winabike wrote:
E, nema potrebe da mi inputiras recenice koje nikad nisam rekao. Gdje sam ja rekao da je Kiseljak Hercegovina? Hajd nebitno... Prica koju sam tu ispricao je od katolickog svecenika (isusovca). Slicnu sam cuo, u ublazenom obliku, i od franjevaca iz Kraljeve Sutjeske. Valjda ne lazu svi...?!
Sto se tice odbrane i ko je htio da ratuje a ko je bjezao, tu su u stvari, bar po meni, dva pitanja:
- S obzirom da vecina nasih naroda vole torove i slusa sta im se sa megafona u tor vikne, jako je bitno pitanje koliko se koje "nacionalno" (bem' ti rijeci!) rukovodstvo pripremalo / pripremilo za rat. O bosnjackom ne treba trositi rijeci, odmah mi krv u lice udari. U kojem god gradu su Bosnjaci slusli "rukovodstvo" - najebali su. Kratko jasno. Tu je HDZ rukovodstvo bilo puno pripremljenije: HVO je imao koliko toliko oruzja, i bio je psiholoski pripremljen za rat. Well done.
- Druga stvar je, gdje se desio sticaj okolnosti, pa se narod sam organizovao uglavnom pod vodjstvom malo hrabrijih ljudi iz susjedstva. Evo, da uzmemo primjere Sarajeva (Pofalicka bitka) i Tuzla (Brcanska Malta), odakle su cetnici najureni glavom bez obzira (ona blentovina Karadzic je najozbiljnije izjavio da je Pofaliclka bitka prvi poraz Srba od Kosova na ovamo).
Ti me smjesti u Bosnu
Nisam ja bas "cisti" Bosanac, a nisam ni "potpuno" Bosnjak, ali to je sad mane bitno. Recimo da sam rodjen u SA i da SA najvise osjecam kao svoj grad, ali ima u meni i Posavca i sjevernog Hercegovca (Konjic). A i rat me je kao devetnaestogodisnjaka zadesio u MO (mada sam vec krajem juna 92. bio u SA). Tako da JAKO dobro poznajem situaciju kakva je bila u Derventi, Doboju i Konjicu.
Primjer Konjica je posebno indikativan za ovaj rat: na pocetku rata su se zajedno dobro organizovali i Hrvati i Bosnjaci (konjicki Bosnjaci nisu bas pretjerano nasjeli na "nece biti rata"). Pa se imalo i oruzja i municije ("Igman"). Oslobodjeno Donje Selo, Celebici, Bradina, i sve je fino klapalo do aprila 93.
Tada se HVO povlaci iz grada (ljudi, i Hrvati i Bosnjaci mi i danas tvrde da u stvari ne znaju zasto - stigla zapovijed...!), planinu Ljubinu na kojoj su drzali polozaje predaju cetnicima (15.04.93, 20 dana prije Mostara!), zarobljavaju par pripadnika Armije BiH koje su pokupili usput, a neke od njih i zvjerski i uz mucenje ubijaju. Srecom, jedinice Armije koje su bile na polozajima na Prevlju (najistureniji polozaj prema cetnicima) uspjevaju odmah sutradan zauzeti dio Ljubine od cetnika, a ostatak oslobadjaju na ljeto 1994. Podsjecam: oslobadjaju nesto sto je do aprila 1993 bilo slobodno - dok HVO nije "prepustio" polozaje cetnicima. HVO preko pola godine nakon toga snajperise po gradu, 70 civilnih zrtava.
Naravno, prije toga se morao smijeniti zapovjednik HVO Brigade "Herceg Stjepan", Dinko Zebic, koji je bio izricito protiv rata s Armijom.
Trebam li dalje?
A da, naravno ni Bosnjaci nisu cvjecke: iz Sarajeva se u aprilu 93 salje "uvazeni ortoped", klasicni nacionalista Safet Cibo, da "privremeno" bude gradonacelnik. Klasican prototip bosnjackog balvana: humanitarna se dijeli najvise familiji, a najmanje Hrvatima ("pa, imaju Caritas"). Izdrzao je do oktobra 1993: tad su ga Konjicani (i Bosnjaci i Hrvati) otjerali s noge na nogu. S novom vlascu i sa fenomenalnim (nazalost, takodjer pokojnim) Fra Ivanom Bradvicom, gvardijanom franjevackog samostana u Konjicu, u ulozi "posrednika" (inace covjeka koji je jako puno uradio za konjicke Hrvate te 1993 godine), Armija i HVO potpisuju primirje jos u novembru 93., 5 mjeseci prije vasingtonskog sporazuma, HVO dozvoljava Armiji da koristi teritorije na kojima je HVO drzao liniju za izvodjenje napada na cetnike, i vrlo brzo Armija oslobadja i Ljubinu, ali i selo Bijelu, koje su cetnici dzali jos od 92.
