Mu'min wrote:Toto
kako je jagnje prošlo?
nekoliko godina su nam uspjeli sakrivati sudbinu nasih jagnjica i telica
jednom su nam priredili i oprostaj:
mi smo jagnjice sami pustili u stado- da idu na planinu; "da narastu" i da nam se vrate
cak smo im i mahali i odplakali ispracajnu
kad bi roditelji klali pastrmu mi bi isli na "izlet" kod nasih prijatelja u susjedni zaseok
jedne godine -kad smo poodrasli, pa znali sami doc iz zaseoka kuci, palo nam je na um da odemo obic telca i jagnjad.. prisunjali smo se stali; sakrili se u sijeno, kad smo vidjeli starog, staru i mesara iz komsiluka..
sve smo curili i sutjeli dok mesar nije povalio i zaklo prvo mezimce
to nismo mogli ocutat i nastala je dernava i belaj koji se godinam prepricavao na pruzi Prijedor-Drvar
epilog je bio da smo nekoliko dana ganjali mesara da ga "izdevetamo" i to nam je uspjelo:
iz zasjede smo mu dobro rascopali glavu.. hega bijase velika a pogodak precizan da je mesar pao u nesvjest; nije se moglo saznati ko ga je zvekno, jer smo mi pobjegli dok je covjek doso sebi..
mi smo -od straha- cutali ko zaliveni, jer smo covjeku bas rascopali glavu; iso je u Drvar da mu siju glavu..
tek dvije-tri godine kasnije -kad smo odselili- izletili smo u prici i morali smo starom priznati sta smo uradili..
stari je ispricao da smo i mi dva bili sumnjivi, ali nikako nisu mogli skontat da tako mala djeca mogu dobaciti toliki kamen iza jednog zida... pa su sumnje pale na vecu djecurliju sa kojima je mesar bio u zavadi radi lopte ...
nismo smjeli jos desetak godina priznati starom da se mi nismo krili iza zida, vec da smo se bili popeli na vagone sa balvanima voza koji je bio u stanici --zivjeli smo u zeljeznickoj stanici tako da je pesar prosao bas ispod nas; pentranje po vagonima vozova je bio prekrsaj zbog kojeg bi i poslije 10 godina dobili degenek..
