STAVOVI MUTEZILA O KUR'ANU
Kur'an u stavovima islamskih sekti ima uzvišen i poštovanja vrijedan položaj, premda su ove sekte, shodno svojim pogledima ili intelektualnoj suhoparnosti, odabrale razlicite pravce u pogledu korištenja ili oslanjnja svoga mišljenja i prakse na Kur'an. Prije nego što pristupimo analiziranju ovih stavova i pozabavimo se razdvajanjem istine od onoga što je neistinito, nije naodmet osvrnuti se na prilike nastanka i razvoja razlicitih sljedbi u svijetu islama. Povijest pokazuje da, kad god bi Božiji poslanik obznanio svoje postojanje medu ljudima, pojavile bi se, u prvom redu, dvije prepreke njegovom reformskom pokretu. Prva prepreka su bili velikaši koji su u reformskom pokretu Božijih poslanika vidjeli opasnost uništenja njihovog položaja i velicine i druga prepreka su potlaceni koji su, kao rezultat propagande velikaša, nerazumno na svojim plecima nosili temelje kulture nevjerstva i širka i smatrali su put ropstva i zablude svojih oceva i predaka obaveznim i nepromjenljivim putem. Povijest poslanickih pokreta pokazuje da se obicno mocnici, unatoc svim upozorenjima i uputstvima, na koncu, nisu predavali istini i svim snagama i do posljednjeg daha su se borili sa poslanicima, ali su Božiji poslanici najcešce uspijevali usmjeravati veliki dio narodnih snaga i ljudi koji su bili u intelektualnoj i ekonomskoj potcinjenosti. Obicno dok se mocnici hvališu, vjernicki front i narodne snage jedinstveno nastupaju suprotstavljajuci se neprijatelju a u cilju ocuvanja svojih snaga i svog jedinstva i izbjegavaju podjele i cijepanje. Ali kada u društvu uspiju i zadobiju tu snagu da preuzmu poluge moci i slome snagu silnika - nevjernika, intenziviraju se razlike u stavovima i pogledima i unutarnja rascjepkanost se okoncava krizom unutar fronta. Samiri nagovara društvo Beni Israila (Jevreje) da ucini sedždu teletu onda kada se narod Beni Israila (Jevreji) oslobodio zajednickog neprijatelja i, dakako, fenomen Samirija nikad nije bio i nije jednovrstan. Raskolnicki pokreti nekad bivaju unutar generacije koja je svjedokom dvaju oblika vlasti i društvenih odnosa: politeizma i monoteizma, generacije koja je odgojena u periodu politeizma ciji su tragovi ostali na njima. Kur'an aludira na ovu cinjenicu u primjeru u kojem govori o stanju Beni Israila, cija jedna grupa nije mogla da se potpuno distancira od ideje osjetilnosti i idolatrije pa su kazali Musau, a.s.: "Necemo ti povjerovati dok Allaha ne vidimo." (Bekare, 55) "O Musa," - rekoše oni - "napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" Al-Araf, 138. U nekim slucajevima uzrok nastanka sekti bila je zloupotreba društvenih nedorecenosti i vlastitih individualnih sposobnosti. U situaciji kada mocnici nisu bili potpuno uništeni i kada su u njihovoj generaciji još bili prisutni tragovi i ostaci mišljenja i pogleda bivšeg društvenog uredenja, ova grupa, koja je i dalje maštala o svojoj prethodnoj moci i pozicijama svojih predaka, indirektno i ponekad direktno borila se sa vjernicima i vjerujucim društvom, ali ovaj put ne kroz oružani sukob i rat, nego prvo stvaranjem idejnog i vjerskog rascjepa medu vjernicima. Ovdje su djelovali i drugi faktori, kao što je inozemni faktor i faktor vanjske kulture željne dominacije itd. A sada da se vratimo povijesti islama. Skoro svi spomenuti faktori u povijesti islama bili su prisutni na polju parcelizacije vjernicke snage i slamanja vjernicke moci kod ljudi. Pošto je Poslanik islama zacudujucom brzinom Arapski poluotok potcinio Božanskoj ideji i vjerovanju i tako suzio prostor za djelovanje mušrika i opozicionih vjerskih grupa i prevrtljivih mocnika željnih vlasti, oni su imali znacajnu korist od prerane smrti Pecata poslanika, a.s. Neki su se lažno predstavljali da priznaju poslanstvo i izazvali su lokalne i regionalne krize. Druge grupe, u cilju osvajanja vjerskih uporišta, nastojale su da se dokopaju vlasti ili da barem nekoga izmedu sebe (ensarija, muhadžira, iz Evsa, Hazredža itd.) postave na vlast kako bi se posredstvom tih veza domogli vecih privilegija. Sljedeca grupa koja je nakon smrti Poslanika islama, a.s., nastojala da skrši idejno i prakticno jedinstvo islamskog umeta bili su misionari vjerskih manjina (jevrejski i kršcanski svecenici, monasi) jer su smatrali da su njihovi sljedbenici u opasnosti. Oni su, sprecavajuci prodor i utjecaj islamske misli medu svojim sljedbenicima, nastojali razlicitim metodama potkopati vjerske i intelektualne temelje islamskog umeta. Takoder, prema svjedocenjima ljudi i predajama – israilijata, ova grupa je prihvatila i podliju ulogu, kao što je bilo infiltriranje ideja i njihovih specificnih vjerovanja u zbirke predaja i hadisa muslimana. Kada sve ove faktore poredamo i analiziramo, jasno je na koji je nacin došlo do pojave razlicitih vjerskih sekti. Dakako, ne treba zanemariti da se prevodenjem filozofskih tekstova s drugih jezika na arapski jezik, bez sumnje, javio novi talas unutar mišljenja znanstvenih muslimanskih krugova toga doba, što je moglo biti i pozitivno i negativno. Da su muslimani u suceljavanju sa ovim pojavama koristili cvrsta sredstva, potencijale i metode, bez sumnje, ovo kulturno i