Forum Klix.ba

@sehohari

Mislim da imas bias glede mjesta boravka.
Imas na stranici savezne ljekarske komore tacno u broj koliko ima ljekara s kojim drzavljanstvom u Njemackoj. Zadnji podaci su za 2023 god.

Moras racunati i na to da BH drzavljani nisu ni u top 20 medju nacijama migranata u Njemackoj.

Nerijetko se desava da u Njemackoj u bolnicama da arapski doktori formiraju svoje klanove gdje onda mobinguju sve ostale, a posebno druge strance koji nemaju zastitu kakvu ima neki Njemac npr.

Gdje se to desi, odatle bjeze svi. Ovo sam cuo od 3 nasa doktora ovdje.

Po toj logici mozes reci da su Talijani najlosiji jer 80% talijana u Njemackoj radi u ugostiteljstvu i po statistici su najlosije placeni migranti. Dok su Indijci najplaceniji migranti u Njemackoj.

Ozimician wrote: ↑20/10/2024 16:56 @sehohari

Mislim da imas bias glede mjesta boravka.
Imas na stranici savezne ljekarske komore tacno u broj koliko ima ljekara s kojim drzavljanstvom u Njemackoj. Zadnji podaci su za 2023 god.

Moras racunati i na to da BH drzavljani nisu ni u top 20 medju nacijama migranata u Njemackoj.

Nerijetko se desava da u Njemackoj u bolnicama da arapski doktori formiraju svoje klanove gdje onda mobinguju sve ostale, a posebno druge strance koji nemaju zastitu kakvu ima neki Njemac npr.

Gdje se to desi, odatle bjeze svi. Ovo sam cuo od 3 nasa doktora ovdje.

Po toj logici mozes reci da su Talijani najlosiji jer 80% talijana u Njemackoj radi u ugostiteljstvu i po statistici su najlosije placeni migranti. Dok su Indijci najplaceniji migranti u Njemackoj.

Zaboravio sam na ovo odgovoriti.

Nije baš da Bosanci i Hercegovci nisu među top 20. Možda nisu ako uzmeš trenutne imigracije, ali ne zaboravi da mi dolazimo ovdje već decenijama.

Po podatcima, u Njemačkoj, od ljudi sa stranim državljanstvom, iz Ex-Yu država dolazi oko 1,2 miliona ljudi (Hrvatska 435 hiljada, Srbija 260 hiljada, Kosovo 300 hiljada, BiH 245 hiljada, Makedonija 156 hiljada).
Iz arapskih država dolazi oko 1,4 miliona (Sirija milion, Irak 280 hiljada, Maroko 100 hiljada, Liban 40 hiljada, druge države imaju premal broj njezinih državljana da bi ih ovdje ulistao).

Prema podatcima Savezne ljekarske komare (https://www.bundesaerztekammer.de/filea ... 9Tab10.pdf), od ljekara sa stranim državljanstvom, 7 hiljada dolazi iz arapskih država, oko 3 hiljade iz država Ex-Yu.

E sad, spomenut ćeš "ali ljudi sa njemačkim državljanstvom". No, stvar je u tome da ja mislim da bi tu naši zapravo još više izgubili. Većina arapskih doktora koje sam ja ovdje sreo, ili makar veliki dio, je ovdje studirao, tj. već su dovoljno živjeli ovdje da imaju pravo na njemački pasoš. Veliki dio ljekara sa bh. državljanstvom sa druge strane je rezultat direktne emigracije. I opet, odnos od nekih 1:2 je teško prestići.

Nisam dosad čuo za te priče.

Italijani su nešto drugo, jer ih često ih dovuku "njihovi" direkt iz Italije da rade ovdje po svojim restoranima, kafićima.

seldzuk wrote: ↑29/07/2009 09:16 Države Bosne i Hercegovine nema bez toga da se njeni građani osjećaju građanima Bosne i Hercegovine. BH. identitet se trenutno smatra 2 kategorijom koju su zasjenili nacionalni identiteti. Pošto ni sami Bošnjaci nisu izbjegli tu pogrešku evo dva citata rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića iz kojih možemo vidjeti da smo zaboravili koliko je on govorio o Bosni i Hercegovini.
Njegova čestitka povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH 1996.:
"Dragi građani BiH, okolnost da ovu poruku pišem u bolesničkoj postelji neće uticati na njen smisao, možda hoće na njenu dužinu.
Sutra je naš veliki praznik - Dan nezavisnosti BiH.
Želio bih da ubuduće svi budemo manje Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji, a više građani BiH. Ljubavi prema narodu kojem pripadamo pridružimo ljubav prema domovini koja nam je zajednička. Potrebne su nam obje ove ljubavi ako hoćemo da se rane zaliječe i da se tragedija ne ponovi.
Dejton je zaustavio umiranje u Bosni. On je položio i temelje cjelovitoj BiH sa svime što ta cjelovitost podrazumijeva i znači. Ali to su ipak samo temelji, a zgrada čeka svoje graditelje. Preostao je ogroman posao i od nas zavisi hoće li i kako taj važan posao biti obavljen.
Čestitajući vam sutrašnji praznik, ja vas pozivam da se okrenete ovom zadatku da bismo učvrstili ovaj krhki mir i da bismo naše snove o Bosni, kao zemlji tolerancije i slobode postepeno pretvarali u stvarnost.
Nadam se da će mi Bog omogućiti da i sam učestvujem u ovom beskrajno važnom poslu za našu djecu. Ali bez obzira na to šta će se dogoditi, ostat ću da sa vama dijelim dobro i zlo do kraja."
"Ako hoćemo Bosnu i Hercegovinu, onda ne smijemo previše potcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući naravno nikada ono šta smo, ne zaboravljajući svoje tradicije. Niko ne treba da zaboravlja svoje tradicije i nigdje nije uvjet da budete dobar Bosanac, da zaboravite svoje tradicije. Upravo obrnuto stoji stvar. Svako treba da njeguje svoje tradicije, ali i da njeguje jedan ideal bosanske države."(Alija Izetbegović, "Sjećanja", 2001)
Ima li šanse da shvatimo da biti Bosanac ne znači prestati biti Bošnjak, Srbin, Hrvat, niti musliman, pravoslavac, katolik.