Iz Konjica ti mogu jos stotine prica ispricati, kao sto rekoh imam rodbinu i prijatelje dole, a vjencani kum mog oca je bio treci covjek HVO Brigade "Herceg Stjepan" (poslije "smanjena" u bojnu). Tako da sve price znam sa "obadvije" strane: i koliko je rat HVO i Armije bio i strasan i smijesan a najvise bespotreban....
Sarajevse price mi se ne da pricati: sve su ispricane i na svaku smo ponosni
Zasto opet ovo sve: zbog "emocija". Napisao sam, i stojim pri tome, da se na emotivnoj razini Bosnjaci osjecaju izdanima od Hrvata. Naravno da pri tome ne negiram ni emocije Hrvata, koje naravno postoje. Tek kad i Bosnjaci i Hrvati prihvate te emocije, da postoje, i razumiju zasto se oni drugi osjecaju tako kako se osjecaju, moze se smireno i razlozno razgovarati o tim temama.
Na primjer: 50% onoga sto ti, liska i travnik pisete, ja bih potpisao. O drugih 50% se da razgovarati, cak i ako se ne slozimo. Pitanja koja postavljate su legitimna. Medjutim, nacin na koji to napisete je ponekad takav da se iscitava kao provokacija. I onda tu prestaje svaki razgovor o stvarnim dogadjajima i pocinje zajapureno prepucavanje. O "osi" necu ni da pisem, ocigledno da je rijec o kindercetu.
Eto... budi pozdravljen.
Nevjerojatna je stvar kako jedne te iste događaje na jednom te istom mjestu različito tretiramo. I kako riječ izdaja ima tako različito značenje.
Pokušati ću stvari što jasnije objasniti sa moje, hercegovačke strane gledišta.
Te 1991 BiH katolici i Hrvati iz Hrvatske su bili jedno tijelo i jedna duša.
Zašto je to tako bilo je posebni splet povijesnih događanja zapečaćen stravičnom srpskom agresijom na Hrvatsku.
A kada neko tijelo bude udareno u nogu cijelo to tijelo osjeća bol.
E sad dolazimo do prvog značenja riječi 'izdaja' kada izvjesni krug Bošnjaka govori kako je 1991 'bila kazališna predstava tj.inicijalni upaljač za rat u BiH'.
A u stvarnosti je bila borba na život i smrt.
Sve one silne ruševine Vukovara gdje kažu da je količina potrošenog TNT bila ekvivalentna trima atomskim bombama reda veličina bačenih na Hirošimu, pa onda sva sravnjena ona sela Hrvatska između Vukovara , Osijeka i Vinkovaca, pa sravnjeni gradići u Zapadnoj Slavoniji kao što su Pakrac i Lipik, pa porušena i što je još gore narod u njima pobijen u hrvatskim selima banije i korduna, predgrađa Karlovca koja u izgledala isto kao mala Hirošima(danas su ta predgrađa nevjerovatno obnovljena), predgrađa Gospića isto porušena do temelja.
Pa predgrađa Zadra gdje je u Škabrnji i Nadinu i ostalim selima pobijeno stotine ljudi, pa neviđena agresija na Dubrovnik koju tu ponosnu bivšu Republiku o jadu zabaviše i gdje se posljedice na turizam i dan danas osjećaju.
I sad kad netko kaže da je to bila kazališna predstava.
I kada se sve to događalo ,da nijednom Alija Izetbegović na međunarodnim konferencijama koje su se tada učestalo održavale ni jednom jedinom rječju nije objašnjavao što su tu događa. A vrlo je dobro znao.
Ali dobro predsjednik, nego i mediji.
Sjećam se da kad jednom nisam TV bacio kroz prozor onda neću nikada.
To je bio dnevnik TVSA 6.prosinca 1991 kad je teško bombardiran Dubrovnik.
