Forum Klix.ba

68 godina ranije, 1942 je izgleda bila jos uvek antifasisticka godina za Mihajlovica.

Bar sudeci po Partizanima:

Zbornik NOR-a, XII -2, str. 255-256

direktiva komande Jugoistoka od 10.jula 1942. godine generalu Baderu:

''U Srbiji odrzavati sadasnje smirenje putem izvodjenja pokretnih borbenih dejstava. Najopsaniji protivnik je Mihailovic. Njegova organizacija ne sme doci do izrazaja. Sopstvenim merama treba spreciti objedinjavanje bandi. Eventualne pokusaje ustanka treba spreciti putem napada jos u toku nastajanja.''

Ali i sudeci po Ivanu Avakumovicu:

autora zanimljive knjige
History of the Communist Party of Yugoslavia, Aberdeen University Press, 1964

ovde videti kritiku knjige
http://www.jstor.org/pss/560367

ovde videti citanost i uvazenost autora po zemljama uopste (naspram recimo Marka Attila Hoare, inace Engleza)
http://search.theeuropeanlibrary.org/po ... index.html

dakle

I. Avakumovic, Mihailović prema nemačkim dokumentima, str.55 :

...
Tokom leta 1942. godine planovi o eliminisanju Mihailovicevog pokreta razmatrani su u vrhu Rajha. Na resavanju slucaja Mihailovic radio je licno Rajhsfirer Hajnrih Himler, komandant nemacke policije i SS jedinica. On je 17.jula naredio Hajnrihu Mileru, generalu policije, sledece:''Osnovica svakog uspeha u Srbiji i celoj jugoistocnoj Evropi lezi u unistavanju Mihailovica. Upotrebite sve snage da Mihailovica i njegov stab pronadjete, tako da bi on mogao biti unisten. Svako sredstvo koje tome doprinese je zgodno. Ocekujem najtesnju saradnju svih ustanova, od Policije sigurnosti i Sluzbe sigurnosti do SS i policije. Sef SS i policije u Srbiji, Majsner, vec je od mene dobio naredjenje. Molim javite mi kakva obavestenja imamo o Mihailovicevom mestu boravka.

...

Da ne zaboravim, svima sta god mislili - mit ili ne -

zelim svako dobro u Novoj godini.

--

bokakotorska wrote:68 godina ranije, 1942 je izgleda bila jos uvek antifasisticka godina za Mihajlovica.

Bar sudeci po Partizanima:

Zbornik NOR-a, XII -2, str. 255-256

direktiva komande Jugoistoka od 10.jula 1942. godine generalu Baderu:

''U Srbiji odrzavati sadasnje smirenje putem izvodjenja pokretnih borbenih dejstava. Najopsaniji protivnik je Mihailovic. Njegova organizacija ne sme doci do izrazaja. Sopstvenim merama treba spreciti objedinjavanje bandi. Eventualne pokusaje ustanka treba spreciti putem napada jos u toku nastajanja.''

Ali i sudeci po Ivanu Avakumovicu:

autora zanimljive knjige
History of the Communist Party of Yugoslavia, Aberdeen University Press, 1964

ovde videti kritiku knjige
http://www.jstor.org/pss/560367

ovde videti citanost i uvazenost autora po zemljama uopste (naspram recimo Marka Attila Hoare, inace Engleza)
http://search.theeuropeanlibrary.org/po ... index.html

dakle

I. Avakumovic, Mihailović prema nemačkim dokumentima, str.55 :

...
Tokom leta 1942. godine planovi o eliminisanju Mihailovicevog pokreta razmatrani su u vrhu Rajha. Na resavanju slucaja Mihailovic radio je licno Rajhsfirer Hajnrih Himler, komandant nemacke policije i SS jedinica. On je 17.jula naredio Hajnrihu Mileru, generalu policije, sledece:''Osnovica svakog uspeha u Srbiji i celoj jugoistocnoj Evropi lezi u unistavanju Mihailovica. Upotrebite sve snage da Mihailovica i njegov stab pronadjete, tako da bi on mogao biti unisten. Svako sredstvo koje tome doprinese je zgodno. Ocekujem najtesnju saradnju svih ustanova, od Policije sigurnosti i Sluzbe sigurnosti do SS i policije. Sef SS i policije u Srbiji, Majsner, vec je od mene dobio naredjenje. Molim javite mi kakva obavestenja imamo o Mihailovicevom mestu boravka.

...

Da ne zaboravim, svima sta god mislili - mit ili ne -

zelim svako dobro u Novoj godini.

-----------------------------------------------------------------------------------------
što je babi milo to joj se snilo.Poslije Užičke Republike,partizana u Srbiji i nije bilo,a 42g je bila po njih i narod krvava,ali van Srbije,što je posebna priča o srpskom junaštvu i pogibelji.Jesu Srbi ginuli,ali prečanski Srbi,kao i sada zadnji put,ne Srbi u Srbiji.A tekst,pa i sami Nijemci tvrde da ima organizaciju,ali ne smije doći do izražaja,a i nije došla.Bande se spojile nisu,a eventualne pokušaje ustanka nisu ni trebali sprečavati,gorilo je zapadno od njih i ustalo davno.
Loš primjer,ali dobar za Ravnogorskih proslava,gdje IQ ispod 80 u kombinaciji sa brljom apsorbuje sve pa i gluposti autora i kolut nazad u vlastita usta.Ako nisi pod uticajen jačih opijata,a pri zdravoj svijesti,isčitaj nonsens koji navodiš.Švabe samo konstatuju,u kondicionalu predviđaju mogućnost fuzije i borbe.Svi znamo da od toga ni tada ni poslije nije bilo ništa.A onda dođe 44g i saveznici ga preko kralja ražalovaše i raspustiše vojsku.

evo jos jednog dosta sirokog osvrta na temu

TITO, DRAŽA I MI

Da li je reč o istoriji ili ideologiji
Ko je u ime građana Srbije odlučio da nabavi specijalnu sondu da ispod zemlje traži posmrtne ostatke generala Draže Mihailovića? Koliko će ta potraga koštati poreske obveznike i da li se to radi po nalogu Vlade Srbije ili neke stranke? Ko će od srpskih političara, ako se i pronađe grob generala Mihailovića, kleknuti ispred tog groba? I hoće li sve ostati samo na generalovom grobu? Ako su neke stranke već sebe etablirale kao baštinike generala Draže, koja to stranka danas u Srbiji nastavlja tradiciju partizana? Dozvoljavam da ima i onih koje zaista i danas interesuje šta je to pisao Kalabić drugu Krcunu kada ga je uveravao u „svoju časnu reč” i oko toga „da će pečenje, kolač i žito spremiti žena našega brice”.

