Da li je ARBIH bila na domak pobjede ili je to Hoax?

[madner]

Rov do rova, bunker do bunkera

Pogledaj koja je sirina fronta, i koje su jedinice VRS-a bile tu rasporedjene i kolko su te jedinice imale vojnika. Ti napravio od toga zapadni front u WWI.

Kada infiltracija ne prodje kako je zamisljeno, ubacis nasu jedinicu u okruzenje i onda je belaj.

[Broj 1]

kv99, cijenim tvoja misljenja ali mislim da si u krivu sto se tice Treskavice.

Kao prvo Trnovo, Rogoj, Treskavica i na kraju Bjelasnica su bili slobodna zona, ali su 93 pali, po meni predani agresoru iz sitnosicarzijskih ciljeva ali saznace se i to, to sve znaju oni koji su tamo bili.
Covjece znas li ti koliko su trebali cetnici preci sa Treskavice do Bjelasnice da bi je okupirali? Sve puteve koji su vodili preko Hojte smo mogli na vise punktova minirati i onesposobiti, a to je bilo i predlagano da se uradi jos dok je bilo u nasim rukama u slucaju potrebe, ali pametnjakovicima zbog ko zna cijih zahtjeva to nije dolazilo do svijesti.
Sa vrha Bjelasnice se mogla kontrolisati citava oblast, pa sami objekti na vrhu su bili jedna vrsta bunkera jer su tako izgradjeni.

Kazes nije se imalo teskog oruzja da se napadnu Hadzici, a za rasturanje Jukine jedinice upotrijebili su dva tenka. Ko je bio na Igmanu u to vrijeme zna dobro da je oruzja bilo dovoljno ako nista onda za protugranatiranje Ilidze i Hadzica.
Ne zaboravi da se na pocetku rata najvise moglo uraditi jer koliko smo mi bili nespremni toliko su i cetnici bili nespremni na iznenadjenja. Jukini su ulazili na Ilidzu itd. Covjek je molio da ga poslusaju, medjutim znamo sta se uradilo.

Sto se tice Treskavice, linija se mogla drzati na samom Puzimu, a ne po Dzokinom Tornju itd., tuda za Gorazde mogu stici samo iskusni planinari.
Nasi pretpostavljeni su se igrali sa nasim zivotima kao da su saha igrali a ne rata, osvojis Dzokin toranj i narede povlacenje ili se udje na dio Grbavice a merhametlija vrisiti, povlaci se, kao da su pilad izginula u toj akciji a ne ljudi.

Ali znaj da ce sve izaci na vidjelo i da diletanti vise nece voditi ovaj narod!

[karanana]

igman je bio jedini moguci put prema deblokadi. najtanji obruc a pocetkom rata smo tu bili najjac . sjetite se ljeta 92. kada je juka bio gore, kada je mate sarlija dajdza davao izjave kako je pitanje dana kada ce se spustiti sa igmana i deblokirati sarajevo. bilo je tada mogucnosti, bilo je vojske i artiljerije na igmanu, jos smo uvijek drzali ilidzu u poluokruzenju. sa glavninom srpske teritorije su je spajala dva tanka koridora prema lukavici i prema vogosci.
ali sva ta pompezna najavljivanja deblokade su ostala samo na senzacionalnim novinskim clancima i par granata ispaljenim na ilidzu bez ijedne konkretne akcije. dajdza se odjednom izgubi, juka odleti na jug..... KOS je odradio svoje. u periodu druge polovine 92. godine, mislim da je vise nasih vojnika na igmanu poginulo u medjusobnim obracunima raznoraznih struja juke, zuke, pertle, shpage.....i koga jos sve ne, nego u direktnim borbama sa VRS.

[nellington]

kada je mate sarlija dajdza davao izjave kako je pitanje dana kada ce se spustiti sa igmana i deblokirati sarajevo

Batlak je vojsku do Konjica pogubio, baš je on mogao deblokirati Sarajevo...