Svakako trebamo više paziti na zajedničke interese, kojih je puno. Problem su politika i glasači, koji nagrađuju ljude koji bukvalno žive od stvaranja novih podjela i parazitiranja na postojećim (Dodik, Komšić, Stanivuković, Karić, ima ih kao blata, nažalost).
A ni dobar dio medija nije u tome nevin.

Da se malo vratimo

Šta mislite su mišljenja, pa i stereotipi koji svi Bosanci i Hercegovci nezavisno od svoje etničke pripadnosti dijele o ljudima iz Srbije ili Hrvatske?

sehohari wrote: ↑27/10/2024 23:58 Da se malo vratimo

Šta mislite su mišljenja, pa i stereotipi koji svi Bosanci i Hercegovci nezavisno od svoje etničke pripadnosti dijele o ljudima iz Srbije ili Hrvatske?

Cest stav kod bosanaca i srba je da su Hrvati umisljeni zele da su dio centralne Evrope pa prave vecu razliku izmedju nas i njih nego sto postoji, srbi i bosanci s druge strane idu na iste feste i super se slazemo na poslu itd, isti mentalitet

I hrvati su isti ali vole da se prave dakle
Skoro bila Marija Serifovic i mnogi na poslu i iz srbije i bosne isli, ovo hrvata sto bilo neki ozbiljno tvrde da ne znaju za nju i njene pjesme


Ovo je sve sala, stereotip a ne naucno, ali nekako ovako sam to ja skontao ovdje

Vjecita_zavrzlama wrote: ↑28/10/2024 07:49

sehohari wrote: ↑27/10/2024 23:58 Da se malo vratimo

Šta mislite su mišljenja, pa i stereotipi koji svi Bosanci i Hercegovci nezavisno od svoje etničke pripadnosti dijele o ljudima iz Srbije ili Hrvatske?

Cest stav kod bosanaca i srba je da su Hrvati umisljeni zele da su dio centralne Evrope pa prave vecu razliku izmedju nas i njih nego sto postoji, srbi i bosanci s druge strane idu na iste feste i super se slazemo na poslu itd, isti mentalitet

I hrvati su isti ali vole da se prave dakle
Skoro bila Marija Serifovic i mnogi na poslu i iz srbije i bosne isli, ovo hrvata sto bilo neki ozbiljno tvrde da ne znaju za nju i njene pjesme


Ovo je sve sala, stereotip a ne naucno, ali nekako ovako sam to ja skontao ovdje

Molim te da označiš da su Srbijanci u pitanju
Srbi mogu biti i iz Bosne, isto kao i Bošnjaci mogu biti iz Sandžaka.

Ne znam, moji se ovdje puno više druže sa Hrvatima, a ne sa Srbima. Doduše, većinom ti Hrvati i jesu iz Bosne.
Nema ovdje puno Hrvata iz Hrvatske.

Općenito ne razumijem zašto se stalno forsira veze Bosne i Srbije.
Pretpostavljam da je bilo drugačije u Podrinju ili Sarajevu i Tuzli, ali sav ostatak Bosne je uvijek bio više vezan za Hrvatsku nego sa Srbijom (makar po ovome što ja čujem od prije rata).
Banja Luka je uvijek bila vezana za Zagreb, Splićani su bukvalno okupirali pijace po srednjoj Bosni, pola Gacka je po Dubrovniku vozalo autobuse, dok je se dosta ljudi iz Bileće i Trebinja preselilo u Dubrovnik u to vrijeme. O regijama poput Mostara i zapadne Hercegovine, Krajine i Posavine da i ne govorim.

Ne znam, možda griješim.
Ali ovi stariji ljudi kad pričaju, rijetko se kad tu Beograd, a pogotovo neki drugi srbijanski grad spominje.

"OKONČANA RASPRAVA U STRAZBURU U PREDMETU KOVAČEVIĆ: Monika Mijić tvrdila da su joj prijetili"

Kada se identiteti ne biraju nego se nameću onda su svakako upitni.

