Forum Klix.ba

ja nigdje nisam našla kapsule od kantariona, samo tinkturu i ulje, neko vrijeme njih kupovala i nedavno napravila sama ulje od svježeg kantariona i ekstra djevičanskog maslinovog ulja (potopi se i stoji na suncu 3 sedmice). Ja ga pijem zbog problema s zelucem i blage depresije, ali iskreno velikog pomaka nisam primjetila

Kao prvo i osnovno, jako mi neugodno pada da ovdje citam koliko ljudi pati od anksioznosti, pogotovo mladih ljudi. I sve vise ih ima. Podrska svima koji se bore sa tom pojavom. Samo treba biti svjestan da se pojedincu nece nista desiti, i da nije apsolutno nista opasno. Ja licno sam imao problema neke lakse vrste. Nisam imao panicne napade, al sam ponekada osjecao nemir, nervozu, isle su mi jednostavne stvari na zivce, npr. jako tipkanje po tastaturi kolega na poslu itd. koje normalnoj, smirenoj osobi ne bi trebale smetati. I odlucio sam ne posezati za lijekovima. Uzrok anksioznosti je po mom misljenju u izolaciji covjeka, i ono sto je u mom slucaju bilo- prevelike ambicije i apetiti u zivotu koji su neostvarivi u vremenu koje sam sebi zacrtao. Htio sam sve paralelno, odlicne ocjene na faksu, dobar posao sa velikom platom, dobar i sredjen licni, zivot, lijep izgled, maksimalnu disciplinu, i imao sam strah da ne daj Boze ne dobijem neku bolest gledajuci kako ljudi moje dobi, mladi ljudi masovno oboljevaju itd. a u biti to ne ide sve paralaleno do beskrajnosti, jer covjek nije robot i ne moze se nositi sa tolikim pritiskom. Meni je licno bilo dovoljno da smanjim apetite u zivotu, postavim sebi neke realne ciljeve, otvorim se vise ljudima, prestanem glumiti emocionalnu hladnu i izuzetno disciplinovanu osobu itd. Takodjer, treba sto je vise moguce izbjegavati negativne vijesti, negativne ljude, koji puno kukaju, prenose probleme na vas, sire negativnu energiju itd. Vrijeme sto vise ispuniti stvarima koji su smirujuci, a to ovisi od jedne osobe do druge. Za mene je to umjeren sport, ucenje jezika i dobre knjige. Treba zivjeti zivot bez predetaljnog planiranja. Anksioznosti su u biti skloni ljdui radoholicari, previse savjesni, previse analiziraju sve, previse detaljisu, previse planiraju, hoce da imaju sve pod kontrolom itd.
Ja bih svakome savjetovao da se kloni Xanaxa i slicnih lijekova ako je ikako moguce, jer se lako navuci na BDZ opcenito. Problem pokusati rjesiti drugim metodama. Ako je bas potrebno, onda Alprazolam jeste OK, al samo pod kontrolom lijecnika, a nikako na svoju ruku.
I ako se u isto vrijeme javlja depresija, dobra alternativa klasicnim antidepresivima je ekstrakt kantariona (za blaze depresije), moze i caj, al ima dosta slabije djelovanje.
Puno ljudi koji su anksiozni misle da im nesto nije uredu sa tijelom, organimapa se javljaju ti simptomi, nisu svjesno da ako su u stanju izboriti se sa problemom u svojoj glavi, i simptomi ce skladno tome nestati.

Lijep pozdrav svima.

graue_maus wrote:

Dzontra Volta wrote:ja trenutno koristim ektrakt biljke ashwagandha, .

moze info sta uzimas tablete ili tecni extrakt ......nasla sam na google da je caj jako loseg ukusa ........

mislim da onima koje muci anksioznost je zadnje sto misle da li je nesta dobrog ili loseg ukusa...ni ja nisam volio buraniju i slicnu hranu sa kasikom pa otkad me ovo sranje stiglo samo krkam tu vrstu hrane

ima li ko kakva iskustva sa ashwagandha kapsulama? kako vam utice na raspolozenje,jeli smanjuje simptome anksioznosti,cuo sam da izrazito daju energiju ali bih ipak volio procitati sta od nekoga ko to uzima

samo treba trcati tj neku fizicku aktiivnost naci,ja od kako trcim svaki dan ili setam sa psom ja sam se preporodio,uz to jedan caj dnevno i popiti obavezno zumance....drugi covjek,kafu nisam izbacio (niti mislim) ali niposto vise od 2 dnevno i cigare posto sam pusac nema vise od 7 cigara na dan,drzim se tog plana i ja sam mnooogo bolje...nekad jbg opali kriza,ali jbg kad se sjetim da nisam prije dva mjeseca smio izaci iz kuce ovo je jack pot

Jel ima neko problema sa spavanjem, mislim teško zaspi ali kada zaspi spavam po 12 sati xD ?

Mislim probudim se ja poslije 8-9 sati spavanja sam, ali mi mrsko ustati nastavim još 2-3 sata i probudim se nikakav, po cijeli dan mi se samo spava, nisam ni za šta. Jel moguće da je i to vezano sa mojom anksioznošću i depresijom?

Ili je problem sa mojim srcem jer sam čitao na internetu da i to može biti uzrok, danas me cijeli dan boli lijeva ruka, toliko me strah da ne dobijem srčani, da bi najradije išao na Koševo da spavam xD i da od ovih antidepresiva se nenormalno debljam, bez obzira što ne jedem previše, šta da radim?

Salah ad-Din wrote:Jel ima neko problema sa spavanjem, mislim teško zaspi ali kada zaspi spavam po 12 sati xD ?

Mislim probudim se ja poslije 8-9 sati spavanja sam, ali mi mrsko ustati nastavim još 2-3 sata i probudim se nikakav, po cijeli dan mi se samo spava, nisam ni za šta. Jel moguće da je i to vezano sa mojom anksioznošću i depresijom?

