Reufa Bajrovica koji sa zaloscu konstatira da vrijeme nije ucinilo svoje, i da on, u iskrenom razgovoru sa sobom, sa zaloscu shvata da se pravda efikasno uspostavlja samo uz pomoc topovskih cijevi ).

Cijeli dan sam proveo u "oblacnom" raspolozenju i kako sada stvari izgledaju Harisova instalacija ce me jos danima tjerati da preispitujem i svijet u kojem zivim i sebe u njemu. Ali sada dok ovo pisem, osim o ovome razmisljam i tome, sta sada? Mozemo li mi dalje? (Kao sto se Adorno pitao - ima li poezije nakon Ausvica?)
Jedino sto mi daje nadu da cemo, ipak, prezivjeti fatalnu ranu, koju "Crvena linija" perfektno simbolizira je sljedece;
Istorija je, svojevremeno, kao sto to ponekad radi, pred generaciju nasih roditelja postavila tezak zadatak - goloruku borbu protiv vojno superiornog fasizma i izgradnju porusene zemlje. Svijet koji je ta generacija ostavila onima koji su dosli nakon njih je bio mnogo bolji od onog koji su zatekli. (Politicke elite generacija poslije njih su nam ostavile "Crvenu liniju".)
Ono sto hocu da kazem je sljedece…
Pred mlade generacije nase zemlje istorija je postavila zadatak, ako ne nemoguc, a onda najtezi od svih dosadasnjih.
Ukoliko zaista hoce da zive u BiH, cjelovitoj, demokratskoj, prosperitetnoj, drzavi ravnopravnih gradjana i naroda - oni ce morati da nadju znanja, snage i nacina i da pamte i da "zaborave", i da prevazidju bol, bijes i zelju za osvetom.
Nesto sto ja, sudeci po reakciji na "Crvenu liniju", jos nisam "naucio".

p.k.

[Jara]

čežnja

Odvela sam i ja djecu da vide... Tacnije dovela ih jer sam cijeli dan bila tamo... Baska sto me utukla ona tisina, one suze, oni ljudi, ona muzika, imena na ekranima, igracke i stolice, kosmar u glavi, al' sto me djeca raznijese...
Epizoda 1.
Pita me dijete je li ovo neka zabava? Kad mu objasnih, privi se uz mene i ko iz topa me pita "a hoce li sad ti zlocasti ljudi doci i nas da ubiju?", a ja ne znam sta da mu kazem...
Epizoda 2.
Djeca pitaju zasto male stolice, objasnih... Razrogacili oci, totalno sokirani, jedan kaze "isti Miki k'o moj" a drugi pita, nekako k'o da sapce "je l' i bebe?"... Jeste, rekoh, i bebe, a on ce na to: "je li zato sto nisu slusale?"...
Epizoda 3.
Dodjosmo kuci, proslo je par sati, kontam za njih zavrsena prica, stavljam ih u krevet a male rucice me miluju po licu, gleda me dijete direktno u oci k'o da hoce da mi ogoli dusu... Kaze maksum od pet godina: "nemoj, mama, vise biti tuzna, mozda si to ti samo ruzno sanjala".

Goreg dana ne pamtim od rata... Mlatnula sam dva leksica, ne moze mi vise pod kozu stat', bar danas.

Treba ovim stolicama naci mjesto na kojem ce vjecno stajati... Bog i cijeli svijet zna da smo ih nevinom krvlju platili.

HomeSweetHome"
pretužno...

[and]

Nema veze jel' ideja posuđena ili ne ali ispalo je MRAK!

amerika je kao i cijeli svijet okretao glavu dok se povećavao broj "stolica"u sarajevu i dok su ljudi i djeca zvjerski ubijani i mučeni 4 godine.
na 3000 stolica u njujorku se cijeli svijet odmah morao okrenuti naglavačke.

[hadzinicasa]

da se tuga moze reci govorila bi se, ne osjecala....

dosla sam s posla, parkirala ispred zgrade i posla prema ulazu i u trenu se okrenula. umjesto kuci pocela sam hodati prema gradu. i samo sam hodala i hodala s rukama na prsima da ne prsnu. sama. pogleda uperenog u beskonacni niz.
srela sam puno poznatih ljudi i pri susretu, niko nikome nije nista govorio, samo bi ispruzili ruke i dotakli se, kao da tjesimo jedni druge i nastavili hodati.
jedan djecak malecki - okrenuo se majci i rekao: koliko ih je.... ne mogu prebrojati... i ne mogu se prebrojati svi izgubljeni trenuci iz svih tih praznih stolica.
srela sam prijeratnu porodicnu prijateljicu svojih roditelja i pala joj u zagrljaj. pogledala je u moje oci, majcinski me pomilovala po obrazu i prosaputala: znam, sine.... znam...
stravicno. i stvarno. plasticna. opipljiva smrt, tu ispred nas.
pomracenje uma, monstruoznost, suludost.
jeza.
tuga koja ne pusta i od koje ne mozes disati.
tuga.

