Ukoliko covjek ima dovoljno soli u glavi, naravno da jedna takva situacija moze da mu donese spoznaju. Da mozda jos uvijek nije dovoljno izzivljen. Ili da mu postojeci partner ne odgovara. Da ga postojeca veza ne zadovoljava itd itd. moze tu da bude milion varijacija na temu. A zahvaljujuci spoznaji mijenjas svoj zivot u skladu s tim sto si spoznao da (ne) zelis.oh teddy... wrote:Ako covjek ima karaktera, postavi si pitanje "mogu li dalje zivjeti sa tom tajnom u sebi", ili podijeliti sa partnerom pa sta bude.Luce wrote:Kad prevaris, vise nije pitanje priznati ili ne...Po meni, bitnije je izvuci neku pouku iz tog iskustva.
Spoznati sta zelimo mi sami ili sta zelimo od veze. Iskoristiti to gorko iskustvo da unaprijedimo svoj zivot.
Po meni, ni jedno iskustvo pa cak ni prevara nije negativno ukoliko dovede do neke nove spoznaje.
Jednom kad se desi, popravka nema, priznao ili ne. To je manje bitno. Sta ces uraditi sa spoznajom da si to napravio, to je druga stvar.
To je po meni jedina pouka.. a onaj ko moze zivjeti sa tom tajnom u sebi, moze ih imati jos milion. Tajni, mislim, i lagati ko zna sta i ko zna koliko svog partnera. Ako neko takvu stvar moze skrivati i misliti da ce ostati skrivena, sta je onda jos spreman uraditi svom partneru. A sve te tajne i lazi kad tad isplivaju na povrsinu, ma ne moze ostati skrivena zauvijek, nema sanse.
Kakvu spoznaju prevara covjeku moze donijeti? jedino da partnera sa kojim zivi, ili je sa njim u braku, ne voli dovoljno ili cak nimalo. Ako prevaris nekoga, prosta logika kaze da ti taj neko nije dovoljan u zivotu, odnosno ne ispunjava ono sto zelis. I opet lazes i sebe i njega/nju, ostajuci u takvoj vezi.
Osim ako neko ne vara iz hira, onda je to vec cisti bezobrazluk.
Zato kazem, kad se jednom sranje dogodi, je li bitno da li ce se priznati ili ne. Bitno je kakve ces poteze vuci nakon toga.
Sta se priznanjem zeli postici?
Onaj koji je prevario zeli sebi olaksati osjecaj krivnje, priznanjem sigurno nece olaksati drugoj strani. Sjebace mu povjerenje u samog sebe, obzirom da nije "vidio" sta se desava, samooptuzivace se tipa sta sam to napravio ili nisam da se ovo meni dogodi i ostace mu velike traume za naredne ljubavne veze.
Koliko god ja bila ljubitelj istine, ne mislim da je u ovakvoj situaciji potrebno ici do tih detalja. Drugom ces nanijeti bol a sebi olaksati neces (ako imas imalo karaktera pa te to u stvari i muci). A odnos istinom popraviti neces. Jer je on vec sjeban. Nikakva ga iskrena priznanja vise popraviti ne mogu.
I da, jos da naglasim, ne mislim da nakon prevare veza moze nastaviti na nekim zdravim osnovama. Pa u skladu s tim i ova moja razmisljanja na temu priznati ili ne. Priznati ne priznati, nije bitno, po meni ta veza ionako nema vise buducnosti.
samo tih 100 zena me moze navesti na prevaru 