intelektualno suceljavanje osnažilo bi intelektualno tijelo muslimana. Ali kako su muslimani bili zateceni pojavom ovih talasa i bez logistike, svakim talasom su bacani o stijene sumnje i skepse. U svakom slucaju, neke od idejnih podjela medu muslimanima nastale su na ovaj nacin, premda su se pojedini dragocjeni kelamski i filozofski napori pojavili kao rezultat ovih suceljavanja. Mi u ovom radu nastojimo razmotriti razlike u stavovima razlicitih islamskih sljedbi u vezi s Kur'anom i da, na taj nacin, dodemo do neophodnih zakljucaka. Putevi spoznaje vjerovanja sekti Spominjanje ove teme je neophodno jer istraživanje vjerovanja sekta nije nimalo jednostavno. Ako želimo da se zadovoljimo jedino pozivanjem na stavove i opise autora knjige "Sekte i vjerovanja" (Feraq wa nehal), naš posao bit ce vrlo težak i daleko od realnosti. Mnogi strucnjaci za sekte i pisci nisu mogli da se distanciraju od pristrasnosti i opredjeljivanja za jednu grupu, a neprijateljstva prema drugim sektama. Stoga se u njihovim djelima vide, ponekad, netacni i kompromitirajuci opisi i ocita podmetanja. Istraživacima u ovoj teškoj oblasti posao otežava isprepletenost historijskih izvještaja u kojima se isticu licna uvjerenja pisaca. Potvrda gornje tvrdnje jesu knjige kao što su "Al-firq bejne al-firaq" Bagdadija i "Et-tabsir" Esferajenija, koji su prilikom citiranja stavova svojih protivnika, njihovim stavovima dali atribute: "sramotno", "zabluda" i "novotarija". Prema tome, ispravan put u ovom istraživanju jeste konsultiranje najrelevantnijih izvora samih sekti a, u slucaju nepostojanja ili pomanjkanja ovih izvora, sa velikim oprezom i budnošcu treba se osloniti na knjigu "Narodi i vjere" (Milel wa nehal). Mutezile i tefsir Period prije pojave mutezila može se podijeliti na dva razdoblja: 1. Razdoblje ashaba – U ovom razdoblju ashabi su u tumacenju kur'anskih ajeta koristili ajete, predaje vezane za Poslanika, uzroke objave (esbabu nuzul), leksiku, obicaje i tradiciju Arapa. Oni su u tefsiru imali najvece povjerenje u ajete i Poslanikovu tradiciju. Medu njima Ibn Mesud se koristio racionalnim tumacenjem i svoje je ucenike u Iraku upoznao sa ovom tefsirskom metodom. 2. Razdoblje tabi'ina – U ovom razdoblju spominje se da je pored tefsirskih izvora korišteno i mišljenja ashaba kao jedan od tefsirskih izvora. Mudžahid i pojedini ucenici Ibn Mesuda pored ovih izvora koristili su se racionalnim tefsirom. Okoncanjem razdoblja ashaba i pojavom sekti, posebno mutezilijske sekte, povecale su se napetosti i razlike u vezi s tumacenjem Kur'ana, tefsira, metoda i izvora, i svaka je grupa i sekta izražavala svoje stravove i poglede u vezi s Kur'anom i tefsirom na osnovu svojih vjerovanja i mišljenja, koja nisu bila prihvatljiva za druge sekte. Abduldžabar Mutezili, veliki ucenjak i mutezilijski mufesir, ovako je poredao ove stavove: 1. Kur'an nema znacenja i smisla i jedino je spušten radi ucenja. 2. Kur'an ima smisla, ali nemamo dokaza za spoznaju njegovih smislova. 3. Jedino je Poslanik bio obaviješten o smislovima Kur'ana i u spoznaji smislova Kur'ana moramo uzimati stavove Poslanika. 4. Kur'an posjeduje smisao i može se tumaciti, a jedino Poslanik, ashabi i tabi'ini razumiju njegovo znacenje. 5. Kur'an pored vanjskog aspekta (zahir) ima i unutarnji aspekt ( batin), koji je naspram njegovog izvanjskog aspekta i unutarnjost Kur'ana znaju jedino Poslanik, a.s., ili imami. 6. Iza forme Kur'ana (zahir) nepostoji ništa drugo, ali je tumacenje (tefsir) i unutarnji smisao (tevil) izvanjskog (zahir) privilegija Poslanika, a.s., ili imama. 7. Kur'anski ajeti dijele se u dvije grupe: muhkem i mutešabih. Ajeti koji su muhkem imaju smisao, ajeti koji su mutešabih ne ukazuju na neko znacenje. 8. Mutešabih ajeti, kao i muhkem ajeti, posjeduju smisao, ali su jedino Poslanik i imami obaviješteni o njemu. Mutezile koje nisu ove stavove smatrale podudarnim sa svojim uvjerenjima i mišljenjem nastojali su da ih opovrgnu koristeci razum, ajete i predaje i ustvrdili su kako su "zagovornici ovakvih ideja nanijeli udarce Kur'anu i islamu teže od udaraca nevjernika i otpadnika." Radi ilustracije nacina opovrgavanja prethodnih stavova, pokazat cemo na primjeru Abduldžabara Mutezilija: "Osnovni cilj kur'anskih ajeta jeste objašnjenje istine ljudima, a drugi ciljevi, kao što je vrijednost ucenja Kur'ana, jesu sekundarnog karaktera u odnosu na objašnjenje i razumijevanje ajeta. Ako nema ovog cilja u govoru, takav govor ce biti besmislen i njegov govornik pricat ce besmislice, a kako je Kur'an Božiji govor, a Bog je cist od svake vrste besmisla, kur'anski ajeti imaju smisao. Pored toga, spoznaja propisa je jedna od zadaca a izvor ove spoznaje jesu kur'anski ajeti i, ako smo nemocni da spoznamo svrhu i smisao ajeta, nismo sposobni za zaduženja." Metod mutezila u tefsiru Kao što je kazano, nijednu od gornjih teorija nisu prihvacale mutezile. Oni su smatrali da Kur'an ima smisao i držali su mogucim njegovo razumijevanje i tumacenje. Vjerovali su da ruzumijevanje i tumacenje ajeta, cak i mutešabih ajeta, nije samo privilegija Poslanika, a.s, imama, ashaba i tabi'ina. Prema tome, moguce je zakljuciti da su mutezile u tumacenju Kur'ana koristili dvije metode. 