Dakle, da li to u Srbiji Drugi svetski rat još nije završen ili se zapravo građani Srbije još sećaju istog vremena, ali na različite načine? Da li stanovnici Srbije imaju jedinstvenu prošlost ili su ratovi sećanja samo tinjali na ovim prostorima još od 1941. godine? Kako graditi zajedničku budućnost na sukobljenim stavovima o prošlosti? Kako izmeriti sadržaj nekadašnje „višističke” prošlosti onih koji su od 1941. do 1944. sarađivali sa okupatorom? Konačno, kako to da se vojska Kraljevine Jugoslavije tretira danas u Srbiji službeno na dva načina: potraga za grobom generala Draže Mihailovića praćena neviđenom medijskom pažnjom, ali i potpuni muk i ignorisanje pripadnika Kraljevske vojske koji su poginuli u aprilskom ratu 1941. godine? Da li to četnici Draže Mihailovića zaslužuju veću pažnju od vojnika, oficira i podoficira Kraljevske jugoslovenske vojske koji su položili svoj život u odbrani zemlje u aprilu 1941? Ili je general Mihailović simbol jedne ideologije, pa je samim tim i važniji od drugih? Šta smo naučili od istorije?

Partizanski pokret maršala Tita nesumnjivo je iskoristio, pa i zloupotrebio slobodarska osećanja srpskog naroda u Srbiji kada je povedena borba protiv nemačkog okupatora. Nije sporno da je ta borba bila istovremeno i borba za promenu društvenog sistema, bitka protiv monarhije. I da je sve to srpski narod u Srbiji krvavo platio u nemačkim odmazdama. Što se tiče BiH i Hrvatske i tu je partizanski pokret iskoristio zločine ustaša nad srpskim narodom da bi pokrenuo otpor Vermahtu i kvislinzima. Nije sporno da su u ime revolucije i promene društvenog sistema učinjeni zločini. Pretpostavljam da nije sporno ni da su četnici Draže Mihailovića činili zločine i protiv Srba i protiv nesrpskog stanovništva. Sa stanovišta svetske istoriografije nije sporno ni to da su partizani izneli glavni teret borbe protiv okupatora. Zašto su u Jugoslaviji 1945. pobedili partizani, a ne četnici? Zato što su partizani bili sposobniji, lukaviji, borbeniji. Na čiji račun? Kao u fudbalu, istorija beleži rezultat, a ne igru. General Mihailović je spasavao američke pilote. O. K, rekli su u Vašingtonu, dajmo mu odlikovanje. Maršal Tito je uništavao divizije Vermahta, imao je 1945. pod svojom komandom 800.000 boraca. To je realnost, rekli su saveznici, i Tito je dobio državu. Naravno, ona nije bila previše demokratska, ali je od 1980. do 1990. godine kroz Kuću cveća prošlo 20 miliona njenih tadašnjih građana.

Istorija je eksplozivna materija, osetljiva na dodir. Pravi bumerang. Protiv sam povratka pokojnika. Jer oni više nisu u našoj nadležnosti. Grob, to je nešto drugo. Ali, ne i povratak u ideološkom smislu.

Da se razumemo, moj je otac bio potporučnik vojske Kraljevine Jugoslavije. Aprilski rat 1941. doživeo je na frontu prema Albaniji. Odbio je da se pomiri sa kapitulacijom Kraljevske vojske i zajedno sa svojom jedinicom povlačio se kroz Grčku, sve do luke Kalamata na Peloponezu. Tamo su čekali britanske brodove da ih evakuišu za Egipat da nastave rat protiv Rajha. Nemci su bacili padobrance i mog oca i njegove drugove zarobila je jedinica komandosa kojom je komandovao Maks Šmeling, svetski i olimpijski prvak u boksu, miljenik Adolfa Hitlera. Svi jugoslovenski oficiri ukrcani su u brod „Helena Kanavarioti” koji je pred Solunom u maju 1941. naleteo na minu. Poginulo je više od 200 oficira Jugoslovenske kraljevske vojske. Oni koji su preživeli bili su u logoru Nirnberg i Osnabrik. Moj otac je bio u Osnabriku. Kao Slovenac mogao je da izađe, jer su Nemci puštali kućama Hrvate, Slovence, Makedonce i Muslimane. Odbio je da ga puste, ostao je veran oficirskoj zakletvi „Kralju i otadžbini”. Britanska avijacija je tokom rata greškom bombardovala logor u Osnabriku i tada je poginulo više od 200 oficira Kraljevske vojske. Oni su u Srbiji zaboravljeni.

Hoće li nadležni da nabave sonde da na dnu Egejskog mora i potraže posmrtne ostatke 200 poginulih jugoslovenskih oficira u maju 1941? Ili da neko od vlasti dođe na parastos oficirima koji nisu pristali na poraz, parastos koji se svake godine služi u Beogradu. Niko ne dolazi, a grčki je vojni ataše uvek prisutan.

Da li je reč o istoriji ili ideologiji?



Miroslav Lazanski

sjedi draza za kompijuterom
i ulazi mu majka u sobu kaze dosta je vise kompijutera ostavi se tog cetovanja

aze wrote:Evo jos par mitova koje su Amerikanci primjetili da su posebno vazni kod srba

Serbia had a plan to be a huge sprawling nation compromising of large chunks of Southern and Eastern Europe within its historically recognized borders of Karlobag, Karlovac, Virovitica, Ogulin, and Tokyo. As legend tells us, this scam reached back to many many millenniums BC when a Slavic-Klingon tribe settled in the area. Way in those days, tribesmen built Byzantium-style churches on the holy soil of Kosovo(and Metohija too), marking the onset of human civilization.

Historians still argue how did this tribe end up in the Balkans for centuries before klix Slavic migration, or just why would they build Byzantine-style churches more than 5 millenniums before klix Byzantium and Christianity. It's probably an internal joke between the tribesmen which modern historians don't really get. Only historical documents mentioning Serbs in this period were written by members of tribe themselves.
The Beginning

Earliest mention of the Serbs among ancient Greek historians is after the Battle of Phillipolis where army of Smurfs, 15 little man strong, took over Macedonia, ahem South Serbia. Papa Smurf ruled the country until he was called-up for trial in (the?) Haag (Hague).

Serbs' first contact with Roman Empire was in 31AD, when the invading Roman army was decimated by two sleeping toddlers. Chiefs of Serbian tribes, after a night of heavy drinking, decided that it would "be hot" to go invade Rome, which they promptly did. Multi-party constitutional democracy was instituted; much more liberal than the old Roman Republic, and Rome reached new Golden Age in a few short months. However, since they were defeated by a handful of drunken barbarians, Roman historians decided to ignore this period after the Serbs sobered up and went home to get breakfast, leaving emperor Tiberius free to restore old Imperial system.

Subsequent Serbian adventures mildly annoyed other people of that age in south Europe, and the mighty Hun force was immediately accepted as a saviour by those poor victims of Serb oppression and Serb lack of personal hygiene. Nowadays, this is widely regarded as a gross miscalculation.

