Forum Klix.ba

Bandierra Rossa wrote:

straja bg wrote:sa devojkom sam vec godinu dana,ali zadnjih tri meseca zivi u subotici kod svojih,a ja u beogradu.Vidjamo se na svakih deset dana po tri,cetri dana,a cujemo se dnevno po tri ,cetri puta.ona meni stalno prica kako to nema veze doklie god se volimo.ako moze neko da mi kaze jel se vredi nadati nekoj buducnosti ili ne ?Cak hocu i da je verim samo da bi dosla ziveti kod mene jer je stvarno volim.
HVALA UNAPRED !

To ne može da funkcionira.Ili jesi,ili nisi.

Molim unaprijed.

sirocco wrote:

Bandierra Rossa wrote:

straja bg wrote:sa devojkom sam vec godinu dana,ali zadnjih tri meseca zivi u subotici kod svojih,a ja u beogradu.Vidjamo se na svakih deset dana po tri,cetri dana,a cujemo se dnevno po tri ,cetri puta.ona meni stalno prica kako to nema veze doklie god se volimo.ako moze neko da mi kaze jel se vredi nadati nekoj buducnosti ili ne ?Cak hocu i da je verim samo da bi dosla ziveti kod mene jer je stvarno volim.
HVALA UNAPRED !

To ne može da funkcionira.Ili jesi,ili nisi.

Molim unaprijed.

lav

mimiikimi wrote:ne treba na to pristati onda ne meres svaki dan hm hm

Petit_Beurre wrote:

mimiikimi wrote:ne treba na to pristati onda ne meres svaki dan hm hm

ooo meres meres

aura2009 wrote:Evo i ja se registrovah kako bih podijelila svoje iskustvo sa vama. Zapravo, on je upravo otisao. A ja, kao i svaki put do sada, osjecam mucninu kad da ispratim na aerodrom. Nasa veza na daljinu traje oko 2 godine, s tim da smo prije par mjeseci raskinuli jer smo shvatili da vise ne mozemo izdrzati - oboje smo prilicno temperamentni i nerijetko smo se sukobljavali, milion nesporazuma. Cak i ne govorimo isti jezik. Zivimo na 2 sasvim razlicita kontinenta. Zbog objektivnih razloga nismo mogli rijesiti pitanje udaljenosti, odnosno pomoci jedno drugom da dodje u tu drugu zemlju, nadje posao, stane na noge.... Ali evo on je opet dosao da me vidi i ponudio mi da dodjem do njega (situacija kod njega je postala bolja), da zivimo skupa, ili da zivim blizu njega, samo da napokon budemo blizu jedno drugoga kako bismo naposljetku i znali jesmo li mi jedno za drugo, jer drugacije je stalno vidjati nekoga, a drugacije je vidjati ga svakih 5-6 mjeseci i kontaktirati preko mobitela ili interneta.
Osjecam se jako lose, pusim jednu za drugom cigarom, zelim vristati od bola. Ne znam sta da radim. Stalo mi je do njega. Mislim da je i njemu stalo do mene. Ja ovdje imam roditelje i ne bas tako sjajan posao, ali s obzirom na situaciju u zemlji, i nije tako katastrofalan. Ako odem tamo, nadam se da cu pronaci posao i moci pomagati roditelje, biti blizu njega...ali malo se plasim, teska je to odluka. Isla bih, ali ni tamo nemam nista definitivno. Imam covjeka kojeg volim i koji me voli, ali se moze pokazati da nismo jedno za drugo kad se napokon nadjemo blizu.
Ima li iko slicno iskustvo?
Sta mislite?

SOMA wrote:
A odgovor na temu, na osnovu mog licnog iskustva: ne moze. A mozda je i do mene

dnaxy wrote:

SOMA wrote:
A odgovor na temu, na osnovu mog licnog iskustva: ne moze. A mozda je i do mene

iz licnog iskustva.do tebe je sigurno, ne mozda

4 god. se zabavljali, godinu u braku i nakon svih problema sa vizama i oko nje konacno sledece sedmice smo skupa abd.