1. Tumacenje pomocu predaja Tumacenje ajeta pomocu drugih ajeta, tradicijom Poslanika, a.s., rijecima imama ili rijecima ashaba i tabi'ina, kao što to istice Ehli-sunnet, naziva se tumacenje pomocu predaja (ma'sur). Ova vrsta, od pocetka aktivnosti mutezila u tefsiru, bila je sastavnim dijelom mutezilijske metode u tefsiru. U govoru, razgovorima i sacuvanim malobrojnim knjigama nailazimo na brojne primjere koji ukazuju na to da su mutezile koristile ovu metodu. Dakle, oni koji predstvljaju mutezile neprijateljima ajeta i predaja i prikazuje njihove tefsire apsolutno pogrešnim iznosili su svoje stavove pod utjecajem pristrasnosti i u cilju umanjivanja znacaja tefsira i zasluga mutezila u tefsiru. 2. Tumacenje Kur'ana Kur'anom Jedna od metoda mutezila jeste i tumacenje Kur'ana Kur'anom. Oni su ovu metodu koristili kako bi onim što je ocito jasno protumacilo ono što je zahtijevalo pojašnjenje, nešto što je specificno korišteno je da bi se protumacilo opce, ono što je konkretno za tumacenje onog što je univerzalno, muhkem ajete radi tumacenja mutešabih ajeta, a u nekim slucajevima koristili su kiraete u tumacenju ajeta. Objašnjenje nejasnog pomocu jasnog "I Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv." (Bekare, 37) U ovom ajetu termin "kelimat" (rijeci) je nejasna i nije bjelodano koje rijeci je Adem, a.s., primio i naucio od Boga. Zamahšeri, veliki mutezilijski mufesir, u komentaru ovog ajeta i objašnjenju rijeci "kelimat" koristi sljedeci ajet: "Gospodaru naš, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno cemo biti izgubljeni." Al-A'raf, 23, a potom Zamahšeri piše: "Ako pitaš koje su to rijeci, kažem da su to one rijeci iz ajeta: 'Gospodaru naš, sami smo sebi krivi...' " A u casnom ajetu: "O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja ce vam se navesti..." (Al-Maida, 1) Recenica "illa ma jutla alejkum" (koja ce vam se navesti) je nejasna i Zamahšeri u njenom komentaru koristi jedan drugi ajet koji je jasan, pa piše: "Behime se nazivaju cetveronošci u moru i na kopnu i povrh toga pridodavanje ove rijeci stoci isto je kao pridodavanje pecata srebru, a objašnjenje rijeci "illa ma jutla alejkum" je ajet: 'Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u necije drugo ime, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri naceto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama...'(Al-Maida, 3) " Komentar opceg(‘am) pomocu posebnog (has) "Žene su dužne da cekaju cetiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa..." (Bekare, 234) Ovaj ajet govori o periodu ideta žene (priceka) nakon smrti muža, medutim kako idet trudne žene nakon smrti muža u njemu nije objašnjen, naziva se opcim. Dakle, treba se u tumacenju ovog ajeta poslužiti ajetima specificnog karaktera koji su objavljeni u vezi s ovom temom. Ebul Husein Basri Mutezili u komentaru gornjeg ajeta piše: "Casni ajet 'trudne žene cekaju sve dok ne rode' (At-Talaq, 4), jeste ajet specificnog karaktera i pomocu njega specificiramo i tumacimo ajet o idetu nakon smrti." Takoder u komentaru ajeta: "Ne ženite se mušrikinjama dok vjeru ne prihvate..." koji u opcem smislu zabranjuje brak sa ženama mušrikinjama, koristio se sljedecim ajetom: " i cestite vjernice su vam dozvoljene, i cestite kceri onih kojima je data Knjiga..." (Al-Maida, 5) Potom on kaže: "Ovaj casni ajet je specificnog karaktera (has) i brak sa cestitim ženama sljedbenicima Knjige smatra dozvoljenim, dakle, specificira ajet 'ne ženite se mušrikinjma...'" Komentar univerzalnog (mutlaq) pomocu konkretnog (muqayyid) Zamahšeri u komentaru ajeta: "Zabranjuje vam se strv, i krv..." (Al-Maida, 3), konkretizira rijec "dem", koja ima opci karakter i takoder ukljucuje krv u tijelu zaklane životinje, pomocu ajeta: " osim strvi, ili krvi koja istjece..." (Al-Anam, 145), a ovaj ajet ukazuje na zabranu krvi koja je istekla iz tijela životinje i konkretizirajuci znacenje rijeci "dem" (krv) piše: "Ono što se podrazumijeva pod krvi jeste izlivena krv (znaci koja istece nakon otvaranja tijela životinje)". U ovakvim slucajevima, kada su došla dva ili više ajeta u vezi s jednim propisom (zabrana konzumiranja krvi), mutezile su, u cilju eliminiranja proturjecja izmedu dva ajeta, ajet opceg karaktera (mutlaq) vezali za ajet konkretnog karaktera (muqayyid) i pomocu njega objašnjavali ajet opceg ili univerzalnog karaktera. Tako je Zamahšeri izraz "dem" (krv), koji ima opce znacenje, povezao sa "dem mesfuh" (krv koja istjece), medutim, u slucajevima kada su došla dva teksta za dva razlicita propisa, oni nisu smatrali dozvoljenim da se ajet opceg karaktera vezuje za konkretni niti tumacenje opceg pomocu konkretnog. Naprimjer, u ajetu: "Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluce da s njima nastave da žive, dužni su, prije nego što jedno drugo dodirnu, da jednog roba ropstva oslobode." (Al-Mudžadala, 3), rijec "reqabe", u znacenju kefareta za otpuštanje žene, ima opce znacenje, ali u ajetu "ko ubije vjernika.... mora osloboditi ropstva jednog roba –vjernika" (An-Nisa, 92), koji govori o kefaretu za ubistvo, rijec "reqabe" odnosi se na vjernika. U ovakvim slucajevima, kada dva