[VjecitiStudent]

igman je bio jedini moguci put prema deblokadi. najtanji obruc a pocetkom rata smo tu bili najjac . sjetite se ljeta 92. kada je juka bio gore, kada je mate sarlija dajdza davao izjave kako je pitanje dana kada ce se spustiti sa igmana i deblokirati sarajevo. bilo je tada mogucnosti, bilo je vojske i artiljerije na igmanu, jos smo uvijek drzali ilidzu u poluokruzenju. sa glavninom srpske teritorije su je spajala dva tanka koridora prema lukavici i prema vogosci.
ali sva ta pompezna najavljivanja deblokade su ostala samo na senzacionalnim novinskim clancima i par granata ispaljenim na ilidzu bez ijedne konkretne akcije. dajdza se odjednom izgubi, juka odleti na jug..... KOS je odradio svoje. u periodu druge polovine 92. godine, mislim da je vise nasih vojnika na igmanu poginulo u medjusobnim obracunima raznoraznih struja juke, zuke, pertle, shpage.....i koga jos sve ne, nego u direktnim borbama sa VRS.

U pokusaju deblokade 1995. borcima iz Zenice je u zadatak stavljeno da uzmu Vojkovice i onda ce "odmah moci kuci'. Oni su sa radoscu, zbog tako lako zadatka, krenuli u akciju.
Nekoliko dana poslije, nakon teskih gubitaka, akcija je obustavljena.

[dr.gog]

Pripazite na pravilno citiranje.Ne kršite pravila foruma uvredljivim obraćanjem.

[11sumirp]

Vezano uz temu...
95-te,HV je Olujom pomeo RSK,da li ko zna kako,kada i odakle su pocele pripremne akcije za Oluju?

[madner]

igman je bio jedini moguci put prema deblokadi. najtanji obruc a pocetkom rata smo tu bili najjac . sjetite se ljeta 92. kada je juka bio gore, kada je mate sarlija dajdza davao izjave kako je pitanje dana kada ce se spustiti sa igmana i deblokirati sarajevo. bilo je tada mogucnosti, bilo je vojske i artiljerije na igmanu, jos smo uvijek drzali ilidzu u poluokruzenju. sa glavninom srpske teritorije su je spajala dva tanka koridora prema lukavici i prema vogosci.
ali sva ta pompezna najavljivanja deblokade su ostala samo na senzacionalnim novinskim clancima i par granata ispaljenim na ilidzu bez ijedne konkretne akcije. dajdza se odjednom izgubi, juka odleti na jug..... KOS je odradio svoje. u periodu druge polovine 92. godine, mislim da je vise nasih vojnika na igmanu poginulo u medjusobnim obracunima raznoraznih struja juke, zuke, pertle, shpage.....i koga jos sve ne, nego u direktnim borbama sa VRS.

Ali Alija postavio covjeka koji je istakao u Zadru za komandanta. Samo sto se istakao za JNA.

[Betand]

U pokusaju deblokade 1995. borcima iz Zenice je u zadatak stavljeno da uzmu Vojkovice i onda ce "odmah moci kuci'. Oni su sa radoscu, zbog tako lako zadatka, krenuli u akciju.
Nekoliko dana poslije, nakon teskih gubitaka, akcija je obustavljena.

s obzirom da sam ja 95 -tu proveo na Igmanu u sastavu HVo sarajevo i to bas iznad vojkovića tačnije krupačkih stijena , nikakvih zeničana ja tu nisam vidio ni čuo nit je tu bilo neke velike borbe , kad je fol ono bila deblokada , par granata smo mi opalili iz minobacača na njihove položaje na kontra brdu (uspješno moram kazati) i sišli smo niz brdo bez neke bitke jer ih nije bilo na kilometar dva ,sreća po nas ,ali znali smo da je tako jer bi se inače sjebali k o veliki jer smo imali one neke argentinke i 7,62 municiju koja baš nije pasala u njih (zaglavi čahura nakon što opucaš jedan metak pa ti gledaj kako češ je izbacit da bi opet mogao pucati ) ovdje kv99 priča o ukopanim rovovima i miniranom terenu svakim 5 metara što je nidje veze i došli do one velike krivine kad se ide za Bjelašnicu autom sada i tu nas je dočekao francuski unprofor i nije mogl o dalje od njih . inače je tu linija bila šuplja ko sami đavo , tu se moglo prošetat kako se htjelo do vojkovića oni su držali stražu na kontra brdu izmedju ničija zona tj njihova jer su im tu bile njive i dolazili su ljeti kosit i kupit sijeno , fino smo ih s brda gledali , znači šuplje ko sir i onda mojne meni priča ukopani ovo ono , tu je mogla malo jača i obučenija ekipa čuda napravit ,fino ih povalit na brdnu preko puta i dolinom ušetati... što nije nikad pokušano , pitaj vajne komadante ...nek su oni raju po Treski slali da dušu ostave za neke čuke ,zato ja to pričam