Sve svjetske agencije preuzimaju snimke bombardiranja Dubrovnika a samo jedna TV postaja, pogađajte koja,(osim beogradske naravno) u dnevniku govori :'Komanda JNA informira da nije ni zrno prašine palo na grad'.
Ili čitam 'Oslobođenje' 21.11. 1991 sa naslovom :'Jedinice JNA pri oslobođenju Vukovara su naišle na stravične prizore stotina pobijenih Srba'
i onda ide slika masovne grobnice u koje su Vukovarci sahranjivali poginule u granatiranju , i Hrvate i Srbe.
I sad dolazi 1992, i čovjek pomisli , ajd ako ih nije bilo briga za Hrvatsku ali valjda će onda BiH braniti.
Nismo se pošteno ni okrenuli tih proljetnih dana 1992 a već popadalo Prijedor,Sanski Most, KLjuč, Jajce, Brčko, Doboj, Bijeljina, Zvornik,Vlasenica,Bratunac, Višegrad, Rogatica,ČAjniče,Foča, Vogošća,Ilijaš,Iliđža.
I došli smo do zaključka jednostavno da Bošnjaci se ne žele boriti za BiH nego za nešto puno zloslutnije, za Bošnjakiju.
Te 1991 godine se navrat nanos uspjelo oformiti oko 70-ak brigada, sve skupa je negdje bilo oko 80-100 000 vojnika HV.
1995 HV već izvodi operacije protiv Srba sa 130 000 vojnika i značajnim materijalno- tehničkim sredstvima.
Sad uspoređivati ove brojke sa jednom brigadom HV koju je Tuđman poslao na Gornji Vakuf, i 2-3 bataljona na potezu Buna-Blagaj i reći da Tuđmanu nije ni bila namjera ratovati sa Srbima nego sa Bošnjacima je ludost bez premca.
Nije Tuđman ratovao sa Bošnjacima nego mi BiH Hrvati (BiH katolici kako hoćete) i to jednako i u Mostaru, i u Kiseljaku,i u Žepču.
Ima jedna odlična izreka: 'Rat je nastavak politike drugim sredstvima'.
Bošnjačka politika do zadnje sekunde je bila 'ne dirati Srbe ni u kom slučaju i ni u kojoj prilici'.
Shvatili smo da ste se pomirili sa srpskom pozicijom, da ste jednostavno odlučili se ne suprostaviti im se i svu energiju ste bacili da od svojih preostalih teritorija i uvjetno rečeno 'hrvatskih' teritorija napravite sebi državu.
Evo ja sam Mostarac. U gradu u kojem Bošnjaci ni za živu glavu ne žele ujedinjenu općinu i gdje ne žele princip u općini jedan čovjek jedan glas a koji tako zdušno zagovaraju na nivou države.
E sad zamislite lokalni mostarski SDA;SBIH; SDP su dio stranke koji zagovaraju građanski princip a kojeg ne žele provoditi u Mostaru.
I sad pričate o nekoj izdaji.
Da budem konkretan Wini, neće Hercegovina i Srednja Bosna biti Hrvatska ali neće biti ni Bošnjakija.
Sad kako stvari stoje tu svoju neku zamišljenu državu gdje mislite da vaši glasovi vrijede više od ostalih (kao što sada radite u Mostaru) možete samo trenutno ostvarivati u trokutu Zenica-Tuzla-Sarajevo plus Konjic plus Travnik
A što se tiče Konjica ovo da je HVO snajperima po Konjicu ubio 70 civila volio bih malo više materijala da izneseš da vidimo o čemu se tu radi.
Znam za primjer LIvna gdje su neki bošnjački mediji prenijeli informaciju da je pri razoružavanju Bošnjaka ubijeno 50 njih, pa kasnije smanjeno na 15.
A u stvarnosti za zločine nad Bošnjaci što se zna u Livanjskom kraju je bio slučaj kada je izvjesni Baković pobio 8-članu bošnjačku obitelj.
Kako to je već bivalo nije ga nitko ni osudio za to nego tek sud u Zagrebu, na 15 godina (kako je život tada jeftin bio).
Moglo bi se sad ga negdje potražiti u medijima da se vidi kako izgleda.
Tek tako da se vidi faca koja može ubiti 8 civila.
Dobar dio ljudi na forumu ima problem u cinjenici sto se Hrvati zovu Hrvatima a ne nekim bosanskim katolicima. 