Other Southern Slavs that began arriving in the 6th century were not impressed by their new neighbors, and often complained that they were too loud and smelly.
Worst conflict ever for Serbian people was one with Ottomans at Battle of Kosovo (or Serbia), in 1389. There, a great Ottoman army was crushed by Serbs, after the battle lasting 17 minutes. Serbs, as said, kicked their butts, but by a lowbrow backstabbing plan plotted by (probably?) the Vatican, Turks got into Serbia somehow and stayed there for a long 500 years to come. None of the modern history's "books" (Serbians refuse to write due to religious beliefs) don't tell anything about the Serbian magnificent victory, but who cares. Serbs celebrated as if they supremely won this battle.

Culture
At first, linking the terms "Culture" and "Serbia" together might seem like a special kind of moron, an oxymoron. Nevertheless, this section will be completed as soon as there is something to write about.

Baja mali Knindža (Tough Guy Little Ninja from Knin) on cover of his best selling album "Halt Turkish Pashas and Croatian Ustashas" so far. It is rumored that album was sold in more than 5 copies!

post je off topic .

ps . ovako izgledaju rezultati kad retardirana osoba pocne pisati o povijesti .
sad koje vise retardiran onaj koji pise ili onaj koji to proucava , zakljucite sami .

Bosnohercegovac wrote:





Партизанске јединице, бројне свега 216 људи, спуштају се у Ужице 24. септембра у четири часа поподне. Одмах хапсе Трифуновића, Редића, жандарме и виђеније грађане. Стрељају начелника Ужичког среза Јована Алексића и још неке чиновнике, плене 60 милиона динара из филијале Народне банке, преузимају фабрику оружја, постављају нову општинску управу, а вођа женске омладине, Вита Гутман, у хотелу ''Палас'' формира Клуб слободне љубави.
Да ли уопште треба напоменути да у филму ''Ужичка република'' нема ни помена о Клубу слободне љубави, о свирепом мучењу и масовном убијању цивила, итд.

[/quote]

Što ti je to Klub slobodne ljubavi?? Jel to ono u stilu: "Haj nek se čuje čuje, haj nek se zna, da je mlada partizanka noge dizala"???

bokakotorska wrote:evo jos jednog dosta sirokog osvrta na temu



" Maršal Tito je uništavao divizije Vermahta, imao je 1945. pod svojom komandom 800.000 boraca. To je realnost, rekli su saveznici, i Tito je dobio državu."

Miroslav Lazanski

stvarno sam sad zbunjen , koliko to divizija vermahta unisti marsal tito ?
u kojem su to dokumentu saveznici obrazlozi titovo dobijanje drzave zbog unistavanja divizija vermahta ?

Circa 15, argument jeste da su zbog njemu prenjeli vlast (fakticki) a ne zbog nekih pravnih principa.

Hrvoje, pitaj emigraciju po Njemackoj, oni tu imaju iskustva

@bokakotorskapa nečeš nam valjda poturati četničko mladunče kao izvor,pa znamo mi M.L.

keep it real wrote:

bokakotorska wrote:evo jos jednog dosta sirokog osvrta na temu



" Maršal Tito je uništavao divizije Vermahta, imao je 1945. pod svojom komandom 800.000 boraca. To je realnost, rekli su saveznici, i Tito je dobio državu."

Miroslav Lazanski

stvarno sam sad zbunjen , koliko to divizija vermahta unisti marsal tito ?
u kojem su to dokumentu saveznici obrazlozi titovo dobijanje drzave zbog unistavanja divizija vermahta ?

Znas kako u emisiji za decu "Neven" - Dragan Zaric obicno kaze:
"Ne bih znala kasti koji led nije smrznut" (na pr)...
U ovom slucaju koliko je marsal Tito unistio divizija , znam samo da je Bata Zivotinja sam unistio onih 15, Dvornik bar jos toliko, a Marsal...

Nego samo da te dopunim nije on dobio drzavu vec Vlast u njoj.

Drzava je Narodna bila valjda, a nastala je uprkos njegovim licnim zalaganjima 1914 - 1918, dakle ranije.

stvarno sam sad zbunjen , koliko to divizija vermahta unisti marsal tito ?
u kojem su to dokumentu saveznici obrazlozi titovo dobijanje drzave zbog unistavanja divizija vermahta ?

Onoliko koliko ih nije otislo na istocni front.

Magazin Dani, Sarajevo, posljednji broj,Vuk Bačanović:

Knock-out desničarskom revizionizmu



Ademović je sakupio kako propagandni materijal, tako i interne korespondencije četničkih oficira međusobno i sa svojim vrhovnim komandantom Dražom Mihailovićem. Kada se ovo dvoje uporedi, jasno je da je moderna predodžba generala Mihailovića u Srbiji i RS-u zapravo izgrađena na četničkoj propagandi iz Drugog svjetskog rata uz potpuno negiranje historijskih činjenica

Fadil Ademović: "Kako je moguće da su tobožnji komunistički falsifikatori mogli falsifikovati talijanske, njemačke, savezničke, NDH-ovske, pa čak i dokumente četničke provenijencije?"



Propaganda i propagandno djelovanje uvijek su među glavnim aktivnostma svake političke opcije ili pokreta. Služe, najprije, za pridobijanje ljudstva i kreiranje stvarnosti kakva pogoduje sprovođenju političkog programa. Sadržaj propagande ne mora se, međutim, uvijek poklapati sa stvarnim političkim programom nekog pokreta ili organizacije.

Dvotomno kapitalno djelo bosanskohercegovačkog znanstvenika, novinara i publiciste Fadila Ademovića, Četništvo i četnička propaganda u južnoslovenskim zemljama u Drugom svjetskom ratu, govori nam o varijacijama propagande JVuO Draže Mihailovića u cilju ostvarivanja projekta velike, odnosno homogene, etnički čiste Srbije; ona propaganda, na osnovu koje su u Srbiji i Republici Srpskoj rehabilitirani Mihailović i njegov ekstremno-nacionalistički pokret.

Ademović citiranjem ogromnog broja, kako propagandnih tako internih dokumenata JVuO, dekonstruira i noviju propagandu, kojom se Draža Mihailović želi predstaviti "prvim gerilcem Evrope", a njegov pokret antifašističkim "pokretom otpora", koji je u svojim redovima iskreno želio imati pripadnike svih nacionalnosti i konfesija u porobljenoj Jugoslaviji.

Prvi tom nosi naziv Sudionici velikih obmana, a drugi Drama istorijskog zaokreta. U njima je kvislinška i zločinačka priroda četničkog pokreta sagledana sa svih aspekata i, što je posebno važno, kroz prizmu prelamanja interesa velikih savezničkih sila Velike Britanije, SAD-a i SSSR-a na Bakanu.

Kako zapravo izgleda revizionistički pristup historiji Drugog svjetskog rata na tlu Jugoslavije?

Dražina Jugoslovenska vojska u otadžbini, kao jedina legalna vojna formacija u okupiranoj zemlji, kreće u borbu protiv Nijemaca još u maju 1941., dok je partizanski ustanak tek strateški potez Moskve, kako bi se barem donekle amortizirala njemačka invazija na SSSR, započeta 22. juna 1941. Prema ovoj koncepciji, mudri Mihailović nastoji očuvati srpski etnički korpus ionako desetkovan ustaškim genocidom od uzaludnog rata protiv nadmoćnijeg Wehrmachta, dok komunisti na čelu s Titom ne žale bilo kakvu žrtvu, a naročito srpsku, kako bi stvorile sovjetsku republiku, koja bi bila satelit SSSR-a.