[VjecitiStudent]

U pokusaju deblokade 1995. borcima iz Zenice je u zadatak stavljeno da uzmu Vojkovice i onda ce "odmah moci kuci'. Oni su sa radoscu, zbog tako lako zadatka, krenuli u akciju.
Nekoliko dana poslije, nakon teskih gubitaka, akcija je obustavljena.

s obzirom da sam ja 95 -tu proveo na Igmanu u sastavu HVo sarajevo i to bas iznad vojkovića tačnije krupačkih stijena , nikakvih zeničana ja tu nisam vidio ni čuo nit je tu bilo neke velike borbe , kad je fol ono bila deblokada , par granata smo mi opalili iz minobacača na njihove položaje na kontra brdu (uspješno moram kazati) i sišli smo niz brdo bez neke bitke jer ih nije bilo na kilometar dva ,sreća po nas ,ali znali smo da je tako jer bi se inače sjebali k o veliki jer smo imali one neke argentinke i 7,62 municiju koja baš nije pasala u njih (zaglavi čahura nakon što opucaš jedan metak pa ti gledaj kako češ je izbacit da bi opet mogao pucati ) ovdje kv99 priča o ukopanim rovovima i miniranom terenu svakim 5 metara što je nidje veze i došli do one velike krivine kad se ide za Bjelašnicu autom sada i tu nas je dočekao francuski unprofor i nije mogl o dalje od njih . inače je tu linija bila šuplja ko sami đavo , tu se moglo prošetat kako se htjelo do vojkovića oni su držali stražu na kontra brdu izmedju ničija zona tj njihova jer su im tu bile njive i dolazili su ljeti kosit i kupit sijeno , fino smo ih s brda gledali , znači šuplje ko sir i onda mojne meni priča ukopani ovo ono , tu je mogla malo jača i obučenija ekipa čuda napravit ,fino ih povalit na brdnu preko puta i dolinom ušetati... što nije nikad pokušano , pitaj vajne komadante ...nek su oni raju po Treski slali da dušu ostave za neke čuke ,zato ja to pričam

Boraveci tamo, mogao si malo bolje izuciti lokalnu geografiju: Ta velika krivina o kojoj pricas je od Vojkovica daleko nekih 5-6 km, od nje se moze sici samo u Presjenicu, pa tek onda preko Krupca se moze doci do i do samih Vojkovica.

[11sumirp]

Vezano uz temu...
95-te,HV je Olujom pomeo RSK,da li ko zna kako,kada i odakle su pocele pripremne akcije za Oluju?

Znaci da ponovim pitanje,
Iz jednostavnog razloga jer slijedi jos jedno pitanje,sta mislite da su braca hrvati isto tako krenuli grlom u jagode na knin?
Il da je akcija pocela bas bas 5 augusta il kojeg vec?



p.s i jos nesto ako je tacan ovaj gore tekst,ako je alija dobio27 regularno i plus 2 dana ekstra te 95 u septembru-oktobru,i nasi odma stali jer se bojali avio udara...
A hrvati uletili u knin za 3 dana (naravno ne racunajuci pripremne akcije)
A znamo recimo da su srbi bez obzira na avio udare ćerali po svom,...
Sta ga onda dodjemo mi:nesposobni,neuki,strasljivi,naaaaajgori od sve djece,sve nabrojanoo???