Ili je problem sa mojim srcem jer sam čitao na internetu da i to može biti uzrok, danas me cijeli dan boli lijeva ruka, toliko me strah da ne dobijem srčani, da bi najradije išao na Koševo da spavam xD i da od ovih antidepresiva se nenormalno debljam, bez obzira što ne jedem previše, šta da radim?

ja sam taj problem sama rijesila , nisam se usudila otic doktoru .....poznanica je trosila antidepresive i jedno vrijeme je bila ko zombi spava i jede ......nakon godinu i nesto su onda nasli pravu kombinaciju lijekova od kojih je postala aktivnija ......
ja odem spavati i vrtim se satima ne dolazi mi san na oci i tacka , i onda pogledam na sat vidim da je 3 ujutro tad me uhvati panika da cu prespavat ......od panike tek ne mogu zaspati ..........pocela sam po netu traziti o nesanici i od svega ponesta uzela za sebe ;
ne jesti poslije 6 sati navece
ne piti kafu kasno 8 sati najkasnije
tokom dana dovoljno tecnosti piti a prije spavanja najmanje jedan sat nista ne piti
nekad pomogne caj od mente smiri zeludac
napraviti neki ritual kad se podje spavat , kao pranje zuba umivanje , tusiranje ali svako vece
utopliti noge itd
ne pada mi na pamet, sta sam sve radila.......... sada je lakse ,trudim se da ustajem u isto vrijeme i za vikend ..
kod aneksioznosti je vazno sebi priznat i naci da se bojis neceg

E vozdra raja,evo da ja ispricam svoje nadam se da cu nekog utjesiti.Od 1990 kada sam se rodio ja nisam znao za rijec doktor sve do 2010 kada me uhvatio prvi napad panike.Najgori osjecaj u zivotu sto nekog moze uhvatiti,osjecaj koji kad te uzme pod svoje skoro pa ti zivot upropasti.Helem,da skratim,kada me je prvi napad uhvatio iz cista mira mislio sam da je srcani.Odem ja doktoru svom ispricam sve sta kako a on me posalje za svaki slucaj da pregledam srce.I kada sam obavio sve to odnjeo mu ciste nalaze ko iz topa rece anksioznost i posalje me psihijatru,Psihijatar onu standarnu pricu evo ti tablete nemoze ti od toga se nista desit itd(odbio sam tablete)I od 2010 do 2012 moj zivot je stao.Svaku noc sam trcao na CUM,uopste nisam smio otici 100m dalje od svoje zgrade a kamoli u grad ovo ono,bukvalno od ujutru do navecer sam osjecao sve jace i jace simptome anksioznosti.Dok sredinom 2012 mi je puko film.Eh evo sad primjeri kako sam probijao led.Npr

Bojao sam se dalje 100 m od svoje kuce udaljit-Svaki dan sam isao sam samcat od Bjelava pa do Vrela Bosne gdje sam 2 puta u zivotu bio prije toga.(UFATI PANIKA ALI JA JOJ SE PREDAM)sve dok nije doslo vrijeme pa sam bez ikakvog straha poceo sam ici do dole

Bojao sam se guzve i nocnih klubova a u to vrijeme sam jos posto i stidljiv i paranoican-Svaki vikend sam isao u najvece guzve i naravno cim udjem u guzvu meni se slika pred ocima ali bukvalno izgubi ali dok nisam poludio i poceo plesati ludovati i tako par sedmica i prodje me strah od guzve i klubova

I kada su me prosli strahovi od navedenog ostali su jos simptomi i depresija,i dalje sam bio tuzan zbog meni nepoznatog razloga.I onda sam odlucio fizicki i psihicki da ojacam.Svako jutro sam trcao na Barice,poslije dodjem kuci jedem odmorim,onda posto sam kao mali bio upisan u skolu BREAK DANCE-a odem u podrum i plesem i vjezbam po dva-tri sata,nasao djevojku sa njom uvece izlazio zezo se,dnevno sam provodio max. 1 sat za kompjuterom,onda se uvalim ko konobar,sto u zadnje 2 godine nisam mogao zamisliti da bih uspio samo jedan dan odraditi a da me ne gusi,na trne lijeva ruka,ne manta mi se itd itd..Uglavnom pocnem polako da se stabilizujem dok mi normalan i llijep zivot nije presao u naviku.Onda iz dana u dan sam jacao jacao vratila mi se nada za zivotom,prosli su me sve predrasude i strahovi,vratila mi se pozitivna enegija,simptomi anksioznosti i one crne i tuzne misli koje su me proganjale 24 sata su skroz isparile kao da nikad nisu ni bili dio mog zivota.Uglavnom sada kao da nikad nisam ni bolovao niti ista.Svako jutro se budim pozitivan,zahvalan Bogu sto sam takav,fizicki i psihicki jako stabilan.UGLAVNOM ZELIM SVIMA VAMA KOJI TRENUTNO BOLUJETE DA KAZEM DA NACIN POSTOJI A TO JE DA STO MANJE PROVODITE VREMENA USAMLJENI ZA KOMPJUTEROM,DA STO MANJE PIJETE TERAPIJU,DA RADITE ONO STO VOLITE DA SVAKI DAN SVE DOK STE BUDNI SEBI NALAZITE NEKE OBAVEZE KOJE CE VAM SKRENUTI MISLI NARAVNO DA NADJETE I VREMENA DA SE OPUSTITE,DA ONI KOJI JOS OSJECAJU SIMPTOME DA IH SE NE BOJE I DA IM SE PREPUSTE JER CE BAS TAD PRESTATI 1000000 POSTO,DA IZLAZITE SAMO SA POZITIVNIM LJUDIMA NADJITE DJEVOJKU A DJEVOJKE NEKA NADJU DECKA KOJI CE IH RAZUMITI U SVEMU TOME I JA VAM GARANTUJEM DA CETE ME SE SJETITI ZA NAJVISE 2 MJ. JER CE OD DANA KADA POCNETE DA SE CUPATE SVAKI DAN DRASTICNO SMANJVATI NIVO ANKSIOZNOSTI I DEPRESIJE U VAMA.I ZAPAMTITE ANKSIOZNOST JE KO BILJKA DOK JE SE PLASIS TIM JE ZALIJEVAS VODOM I ONA RASTE A CIM JE POCNETE SHVATATI ZA NEOZBILJNO ONA CE SKROZ DA UVENE.VELIKI POZZZZ

