VerticalHairFactor wrote:Ne znam koliko se forumaša istinski bavi biznisom, i nisam siguran da ovi kritičari znaju kako izgleda unijeti kapital u BiH.
Stjecajem okolnosti imao sam prilike da vidim kako stranim investitorima izgleda započeti posao u proizvodnji kod nas.
Da ilustriram to sljedećim uvodom:
Bosna je iza Zimbabvea kada su u pitanju olakšice investitorima, pa redom:
- Investitor koji ulaže u proizvodnju u BiH nije u stanju pratiti svoj cash flow lakom dokapitalizacijom, jer da bi se povećao osnovni kapital u kompaniji (a najčešće se to radi u proizvodnim pogonima u koje se na početku ulaže) morate otići u neljubazni sud, gdje vas isfrustrirani uposlenici - koji btw. žive od poreza koje vi generišete kroz državne daće - ispljuju, sumnjičavo gledaju jer: ćuuuuj u nas invest'ra u proizvodnju, hihihihihihi, pa se onda čeka koji mjesec. Investitoru je jako važno da ne mora svoj operativni kapital odmah krknuti na jedno mjesto, jer ga obrće (CASH FLOW). Tada investitor nema druge nego da sam sebi pozajmljuje novac, koji kasnije može halaliti sam sebi, ili ga pak vratiti: pravno lice fizičkom licu. Imao sam priliku gledati "dugo lice" jednog od najjačih investitora iz tih krajeva, koji je ipak investirao u 2 proizvodna projekta, i 3 ide, jako veliki, ali niti jedan od njih nije tako reprezentativan kao 300 miliona eura vrijedno zdanje u sred grada.
- Da bi investitor registrirao kompaniju u BiH mora izbjeći desetine lukavih zamki vješto postavljenih od strane advokata koji ga poput vampira cuclaju - registriranje pravnih lica traju u pravilu "maaaaaaaalko" duže.
- U FIPA-i rade par nezainteresiranih tipova, koji kad se sastanu sa pravim investitorom samo što ne pitaju IMT?
- Naša radna snaga NIJE JEFTINA. Jeftinija je rumunska, bugarska i albanska; Crna Gora je daleko bolja za investirati u proizvodnju, ali nemaju proizvođačke tradicije.
- U glavi naših ljudi vladaju miskoncepcije da je Energoinvest i dalje korporativni gigant, istina je da za izgradnju respektabilnog korporativnog giganta koji se bavi proizvodnjom moraš imati podršku šire društvene zajednice u jednoj zemlji - u BiH ne postoji ohrabrenje za takve projekte, naprotiv... Dovoljno je opet pročitati teško unošenje novca u BiH da bi svakome bilo jasno kako ne vrijedi izgubiti ni milion dolara, a kamoli uložiti oko milijardu da bi se nešto respektabilno pokrenulo.
- Ekonomija u BiH više nije planska, nego tržišna, tako da mi nisu jasni ljudi koji uporno pričaju o fabrikama kao da one rastu kao pečurke poslije kiše. Da bi neko napravio fabriku, država mora kreirati povoljne investicijske zakone, i onda će ti neko na tržištu investirati u takvo nešto, u suprotnom dobronamjerni investitori - KOJI SU IPAK SAMO INVETITORI SA INTERESIMA - pokreću makar ovakve projekte, koji generiraju lovu kroz trgovinu, pa se nadaju da kad zakopite, to mogu postepeno reinvestirati u proizvodnju.
Dakle, da vi imate pare za investiranje u proizvodnju, da li bi ste to uradili u Bosni, u kojoj vas ismijavaju na sudu, puni su predrasuda prema vama (vazda nekome nešto ne valja kod ovog i onog investitora, k'o biva, pare su tu u drugom planu), zakoni su protiv vas, radna snaga je poskupa a lijena; ili pak u Bugarsku i Rumuniju, gdje ima proizvodnih pogona, EU je, a raja radi za šaku riže. Odgovor je logičan.
Ipak, dobar dio investitora smatra da će Bosna ipak biti perspektivna u dogledno vrijeme, naročito ova tri velika bazena: sarajevski, tuzlanski i zenički, donekle mostarski. Ostatak ovisi o ovim centrima.
Jaro, problem je sto raja misli da je isto komentarisati utakmice, skorove na kladinici i investicionu politiku i regulativu jedne drzave.
Zato imas ovoliko raje na forumu koja se pita, "a sto to on ne pravi fabriku umjesto trgovine".
)