ajeta objašnjavaju dva razlicita propisa (kefaret otpuštanja žene i kefaret za ubistvo), neki zbog postojanja aluzije na kefaret za ubistvo (da taj rob bude musliman), vezuju i kefaret za otpuštanje žene za ovaj kefaret, pa kažu da je obavezno da u kefaretu otpuštanja žene rob bude musliman. Zamahšeri, koji smatra da je uvjet za vezanje opceg za konkretno postojanje jedinstva propisa, ne prihvata ovakvu vrstu tefsira. On piše: "U kefaretu otpuštanja žene nije neophodno da je rob musliman, jer je ajet opceg karaktera. Prema tome, onaj koji je otpustio ženu, kao što može osloboditi roba muslimana, može osloboditi i roba nevjernika." Tumacenje mutešabih ajeta pomoci muhkem ajeta Mutezile, nasuprot onima koji su smatrali tumacenje mutešabih ajeta nemogucim, a neki držali tumacenje mutešabih ajeta privilegijom Poslanika i imama i druge smatrali nemocnim u njihovom tumacenju, smatrale su mogucim tumacenje mutešabih ajeta i komentatore sposobnim u njihovom objašnjavanju. Abduldžabar Mutezili pisao je: "Premda mutešabih ajeti ne ukazuju na ono što je želio Zakonodavac, pomoci kur'anskih muhkem ajeta može se razumjeti njihovo znacenje." Takoder Zamahšeri u tumacenju ajeta: "Toga dana ce neka lica blistava biti, u Gospodara svoga ce gledati." (Al-Qiyama, 23-24), koji je, sa stajališta mutezila, oznacen mutešabih ajetom, koristi sljedeci ajet: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire." (Al-An'am, 103) , vezujuci mutešabih ajet za muhkem ajet. Takoder za tumacenje ajeta: "Kada hocemo da jedan grad uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu..." (Al-Isra 16), koji se suceljava sa stavovima mutezila te se ubraja u metešabih ajete, priziva u pomoc muhkem ajet: "A kada urade neko ružno djelo, govore 'Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio.' Reci: 'Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?'" (Al-Araf, 28) Tumacenje Kur'ana pomocu razlicitih kiraeta Jedna od metoda mutezila u tefsiru Kur'ana Kur'anom jeste korištenje razlicitih kiraeta. Naprimjer, u tumacenju ajeta: "Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su ucinili..." (Al-Maida, 38), Zamahšeri koristi kiraet Abdullaha i u komentaru ajeta piše: "Smisao dvije ruke jeste dvije desne ruke (desna ruka muškarca i desna ruka žene kradljivice)". Ili u komentaru ajeta: "...a Allah je sigurno s Musaom razgovarao" (An-Nisa, 194), shodno poznatom kiraetu utemeljenom na eliminaciji rijeci "Allah" u vanjskom smislu, što je u suprotnosti sa pogledima mutezila, oni se služe posebnim kiraetom u tumacenju ajeta, da bi se to uklopilo u okvir mutezilijskog mišljenja, Zamahšeri kaže: "Ibrahim i Jahja b. Vesab rijec "Allah" su tumacili prema kiraetu tako da je Musa, a.s., razgovarao sa Bogom, a ne Bog sa Musaom." Tumacenje Kur'ana pomocu hadisa Božijeg Poslanika, a.s. Jedna od znacajnijih metoda u tefsiru kod vecine komentatora jeste tumacenje Kur'ana predajama Božijeg Poslanika, a.s. Ova tefsirska metoda korištena je, takoder, i u mutezilijskom tefsiru, ali je njihovo korištenje predaja Božijeg Poslanika, a.s., ograniceno, jer su mutezile, kao i brojni drugi komentatori, tefsirske predaje Božijeg Poslanika, zbog seneda smatrali krnjim. Cini se da je to bio razlog da mutezilijski velikani uspostave standarde na osnovu kojih je predaja smatrana vjerodostojnom i u argumentaciji upotrebljivom. Abduldžabar Mutezili kaže: "Vjerodostojna predaja mora ispunjavati sljedece uvjete: 1. da je prenosi toliki broj prenosilaca da je mogucnost unošenja laži ili podvale eliminirana, 2. da ne postoji ništa zajednicko što bi ih povezivalo sa mogucnošcu laži i podvale, 3. da ono što prenose ne bude mutešabih." Nakon spominjanja ovih uvjeta, dodaje: "Svi ovi uvjeti se vracaju jednom uvjetu, a to je da znamo da je osobi koja prenosi predaju cilj predaja i da nema motiva da laže." Na temelju ovog Amr b. Ubejd nije prihvatao pojedinacne predaje (ahad) i kada bi cuo hadis Božijeg Poslanika, kazao bi: "Kada bih ovaj govor cuo cak i od Poslanika, necu ga prihvatiti." Mutezile, unatoc ogranicenom korištenju predaja, u razlicitim segmentima koristili su predaje, kao što je konkretizacija opceg, univerzalnog, objašnjavanje nejasnih mjesta, zatim u vezi s teškocama Kur'ana, fadileta/vrijednosti sura. Naprimjer, u komentaru ajeta: "Redovno molitvu obavljajte, narocito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte." (Al-Bekara, 238), Zamahšeri, da bi objasnio termin "krajem dana", posegnuo je za predajama vezanim za Poslanika i kazao: "Smisao termina 'salatul-wusta' je ikindijski namaz, jer je Poslanik u bici Ahzab kazao: 'Sprijecili su nas u obavljanju salatul-wusta, znaci ikindijskog namaza...' i, kao što je kazala Hafsa, Poslanikove rijeci 'salatul-wusta' odnosile su se na ikindijski namaz'" A u komentaru casnog ajeta: "muškom pripada toliko koliko dvjema ženskima" (An-Nisa, 11), koji govori o nasljedstvu i u opcem smislu objašnjava da je udio muškog djeteta kao dva dijela ženskog djeteta, Ebul Husein Basri Mutezili kaže: "Ovaj se ajet posebno odnosi na dvije predaje Božijeg Poslanika, jedna predaja je da nema 'nasljedivanja ubojice' i druga o "nenasljedivanju murteda", dakle zakljucujemo