[Betand]

pa pitanje ti je vec dobilo odgovor par stranica ranije kada sam pisao o akciji Zima 94 kao početku priprema za oluju

[kv99]

kv99, cijenim tvoja misljenja ali mislim da si u krivu sto se tice Treskavice.

Kao prvo Trnovo, Rogoj, Treskavica i na kraju Bjelasnica su bili slobodna zona, ali su 93 pali, po meni predani agresoru iz sitnosicarzijskih ciljeva ali saznace se i to, to sve znaju oni koji su tamo bili.
Covjece znas li ti koliko su trebali cetnici preci sa Treskavice do Bjelasnice da bi je okupirali? Sve puteve koji su vodili preko Hojte smo mogli na vise punktova minirati i onesposobiti, a to je bilo i predlagano da se uradi jos dok je bilo u nasim rukama u slucaju potrebe, ali pametnjakovicima zbog ko zna cijih zahtjeva to nije dolazilo do svijesti.
Sa vrha Bjelasnice se mogla kontrolisati citava oblast, pa sami objekti na vrhu su bili jedna vrsta bunkera jer su tako izgradjeni.

Kazes nije se imalo teskog oruzja da se napadnu Hadzici, a za rasturanje Jukine jedinice upotrijebili su dva tenka. Ko je bio na Igmanu u to vrijeme zna dobro da je oruzja bilo dovoljno ako nista onda za protugranatiranje Ilidze i Hadzica.
Ne zaboravi da se na pocetku rata najvise moglo uraditi jer koliko smo mi bili nespremni toliko su i cetnici bili nespremni na iznenadjenja. Jukini su ulazili na Ilidzu itd. Covjek je molio da ga poslusaju, medjutim znamo sta se uradilo.

Sto se tice Treskavice, linija se mogla drzati na samom Puzimu, a ne po Dzokinom Tornju itd., tuda za Gorazde mogu stici samo iskusni planinari.
Nasi pretpostavljeni su se igrali sa nasim zivotima kao da su saha igrali a ne rata, osvojis Dzokin toranj i narede povlacenje ili se udje na dio Grbavice a merhametlija vrisiti, povlaci se, kao da su pilad izginula u toj akciji a ne ljudi.Ali znaj da ce sve izaci na vidjelo i da diletanti vise nece voditi ovaj narod!

Tema je ABIH i mogucnosti 1995 i spomenuo sam Treskavicu u tom periodu a ti pricas o 1993 tako da stanje iz ta dva period su skroz razlicita. Spominjes kako su 1993 komadanti bili nesposobni pametnjakovici i insinuiras da je tada izgubljena zbog toga ali sta to ima veze sa nacinom vodzenja operacija i komadantom iz 1995 ?

Kad vec spominjes Grbavicu ovo je napisao Dr.Gog na temi o snajperima u Sa pa se njemu obrati ako mislis da nije u pravu i da ti znas bolje i vise:

jeli istina da je podrucje grbavice bilo najmirniji dio sarajevskog ratista bez pjesadijskih napada sa jedne ili sa druge strane? izuzimam granate i snajperska djelovanja naravno.

Nije istina.
Ne mogu izuzeti snajpere sa Grbavice jer ih je bilo previše .Zbog tih snajpera, i neprirodnog presjecanja grada, je Grbavica bila trn u oku Armiji BiH.
Drugo, činjenica je da je i svaka periferna i istaknuta ulica na Grbavici bila izložena našim snajperima, osim centra naselja.Iznad ulica na Kovačićima su visile desetine deka i koječega kao optički zakloni.Svrha je bila ne zaštita ono malo civila u tih 5-6 ulica koje su bile okrenute prema našoj ili brigadi Hrasno, već nesmetan prolazak smjena na straže kroz splet ulica između starih austrougarskih vila prema Vrbanji mostu ili Željinom stadionu.