[DaffyDuck]

Ja nisam imala snage danas otici da to vidim. Vuklo me je, ali sam se opirala. Ne mogu

[@mba]

@bull21

a zasto?

Zato što očito nemaš pojma kakvo je stanje u Bosni. Samo zato što si tu dvije sedmice godišnje i zato što baciš oko na vijesti par puta sedmično, ne znači da imaš i mrve svjesti o tome kako je ovde. Nije mi jasno kako samo nemaš stida da se porediš sa nekim ko je proveo ovde sve godine rata. Prozivat za balizam i slično, mene bi bilo stid. Svi vi bosanci na baterije, kad treba kritikovat i grabit, prvi ste. Kad treba pomoći i uraditi šta, bježite k'o muhe bez glave.
Ja sam evo žrtva te politike srbije (proveo sve godine u Sarajevu, 7 mi granata palo na krov) i zaboli me i lijevo i desno jajce za stolice. Više me nervira činjenica da se na jedan dan ne može ušutiti i zaboraviti sve drugo. Da se ne može k'o čovjek izaći na ulicu i šutiti jednu minutu, proučit fatihu, položiti cvijeće i slično. Jok, važnije je seruckat po svemu.

zemljace i te kako imam pojma sta se desava i to plaho dobro, jedino sto si u pravu je to da sam dole dvije ili tri sedmice godisnje, koje iskoristim da sto vise potrosim na domace proizvode, sto je za mene jako bitno...i da ti pravo kazem nemam sta da grabim dole jer vise donosim nego sto ponesem sa sobom kad se vracam...ne poredim se ja sa tobom neznam odakle ti ta, ali imam pravo da kritikujem vlast i gradoncelnika behmena za balizam, ako je to dio neke strategije ta nabavka stolica iz srbije u sto ja sumnjam da jeste onda moja kritika ne stoji u protivnom imam pravo da kritikujem tako jedan nacin otganizacije i nisam jedini ako nisi prmijetio, seruckat se treba po svemu negativnom sto se desava a ovo za mene jest negativno!

[@mba]

Pa ako se danas nista ne kaze, nece ni sutra... Suti, suti i suti...hebalo vas vise sutenje. Zato nas i gazi ko stigne.

Prizor je bas... Ono cega se najvise bojim da nam ove stolice ne zatrebaju opet u buducnosti.

Jer nikakav napredak ne vidim. Slusam jutros radio, ispituju mlade osobe koje su 92' generacija, javlja se neka bosnjakinja kaze da se nada zajednickom zivotu, ovo ono, mir, kad upitase nekog srbina, kaze lik ma neka svako zivi u svom dijelu, najbolje je da se ne mijesamo....

I sta sad ocekivati od takvog djeteta sa opranim mozgom. A nije da ih je malo.

turbofolk pojeo mozak u tome je problem, i politika nekih partija koji jos propagiraju bratstvo i jedinstvo, ubleha ziva

[Obuca9]

Daj ba admini, zivi bili, zabranite ovim dijasporcima da nam sole pamet iz SveCke i ostalih bjelosvjetskih zemalja. Osevapit cete se, svega mi...

[@mba]

@photo hvala na postu. Kamo srece da je vise ovakvih postova na ovoj temi. Medjutim, dezurni dusebriznici su se pobrinuli da sustinu prebace na stolice. Iako tema zjapi prazna vec 4 dana, osjetili su da je danas pravi trenutak. Istina, tema je i otvorena zbog stolica, dok drugacije zapravo i nema, sto dovoljno govori kakav smo narod.

Takodje, zgadilo mi se kad sam vidio da su omogucili komentarisanje clanka na portalu.

e ovo boli

[Anne Boleyn]

Nisam očekivala da će mi baš ovako teško pasti šetnja pored ovih stolica... A tek kada sam došla do onih malih i vidjela sve one ostavljene igračke... I onda postane nebitna sva priča oko toga odakle su stolice... Sve pohvale za ovaj projekat koji, čini mi se, nikog nije ostavio ravnodušnim. Ne mogu ni da zamislim kako je tek bilo onima koji su u ratu izgubili nekoga.

[hrasno38]

Da li je projekat neka kopija ili ne....nije bitno.
Da li su stolice iz Srbije ili neke druge drzave....nije bitno.
Da li svaka stolica simbolizira jednog ubijeno ljudsko bice iz Sarajeva...bitno
Da li boja stolica simbolizira njihovu krv......bitno
Da li nam se vracaju slike straha, patnje i krvavih ulica...bitno
Da li je smrt dolazila iz Srbije.....jako bitno
Da li na stolicama pise "Made in Srbija" iako sasvim sigurno ne smisljeno........jako bitno
Da li smo svi shvatili i prihvatili poentu svega ovoga i izvukli pouke iz te cetiri krvave godine.....NAJBITNIJE A NA ZALOST NISMO!!!!!

[kamen spoticanja]

Da li su stolice iz Srbije ili neke druge drzave....nije bitno.

Da li smo svi shvatili i prihvatili poentu svega ovoga i izvukli pouke iz te cetiri krvave godine.....NAJBITNIJE A NA ZALOST NISMO!!!!!