sin koji je ubio oca ili je postao murted, ne nasljeduje svoga oca." U vezi s objašnjavanjem važnosti ili vrijednosti sura mutezile koriste predaje Božijeg Poslanika. Zamahšeri u povodu komentara sure "Hamd" piše: "Prenosi se od Božijeg Poslanika da je on rekao Ebi Ibn Kabu: 'Hoceš li da te obavijestim o suri kojoj slicna nije došla u Tevratu, Indžilu i Kur'anu?' Ebi Kab je odgovorio: 'Da, Božiji Poslanice!' Poslanik je kazao: 'Ta sura je Fatiha.'" Tefsir Kur'ana na osnovu predaja Poslanikove porodice Ovaj izvor u mutezilijskim tefsirima je ograniceno korišten. Naprimjer, jednog dana Amr b. Ubejd je došao kod imama Bakira i pitao ga za znacenje rijeci "retq" i "feteq" u ajetu: "Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi sve živo od vode stvaramo..." ( Al-Anbija, 30) Imam mu je odgovorio: "Nebo je bilo zatvoreno i nije padala kiša i Zemlja je bila zatvorena i nije rasla trava, pa je Bog otvorio nebo za kišu i Zemlju za travu." U drugom slucaju Amr b. Ubejd je pitao Imama o Božijoj srdžbi u ajetu: "A koga snade srdžba Moja – nastradao je!" (Taha, 81), pa je Imam odgovorio: "Smisao Božije srdžbe jeste Božija kazna..." Takoder u nekim slucajevima je Zamahšeri upotrebljavao rijeci Poslanikove porodice u komentaru ajeta. Naprimjer on je u komentaru ajeta "Uputi nas na pravi put" (Fatiha, 5), koristio Alijev tefsir koji je rijeci 'uputi nas' koristio u znacenju 'ucvrsti nas'. Tefsir Kur'ana pomocu rijeci ashaba i tabi'ina Mutezile su u tefsiru i tumacenju nekih kur'anskih ajeta koristili stavove ashaba i tabi'ina. Naprimjer, Zamahšeri ispod ajeta: "Ti lijepim zlo uzvrati..." (Muminun, 96) koristi rijeci Ibni Abasa, Mudžahida i Hasana Basrija. Ibn Abbas je kazao: 'Smisao znacenja rijeci "dobro" jeste La ilahe illelah, a smisao znacenja rijeci "zlo" jeste širk.' Mudžahid je smatrao da je smisao rijeci "dobro" selam. A Hasan Basri vjeruje da je smisao rijeci "dobro" cuvanje pogleda. Prenosi se da je Seid b. Džubejr, u vezi s kur'anskim ajetom: "I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše..." (Al-A'raf, 22), kazao da je odjeca Adema i Have bila od materijala koji se zvao azfar. Pored ashaba i tabi'ina, mutezile su u tefisru koristile i stavove drugih komentatora, kao što su Vasil b. Ata, Amr b. Ubejd, Kelbi, Katade itd. Mutezile i racionalni tefsir Tumacenje Kur'ana posredstvom intelektualnih napora, uz korištenje gramatike, sintakse, stilistike, kelama, fikha i metodologije fikha, ne oslnjajuci se previše na hadis Božijeg Poslanika, naziva se racionalnim tefsirom. Ovaj tefsirski metod prvi je put koristio Ibn Mes'ud, a nakon njega neki tabi'ini, kao što je Mudžahid, slijedili su ovu metodologiju. Medutim neke skupine muslimana racionalni tefsir su smatrale neprimjerenim i vjerovali su da su jedini dostojni tefsira Poslanik, a.s., imami i ashabi, a drugi su nemocni da razumiju smisao ajeta i njihovo tumacenje, stoga treba tumacenje ajeta nauciti od Poslanika, a.s., i imama. Pojavom mutezila u drugom stoljecu po Hidžri i isticanjem novih ideja i mišljenja u vezi s tevhidom, pravdom, kaznom i nagradom, medustanjem, naredivanjem dobra i odvracanjem od zla i nastojanjem da se istakne kako su ova uvjerenja nadahnuta Kur'anom, navelo je mutezile da slijede racionalni tefsir i ne prihvate stav da je tefsir iskljucivo privilegija Poslanika, a.s., imama i ashaba. Abduldžabar Mutezili kaže: "Božiji govor ukazuje na ono što On želi i razumijevanje ovog smisla nije privilegija samo nekih posebnih osoba. Dakle, svaki covjek posjeduje pretpostavke za tumacenje, može Kur'an komentirati kao što su to cinili Poslanik, a.s., i imami." Ove ideje mutezila i široka upotreba razuma radi potvrde ili odbrane vlastitih stavova u vezi s tefsirom Kur'ana bila je povodom neprijateljstva fakiha i muhadisa prema mutezilima do te mjere da je Ebu Jusuf mutezile ubrojao u otpadnike, a Malik i Šafija nisu prihvatali njihovo svjedocenje. Šejbani je dao fetvu: "Ko god se oslanja na mutezile, namaz mu nece biti prihvacen." Položaj razuma u tefsiru mutezila Razum je za mutezile jedan od znacajnih izvora tefsira i znacaj koji mutezile daju razumskom dokazu iznad je ostalih šerijatskih dokaza i, prema stavovima mutezila, princip razuma dominira nad ostalim dokazima. S obzirom na princip razuma, treba ostale argumente i dokaze komentirati i davati im znacenje. Abduldžabar Mutezili kaže: "Razum, Knjiga, sunnet i konsenzus jesu šerijatski argumenti i medu njima razum je na procelju. Jer pomocu razuma upoznajemo Boga, a, nakon spoznaje Boga, ostali dokazi, kao što je Knjiga, sunnet i konsenzus, dobivaju znacenje. U suprotnom, cini se daleko od realnosti spoznaja Boga i Njegovih svojstava bez argumenta razuma ili koristeci iskljucivo ajete i predaje, stoga što se spoznaja Boga i Njegovih svojstava zaustavlja na ajetima i predajama, a dokaz ajeta i predaja zaustavlja se na spoznaji Boga." Zamahšeri kaže: "Na putu vjere kreci se sa zastavom argumenta i razuma i nemoj se zadovoljiti predajom ovoga ili onoga..." On u vezi s ajetom: "U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni..." (Jusuf, 111) kaže: "Nakon razumskog dokaza Kur'an je zakon na koji se oslanjaju sunnet, konsenzus i analogija." Ove ideje potakle su mutezile da kur'anske ajete po sadržaju podijele u tri grupe: 1. Ajeti koje razum nije u stanju da shvati, ali nisu ni u suprotnosti sa razumom, kao što je namaz, post i ostalo obredoslovlje. 