Bataljon Armije BiH na Vrbanji (borak) , mi skupa sa radnim vodom( ne zarobljenicima i zatvorenicima, već ljudima sa vojnom knjižicom , sljedovanjem i krampom/lopatom), smo iskopali nevjerovatnu mrežu kanala, tranšeja, zaklona od vreća, a bukvalno svaka od onih malih ulica između OHR-a i Tranzita je bila prokopana ispod asfalta.Najbizarnije je što je raju bolila neka stvar za snajpere , već negdje od kraja 1993-e, pa su silni tuneli( koje i sad zavezanih očiju mogu locirati) bili samo spomenik na jednom od najuvrnutijih dijelova linije u Sarajevu.Istina je i da VRS nikad nije saznala gdje smo tačno bili u određenom periodu , na tom dijelu, niti da smo ih većinu vremena gledali kako šetaju misleći da su "balije" daleko.Konkretno mislim na ulicu Ljubljanska i Beogradska u čitavih nekoliko mjeseci.

Sve veće obračune i napade smo započeli mi, i bilo ih je , po mom sjećanju, oko 7-8.Cilj nikad nije bilo oslobađanje Grbavice već obračun i nanošenje udarca zbog njihove brutalnosti sa snajperima ,i maltretiranja i klanja potpuno nedužnih ljudi na Grbavici koje su provodili kriminalne paravojne bande( jednima je diktirao Šešelj, a drugima Momo Mandić), dok su Mirko Šarović ,civilni šef naselja,i bivši, prebjegli, vikićevci gledali u stranu.Drugi razlog je bilo odvraćanje pažnje sa napada na drugim dijelovima linije, i to smo svi mrzili.

Na Grbavici je na izuzetno brutalan način ubijeno mnogo ljudi, i to je frustriralo neke od komandanata na Vrbanji, kao i određene ljude u Korpusu.
Dakle, bilo je strahovitih pješadijskih obračuna i naših upada, sve do nekadašnjeg restorana Lav, a Laste su upale i u samu zgradu Metalke i prema đačkom domu( tu je poginuo jedan od najsposobnijih lastinih specijalaca).

Sami napadi su UVIJEK bili obustavljani izričitom naredbom, a NIKADA povlačenjem zbog nadmoći VRS.Pouzdano znam da su u dva navrata vojnici VRS trčeći bježali iz rovova ( na našem dijelu linije).Te naredbe su mnogi naši ljudi tumačili kao izdaju, ne razumjevajući da bi puko upadanje na Grbavicu završilo otvaranjem totalnog pakla nad ionako iscrpljenim Sarajevom.Većinu napada smo izvodili sa drugim jedinicama kao podrškom (Ljiljani, Laste,Vojna policija, i drugi -s druge strane Miljacke)
Rezultat je bilo zaista mnogo poginulih vojnika VRS, a u borbama po zgradama u Beogradskoj je nastradalo i nekoliko nevinih civila.
Moja jedinica je imala mnogo manje gubitaka, ali je istina i da su uspjeli da nam RANE baš jako puno ljudi, najviše zbog svojih vještih posada minobacača i našeg otvorenog prkošenja očitim opasnostima( većina u četi Vrbanja nije bila starija od 40 godina, a u mom krugu drugova svi su bili ispod 30).Svi moji drugovi su ranjeni, a ja također lakše, iz istog razloga, ne računajući ranjavanja van Sarajeva.

Kraj rata je dočekan tako da je linija između Armije i VRS na tom dijelu bila toliko zamršena da je postala predmet proučavanja na vojnim akademijama( zbog činjenice da su se vojnici nerijetko mimoilazili na razdaljini od 2 metra, konkretno u Ljubljanskoj i Bg-skoj).

VRS i MUPRS su konkretno, napadali ekipu naše raje na Hrasnom i zbog nevjerovatne snalažljivosti i hrabrosti, i dan danas kažem da su raja sa Hrasnog bili pravi, opaki momci -bolji od nas, i mudriji od četničkih specijalaca koji su tri puta uz baražnu vatru jurišali na Hrasno.

[madner]

Logika je malo upitna. Ako su mogli otvoriti vrata pakla bez Grbavice, mogli su jos bolje i sa Grbavicom. Dakle postoji razlog zasto nisu, s tim da cesto prijetnja akcijom ima veci efekat od same akcije.