Najstarija država Balkana dospjela je u jednu od najtežih situacija u povijesti u svojoj borbi za opstanak. Uz presuđene i nesuđene djelitelje ove zemlje uprkos svim otporima njenih patriota i zaštitnika demokratije i demokratskih principa u cijelom svijetu čini se da je njenoj (BiH) izdaji i izdaji demokratije i demokratskih principa sve bliži i STRASBUR. I to, zamislite, uz javnu korupciju i otvorene pritiske osuđenih politika koje već decenijama rade na podjeli BiH.

Nacionalizmi koji su u slučaju BiH svakim danom sa sve više nacizma u sebi, nacionalizama koji su proizveli dvostruku agresiju, krvoprolića, ratne zločine, UZP-ove, i Genocid, nastavljaju tu istu politiku, u nju uvlače i STRASBUR, otvoreno i javno podržavaju i zahtijevaju nacionalizam, šovinizam, nacizam, podjele, antagonozme i mržnju na kojima svakodnevno bdiju i rade, tvrdeći da je to demokratija ili jednakost ljudi (građana) pred zakonom.

One koji se suprotstavljaju tome, one koji traže da se u BiH primjenjuju i poštuju međunarodnim aktima priznata demokratska prava među kojima i pravo glasa nazivaju UNITARISTIMA. Dakle ono što je svugdje u svijetu demokratija pa i u zemljama susjedima BiH, koje se i same zaklinju u tu demokeatićnost predstavljajući se čak predvodnicima tim procesima na Balkanu, u BiH čine, provode, nameću i u svijetu lobiraju čak uz pozamašne sume mita, da se ovdje nametne i "zaledi" prvorazredni aparthejd.

Građani Bosne i Hercegovine, njih ogromna većina, kao i da ne postoje. Te politike su njih prekrižile, učinile nevidljivim i nepostojećim, njima je nametnut aparthejd i njihovi vapaji za demokratijom tumače se i nazivaju drugim imenima.

Taj nonsens da se kao nigdje u svijetu pod demokratičnost podvodi segregacija, nacionalizam i nacizam, da se demokratijom naziva očiti aparthejd i da to čine predstavnici zemalja koji za sebe i svoje zemlje imaju jedno a za BiH rezerviraju i nameću potpuno suprotno tumačenje čak i samih pojmova ne bi toliko ni čudio da te iste politike već nisu suđene i osuđene desetinama presuda najviših sudova i sudskih instanci u svijetu.

Hoće li sada na kraju svega toga STRASBUR pljunuti na sve to, skinuti masku i umjesto sudskih toga zagrnuti se koruptivnom politikom i političkim pritiscima i ucjenama, ostaje da vidimo. Valja čekati, vele, do proljeća.

A do tada možda postanemo i Marsovci. Ko zna?

sehohari wrote: ↑28/10/2024 17:58

Vjecita_zavrzlama wrote: ↑28/10/2024 07:49

sehohari wrote: ↑27/10/2024 23:58 Da se malo vratimo

Šta mislite su mišljenja, pa i stereotipi koji svi Bosanci i Hercegovci nezavisno od svoje etničke pripadnosti dijele o ljudima iz Srbije ili Hrvatske?

Cest stav kod bosanaca i srba je da su Hrvati umisljeni zele da su dio centralne Evrope pa prave vecu razliku izmedju nas i njih nego sto postoji, srbi i bosanci s druge strane idu na iste feste i super se slazemo na poslu itd, isti mentalitet

I hrvati su isti ali vole da se prave dakle
Skoro bila Marija Serifovic i mnogi na poslu i iz srbije i bosne isli, ovo hrvata sto bilo neki ozbiljno tvrde da ne znaju za nju i njene pjesme


Ovo je sve sala, stereotip a ne naucno, ali nekako ovako sam to ja skontao ovdje

Molim te da označiš da su Srbijanci u pitanju
Srbi mogu biti i iz Bosne, isto kao i Bošnjaci mogu biti iz Sandžaka.

Ne znam, moji se ovdje puno više druže sa Hrvatima, a ne sa Srbima. Doduše, većinom ti Hrvati i jesu iz Bosne.
Nema ovdje puno Hrvata iz Hrvatske.

Općenito ne razumijem zašto se stalno forsira veze Bosne i Srbije.
Pretpostavljam da je bilo drugačije u Podrinju ili Sarajevu i Tuzli, ali sav ostatak Bosne je uvijek bio više vezan za Hrvatsku nego sa Srbijom (makar po ovome što ja čujem od prije rata).
Banja Luka je uvijek bila vezana za Zagreb, Splićani su bukvalno okupirali pijace po srednjoj Bosni, pola Gacka je po Dubrovniku vozalo autobuse, dok je se dosta ljudi iz Bileće i Trebinja preselilo u Dubrovnik u to vrijeme. O regijama poput Mostara i zapadne Hercegovine, Krajine i Posavine da i ne govorim.

Ne znam, možda griješim.
Ali ovi stariji ljudi kad pričaju, rijetko se kad tu Beograd, a pogotovo neki drugi srbijanski grad spominje.

Potpisujem!