Ovakvo viđenje događaja koje je u savremenoj Srbiji i Republici Srpskoj već odavno postalo općeprihvaćena Mihailovićeva apologija, od njega je stvorila mistično-vizionarsku figuru s oreolom mučenika. Ademovićeve knjige, s druge strane, nisu nikakva apologija. One su na prvom mjestu zbir historijskih dokumenata, njemačke, talijanske, ustaške i četničke provenijencije.
Na jednom mjestu Ademović je sakupio kako propagandni materijal, tako i interne korespondencije četničkih oficira međusobno i sa svojim vrhovnim komandantom Dražom Mihailovićem. Kada se ovo dvoje usporedi, jasno je da je moderna predodžba generala Mihailovića u Srbiji i RS-u zapravo izgrađena na četničkoj propagandi iz Drugog svjetskog rata uz potpuno negiranje historijskih činjenica.

Zaklah joj sina Jovana… "Propaganda mora biti jednostavna i zanimljiva", bio je stav Mihailovićevih propagandista. Kao takva, ona je imala poslužiti glavnim četničkim ciljevima formuliranim u projektu Homogena Srbija, banjolučkog advokata Stevana Moljevića i Mihailovićevog štabskog intelektualca Dragiše Vasića. Radilo se o velikoj Jugoslaviji i u njoj etnički očišćenoj Velikoj Srbiji, koja bi obuhvatila Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju i veći dio Slavonije.
Evo šta je Moljević 1942. o četničkim ciljevima pisao Dragiši Vasiću: "Što se tiče našeg unutrašnjeg razgraničenja sa Hrvatima, tu držimo da treba odmah, čim se ukaže prilika, prikupiti sve snage i stvoriti svršen čin: (a) zaposesti na karti označenu teritoriju; (b) očistiti je prije nego li se iko pribere." Evo kako on zamišlja: "Zaposedanje bi se, mislimo, moglo izvesti samo tako ako bi se u jakim odredima zaposela glavna čvorišta i to: Osijek, Vinkovci, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin i Šibenik, te Mostar i Metković, a onda iznutra pristupiti čišćenju zemlje od svih nesrpskih elemenata. Krivci bi imali da budu na mestu kažnjavani, a ostalima bi valjalo otvoriti put - Hrvatima u Hrvatsku, a muslimanima u Tursku (ili Albaniju)."

Dokumentacija koju je prikupio i obradio Ademović dokazuje da je tobožnje odustajanje od ove politike krajem 1943. i početkom 1944. bilo uzrokovano isključivo jačanjem NOP-a i potpunim rasulom Ravnogorskog pokreta, kojeg nije mogao spasiti ni Svetosavski kongres u selu Ba! O tome da je svijest o unutrašnjoj slabosti, a ne napad filantropije bio razlog četničkog navodnog "zaokreta", svjedoči i pismo Dušana Radovića, komandanta Zlatiborskog korpusa poručniku Simi Mitroviću, komandantu četničke Leteće brigade Tara iz 1944., u kojem se, između ostalog, kaže: "Što nećemo postati belogardejci, šoferi taksija, izmećari, makroji, besprizorni i slično nije velika šteta, ali zato će nas prokleti Bog i srpski narod… Što su izvesni probisveti i moralna trulež Peko Dapčević i komp. stvorili VOJSKU u pravom smislu te reči, iako laici u poslu, naša je oficirska bruka."
"Naređeno je", nastavlja Radović pismo, "da se danonoćno izvodi obuka sa celokupnim ljudstvom u vojničkim veštinama po planu - obuka se izvodi samo u pevanju i to nakaradnih pesama kao što je ona Zaklah joj sina Jovana!" Citiranjem ovog dokumenta, Ademović je jasno ukazao zbog čega je Mihailović počeo upućivati proglase populacijama koje je do jučer namjeravao istrijebiti i "humano preseliti".
To nije bilo zbog toga jer je bio "antifašist", kakvim ga revizionisti žele prikazati, već očajnik, čija vojska nije bila ništa drugo do, pozovimo se opet na Simu Mitrovića, "rulja ili gomila čeljadi koju vodimo sa sobom planinskim bespućima".

Saradnja - nužna potreba…

A kakve su bile stvarne namjere i planovi "rulje ili gomile čeljadi"? Ademovićeva knjiga definitivno satire sve revizionističke tvrdnje u stilu "Čiča je voleo Fehima" (Fehim Musakadić, jedan od malobrojnih muslimana u štabu Draže Mihailovića).
Još 1941. bio je jasan Mihailovićev stav, koji je unio u svoju bilježnicu, da "svi muslimani ima da budu pokrenuti sa svojih ognjišta". U skladu s tim, Mihailović je izdavao naredbe svojim bosanskim vojvodama Dobroslavu Jevđeviću i Jezdimiru Dangiću. Tako je Milan Šantić, jedan od hercegovačkih četničkih vođa, krajem jula 1942. u Trebinju objavio: "Srpske zemlje moraju biti očišćene od katolika i muslimana. U njima će živjeti samo Srbi. Čišćenje će se provesti temeljito. Sve ćemo ih potisnuti i uništiti bez izuzetka i bez sažaljenja. To će biti polazna tačka našeg oslobođenja. Sve to treba da se završi brzo i u jednom revolucionarnom zamahu."
Miloš N. Jovanović, komandant Ozrenskog četničkog korpusa, 13. 2. 1943., pri prenošenju Dražine naredbe Golubu Mitroviću, komandantu Zeničkog vojno-četničkog odreda, precizira kako će to biti izvršeno: "Seljački svijet i isto tako sitni radni svijet poštediti i od njih ćemo napraviti prave Srbe, koje ćemo milom ili silom prevesti na pravoslavlje."
Prevođenje na pravoslavlje Jovanović planira za sve katolike, dok za muslimane dodaje: "Nijedan musliman neće među nama ostati. One koji su se ogrešili o naš narod… uništićemo bez milosti, a seljake i ostali sitni svet preselićemo u Tursku." Ademović jasno ukazuje da je ovakva praksa dovela do velikih prelazaka muslimana u NOP, što je zahtijevalo nešto drugačiju strategiju.
Ona se otprilike da sagledati iz instrukcija Dinarske četničke divizije: "Svaka preuranjena akcija protiv muslimanskog življa pojačala bi partizane. Zbog toga oni treba da sede kod svojih kuća, pa da ih na njihovim domovima uništimo." Četnički major Z. Ostojić u tom smislu daje uputstvo komandantu Romanijskog četničkog korpusa Miloradu Momčiloviću o tome kako vršiti propagandu prema muslimanskom stanovništvu: "Obećavajte im šta hoćete, a poslije ćemo uraditi kako treba. Glavno ih je privući i pridobiti za borbu protiv partizana, ili bar da ne priđu njima. Produžite rad, dozvoljavam sve moguće prevare, samo pametno i bez kompromitovanja."
I Danilo Slatić, jedan od hercegovačkih četničkih vođa, piše komandantu Druge sarajevske četničke brigade. Saradnja s muslimanima opisuje se kao "nužna potreba": "Objasniti ljudima da je sada momenat da mi moramo s njima sarađivati, da bi smanjili broj naših neprijatelja. Da ih zavadimo sa Hrvatima da se oni pobiju a mi da gledamo svoja posla. Sve do datog momenta kada ćemo izvršiti svoj zadatak prema kojem u srpskim zemljama neće niko drugi živeti osim Srba." Draža je u tom smislu često znao opominjati svoje oficire: "Ovo se ne može pisati niti javno govoriti, jer bi i Turcima došlo do ušiju."