[Betand]

pa dobro ja sam mišljenja da Grbavicu nije trebalo ni čačkati , jer medju onim zgradama slabo da ima šanse , to je trebalo ostavit za kraj da se sami izvuku iz nje....

[madner]

Ta bi imala mjesta da linije nisu pomaknute, pa onda po naredjenju vracene.

Inace naseljen teren minimizira prednost protivnika u tehnici, ali bude i vise zrtava.

[Betand]

ma nije to nista znacajno za pomaknuti , do prve zgrade i štaš onda? opet zgrada i ulica izmedju , nemozes proč bez dobrih gubitaka i opet te čeka isto ...

[madner]

ma nije to nista znacajno za pomaknuti , do prve zgrade i štaš onda? opet zgrada i ulica izmedju , nemozes proč bez dobrih gubitaka i opet te čeka isto ...

Nema milion ulica.
Dobijes to da Hrasno nije na dlanu, dobijes to da ne moras vezat svoje snage (ovo vazi i za protivnika, ali oni mogu uvijek rizikovat da izgube Grbavicu, a mi ne bas).
Ne govorim da je pametno napraviti ofanzivu, ali ako se uzme ulica sto vracat ljude? Kontam to kad je u pitanju neka cuka gdje se logistika ne moze uspostaviti, ali ne na Grbavici.

[Betand]

e to ti neznam uzeti pa vratiti , sto i zasto , meni pada samo na pamet kuknjava,ili prodani ljudi na zapovjednim mjestima , čuj ako uzmes tu zgradu onda iz nje ne moze snajper vise po gradu rokati ,al to je vec teorija zavjere , nebih ja , napast ce me ...

[madner]

e to ti neznam uzeti pa vratiti , sto i zasto , meni pada samo na pamet kuknjava,ili prodani ljudi na zapovjednim mjestima , čuj ako uzmes tu zgradu onda iz nje ne moze snajper vise po gradu rokati ,al to je vec teorija zavjere , nebih ja , napast ce me ...

Ja samo kazem da se pogleda

a) ko je branio Aliju i Co na Sarajevskim procesima.
b) ko je izdao islamsku dekleraciju

i od koga su ih branili.

[osa]

pogledati dinamiku operacije, i datume kad je 5. kurpus zauzeo b.petrovac, ključ i krupu, onda kad je hv i hvo odradio već gro borbenih operacija i kad je 2. krajiški korpus već bio u rasulu a linija više nije niti postojala. sve osim vozuće(koju je armija odradila sama) u ovom vremenskom periodu, je posljedica djelovanja hv u bih.



maestral

Operacija počinje u petak, 8. rujna iz pravca Glamoča i Kupresa - prve srpske linije su bile lako razbijene i u ruke 7. i 4. gardijskoj brigadi pada strateški važan planinski vrh Veliki Vitorog, visok 1906 m/nm, odakle se kontrolira široko područje od Kupreškog polja i Glamoča sve do Šipova, Jajca i Mrkonjić Grada. Nasuprot hrvatskim snagama bilo je 7 lakih pješačkih slabo popunjenih srpskih brigada, jedna motorizirana brigada i dva oklopljena bataljuna 2. Krajiškog korpusa VRS.

U isto vrijeme kreću napadne operacije 5. korpusa Armije BiH pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića iz pravca Bihaća prema planinama Grmeč i Bosanskom Petrovcu te prema Bosanskoj Krupi. 7. korpus Armije BiH pod zapovjedništvo generala Mehmeda Alagića pokreće žestok napad na Donji Vakuf.

Usporedno s tim, Armija BiH pokreće i operacije prema drugim strateškim područjima pa tako u ponedjeljak, 11. rujna 1995., pada snažno, strateško važno srpsko uporište Vozuća na cesti Banovići-Zavidovići, a narednih dana u bošnjačke ruke pada skoro cijela planina Ozren.

Sutradan, u utorak, 12. rujna 1995., snage 4. gardijske brigade HV-a zauzimaju gradić Šipovo, a 7. gardijska brigada zauzima strateški iznimno važan prijevoj Mliništa na cesti između Glamoča i Mrkonjić Grada.