Dancer90s wrote:E vozdra raja,evo da ja ispricam svoje nadam se da cu nekog utjesiti.Od 1990 kada sam se rodio ja nisam znao za rijec doktor sve do 2010 kada me uhvatio prvi napad panike.Najgori osjecaj u zivotu sto nekog moze uhvatiti,osjecaj koji kad te uzme pod svoje skoro pa ti zivot upropasti.Helem,da skratim,kada me je prvi napad uhvatio iz cista mira mislio sam da je srcani.Odem ja doktoru svom ispricam sve sta kako a on me posalje za svaki slucaj da pregledam srce.I kada sam obavio sve to odnjeo mu ciste nalaze ko iz topa rece anksioznost i posalje me psihijatru,Psihijatar onu standarnu pricu evo ti tablete nemoze ti od toga se nista desit itd(odbio sam tablete)I od 2010 do 2012 moj zivot je stao.Svaku noc sam trcao na CUM,uopste nisam smio otici 100m dalje od svoje zgrade a kamoli u grad ovo ono,bukvalno od ujutru do navecer sam osjecao sve jace i jace simptome anksioznosti.Dok sredinom 2012 mi je puko film.Eh evo sad primjeri kako sam probijao led.Npr

Bojao sam se dalje 100 m od svoje kuce udaljit-Svaki dan sam isao sam samcat od Bjelava pa do Vrela Bosne gdje sam 2 puta u zivotu bio prije toga.(UFATI PANIKA ALI JA JOJ SE PREDAM)sve dok nije doslo vrijeme pa sam bez ikakvog straha poceo sam ici do dole

Bojao sam se guzve i nocnih klubova a u to vrijeme sam jos posto i stidljiv i paranoican-Svaki vikend sam isao u najvece guzve i naravno cim udjem u guzvu meni se slika pred ocima ali bukvalno izgubi ali dok nisam poludio i poceo plesati ludovati i tako par sedmica i prodje me strah od guzve i klubova

I kada su me prosli strahovi od navedenog ostali su jos simptomi i depresija,i dalje sam bio tuzan zbog meni nepoznatog razloga.I onda sam odlucio fizicki i psihicki da ojacam.Svako jutro sam trcao na Barice,poslije dodjem kuci jedem odmorim,onda posto sam kao mali bio upisan u skolu BREAK DANCE-a odem u podrum i plesem i vjezbam po dva-tri sata,nasao djevojku sa njom uvece izlazio zezo se,dnevno sam provodio max. 1 sat za kompjuterom,onda se uvalim ko konobar,sto u zadnje 2 godine nisam mogao zamisliti da bih uspio samo jedan dan odraditi a da me ne gusi,na trne lijeva ruka,ne manta mi se itd itd..Uglavnom pocnem polako da se stabilizujem dok mi normalan i llijep zivot nije presao u naviku.Onda iz dana u dan sam jacao jacao vratila mi se nada za zivotom,prosli su me sve predrasude i strahovi,vratila mi se pozitivna enegija,simptomi anksioznosti i one crne i tuzne misli koje su me proganjale 24 sata su skroz isparile kao da nikad nisu ni bili dio mog zivota.Uglavnom sada kao da nikad nisam ni bolovao niti ista.Svako jutro se budim pozitivan,zahvalan Bogu sto sam takav,fizicki i psihicki jako stabilan.UGLAVNOM ZELIM SVIMA VAMA KOJI TRENUTNO BOLUJETE DA KAZEM DA NACIN POSTOJI A TO JE DA STO MANJE PROVODITE VREMENA USAMLJENI ZA KOMPJUTEROM,DA STO MANJE PIJETE TERAPIJU,DA RADITE ONO STO VOLITE DA SVAKI DAN SVE DOK STE BUDNI SEBI NALAZITE NEKE OBAVEZE KOJE CE VAM SKRENUTI MISLI NARAVNO DA NADJETE I VREMENA DA SE OPUSTITE,DA ONI KOJI JOS OSJECAJU SIMPTOME DA IH SE NE BOJE I DA IM SE PREPUSTE JER CE BAS TAD PRESTATI 1000000 POSTO,DA IZLAZITE SAMO SA POZITIVNIM LJUDIMA NADJITE DJEVOJKU A DJEVOJKE NEKA NADJU DECKA KOJI CE IH RAZUMITI U SVEMU TOME I JA VAM GARANTUJEM DA CETE ME SE SJETITI ZA NAJVISE 2 MJ. JER CE OD DANA KADA POCNETE DA SE CUPATE SVAKI DAN DRASTICNO SMANJVATI NIVO ANKSIOZNOSTI I DEPRESIJE U VAMA.I ZAPAMTITE ANKSIOZNOST JE KO BILJKA DOK JE SE PLASIS TIM JE ZALIJEVAS VODOM I ONA RASTE A CIM JE POCNETE SHVATATI ZA NEOZBILJNO ONA CE SKROZ DA UVENE.VELIKI POZZZZ

Jarane pocni raditi ko motivacijski govornik I meni su se desile par putaa situacije sa ovim simptomima što spominjete. Prvi put sam konto došla smrt po mene učio sure sav se istraumiro. Eh kad sam skonto da mi ništa neće biti svaki sl. put kad bi mi se desila ta situacija reko bih sebi ko što i jeste da umisljam i normalizovalo bi se sve za minut dva. Ista stvar sa ovima što kontaju da su naograisali. Sve je to stvar psihe.