2. Ajeti koje jedino razum može shvatiti, kao što je Tevhid i Božija pravda, jer dok razum ne spozna Boga i Njegova svojstva ne može se razumjeti znacenje ajeta o Tevhidu i Pravdi. 3. Ajeti koji se ne mogu shvatiti bez pomoci razuma. Premda sadržaj ovih ajeta nije došao u kur'anskom tekstu, razum može samostalno shvatiti te realitete, kao što je nemogucnost videnja Boga. Mutezile u komentaru prve grupe ajeta nikad nisu koristile razum, ali kod druge grupe ajeta, prije komentiranja kur'anskih ajeta racionalnom metodom, prezentirali su svoja racionalna uvjerenja, a potom pristupali tumacenju kur'anksih ajeta oslanjajuci se na razum. Naprimjer, prije tumacenja ajeta: "I kada Nam Musa dode u odredeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on rece: 'Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" (Al-Araf, 143), koji govori o videnju Boga, oni su se konsultirali sa svojim razumom i, kako razum govori da je mogucnost videnja Boga uvjetovana cinjenicom da On bude tijelo, a Bog je cist od tjelesnosti, mutezile su princip razuma uzeli kao svoje uvjerenje. S obzirom na to da je videnje Boga u suprotnosti sa principom razuma, pristupili su unutarnjem tumacenju ajeta. Kazali su da je, zato što je u ajetu upotrijebljena rijec "nazar", jasno da Musa, a.s., nije vjerovao u videnje Boga, a ove njegove rijeci su, ustvari, citat nevjernika. Kada Amr ibn Ubejd i Vasil b. Ata ne vjeruju u videnje Boga, zbog argumentacije koju nudi razum, kako da kažemo da je osoba poput Musaa, a.s., vjerovala u mogucnost videnja Boga, da je od Boga tražila da mu se On pokaže. U vezi s tumacenjem ajeta u kojem se govori o razgovoru Boga i Musaa, a.s., i koji govori o Božijem govoru, oni prvo isticu da princip razuma nalaže nemogucim da se tu radilo o direktnom Božijem govoru, a potom, polazeci od ovakvog uvjerenja, ajet su tumacili tako da su kazali da je subjekt u ovom ajetu Musa, a.s. Prema tome, Musa, a.s., je razgovarao sa Bogom, a nije Bog sa Musaom, a.s. Ajetu "isto tako smo dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu." (Al-Furqan, 31), koji se nije uklapao u ideje i uvjerenja mutezila i kojeg su njihovi oponenti koristili u dokazivanju stvorenosti ljudskih djela, brojni mutezili su dali unutrašnje (ezoterijsko) tumacenje (ta'vil). Ebu Bekr Asamm Mutezili kaže: "Bog nije bio uzrokom neprijateljstva nevjernka sa Poslanikom, nego su nevjernici, zbog toga što je Muhammeda, a.s., Bog postavio pejgamberom i jedino On imao sposobnost da cini mudžize, bili mu zavidni i upravo zavist je bila razlogom njihovog neprijateljstva prema Poslaniku." Ka'bi, drugi mufesir mutezila, istice: "Bog nije stvorio neprijateljstvo prema Poslaniku u srcima nevjernika, nego je naredio poslanicima da budu neprijatelji nevjernicima i obavijestio ih je o neprijateljstvu nevjernika prema njima. Ovi faktori prouzrocili su da nevjernici postanu neprijatelji poslanicima, jer je neprijateljstvo uvijek dvosmjerno. Stoga, ispravno je ako kažemo da je Bog nevjernike ucinio neprijateljima poslanika." U nekim slucajevima, takoder su koristili princip razuma indirektno i u službi nekog drugog tefsirskog izvora. Na pocetku komentiranju kur'anskog ajeta krenuli bi od jednog izvora, a dokaz za ispravnost tog tumacenja utemeljili na razumu. Naprimjer, neki aludiraju na ajet u kojem se govori o Božijem prijestolju i time potkrepljuju teze da je Bog tijelo. Kazali su da rijec "isteva" u ajetu dolazi u znacenju postaviti (pravo stajati). Dakle, Bog ima potrebu za mjestom, a sve što ima potrebu za mjestom jeste tjelesno. Medutim Abduldžabar Mutezili, komentirajuci ajet, rijeci "isteva" daje drugo znacenje, u leksickoj i u pjesnickoj upotrebi, i kaže: "Isteva dolazi u znacenju moc, visina, jer razum ukazuje na Božiju bespocetnost i nestvorenost i, ako bi Boga zamislili kao tijelo i da ima potrebu za mjestom, onda bi i On bio stvoren, ne bi bio vjecan." Tumacenje ajeta principom razuma Tumacenje ajeta principom razuma jedan je od primjera upotrebe razuma kod mutezila. Naprimjer, u komentaru casnog ajeta: "A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegovog dizao i preko granica propisa Njegovih prelazio - On ce u vatru baciti, u kojoj ce vjecno ostati..." (An-Nisa, 14), Abduldžabar Mutezili kaže: "Ajet uzkazuje na to da ce svaki musliman koji je neposlušan Bogu i Njegovom Poslaniku i prelazi Njegove granice, ostati zauvijek u Džehennemu, osim ako se pokaje. Ako se postavi problem da u ajetu nije tevba spomenuta, dakle, pokajao se ili ne pokajao, bit ce vjecno u Džehenemu, odgovorit cemo, da je uvjet tevbe na principu razuma, jer Bog ne kažnjava osobu koja se trudi da ispravi svoje grešeke i neposlušnost... i ono na što kao uvjet razum ukazuje, vezuje se za taj posebni i specificni princip." Upotreba razuma u shvatanju muhkem i mutešabih ajeta Primjere upotrebe razuma kod mutezila nalazimo i kod shvatanja i komentiranja mutešabih ajeta. Hamedani o ovome piše: "Mutešabih ajeti ne ukazuju ni na što, ali pomocu razuma moguce je shvatiti njihov smisao." Metod mutezila u tumacenju mutešabih ajeta bio je sljedeci: prvo su sve ajete koji su obajvljeni o jednoj temi posložili jedne pored drugih i koristili su razum da bi spoznali što je u tim ajetima muhkem i mutešabih. Znaci, one ajete koje su smatrali nepomirljivim sa svojim razumom, smatrali su mutešabih, a one ajete koje su držali u skladu sa razumom ubrajali su u muhkem ajete. Nakon razlucivanja mutešabih od muhkmem ajeta, oni su mutešabih ajete posredstvom razuma tumacili i u posljednoj fazi koristili su muhkem ajete da bi komentirali mutešabih. Naprimjer, ajet: "Toga dana ce neka lica blistava biti, u Gospodara svoga ce gledati." (Al-Qiyama, 23-24), formalni aspekt ajeta nije podudaran sa principom razuma i, prema stajalištu mutezila, ovo je mutešabih ajet pa se mora poseci za unutarnjim tumacenjem (tevil). Zamahšeri kaže: "Stavljanje naprijed predikata (rabb) u ajetu ukazuje na davanje specificnosti, kao što je to slucaj u ajetima u kojima se nalaze sintagme: "Njemu se vracate" i "na Njega se oslanjam i u Njega nadu imam". Stavljanje naprijed predikata ukazuje na ispuštanje i sažimanje. Prema tome, treba glagolsku osnovu "nezar" u ajetu razumijevati u znacenju ocekivanje i nada, kako bi se iz specificnosti koja se razumijeva iz stavljanja naprijed predikata dobio logican i razumljiv sadržaj." I nakon unutranjeg tumacenja gornjeg ajeta (tevil), on ga tumaci ajetom: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire." (Al-An'am, 103), koji je podudaran sa principom razuma i naziva se muhkem ajetom. Qaffal, veliki mutezilijski komentator, u vezi s casnim ajetom: "Milostivi Koji upravlja svemirom svim" (Taha, 5), koji se zbog suceljenosti sa principom razuma i uvjerenjem mutezila, smatra mutešabih ajetom, kaže: "Cilj ovog govora i njemu slicnih jeste oslikavanje Božije velicine. Da objasnimo, Bog, obracajuci se robovima i objašnjavajuci Svoju Bit i svojstva, koristi se stvarima na koje su oni navikli u komunikaciji sa vladarima i velikašima i zbog toga je Kabu ucinio Svojom kucom da bi ljudi oko nje kružili (tavaf cinili), kao što kruže oko vladarskih dvoraca, i naredio je da se Njegova kuca hodocasti, kao što obilaze kuce vladara, i Hadžerul-esved je postavio Svojom rukom na Zemlji, da bi ljudi ljubili Njegovu ruku, kao što ljube ruku vladara." Ovome je slican i govor koji se odnosi na obracun ljudskih djela na Sudnjem danu, kao što su mjesta koja spominju prisustvo meleka, poslanika, šehida i postavljanje vage, knjige i djela itd., i u tom smislu je i kazivanje da je Bog postavio Sebi prijestolje (Arš): "Milostivi Koji upravlja svemirom svim" (Taha, 5) Leksika u mutezilijskom tefsiru Leksika je još jedan važan izvor u muteziljskim unutarnjim tumacenjima. Oni pojedine rijeci koje imaju smisao, znacenje, suprotno njihovim vjerovanjima i idejama, koriste u drugacijem metaforickom smislu, kao što je to slucaj u poeziji. Naprimjer, u formalnom smislu ajet: "isto tako smo dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu." (Al-Furqan, 31), po vjerovanju mutezila, zbog nužnosti slijedenja principa dobrote i dolicnosti u odnosu na Boga, proturjecan je. Zbog toga Ebu Ali Džabaii, veliki mutezilijski mufesir, nastoji ajet dovesti u sklad sa mutezilijskim vjerovanjima. On kaže: "Rijec 'džeal' u casnom ajetu dolazi u znacenju 'objašnjavanje', kao što je to slucaju u poeziji. Dakle, znacenje ajeta je sljedece: Bog upoznaje poslanike sa njihovim neprijateljima da bi se oni od njih distancirali." Drugi primjer, neki su ajet koji govori da sve što je na Zemlji i nebesima pripada Bogu i da Bog dominira nad svakom stvari uzeli kao dokaz za Božiju tjelesnost i potvrdu da su ljudska djela stvorena posredstvom Boga. Kako se ovaj stav cini suprotan vjerovanju mutezila, Abduldžabar Mutezili piše: "Leksicki, kada se ovakva vrsta govora iskazuje, smisao su mu neživa bica. Dakle, ajet ne ukazuje na stvorenost ljudskih djela, jer svi oni koji se pokoravaju imaju razum i moc shvatanja." Povodi objave u mutezilijskim tefsirima Takoder jedan znacajan izvor u racionalnom tefsiru jesu povodi objave (esbabu nuzul). Ovaj izvor je, manje-više, korišten u mutezilijskom tefsiru. Naprimjer, mutezilijski mufesir Zamahšeri, u komentaru ajeta: "O vjernici, ne služite se rijecima 'raina', nego recite 'unzurna" (Al-Baqara, 104), koristi povod objave i kaže: "Kada je Poslanik upoznao muslimane sa jednom naucnom materijom, oni su kazali "raina", u znacenju 'O Božiji poslanice, daj nam priliku i vremena da tu naucnu materiju shvatimo'. S druge strane, Jevreji koji su koristili rijec "raina" da bi vrijedali Poslanika, kada su culi da i muslimani upotrebljavaju rijec "raina", nastavili su upotrebljavati za blacenje Poslanika, a.s., i zbog toga je Bog naredio muslimanima da umjesto "raina" koriste rijec "unzurna". Vrijednosti mutezilijskog tefsira 1. Mutezilije su bili prvi pisci naucnih komentara Kur'ana i knjiga " Et-tefsir an al-Hasan", autora Amra b. Ubejda Mutezilija, je njihova prva knjiga na ovom polju. 