Kao sto niko nece da jede pastrmku u restoranu kod Visegradske cuprije tako niko ne zeli da mu se ta grozna rijec "genocid" saspe u lice. A mnogi su znali, i mnogi znaju ali i dalje sute. Jer da nema tih koji su znali i koji sute genocid nikad nebi mogao biti pocinjen. Tom sutnjom oni su bili i jos uvijek jesu saucesnici zlocina.Corto Maltese wrote:Evo, natjerao si me da pročitam čitavu raspravu. Da bih objasnio moje viđenje moraću se, naoko, udaljiti od teme.
La vita è bella je jedan od zadnjih "ozbiljnih" filmova koje sam gledao u kinu. Od '98. pa na ovamo, u kinu gledam samo Terminatore, Gospodare prstenova i sl. A zašto? E, pa zato. Završne scene, po meni, spadaju u najtužnije trenutke u istoriji filma. Toliko nesavladivo tužne da sam se rasplakao (dešava se i odraslim muškarcima) Dok sam tako, sakriven tamom kina, brisao suze, klupe kina Imperijal su se tresle od vrištećeg smijeha, da budem umjerenen pa kažem- većeg dijela publike. Da li namjerno, ili ne, ta većina nije bili u stanju da razdvoji suštinu (napor jednog oca da spasi svoje dijete koristeći se, u bezizlaznoj situaciji, onim što mu najbolje ide od ruke, tačnije smijehom) od forme (dakle smijeha samog). Sve u svemu, gadno sam se osjećao nakon te projekcije.
Optuživanje Sanje Vlaisavljević zbog toga što je u tekstu od 11.07.09. samo jednom spomenula riječ "Srebrenica" me podsjeća na to. Dakle, radi se o potpunom nedostatku želje da se razdvoji suština od forme, sredstvo od cilja. Kada se kaže Hirošima, valja li nam čekati da neko dabaci i "atomska bomba", da bi nam se ona ružna gljiva ukazala pred očima? Kada se kaže "Auschwitz", moramo li uz to dodati i genocid, progon, istrebljenje, gasne komore, da bi nam tek tada zasmrdio dim iz krematorija? Hirošima i Aušvic su paradigme i kao takve ne trebaju pridjevsku podršku. Jednako nema potrebe da se uz svaki tekst dopisuje genocid, ni masakr, ni ubijanje ratnih zarobljenika, ni "Škorpioni"... jer svi ti pojmovi su u Srebrenicu utkani. Srebrenica je, već odavno, samostojeća riječ. A samostojeće riječi se pridjevima obezvrijeđuju.
Ja Sanju optuzujem zbog ovog dijela iz istog teksta (boldirani dio):
E sad bi ta recenica imala smisla da ju je Sanja uputila na pravu adresu. Medjutim ona to ne radi i time krsi jedan od vlastitih principa - vrsi samocenzuru. A vrhunac njenog pokvarenjaluka je kad krivicu za stanje u drzavi prebacuje na one koji se stvarno bore da istina izadje na vidjelo. I jos ih naziva "gradjanskim nacionalistima". Koji oksimoron!Treba li da sve majke izgube po sina pa da se onda u bolu razumijemo?... Je li rat moranje? Je li rat posao za sve? Može li se bez rata?... Zaustavimo ubijanje"...stoji između ostaloga u pismu nepoznatoj majci. Rat nije moranje, ubijanje mora biti zaustavljeno, kako ono oružjem tako i ono riječima. Opasnije je ubijanje riječima godinama poslije rata i stoga danas treba poslušati sve majke da govor mržnje i huškački jezik ne budu dio bh. posebno javnog i medijskog komuniciranja.
I zaboravio sam ti odgovoriti na ovo:
Eno ti primjer Nadje Diklic pa se zbog nje nacrtaj kod Vjecne vatre jer zena je napisala pismo pa joj sad prijete, i njoj i djetetu.Corto Maltese wrote: Svim frustriranim kritičarima predlažem da pokušaju nešto slično. Ako ne kroz kolumne, onda nek barem kroz pisma čitalaca isprazne višak energije. A kome to pođe za perom ili tastaturom, neka me prozove, ja obećanja ne dajem uzalud. Any given saturday!