Sent from my ST21i using Tapatalk 4

Dancer90s wrote:E vozdra raja,evo da ja ispricam svoje nadam se da cu nekog utjesiti.Od 1990 kada sam se rodio ja nisam znao za rijec doktor sve do 2010 kada me uhvatio prvi napad panike.Najgori osjecaj u zivotu sto nekog moze uhvatiti,osjecaj koji kad te uzme pod svoje skoro pa ti zivot upropasti.Helem,da skratim,kada me je prvi napad uhvatio iz cista mira mislio sam da je srcani.Odem ja doktoru svom ispricam sve sta kako a on me posalje za svaki slucaj da pregledam srce.I kada sam obavio sve to odnjeo mu ciste nalaze ko iz topa rece anksioznost i posalje me psihijatru,Psihijatar onu standarnu pricu evo ti tablete nemoze ti od toga se nista desit itd(odbio sam tablete)I od 2010 do 2012 moj zivot je stao.Svaku noc sam trcao na CUM,uopste nisam smio otici 100m dalje od svoje zgrade a kamoli u grad ovo ono,bukvalno od ujutru do navecer sam osjecao sve jace i jace simptome anksioznosti.Dok sredinom 2012 mi je puko film.Eh evo sad primjeri kako sam probijao led.Npr

Bojao sam se dalje 100 m od svoje kuce udaljit-Svaki dan sam isao sam samcat od Bjelava pa do Vrela Bosne gdje sam 2 puta u zivotu bio prije toga.(UFATI PANIKA ALI JA JOJ SE PREDAM)sve dok nije doslo vrijeme pa sam bez ikakvog straha poceo sam ici do dole

Bojao sam se guzve i nocnih klubova a u to vrijeme sam jos posto i stidljiv i paranoican-Svaki vikend sam isao u najvece guzve i naravno cim udjem u guzvu meni se slika pred ocima ali bukvalno izgubi ali dok nisam poludio i poceo plesati ludovati i tako par sedmica i prodje me strah od guzve i klubova

I kada su me prosli strahovi od navedenog ostali su jos simptomi i depresija,i dalje sam bio tuzan zbog meni nepoznatog razloga.I onda sam odlucio fizicki i psihicki da ojacam.Svako jutro sam trcao na Barice,poslije dodjem kuci jedem odmorim,onda posto sam kao mali bio upisan u skolu BREAK DANCE-a odem u podrum i plesem i vjezbam po dva-tri sata,nasao djevojku sa njom uvece izlazio zezo se,dnevno sam provodio max. 1 sat za kompjuterom,onda se uvalim ko konobar,sto u zadnje 2 godine nisam mogao zamisliti da bih uspio samo jedan dan odraditi a da me ne gusi,na trne lijeva ruka,ne manta mi se itd itd..Uglavnom pocnem polako da se stabilizujem dok mi normalan i llijep zivot nije presao u naviku.Onda iz dana u dan sam jacao jacao vratila mi se nada za zivotom,prosli su me sve predrasude i strahovi,vratila mi se pozitivna enegija,simptomi anksioznosti i one crne i tuzne misli koje su me proganjale 24 sata su skroz isparile kao da nikad nisu ni bili dio mog zivota.Uglavnom sada kao da nikad nisam ni bolovao niti ista.Svako jutro se budim pozitivan,zahvalan Bogu sto sam takav,fizicki i psihicki jako stabilan.UGLAVNOM ZELIM SVIMA VAMA KOJI TRENUTNO BOLUJETE DA KAZEM DA NACIN POSTOJI A TO JE DA STO MANJE PROVODITE VREMENA USAMLJENI ZA KOMPJUTEROM,DA STO MANJE PIJETE TERAPIJU,DA RADITE ONO STO VOLITE DA SVAKI DAN SVE DOK STE BUDNI SEBI NALAZITE NEKE OBAVEZE KOJE CE VAM SKRENUTI MISLI NARAVNO DA NADJETE I VREMENA DA SE OPUSTITE,DA ONI KOJI JOS OSJECAJU SIMPTOME DA IH SE NE BOJE I DA IM SE PREPUSTE JER CE BAS TAD PRESTATI 1000000 POSTO,DA IZLAZITE SAMO SA POZITIVNIM LJUDIMA NADJITE DJEVOJKU A DJEVOJKE NEKA NADJU DECKA KOJI CE IH RAZUMITI U SVEMU TOME I JA VAM GARANTUJEM DA CETE ME SE SJETITI ZA NAJVISE 2 MJ. JER CE OD DANA KADA POCNETE DA SE CUPATE SVAKI DAN DRASTICNO SMANJVATI NIVO ANKSIOZNOSTI I DEPRESIJE U VAMA.I ZAPAMTITE ANKSIOZNOST JE KO BILJKA DOK JE SE PLASIS TIM JE ZALIJEVAS VODOM I ONA RASTE A CIM JE POCNETE SHVATATI ZA NEOZBILJNO ONA CE SKROZ DA UVENE.VELIKI POZZZZ

Svaka čast!
Ljudi griješe što tako olako počinju s tim tabletama, pa poslije postanu ovisni o njima, a opet im nije sve krasno i bajno. Anksioznost se može riješiti i na drugi način.