2. Mutezilijski tefsir je bio znanstven i oni su Kur'an analizirali iz razlicitih aspekata. Prije toga, tefsir se ogranicavao na predaje i rijeci ashaba, ali pojavljivanjem mutezila tefsir je izašao iz iskljucivo interpretativnog oblika i mutezile su se u tefsiru, pored prenošenja predaja, oslanjale na razum. Pored toga, svaku tefsirsku predaju i rijeci ashaba su prvo mjerili sukladno svojim principima i standardima i, jedino ako bi predaja ili rijeci ashaba bile sukladne tim principima, koristili su ih u komentiranju ajeta. 3. Mutezilijski tefsiri su bili snažan odgovor na zamjerke i primjedbe nevjernika u vezi s Kur'anom i islamom. Nevjernici, koji su bili zaokupljeni isticanjem primjedbi i raspravljali o protuslovlju u nekim ajetima ili suprotstavljenosti ajeta dokazima razuma, što su navodili kao argument da Kur'an nije porijeklom od Boga itd, kada su se suocili sa logicnim odgovorom mutezila, koji se uglavnom u njihovim tefsirima nalazi u obliku "?? ??? ? ???", oni su shvatili da njihove primjedbe nece ostati bez odgovora i da ne mogu na ovaj nacin napraviti pukotine u vjerovanju muslimana. Nedostaci mutezilijskog tefsira Pored dobrih strana mutezilijskog tefsira i njihovih velikih zasluga u islamu i tumacenju Kur'ana, takoder u njihovim tefsirima se uocavaju i nedostaci, od kojih je najznacajniji njihova snažna, neogranicena i bezuvjetna oslonjenost na razum. Mutezile, koje su se pojavile pocetkom II stoljeca po Hidžri, sa novim stavovima i idejama koje su bile oprecne stavovima drugih islamskih sljedbi, u svoje temeljne principe svrstali su tevhid, pravdu, nagradu i kaznu, medustanje, naredivanje dobra i odvracanje od zla. Medutim, kada su se suocili sa protivljenjem sljedbenika hadisa i pravnika, da bi dokazali svoje principe i uvjerenja koja su u vanjskom smislu bila u suprotnosti sa pojedinim ajetima, potražili su pomoc razuma u komentaru kur'anskih ajet. U akaidskim raspravama, na pocetku, oni bi se vracali na vlastiti razum i princip razuma smatrali apsolutnim i na osnovu njega ajete komentirali i davali im unutarnje znacenje. Kako je vanjska forma nekih ajeta bila suprotna njihovim stavovima, oni su ajetima davali znacenja suprotna njihovom stvarnom, vanjskom znacenju, zanemarujuci cinjenicu da su neki kur'anski smislovi i stavovi u vezi s obracunom, vagom, šefaatom Poslanika, miradžom Božijeg Poslanika itd., izvan mogucnosti shvatanja razumom. Miješanje razuma u ovu vrstu stvari dovelo ih je dotle da dignu ruke od vanjske forme ajeta koji govore o obracunu na Kijametskom danu, vaganju djela na Kijametskom danu, raspravama stanovnika Džehennema i Dženneta, zagovorništvu Poslanika, miradžu Božijeg Poslanika i mnogim drugim stanjima na Ahiretu, i da ovim ajetima daju znacenja koja su suprotna njihovoj vanjskoj formi. Takoder u pojedinim slucajevima mutezile su koristile razum za dokazivanje pojedinih stavova, ne obracajuci pažnju na to da je moguce da bude produkt mašte ono što oni zamišljaju razumskim. Naprimjer, Ebu Ali Džabai i Belhi, dvojica poznatih mutezilijskih komentatora, u komentaru ajeta: "Koji vam je Zemlju ucinio posteljom, a nebo zdanjem..." (Al-Baqara, 22), nastoje da pomocu razuma dokažu širinu Zemlje. Oni isticu: "Razum ukazuje na prostranstvo Zemlje, jer se u Zemlji nalazi voda, a voda se ne nalazi na Zemljinoj površini." Šejh Tusi, veliki šiijski mufesir, odgovara: "Ovaj razumski dokaz ne ukazuje na prostranost Zemlje, jer oni koji vjeruju u loptast oblik Zemlje cijelu Zemlju smatraju loptastom, ne samo neke njene dijelove." Dakle, ako bi u ovakvom slucaju bio neki ajet u Kur'anu koji bi ukazivao na loptast oblik Zemlje, zasigurno bi mutezile razumskim argumentom dali mu unutarnje znacenje (tevil) i digli ruke od njegove vanjske forme. Ponovljenu grešku mutezila imamo i kod komentara tefsirskih predaja, jer su oni smatrali neprihvatljivim tefsirske predaje koje su bile u suprotnosti sa njihovim uvjerenjima i stavovima, bez obzira na to što vjerovanje mora da ima svoje izvorište u ajetima i predajama, a ne da ajeti i predaje budu ustanovljeni na uvjerenjima cije je izvorište razum. Naprimjer, u casnom ajetu: "Bice sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju" (Al-An'am, 82), rijec "zulm" u predaji Božijeg Poslanika, a.s., objašnjena je kao širk. Ali Džabai, Belhi i Zamahšeri nisu prihvatili tumacenje rijeci 'zulm' kao širk, stoga što je u protuslovlju sa vjerovanjem mutezila o neophodnosti kazne za grješnika i rijec zulm tumace kao grijeh. Drugi problem i nedostatak u mutezilijskom tefsiru bio je taj što su vrlo ograniceno koristili tefsire imama, što je bilo razlogom da je kod mnogih mutezila oslabilo svjetlo Kur'ana i sjaj ove Božije knjige. Kako su u dokazivanju svojih uvjerenja i ideja imali potrebu za Kur'anom, bili su primorani da na ekstreman i neispravan nacin upotrebljavaju razum u tefsiru ajeta i da se sustegnu u potpunosti ili pak od vecine vanjskih aspekata Kur'ana. Treci problem kod mutezilija jeste zaokupljanje pitanjima i raspravama koje nisu imale veze ili su vrlo malo povezane sa tefsirom i upravo je ovo dovodilo do toga da neki njihovi tefsiri dosegno velicinu od 600 tomova, dok su se neki njihovi komentatori po 30 godina bavili komentiranjem i nisu završili svoje komentare.