SOMA wrote:[

Samo jedno, priznajem provokativno pitanje: sta ces uraditi kad se preselis kod njega i napustis svoj zivot ako skontas ta veza nije za vas?
A odgovor na temu, na osnovu mog licnog iskustva: ne moze. A mozda je i do mene

dnaxy wrote:

SOMA wrote:
A odgovor na temu, na osnovu mog licnog iskustva: ne moze. A mozda je i do mene

iz licnog iskustva.do tebe je sigurno, ne mozda
4 god. se zabavljali, godinu u braku i nakon svih problema sa vizama i oko nje konacno sledece sedmice smo skupa abd.

dnaxy wrote:

SOMA wrote:
A odgovor na temu, na osnovu mog licnog iskustva: ne moze. A mozda je i do mene

iz licnog iskustva.do tebe je sigurno, ne mozda

4 god. se zabavljali, godinu u braku i nakon svih problema sa vizama i oko nje konacno sledece sedmice smo skupa abd.

dnaxy wrote:

SOMA wrote:
A odgovor na temu, na osnovu mog licnog iskustva: ne moze. A mozda je i do mene

iz licnog iskustva.do tebe je sigurno, ne mozda

4 god. se zabavljali, godinu u braku i nakon svih problema sa vizama i oko nje konacno sledece sedmice smo skupa abd.

bug wrote:

dnaxy wrote:

SOMA wrote:
A odgovor na temu, na osnovu mog licnog iskustva: ne moze. A mozda je i do mene

iz licnog iskustva.do tebe je sigurno, ne mozda

4 god. se zabavljali, godinu u braku i nakon svih problema sa vizama i oko nje konacno sledece sedmice smo skupa abd.

nek vam je sretno samo znala sam da postoje veze na daljinu, za brakove jos nisam cula
ja bih vama po jednog Nobela za hrabrost izdrzljivost i apstinenciju

aura2009 wrote:Evo i ja se registrovah kako bih podijelila svoje iskustvo sa vama. Zapravo, on je upravo otisao. A ja, kao i svaki put do sada, osjecam mucninu kad da ispratim na aerodrom. Nasa veza na daljinu traje oko 2 godine, s tim da smo prije par mjeseci raskinuli jer smo shvatili da vise ne mozemo izdrzati - oboje smo prilicno temperamentni i nerijetko smo se sukobljavali, milion nesporazuma. Cak i ne govorimo isti jezik. Zivimo na 2 sasvim razlicita kontinenta. Zbog objektivnih razloga nismo mogli rijesiti pitanje udaljenosti, odnosno pomoci jedno drugom da dodje u tu drugu zemlju, nadje posao, stane na noge.... Ali evo on je opet dosao da me vidi i ponudio mi da dodjem do njega (situacija kod njega je postala bolja), da zivimo skupa, ili da zivim blizu njega, samo da napokon budemo blizu jedno drugoga kako bismo naposljetku i znali jesmo li mi jedno za drugo, jer drugacije je stalno vidjati nekoga, a drugacije je vidjati ga svakih 5-6 mjeseci i kontaktirati preko mobitela ili interneta.
Osjecam se jako lose, pusim jednu za drugom cigarom, zelim vristati od bola. Ne znam sta da radim. Stalo mi je do njega. Mislim da je i njemu stalo do mene. Ja ovdje imam roditelje i ne bas tako sjajan posao, ali s obzirom na situaciju u zemlji, i nije tako katastrofalan. Ako odem tamo, nadam se da cu pronaci posao i moci pomagati roditelje, biti blizu njega...ali malo se plasim, teska je to odluka. Isla bih, ali ni tamo nemam nista definitivno. Imam covjeka kojeg volim i koji me voli, ali se moze pokazati da nismo jedno za drugo kad se napokon nadjemo blizu.
Ima li iko slicno iskustvo?
Sta mislite?