Hvala ti na ovoj priči koju si podijelio sa nama, i ja mislim da je problem stidljivost, isti sam takav, potiskujemo previše emocije, nikome ne odgovaramo a onda to mora negdje pući, isti sam takav u klubovima, samo stojim i čekam panični, u tramvajima, autobusima. Sve je to super, ali brate ja idem na fakultet, izađem a mene pojede savjest zašto nisam kući i ne učim, počnem učiti odmah me uhavti nervoza, srce lupa itd. Ne mogu da trčim, da se bavim sportom, počne mi srce lupati, što je normalno kod fizičke aktivnosti, onda ja počnem slušati srce, ne mogu to izbaciti iz glave, kada vidim kako jako kuca uhvati me strah, još ako srce preskoči, brate ja sam donji, sve sam probao ali teško ide, najlakše mi je kad sam za kompjuterom, igram igirice i ne mislim ni na šta xD i da kada sam sa djevojkom i tad sam dobar

Salah ad-Din wrote:Hvala ti na ovoj priči koju si podijelio sa nama, i ja mislim da je problem stidljivost, isti sam takav, potiskujemo previše emocije, nikome ne odgovaramo a onda to mora negdje pući, isti sam takav u klubovima, samo stojim i čekam panični, u tramvajima, autobusima. Sve je to super, ali brate ja idem na fakultet, izađem a mene pojede savjest zašto nisam kući i ne učim, počnem učiti odmah me uhavti nervoza, srce lupa itd. Ne mogu da trčim, da se bavim sportom, počne mi srce lupati, što je normalno kod fizičke aktivnosti, onda ja počnem slušati srce, ne mogu to izbaciti iz glave, kada vidim kako jako kuca uhvati me strah, još ako srce preskoči, brate ja sam donji, sve sam probao ali teško ide, najlakše mi je kad sam za kompjuterom, igram igirice i ne mislim ni na šta xD i da kada sam sa djevojkom i tad sam dobar

s obzirom da sam primjetila da je kod tebe prisutno to lupanje srca, reci mi mjeris li broj otkucaja ikada ili je u pitanju samo jace lupanje, a ne povecan broj?
meni se desi nekad kad osjetim lupanje, da izmjerim i bude preko 130 otkucaja u minuti, a opet u zadnje vrijeme, nekad se onako lose osjecam, osjecam neku mucninu, glavobolju i sl simptome, izmjerim pritisak i sve bude ok ali recimo broj otkucaja mi bude oko 40 :S jos uvijek cekam svoj termin za holter EKG ali ovo me bas muci i brine.

Salah ad-Din wrote:Hvala ti na ovoj priči koju si podijelio sa nama, i ja mislim da je problem stidljivost, isti sam takav, potiskujemo previše emocije, nikome ne odgovaramo a onda to mora negdje pući, isti sam takav u klubovima, samo stojim i čekam panični, u tramvajima, autobusima. Sve je to super, ali brate ja idem na fakultet, izađem a mene pojede savjest zašto nisam kući i ne učim, počnem učiti odmah me uhavti nervoza, srce lupa itd. Ne mogu da trčim, da se bavim sportom, počne mi srce lupati, što je normalno kod fizičke aktivnosti, onda ja počnem slušati srce, ne mogu to izbaciti iz glave, kada vidim kako jako kuca uhvati me strah, još ako srce preskoči, brate ja sam donji, sve sam probao ali teško ide, najlakše mi je kad sam za kompjuterom, igram igirice i ne mislim ni na šta xD i da kada sam sa djevojkom i tad sam dobar

Ja sam takav postao nakon prvog napada,inace se nicega u zivotu nisam stidio to je takav poremecaj.A sto se tice lupanja srca kazem ti sve isto mi se desavalo u pocetku kada sam se krenuo cupat iz svega toga jako je bilo tesko ali eto kazem vam raja sve se uspije rijesiti samo se uhvatite hobija nekog i aktivnosti i kao da je nikad niste bolovali.I jbg svaki poetak je tezak

lavorpunvode wrote:

Salah ad-Din wrote:Hvala ti na ovoj priči koju si podijelio sa nama, i ja mislim da je problem stidljivost, isti sam takav, potiskujemo previše emocije, nikome ne odgovaramo a onda to mora negdje pući, isti sam takav u klubovima, samo stojim i čekam panični, u tramvajima, autobusima. Sve je to super, ali brate ja idem na fakultet, izađem a mene pojede savjest zašto nisam kući i ne učim, počnem učiti odmah me uhavti nervoza, srce lupa itd. Ne mogu da trčim, da se bavim sportom, počne mi srce lupati, što je normalno kod fizičke aktivnosti, onda ja počnem slušati srce, ne mogu to izbaciti iz glave, kada vidim kako jako kuca uhvati me strah, još ako srce preskoči, brate ja sam donji, sve sam probao ali teško ide, najlakše mi je kad sam za kompjuterom, igram igirice i ne mislim ni na šta xD i da kada sam sa djevojkom i tad sam dobar

s obzirom da sam primjetila da je kod tebe prisutno to lupanje srca, reci mi mjeris li broj otkucaja ikada ili je u pitanju samo jace lupanje, a ne povecan broj?
meni se desi nekad kad osjetim lupanje, da izmjerim i bude preko 130 otkucaja u minuti, a opet u zadnje vrijeme, nekad se onako lose osjecam, osjecam neku mucninu, glavobolju i sl simptome, izmjerim pritisak i sve bude ok ali recimo broj otkucaja mi bude oko 40 :S jos uvijek cekam svoj termin za holter EKG ali ovo me bas muci i brine.

Meni je jednom na CUMU bas sam mislio da necu preziviti otkucaj bio 190 a pritisak 120/80 znaci pritisak mi je san svakog sportiste vjeruj mi kad odes na taj termin da ce sve biti uredu,sve je to strah

lavorpunvode wrote:
s obzirom da sam primjetila da je kod tebe prisutno to lupanje srca, reci mi mjeris li broj otkucaja ikada ili je u pitanju samo jace lupanje, a ne povecan broj?
meni se desi nekad kad osjetim lupanje, da izmjerim i bude preko 130 otkucaja u minuti, a opet u zadnje vrijeme, nekad se onako lose osjecam, osjecam neku mucninu, glavobolju i sl simptome, izmjerim pritisak i sve bude ok ali recimo broj otkucaja mi bude oko 40 :S jos uvijek cekam svoj termin za holter EKG ali ovo me bas muci i brine.