Pošast desničarskog revizionizma U prvom tomu svoje knjige Ademović upozorava na devastiranje savremene historijske nauke, odnosno desničarski revizionizam u udžbenicima historije u Srbiji. Kako je istakla Dubravka Stojanović, Draža Mihailović je u novom udžbeniku predstavljen kao poštovalac francuske kulture i pravi heroj otpora fašizmu i nacizmu u Drugom svjetskom ratu. "Celokupna istorija XX veka podvrgnuta je reviziji", ocjena je historičarke Olivere Milosavljević, koju Ademović citira: "U ovom udžbeniku nema Svetozara Markovića, ali ima Pavla Đurišića (sa slikom), nema Dimitrija Tucovića, ali ima Dragiše Vasića (sa slikom), nema Ilariona Ruvarca, ali ima više od 60 raznih generala, đenerala, pukovnika i majora."
Iako Ademovićeva studija nije izašla u Srbiji, ona će zahvaljujući svojoj, već spomenutoj metodološkoj izvrsnosti, biti trajna referenca kada je u pitanju pošast desničarskog revizionizma historije.


Četnici su fingirali napade na Nijemce


Generalni stav Draže Mihailovića o kolaboraciji provodili su njegovi komandanti. Svako na svome terenu u skladu s postojećim prilikama. Treba reći da su pojedini četnički komandanti u zapadnoj Srbiji 1941. sa svojim odredima, kao proizvod antiokupacionog raspoloženja i lokalnih inicijativa, stupili u borbu protiv okupacionih jedinica. To je ubrzo prestalo pošto je Draža oštro ukorio takve komandante. Mihailović je to ovako objasnio: "Borba protiv okupatora bila je nužno zlo kako narodne mase ne bi prešle na stranu komunista…" Zašto? Narodne mase su bile za oslobodilačku borbu koju su vodili partizani.
Da narod ne bi masovno prešao na njihovu stranu, četnici su fingirali neke napade na Nijemce. U toku rata 1943. Nijemci su preko plakata pozivali svakog ko im izruči živog ili mrtvog Tita da će dobiti 100.000 njemačkih maraka u zlatu. Što su takve plakate isticali za Mihailovića, mnogi historičari tumače težnjom okupatora da dovedu u zabludu slobodarski narod Jugoslavije.
Drugi opet to tumače činjenicom da je odbio formalno ozvaničiti kolaboraciju. Pa ipak, i nakon ofanzive Nijemaca na Ravnu Goru i Dražinog bjekstva, general je sve do 1942. bio pod zaštitom Milana Kalabića, koji je bio Nedićev saradnik.


Fadil Ademović : Dražin antifašizam je bio čista propaganda



DANI: Gospodine Ademoviću, Vi ste u svoje dvije knjige vidno uložili ogroman trud. Tu je sakupljeno obilje dokumenata koji su prezentirani tako da pružaju potpunu sliku o tome šta je zapravo bilo ravnogorstvo. Koliko Vam je vremena trebalo za ovoliki posao i s kojim ste se poteškoćama susretali?

ADEMOVIĆ: Na ove dvije knjige radio sam punih deset godina. Obilazio sam arhive u Zagrebu, Beogradu i drugim gradovima. Sve sam to uradio o sopstvenom trošku. Nikakvu pomoć nisam dobio. Valjda to dovoljno govori kako se ovo društvo odnosi prema naučno-istraživačkom radu.

DANI: Vlada Srbije je odavno donijela uredbu prema kojoj je general Mihailović rehabilitiran, te su prava partizana izjednačena s pravima četnika. Šta se hoće postići takvim revizionizmom?

ADEMOVIĆ: Ne samo u Srbiji, već i u Republici Srpskoj. Ta se situacija mora sagledati u svome kontekstu. Oni zapravo nastavljaju politiku iz Miloševićevog vremena. To je kontinuitet manifestacija koje su se tada dešavale. Naravno da je došlo do rehabilitacije Mihailovića kada je cjelokupan Miloševićev velikosrpski projekt zapravo bio realizacija Mihailovićevih ideja.

DANI: Ali politički diskurs koji se sada provlači je takav da je zapravo Mihailović ocrnjen od strane komunističkog režima. Spominju se njegove deklaracije muslimanima i slično… zapravo stvara se slika da on nije bio tako loš kao što se želi prikazati.

ADEMOVIĆ: Da. Ono što se, zapravo, želi poturiti kao istina, je da je lik Draže Mihailovića stvarala pobjednička komunistička strana, da su falsifikovali dokumente, da su time željeli prigušiti i sakriti, tobože, istinski, antifašistički lik Draže Mihailovića. Međutim, kako je moguće da su tobožnji komunistički falsifikatori mogli falsifikovati talijanske, njemačke, savezničke, NDH-ovske, pa čak i dokumente četničke provenijencije, koji nedvosmisleno ukazuju na kolaboraciju, te zločinačku prirodu Ravnogorskog pokreta? To je, naprosto, nemoguće. Sve da pobjednici i jesu falsifikovali neke četničke dokumente, kako je moguće da su falsifikovali one iz stranih arhiva?

DANI: Ipak, danas četnički pokret, bez obzira na njegovu radikalno-nacionalističku prirodu i jasne planove o istrebljenju drugih naroda, proglašavaju antifašističkim samo zbog činjenice jer je nominalno bio na strani saveznika.

ADEMOVIĆ: Da. Vidite, u Republici Srpskoj i Srbiji se pojavio veliki broj kvazinaučnih radova u kojima se nastoji poturiti teza da je Draža Mihailović želio srpski narod zaštititi od neprijateljskih represalija, te da je zbog toga odlagao sukob s neprijateljem. S druge strane, naprosto nema nijedne značajne bitke koju su četnici vodili s Nijemcima ili Talijanima. Naprosto je nema. Oni su bili instrument u rukama okupatora, kojem je zapravo odgovaralo da se ljudi ovoga podneblja međusobno kolju.

DANI: Zbog čega je potpuno pogrešna teza da Mihailović nije preduzimao akcije protiv neprijatelja zbog prevelike rizičnosti?