Slijedeći dan, srijeda, 13. rujna 1995. bio je iznimno uspješan - 7. gardijska brigada zauzima Drvar, 4. gardijska brigada zauzima grad Jajce, većinski hrvatski grad, nad slapovima Plive zaviorila je hrvatska zastava, što je za akciju Maestral značilo ono što je za Oluju značila zastava na Kninskoj tvrđavi. Istog dana pada i Donji Vakuf u ruke 7. korpusa Armije BiH.

Na južnom ratištu, HV i HVO su osvojili nekoliko brda s kojih se mogao nadzirati grad Trebinje.

15. rujna 1995. jedinice 5. korpusa Armije BiH zauzimaju Bosanski Petrovac, a idućeg dana, 16. rujna pada i gradić Ključ. Narednog dana, nedjelja, 17. rujna, 5. korpus oslobađa i Bosansku Krupu. Slijedećih dana 5. korpus zauzima šire područje u pravcu Bosanske Otoke, Prijedora i dospijeva nadomak Sanskom Mostu, koji će biti zauzet nepunih mjesec dana kasnije.

Nakon tjedan dana borbi, operacija završava. Zauzeto je i oslobođeno područje široko 100 i duboko 25 kilometara na kojem su bili važni prijevoji Oštrelj i Mlinište, a između HV-a i Banja Luke još je samo gradić Mrkonjić Grad, koji je zauzet u akciji Južni potez (8. - 12. listopada 1995.). Vitalno srpsko uporište, Banja Luka, sada je postao realni slijedeći cilj, čije oslobođenje bi značilo totalni poraz srpskih snaga u BiH.

[madner]

How yes no. Cuj 7 brigada protiv HV:


Lieutenant Colonel General Manojlo Milovanovic— Chief of the VRS Main Staff—was in overall command of the VRS operations in western Bosnia, as he had been since late 1994; his headquarters was located in Drvar. Major General Tomanic's long-suffering 2nd Krajina Corps would again bear the brunt of the HV/HVO/ARBiH operations, together with Major General Momir Zec's 30th Infantry Division/lst Krajina Corps. To absorb the HV/HVO attack, Tomanic and Zec had one motorized brigade and as many as six infantry or light infantry brigades in the frontline plus one in reserve, but only three of these formations, including the reserve brigade—some 5,000 to 6,000 troops—were arrayed along the main Sipovo-Jajce axis. Opposite the ARBiH 5th Corps, Tomanic had six infantry or light infantry brigades with about 8,000 troops on the Grabez plateau or at Bosanska Krupa and Otoka. Against the 7th Corps, General Zec deployed a strong force, with more than 8,500 troops in five infantry and light infantry brigades. Overall, the force dispositions selected by the VRS in this theater were flawed, with the bulk of the force apparently deployed, opposite the 5th and 7th Corp

[madner]

HV River Fiasco: Operation "Una 95,"
18-20 September 1995

The Croatian Army joined the developing fray on 18 September with Operation „Una 95." The objective of the operation, executed by Major General Marijan Marekovic's Zagreb Corps District, was to cross Una River from Croatia and, before the ARBiH could get there, take Prijedor and then move on Banja Luka. The Zagreb government very likely feared that Bosnian Army forces were gaining too much territory in western Bosnia that could interfere with Croatian domination of the region. In particular, it probably wanted to ensure that the HV, not the ARBiH, controlled Banja Luka—the key to the area. This would explain why the HV did not favor or support the ARBiH attack on Mrkonjic Grad, because the capture of the town probably would have allowed the 5th and 7th Corps to link up and consolidate Sarajevo's hold on western Bosnia.

The HV 1st and 2nd Guards Brigades were to spearhead "Una 95," supported by the 17th Home Defense Regiment and elements of other Home Defense and reserve formations. The 1st Guards Brigade's mission was to seize a bridgehead near Dvor while the 2nd Guards Brigade and the 17th Home Defense Regiment assaulted and captured a bridgehead at Bosanska Dubica. A supporting attack at Bosanska Kostajnica, led by a reconnaissance-sabotage company, would help pin down VRS forces. The Guards would then break out toward Prijedor, surprising the VRS "Prijedor" Operational Group from their rear. In the ensuing disruption, HV forces would be able to march down the main Prijedor-Banja Luka road.