Ovako prvo sam primjetio samo lupanje srca, jako lupanje, tako da me svaki otkucaj srca bolio na neki način, nisam mjerio puls, išao radio pretrage našli mi prolaps mitralis i kažu da je to uzrok toga, kod doktora mi je obično puls oko 130 (zbog straha) ali EKG i sve ostali nalazi uredu, bitno je samo da nema aritimija, odnosno da srce rimtično kuca bez obzira na broj, s obzirom na naše godine naše srce normalno može izdržati sve do 210 otkucaja u minuti, dali mi betablokatore da uspore rad srca, meni kući puls padne na 40, sav poplavim i samo mi se spava, onda mi iskljče to, od tada redovno mjerim puls, u mirovanju oko 70, kada legnem spavati 60, ali pri manjoj fizičkoj aktivnosti odmah skače na 100-120, jednom sam imao panični i u hitnoj mi je izmjeren puls 140, pritisak 190/100 to mi je rekord xD obično mi je pritisak 130/80
Kada imam panični u mirovanju bude oko 120, uglavnom ne brini oko toga, ako nemaš aritmije nije ništa opasno, slušaj puls ako ravnomjerno kuca ne brini, naravno puls kod mlađih ljudi se mjenja prilikom disanja kod udisaja brži, kod izdisaja slabiji, nemoj da te to prepadne jer je mene to prepalo
Najvjerovatnije je to samo anksioznost, ne daj se

Kod mene je sve pocelo sa anksioznoscu i napadima panike, zatim je slijedila depresija sa svim tim simptomima panicnog poremecaja, da bih nakon 3 godine (unazad 3) fasovala SCH

Ne kazem da je to uobicajeni slijed dogadjaja kod svakog (hvala Bogu) ali kod mene se stanje samo pogorsalo.
Sto se tice lijecnika ne bih ti preporucila nikoga sa psihijatrijske klinike, pogotovo ne doktore kao Saidu Fisekovic ili Azru Frenjo, nego da odes fino na Jagomir i kazes sve svoje tegobe. Dr. Amira Teftedarija je jedna divna doktorica i osoba, a i ostali su jako pazljivi i susretljivi.

Eto, toliko od mene, ako imas bilo sta da te muci ili ti treba sugovornik, tu sam, javi se na PP

Pozz svima

-LaNa- wrote:Kod mene je sve pocelo sa anksioznoscu i napadima panike, zatim je slijedila depresija sa svim tim simptomima panicnog poremecaja, da bih nakon 3 godine (unazad 3) fasovala SCH

Ne kazem da je to uobicajeni slijed dogadjaja kod svakog (hvala Bogu) ali kod mene se stanje samo pogorsalo.
Sto se tice lijecnika ne bih ti preporucila nikoga sa psihijatrijske klinike, pogotovo ne doktore kao Saidu Fisekovic ili Azru Frenjo, nego da odes fino na Jagomir i kazes sve svoje tegobe. Dr. Amira Teftedarija je jedna divna doktorica i osoba, a i ostali su jako pazljivi i susretljivi.

Eto, toliko od mene, ako imas bilo sta da te muci ili ti treba sugovornik, tu sam, javi se na PP

Pozz svima

Zar se neuroze mogu pretvoriti u psihoze?

Koliko dugo si imala panični poremećaj prije SCH?

jesi prije SCH išla psihijatru-psihologu?

Salah ad-Din wrote:

-LaNa- wrote:Kod mene je sve pocelo sa anksioznoscu i napadima panike, zatim je slijedila depresija sa svim tim simptomima panicnog poremecaja, da bih nakon 3 godine (unazad 3) fasovala SCH

Ne kazem da je to uobicajeni slijed dogadjaja kod svakog (hvala Bogu) ali kod mene se stanje samo pogorsalo.
Sto se tice lijecnika ne bih ti preporucila nikoga sa psihijatrijske klinike, pogotovo ne doktore kao Saidu Fisekovic ili Azru Frenjo, nego da odes fino na Jagomir i kazes sve svoje tegobe. Dr. Amira Teftedarija je jedna divna doktorica i osoba, a i ostali su jako pazljivi i susretljivi.

Eto, toliko od mene, ako imas bilo sta da te muci ili ti treba sugovornik, tu sam, javi se na PP

Pozz svima

Zar se neuroze mogu pretvoriti u psihoze?

Koliko dugo si imala panični poremećaj prije SCH?

jesi prije SCH išla psihijatru-psihologu?

Ocito da mogu, samo ja ni dan danas nisam mogla razluciti je li SCH potakla ta moja depresija i panicni poremecaj ili je to splet svih okolnosti i SCH kao kulumnacija svega toga.
Javljala sam se ja psihijatrima u nadleznom domu CMZ-a i bivala stalni pacijent jos od 18. godine, tada su mi dali prvu terapiju Xanaxa a 0,5mg i Zoloft a 50mg i to je islo nekih 3-4 mjeseca kada je Xanax zamijenjen Rivotrilom a 0,5mg po potrebi, zatim Loram a 2,5mg PP i tako... onda su mi mijenjali AD-ove, sa Zolofta me prebacili na Seroxat, pa sa njega prebacili na Fluoxetin. sveukupno to je trajalo do moje 20. godine zivota.