ADEMOVIĆ: To je naprosto smiješno. Zapravo je najviše Srba u Srbiji u Drugom svjetskm ratu stradalo upravo od četničkog terora. Oni s jedne strane, Nedić i Ljotić s druge, Pećanac s treće i svi zajedno s Nijemcima.

DANI: Četničke apologete će se često pozivati na činjenicu da je četničkim formacijama kasnije pristupio i jedan broj muslimana. O čemu se zapravo radilo?

ADEMOVIĆ: Istina je da su postojali ljudi kao Mustafa Mulalić ili Fehim Musakadić i drugi, ali oni u štabu Draže Mihailovića nisu predstavljali baš nikakav bitan faktor. Mulaliću je na četničkom kongresu u selu Ba čak bila potrebna posebna straža. Oni su jednostavno bili ignorisani i, prema nekim teorijama, čak su bili poslani u Ravnogorski štab ne bi li na neki način otupili četničku oštricu prema muslimanima.

DANI: Da li se to dogodilo, tj. da li je ikada došlo do promjene četničke politike prema muslimanima, u smislu istrebljenja?

ADEMOVIĆ: Ispričat ću vam ono što je meni ispričao pisac Advan Hozić. U Drugom svjetskom ratu je u blizini rječice Neretvice postojalo jedno muslimansko selo koje se nije željelo staviti ni na čiju stranu. Jednom prilikom su četnici poslali te svoje muslimanske komandante da pridobiju selo za četnike. Zapovjednik im je ostavio svoju akreditaciju i rekao da ako ih četnici budu dirali, da samo pokažu tu akreditaciju i da im se ništa neće dogoditi. Kada su partizani pronašli to selo potpuno uništeno i svi stanovnici do jednog su bili poubijani od strane četnika, jedan leš je u ruci držao onu akreditaciju. Eto kako je politika bila promijenjena. Na kraju krajeva, bilo je jasno da nakon svih propagandnih trikova, nakon rata slijedi istrebljenje.

DANI: Braneći Dražu Mihailovića, današnje apologete će reći da su i partizani također izvršili akt kolaboracije šaljući svoje predstavnike na pregovore s Nijemcima 1943.

ADEMOVIĆ: To se ne može upoređivati. Taj akt, koji se uistinu dogodio, jest bio istinski strateški potez, budući da je i vojsci i narodu koji se s njom povlačio bio prijeko potreban predah. To se ipak nikako ne može uporediti sa sudjelovanjem talijanskih, njemačkih, četničkih i ustaških jedinica. Baš kao što četnici nikada nisu stupili u otvoren sukob s okupatorom, već su djelovali protiv civila, tako se ne može naći baš nijedan slučaj oružanog sudjelovanja neprijateljskih i partizanskih jedinica. To je fakat koji se ne može osporiti.


Glavni časopisi ravngorskog pokreta
Ravnogorsko novinstvo



RAVNA GORA: Centralni organ četničke Vrhovne komande. Prvi broj se pojavio 27. januara 1943. Uređivao ga je Stefan Moljević, autor programa Homogena Srbija.

ISTOK: Glas "jugoslovenski orijentiranih muslimana". Njegov pokretač u Slobodnim jugoslovenskim planinama bio je Mustafa Mulalić, bivši doratni narodni poslanik. Na ravnogorskom kongresu u selu Ba, krajem januara 1944., pripalo mu je jedno od potpredsjedničkih mjesta. U martovskom broju 1944. Istok objavljuje Poruku đenerala Draže Mihailovića muslimanima širom Jugoslavije. U proglasu se kaže da "muslimani ravnopravnost i jednakost pred svim zakonima, slobodu građansku, slobodu vjersku, slobodu imovinsku oni mogu ostvariti samo u zajedničkoj borbi sa jugoslovenskom vojskom". Srbija, kako kaže Mihailović - ne ovisi o Bosni, ali obnova i razvoj Bosne imaju sve pretpostavke u sastavu Srbije. Tako je pisao glas jugoslovenskih muslimana Istok poslije četničkog kongresa u selu Ba. Kakvu je, međutim, sudbinu ravnogorsko rukovodstvo zaista namijenilo muslimanima u Jugoslaviji, vidljivo je, npr., iz instrukcija Dinarske četničke divizije: "Svaka preuranjena akcija protiv muslimanskog življa pojačala bi partizane. Zbog toga oni treba da sede kod svojih kuća, pa da ih na njihovim domovima uništimo."

SLOBODA ILI SMRT: List se pojavio 3. oktobra 1941. s naznakom da izlazi jednom nedjeljno u šumama i planinama. Izvještava o akcijama saveznika i njemačkim gubicima. List je donosio pregled zločina počinjenih nad Srbima, mada se četnički zločini nad muslimanskim i hrvatskim stanovništvom nigdje ne spominju.

CRNOGORSKI VIJESNIK: Izlazio je na teritoriji Crne Gore tokom 1943./'44. Imao je izraženu klerikalnu crtu. Tako u božićnoj poslanici objavljenoj u ovom listu 1. 1. 1944., tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije poručuje da "Karl Marks nije umeo da raspolaže ni s najmanjom sumom novca, a sastavio je teoriju o novcu".

OF LELE: Satirični list Posavsko-kolubarske grupe korpusa. Pisali su, pored ostalog, i o ljubavnicama oficira u štabovima četničkih jedinica.

SLOBODA I SLAVENSKO BRATSTVO: List "jugoslavenskih nacionalista hrvatskog plemena", koji su formirali Jugoslavenski revolucionarni pokret JUREPO. Rasturan je uglavnom u Hrvatskom primorju.

SLAVENSKI JUG: List četničke komande na Sušaku kod Rijeke pod vrhovništvom fašističke Italije.

UJEDINJENJE: Jugoslavenski nacionalistički monarhistički ilegalni list pokrenut u Splitu.

Sta reci, mozda je najzgodnije komentarisati ove navedene Cetnicke casopise:

ISTOK: Glas "jugoslovenski orijentiranih muslimana".

Cudo da je list Jugoslovenski, a ne Srpski orijentiranih ?

SLOBODA ILI SMRT: List se pojavio 3. oktobra 1941. s naznakom da izlazi jednom nedjeljno u šumama i planinama. Izvještava o akcijama saveznika i njemačkim gubicima. List je donosio pregled zločina počinjenih nad Srbima, mada se četnički zločini nad muslimanskim i hrvatskim stanovništvom nigdje ne spominju.

Ovaj cetnicki urednik je potpuno skrenuo sa cetnickog main stream a, borba sa i za Nemce, a protiv Saveznika ?!

CRNOGORSKI VIJESNIK: Izlazio je na teritoriji Crne Gore tokom 1943./'44. Imao je izraženu klerikalnu crtu. Tako u božićnoj poslanici objavljenoj u ovom listu 1. 1. 1944., tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije poručuje da "Karl Marks nije umeo da raspolaže ni s najmanjom sumom novca, a sastavio je teoriju o novcu".

Ovde ima logike da se Vladika ne slaze sa Marksom.

OF LELE: Satirični list Posavsko-kolubarske grupe korpusa. Pisali su, pored ostalog, i o ljubavnicama oficira u štabovima četničkih jedinica.