The operation was probably premised as a surprise attack on ill-prepared troops, but from the beginning it was the HV that suffered the surprises. As the assault troops entered the river opposite the positions of the overaged reservists of the VRS 1st Novigrad and 11th Dubica Brigades, a storm of artillery, machinegun, and rifle fire briefly turned the river red. At Dvor, 1st Guards soldiers loaded in assault boats took grievous casualties when a dense mortar volley descended on them. Winnowed by such fire, the three HV assault formations nevertheless managed to take and hold small bridgeheads in their individual sectors. That was as far as they got. None of the three bridgeheads was positioned to support the others, and the VRS defenders kept them huddled in klix landing perimeters. When the Zagreb Corps District tried to reinforce these toeholds into footholds the next day, strong river currents and constant heavy shelling deepened the initial disaster. An entire reconnaissance element of the 2nd Guards Brigade was wiped out in Dubica.

With their advance forces trapped and exposed, General Cervenko and the HV Main Staff wisely called off the operation. As the units pulled back under the zeroed-in guns of the Serbs, they may have suffered even heavier casualties than in their assault. One estimate—by former Main Staff chief Bobetko—put the HV casualty toll at more than 70 killed in action and 250 wounded in the aborted two-day action. The Croatian planners had underestimated the readiness of the VRS to fight, miscalculated the state of the Una River, and overestimated their ability to pull off a classically difficult military operation.

[osa]

madner, rat su i porazi ne samo pobjede, sad kakve ovo ima veze s temom i mogućnostima armije bih(jedino ako je vrs njen dio, milsim tada bila), ne znam, djelovanje hv ima, govori nam o sposobnosti armije da djeluje sama, a ta nije bila velika, bez obzira što se to tebi ne sviđa.

[madner]

A i da taknemo ove osine tacke:

How had the armies performed during the last battles in Bosnia's Wild West? All three forces (considering the HV/HVO as a single military force) had amply demonstrated their strengths and weaknesses during a full month of some of the most intense combat of the war. The Croatian Army had again established its position as the premier military organization in the Balkans. The HV's strengths included excellent staff planning, its employment of professional shock brigades, and the ability to support its elite infantry with strong artillery fire and air support. The HV had developed a true combined arms capability in which picked infantry units backed by armor and artillery could fight their way through tough defenses and then rapidly exploit their breakthrough to the final objective. These traits made the HV almost impossible to stop. The weak spots in any HV campaign remained the Home Defense and reserve formations, most of which had little offensive punch and were no match for the majority of VRS units.

As for the ARBiH, it is true that the HV provided the main impeuis in defeating the VRS, but the Bosnian Army played a key role in these operations as well. ARBiH operations throughout the country kept VRS units tied down and made it difficult to shift reserves to halt the HV's attacks. General Dudakovic was not wholly reliant on Croatian attacks to ease the way for ARBiH advances, even though analysts have argued that the 5th Corps was able to break out from the Gra-bez plateau on 13 September only because of a coordinated VRS withdrawal made necessary by the success of „Maestral." On the contrary, it is clear that the 5th Corps defeated the 2nd Krajina Corps at Grabez on its own and that the VRS had no intention of pulling out of the area and was still holding out in Drvar against the HV the day of the ARBiH's successful attack. It was the arrival ot the 5th Corps at Petrovac that aided the HV attack rather than the other way around. The 5th Corps won its unique victory because of the moral and tactical ascendancy that its elite infantry units had established over the VRS forces during three years of hard fighting on die Grabez plateau. Time and again Dudakovic's forces had demoralized the Serb defenders with sophisticated diversion and infiltration tactics, and they were no longer able to resist them. What kept the ARBiH from triumphing over the VRS in other situations was its persistent weaknesses in heavy weaponry, which made it vulnerable to the VRS's strengths in armor, artillery, and solid staff work. The effects of this mismatch in capabilities were fully demonstrated during the late September-early October VRS counterstrikes and exacerbated in the open warfare of the last campaign.