Onda su poceli glasovi, halucinacije, deluzije, ideje proganjanja (da ti pricu skratim) i tad mi je dijagnosticirana F23 (akutni i prolazni psihoticni poremecaj) pod kojim sam se vodila godinu dana (u par navrata sam isla na kontrole na kliniku za psihijatriju pri KCUS-u) i unazad dvije godine kada je psihoticnost kuluminirala, ja se pokusala otrovati i zavrsila na CUM-u, poslije toga prvi put u Jagomiru (hvala bogu pa nije bila psihijatrijska klinika KCUS-a) dobila sam dijagnozu F20.0 (Paranoidna shizofrenija) da bi ju nedavno nakon jos jedne hospitalizacije preinacili u F20.3 (shizofrenija-nediferencirana).
Od terapije sada koristim Zyprexu a 10mg (1,0,1), Moditen a 2.5mg (0,1,0), Xanax a 0.5mg (1,0,0), Apaurin a 5mg (0,0,1) i Trazem a 5mg po potrebi (jako rijetko ga uzimam)

Salah ad-Din wrote:

lavorpunvode wrote:
s obzirom da sam primjetila da je kod tebe prisutno to lupanje srca, reci mi mjeris li broj otkucaja ikada ili je u pitanju samo jace lupanje, a ne povecan broj?
meni se desi nekad kad osjetim lupanje, da izmjerim i bude preko 130 otkucaja u minuti, a opet u zadnje vrijeme, nekad se onako lose osjecam, osjecam neku mucninu, glavobolju i sl simptome, izmjerim pritisak i sve bude ok ali recimo broj otkucaja mi bude oko 40 :S jos uvijek cekam svoj termin za holter EKG ali ovo me bas muci i brine.

Ovako prvo sam primjetio samo lupanje srca, jako lupanje, tako da me svaki otkucaj srca bolio na neki način, nisam mjerio puls, išao radio pretrage našli mi prolaps mitralis i kažu da je to uzrok toga, kod doktora mi je obično puls oko 130 (zbog straha) ali EKG i sve ostali nalazi uredu, bitno je samo da nema aritimija, odnosno da srce rimtično kuca bez obzira na broj, s obzirom na naše godine naše srce normalno može izdržati sve do 210 otkucaja u minuti, dali mi betablokatore da uspore rad srca, meni kući puls padne na 40, sav poplavim i samo mi se spava, onda mi iskljče to, od tada redovno mjerim puls, u mirovanju oko 70, kada legnem spavati 60, ali pri manjoj fizičkoj aktivnosti odmah skače na 100-120, jednom sam imao panični i u hitnoj mi je izmjeren puls 140, pritisak 190/100 to mi je rekord xD obično mi je pritisak 130/80
Kada imam panični u mirovanju bude oko 120, uglavnom ne brini oko toga, ako nemaš aritmije nije ništa opasno, slušaj puls ako ravnomjerno kuca ne brini, naravno puls kod mlađih ljudi se mjenja prilikom disanja kod udisaja brži, kod izdisaja slabiji, nemoj da te to prepadne jer je mene to prepalo
Najvjerovatnije je to samo anksioznost, ne daj se

ma i pritisak je haos, bude 70/40 nekad, al to mi je nekako normalno, uvijek sam imala nizi pritisak.
i ja takodjer imam prolaps, pa se nadam da je to sve samo od toga. hvala na odg u svakom slucaju..

-LaNa- wrote:
Ocito da mogu, samo ja ni dan danas nisam mogla razluciti je li SCH potakla ta moja depresija i panicni poremecaj ili je to splet svih okolnosti i SCH kao kulumnacija svega toga.
Javljala sam se ja psihijatrima u nadleznom domu CMZ-a i bivala stalni pacijent jos od 18. godine, tada su mi dali prvu terapiju Xanaxa a 0,5mg i Zoloft a 50mg i to je islo nekih 3-4 mjeseca kada je Xanax zamijenjen Rivotrilom a 0,5mg po potrebi, zatim Loram a 2,5mg PP i tako... onda su mi mijenjali AD-ove, sa Zolofta me prebacili na Seroxat, pa sa njega prebacili na Fluoxetin. sveukupno to je trajalo do moje 20. godine zivota.

Onda su poceli glasovi, halucinacije, deluzije, ideje proganjanja (da ti pricu skratim) i tad mi je dijagnosticirana F23 (akutni i prolazni psihoticni poremecaj) pod kojim sam se vodila godinu dana (u par navrata sam isla na kontrole na kliniku za psihijatriju pri KCUS-u) i unazad dvije godine kada je psihoticnost kuluminirala, ja se pokusala otrovati i zavrsila na CUM-u, poslije toga prvi put u Jagomiru (hvala bogu pa nije bila psihijatrijska klinika KCUS-a) dobila sam dijagnozu F20.0 (Paranoidna shizofrenija) da bi ju nedavno nakon jos jedne hospitalizacije preinacili u F20.3 (shizofrenija-nediferencirana).
Od terapije sada koristim Zyprexu a 10mg (1,0,1), Moditen a 2.5mg (0,1,0), Xanax a 0.5mg (1,0,0), Apaurin a 5mg (0,0,1) i Trazem a 5mg po potrebi (jako rijetko ga uzimam)

Čitao sam da je moguće, ali se dešava jako rijetko u jednom od milion slučajeva. Mene je u poečtku bilo strah da anskioznost i depersnalizacija koju sam stalno osjećao nije neki uvod u neku od psihoza, samo sam čekao kada više neću biti svjestan sebe. Ja već 8 godina imam depresiju, anksioznost, a nešto kasnije sam dobio panične, i to 6 godina je nisam liječio, od kada znam za postojanje toga, svake godine se osjećam bolje i bolje
Pa valjda neće, ako nije do sada, nikada nisam imao halucinacije i ostalo, i ako kažu da i to antidepresivi mogu uzrokovati, jedino što ne mogu da izbacim iz glave da neću dobiti srčani. Ubijeđen sam u to i samo ga iščekujem.

lavorpunvode wrote: ma i pritisak je haos, bude 70/40 nekad, al to mi je nekako normalno, uvijek sam imala nizi pritisak.
i ja takodjer imam prolaps, pa se nadam da je to sve samo od toga. hvala na odg u svakom slucaju..