Bravo ovi su stvarno avangarda svog vremena, mislim ostali pokreti nisu puno smeli talasati o ljubavnim vestinama Oficirskih korova ? A svi su ponosni hebaci bili i ostali ako se ne varam

SLOBODA I SLAVENSKO BRATSTVO: List "jugoslavenskih nacionalista hrvatskog plemena", koji su formirali Jugoslavenski revolucionarni pokret JUREPO. Rasturan je uglavnom u Hrvatskom primorju.

Interesantno bi bilo naci NDH casopis koji pominje Slovensko bratstvo u svom imenu ili barem nekom podnaslovu ?

SLAVENSKI JUG: List četničke komande na Sušaku kod Rijeke pod vrhovništvom fašističke Italije.

A jos zanimljivije bi bilo naci neki Ustaski casopis koji je izlazio u Vranju kao glasilo Ustaske komande pod vrhovnistvom Fasisticke Bugarske na pr

UJEDINJENJE: Jugoslavenski nacionalistički monarhistički ilegalni list pokrenut u Splitu.

Opet uporno i tipicno cetnicko prevarantsko isticanje Jugoslovenstva, a osim toga izdanje iz Splita ?!

....

I na kraju kao i obicno za bilo kog autora pa i za Fadila Ademovica zgodno je videti cita li igde iko njega i gde ?

http://search.theeuropeanlibrary.org/po ... index.html

Fadila izgleda najvise citaju u Srbiji (?!) uprkos navedenoj istini da se ne sme objaviti ?!

Proverite sami na gornjem linku.

Ti cetnici prevarise i evropsku Biblioteku dan danas. Bruka jedna i sramota mislim za Evropu, njih znamo mi odavno..

I sta ono rece, nisi simpatizer, otvorenog duha?

Ovo je bas tanka replika, pokusaj osporavanja cega zapravo?

S i m p a t i z e r

Kakva rec - osuda - zakljucak - pucanj. Vrlo korisno i korisceno nekada bese.

Vec sam je bio sasvim izgubio iz vida. Secam je se iz prica nasih starih o raznim simpatizerima u po ratnom periodu. Ako se dobro secam to je vec bio nekakav status, pre selection prior an action to be taken on smb, sto bi rekli saveznici. UDB in termin valjda.

Mlad sam suvise da bih ziveo tu pricu 50etih proslog veka. Srecom. Hvala na ponudi u svakom slucaju.

Koliko ja citam ovo gore izgleda da je bokakotorska dao komentar teksta o Fadilovom delu i intervjuu sa osvrtom na navedenu cetnicku stampu, Casopise / te njihove groteskne naslove, njihovu ocigledno promasenu uredjivacku politiku i sadrzinu koja je u zestokoj koliziji sa najcescim / uobicajenim vidjenjem pokreta medju nama ovde na sax u.

Nisam primetio sporenje sa bokine strane.

Od onog sto nosimo u sebi zavisi valjda i kako razumevamo ono sto je ocigledno napisano. Otud valjda i medjusobna komunikacija jeste naizgled gotovo nemoguca. Svakako je nemoguca kroz udbasku terminologiju i mentalne konstrukcije ranog poratnog perioda 1946, 7, 8...

Jos jednom Sretna Nova 2010 svima

Ja zaista nisam dovoljno star da znam za udbasku terminologiju, ali rijec simpatizer je malo starija od same UDBE, Tite i WW2. To se u psihologiji zove projekcija i govori vise o tebi.

Osvrno si se, ali bez osvrtanja na dio koji jasno kaze da je naredba bila lagati i manipulisati svim sredstvima, tako da je i propagadni materijal isti.

The 51st State wrote:

stvarno sam sad zbunjen , koliko to divizija vermahta unisti marsal tito ?
u kojem su to dokumentu saveznici obrazlozi titovo dobijanje drzave zbog unistavanja divizija vermahta ?

Onoliko koliko ih nije otislo na istocni front.

znaci marsal je odgovoran za unistavanje divizija u zapadnoj evropi , sjevernoj africi i po mnogim ostrvima .

sjedi molim te , dobijas keca iz povijesti .



ps
na istocnom frontu prva klasa , na zapadnom frontu druga klasa i na kraju svabe koje nisu bile pretjerano sposobne na balkan i to u malom broju . marsal veliki vodja provede citav rat u bijegu od "ogranicenih" divizija vermahta , hebote da su ga guderian ili paulus ganjali dokle bi doguro . zali boze sto onoliko ljudi izginu uzalud , mozda su cetnici bili upravu sto se tice borbe protiv svaba . izbijegavaj sukob gdje god mozes i cekaj saveznike da odrade posao .

keep it real wrote:

The 51st State wrote:

stvarno sam sad zbunjen , koliko to divizija vermahta unisti marsal tito ?
u kojem su to dokumentu saveznici obrazlozi titovo dobijanje drzave zbog unistavanja divizija vermahta ?

Onoliko koliko ih nije otislo na istocni front.

znaci marsal je odgovoran za unistavanje divizija u zapadnoj evropi , sjevernoj africi i po mnogim ostrvima .

sjedi molim te , dobijas keca iz povijesti .



ps
na istocnom frontu prva klasa , na zapadnom frontu druga klasa i na kraju svabe koje nisu bile pretjerano sposobne na balkan i to u malom broju . marsal veliki vodja provede citav rat u bijegu od "ogranicenih" divizija vermahta , hebote da su ga guderian ili paulus ganjali dokle bi doguro . zali boze sto onoliko ljudi izginu uzalud , mozda su cetnici bili upravu sto se tice borbe protiv svaba . izbijegavaj sukob gdje god mozes i cekaj saveznike da odrade posao .

sto bi se cetnici borili sa svabama kad su im bili saveznici.

Tacno je da su na pocektu bile losije divizije, medjutim reci da su Njemacke jedinice poslje 1942 bile nesto drugo nego prva do druga klasa je smijesno. Nisu bile tenkovske jedinice, ali to je nesto drugo.

240 000 Njemaca je zarobljeno na tlu Jugoslavije po Njemackim izvorima.

Omisljao sam se da li da stavim na topic Vic dana..al ajd moze i ovdje...

Smijesna strana nacista...odnosno svabovi like drug Pista

Hans Ben Hur

Nowitzcki Senior

Poslije susreta sa Pekom Dapcevicem

Samohodka prvi put upotrijebljena na Zelengori

Joj otkad nisam guzio

Da ti kazem otvoreno dopizdio mi je vise i Drvar i drug Stari

PartiJasi from Staljingrad parade

keep it real wrote:

The 51st State wrote:

stvarno sam sad zbunjen , koliko to divizija vermahta unisti marsal tito ?
u kojem su to dokumentu saveznici obrazlozi titovo dobijanje drzave zbog unistavanja divizija vermahta ?