Ma to je OK, jako je puno djevojaka sa niskim pritiskom, nije to ništa opasno, visoki je opasan. Ako imaš prolaps to ti je to, napisat će ti sinusna tahikardija, eventualno ćeš imati blaži sistolni šum, i to je najgore što može biti A to je sve bezopasno i normalno za osobe sa prolapsom, samo ako nema regurgitacije (vraćanje krvi u pretkomoru), to se vidi na UZ srca, tada se već zahtjevaju terapije sa srcem. Ako ti propišu betablokatore, i ne budu ti odgovarale, odmah idi doktoru da ih ukine, jer one dodatno obaraju pritisak, s obzirom na tvoj pritisak to ne može biti dobro, bit ćeš isto zombi

Salah ad-Din wrote:

lavorpunvode wrote: ma i pritisak je haos, bude 70/40 nekad, al to mi je nekako normalno, uvijek sam imala nizi pritisak.
i ja takodjer imam prolaps, pa se nadam da je to sve samo od toga. hvala na odg u svakom slucaju..

Ma to je OK, jako je puno djevojaka sa niskim pritiskom, nije to ništa opasno, visoki je opasan. Ako imaš prolaps to ti je to, napisat će ti sinusna tahikardija, eventualno ćeš imati blaži sistolni šum, i to je najgore što može biti A to je sve bezopasno i normalno za osobe sa prolapsom, samo ako nema regurgitacije (vraćanje krvi u pretkomoru), to se vidi na UZ srca, tada se već zahtjevaju terapije sa srcem. Ako ti propišu betablokatore, i ne budu ti odgovarale, odmah idi doktoru da ih ukine, jer one dodatno obaraju pritisak, s obzirom na tvoj pritisak to ne može biti dobro, bit ćeš isto zombi

mogu ti reci da si me smirio poprilicno ovim. radila sam UZ, tako su mi i ustanovili prolaps, pa bi valjda doc vidjela da ima i drugih nepravilnosti. Hvala ti!

lavorpunvode wrote:
mogu ti reci da si me smirio poprilicno ovim. radila sam UZ, tako su mi i ustanovili prolaps, pa bi valjda doc vidjela da ima i drugih nepravilnosti. Hvala ti!

Nema onda razloga za brigu Osobe sa prolapsom mogu da se bave sportom, i to su potpuno zdrave osobe, samo se moraju kontorlisati svako godinu-dvije da ne dođe do povećanja prolapsa I još jedna stvar, gotovo je pravilo da osobe sa prolapsom fasuju anksiznost, zbog tog stanja u kojem se nalaze, zato ako još ne osjećaš anksioznost ne bi bilo loše da u kući imaš tablete za smirenje ako ništa Persen, koji je na biljnoj bazi i jako je slab, do 8 tableta se dnevno može piti, kada ti počne lupati srce, prskakati ili osjetiš bol u prsima, znaj samo je prolaps, malo je zapeo prolaps srcu pa se ono buni, neće ti ništa biti ali opusti se, uzmi jednu tabletu, čaj od kamilice i ne pridaji tome puno značaja, jer to može prerasti u panične a to su onda strašno gadna iskustva

Salah ad-Din wrote:

lavorpunvode wrote:
mogu ti reci da si me smirio poprilicno ovim. radila sam UZ, tako su mi i ustanovili prolaps, pa bi valjda doc vidjela da ima i drugih nepravilnosti. Hvala ti!

Nema onda razloga za brigu Osobe sa prolapsom mogu da se bave sportom, i to su potpuno zdrave osobe, samo se moraju kontorlisati svako godinu-dvije da ne dođe do povećanja prolapsa I još jedna stvar, gotovo je pravilo da osobe sa prolapsom fasuju anksiznost, zbog tog stanja u kojem se nalaze, zato ako još ne osjećaš anksioznost ne bi bilo loše da u kući imaš tablete za smirenje ako ništa Persen, koji je na biljnoj bazi i jako je slab, do 8 tableta se dnevno može piti, kada ti počne lupati srce, prskakati ili osjetiš bol u prsima, znaj samo je prolaps, malo je zapeo prolaps srcu pa se ono buni, neće ti ništa biti ali opusti se, uzmi jednu tabletu, čaj od kamilice i ne pridaji tome puno značaja, jer to može prerasti u panične a to su onda strašno gadna iskustva

pila sam persen u par prilika, najcesce pred stresnije ispite- nista, pila sam i kapi valerijane, nako, i one slabo, skoro nista..
a lahko je to reci, znas i sam koliko ima fajde kad ti neko kaze, ne misli na to, opusti se
najgore je sto tako, osjecas neku konstantnu napetost i bez tog lupanja, a onda kada osjetis i fizicke simptome, tek onda nastane pometnja.
ma bit ce da je sve od viska slobodnog vremena, pa onako covjek se prepusti svemu tome..
nije kod mene to nista strasno, i stvarno mi ne ometa zivot, ali cesto osjecam neki unutrasnji nemir iz ne znam kojeg razloga i to je tako..

meni je najgore sto poslije svake hospitalizacije uz Zyprexu mi dadnu paletu sedativa i onda se ja navecer nadjem u nedoumici da li da ih popijem ili ne, a sve me strah da ne zaglibim jos sa ovisnoscu... evo konkretno sada, otpustena sam u ponedjeljak iz Jagomira i dali su mi pored Zyprexe Xanax, Apaurin i Trazem i hajd ti sad ne posegni za tim finim sarenim bobicama

-LaNa- wrote:meni je najgore sto poslije svake hospitalizacije uz Zyprexu mi dadnu paletu sedativa i onda se ja navecer nadjem u nedoumici da li da ih popijem ili ne, a sve me strah da ne zaglibim jos sa ovisnoscu... evo konkretno sada, otpustena sam u ponedjeljak iz Jagomira i dali su mi pored Zyprexe Xanax, Apaurin i Trazem i hajd ti sad ne posegni za tim finim sarenim bobicama

Drži se terapije, lakše ti se skinuti s tableta, nego da SCH napreduje. Dobro je dok si svjesna svog problema, to je znak da još ima šanse a zašto zaglaviš u bolnici? msm šta se desi?

I ja pijem Xanax ali po potrebi, za 3 mjeseca sam popio 5 tableta