Onoliko koliko ih nije otislo na istocni front.

znaci marsal je odgovoran za unistavanje divizija u zapadnoj evropi , sjevernoj africi i po mnogim ostrvima .

sjedi molim te , dobijas keca iz povijesti .



ps
na istocnom frontu prva klasa , na zapadnom frontu druga klasa i na kraju svabe koje nisu bile pretjerano sposobne na balkan i to u malom broju . marsal veliki vodja provede citav rat u bijegu od "ogranicenih" divizija vermahta , hebote da su ga guderian ili paulus ganjali dokle bi doguro . zali boze sto onoliko ljudi izginu uzalud , mozda su cetnici bili upravu sto se tice borbe protiv svaba . izbijegavaj sukob gdje god mozes i cekaj saveznike da odrade posao .

Za razliku od pedercina koje su setale oruzje, a rat provodili zanoseci Svabama muda u okukama, ili, kako oni to vole reci "ne napadali ih... takticki, razumije se" , Tito i partizani su onakvoj sili, koja je posamarala i ponizila mnogo vece drzave i narode, pruzili otpor... jedini vodili antifasisticku borbu, boreci se uporedno i protiv lokalnih izdajnika, cetnika i ustasa... jedini bili istinski neprijatelj i kamen spoticanja na koji su Svabe naisle, nakon sto je kralj hrabro ustao, lupio sakom o sto, zasuk'o rukave, uzeo sablju, i.... udario nogu preko bare.

Prema tome, nije ni bitno koliko su svapskih divizija partizani unistili, bitno je i dovoljno da su BILI JEDINI koji su imali muda i ustali... bili proganjani sa svih strana, prezivjeli sve ofanzive, umarsirali u oslobodjene gradove itd.... Ostali su manje-vise dobili po dupetu, s noge na nogu, pa zajedno preko Bleiburga. Bratski.
Steta, premalo.



(zadnja slika uranak, Stojcevac)


P.S. "... mozda su cetnici bili upravu sto se tice borbe protiv svaba . izbijegavaj sukob gdje god mozes i cekaj..." ... Tita, da te hapsi i jebe dok ti oci ne poispadaju... Jaka taktika.



Ovo nije bio photo session za novi album, vjeruj.

Chisum e,

pokusavam da razumem tvoj stav, pre bih rekao prepoznajem ga, jer dosta prijatelja ima slican stav.

Da bih razumeo taj stav zaista - polazeci pozitivno, interesuje me polaziste za davanje prideva izdajnika ovim dvema sasvim razlicitih pokreta.

Konkretno

sta – koga su izdali Cetnici ?
sta – koga su izdale Ustase ?

Takodje je interesantno razgraniciti poimanje tih izdaja sa stanovista

1941
1945 i
1991

1991 navodim namerno, jer mnogi ulaze u ravan drugog svetskog rata iz danasnje realnosti i gube se sasvim u celoj prici.

Takodje imaj u vidu da je u Srbiji rezim Socijalista (Komunista) 90etih, citavu deceniju, izdajnicima nazivao pausalno i dnevno svakog ko nije bio s njima i ta rec izgovorena makar i od nekog komsije koji sa tim nema veze izaziva jaku averziju, a onda i nerazumevanje bude lakse.

PS Za hrabrost Regenta Pavla delim emocije u potpunosti.

madner wrote:Tacno je da su na pocektu bile losije divizije, medjutim reci da su Njemacke jedinice poslje 1942 bile nesto drugo nego prva do druga klasa je smijesno. Nisu bile tenkovske jedinice, ali to je nesto drugo.

240 000 Njemaca je zarobljeno na tlu Jugoslavije po Njemackim izvorima.

daj izvor za tu informaciju o 240 000 zarobljenih .


njemacke jedinice poslije 1942 su skoro na svim frontovima bile drugo razredne i losije jer je prva klasa imala gubitke koji se nisu mogli nadoknaniti . njemci su izgubili rat 1941 pred moskvom , poslije pocetnih uspjeha dolazi do sporog preokreta i preuzimanja incjativa od strane rusa .

molim te napravi spisak divizija koje su bile na podrucju jugoslavije poslije 1942 (osim onih sto su se povlacile sa istoka) i uporedi sa istocnim frontom pa da vidimo sta je smijesno .

po tvojoj teoriji svabe nisu imali dovoljno snaga za sjevernu afriku , francusku i istocni front jer su te prvo klasne jedinice bile u jugoslaviji . posto se drugi svjetski rjesavao u jugoslaviji , tu su svabe slali svoje najbolje generale i divizije .

Chisum wrote:
Za razliku od pedercina koje su setale oruzje, a rat provodili zanoseci Svabama muda u okukama, ili, kako oni to vole reci "ne napadali ih... takticki, razumije se" , Tito i partizani su onakvoj sili, koja je posamarala i ponizila mnogo vece drzave i narode, pruzili otpor... jedini vodili antifasisticku borbu, boreci se uporedno i protiv lokalnih izdajnika, cetnika i ustasa... jedini bili istinski neprijatelj i kamen spoticanja na koji su Svabe naisle, nakon sto je kralj hrabro ustao, lupio sakom o sto, zasuk'o rukave, uzeo sablju, i.... udario nogu preko bare.

Prema tome, nije ni bitno koliko su svapskih divizija partizani unistili, bitno je i dovoljno da su BILI JEDINI koji su imali muda i ustali... bili proganjani sa svih strana, prezivjeli sve ofanzive, umarsirali u oslobodjene gradove itd.... Ostali su manje-vise dobili po dupetu, s noge na nogu, pa zajedno preko Bleiburga. Bratski.
Steta, premalo.

daj matere ti nemoj vise gledati batu zivojinovica . partizani su vecinom bjezali po sumama gladni i slabo odjeveni , ogromnu vecinu vremena i truda su trosili samo da bi prezivljavali . moja kompletna muska familija koju ustase nisu pobili je bila u partizanima (bosanska krajina) . veci neprijatelj je bila hladnoca , kisa ili glad nego svabe .
artiljerija , aviacija i tenkovi su nesto o cemu su samo mogli sanjati . bilo je nekih manjih napada ali uglavnom se bjezalo i sakrivalo . to da su "imali muda i ustali" je u bosanskoj krajini uglavnom zbog ustaskih zvjerstava da nije toga bilo partizana bi bilo mnogo mnogo manje .

partizani nisu svabama bili kamen spoticanja jer bi bili pod njima danas da rusi nisu odradili posao .
razmisli logicno kad je jasenovac oslobodjen i kad je i ko oslobodio beograd . da nije bilo rusa svabe bi ovdje vladale duze nego osmanlije .

jeste bitno koliko su divizija unistili , jer zasto toliko naroda izginu zbog necega sto se nije moglo uraditi . pogledaj ostale evropljane (holandjane , belgijance , francuze itd itd) svi se satrali da napadaju svabe i onda za kaznu na hiljade zemljaka im je bilo streljano , oni glupi a mi pametni .

Česi a bogami i Slovaci su izmislili znanje za razliku od nas....kad se ono hrabri Cesi digoŠe na ustanak..7 ili 8 maja '45 Jeste da su i okolnosti malo drugacije al' u sustini moglo se i bolje!