Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Vozdra raja wrote:Ok eto mi nemamo svoja jezicka imena, i evo stvarno sam se zabrigo zbog toga...
Kako god, arapska, turska, perziska imena su 1000 puta ljepsa od nasih imena. Barem meni!
Sta je sledeca tema, -zasto se muslimani mole na arapskom kad imaju svoj bosanski jezik??
teško je sa tobom na svakoj temi,jer mnogo ne znaš,a malo slušaš i trudiš da razumiješ šta ti se govori.Čovjek ti jedno,ali ti nemaš čak ni ideju da mu smisleno odgovoriš,i onda kao i svaki neznalica bježiš u subjektivnu ravan,da bi razvodnio temu.To što se tebi sviđa ,nije argument,nije stav,to je subjektivno mišljenje irelevantno za diskusiju.Poslije odmah,ti misliš ide napad,a i tu si neupučen.Velikom reformacijom nakon više vijekova,iako je donjelo jedinstvu i samoodređenosti Evrope,buđenjem nacionalne svijesti,prelazi se na ispovjedanje vjere na maternjem jeziku.To je bio i korak ka sekularizaciji država i sl.I bosanski muslimani su pred problemom,a to je nacionalna identifikacija,ili islamifikacija.Znam da je teško,ali potrude se nešto pročitaj,pa se javi,jer da znaš ne bi postavio to pitanje,na koje ne mogu dati odgovor ni veći autoriteti,a on je jednostavan,ali valjda zaziru od njega.
Evo vam jedno koje daju SAMO bosanski muslimani - ADMIR ja ga nigdje drugo nisam sreo nego u nas i to iskljucivo kod Bosnjaka, mozda i ne znaci nista ali je ipak NASE.........
"problem" ove teme je zasto je upste poceta, bespredmetno je uopste razgovarati o imenima (vlastitim) nek svak svoje dijete zove kako hoce, tacno je da ne postoje "muslimanska" imena ali itekako postoje "imena koja muslimani daju" uopste nije problem sto ce se neki musliman zvati Denis ili Zlatko ili Damir, poznajem ih mali milion i ima ih "vecih" muslimana od inih Muhameda i Sulejmana.....Neko ce reci pa ta imena nisu dio Bosnjacke tradicije(Suljo i Mujo), NE nisu dio izvorne bosnjacke tradicije ali ipak jesu tradicije duge 500 godina, ni danasnji bosanski jezik i pismo ne lice na onaj od prije 1000 godina cisto sumnjam da bi mi uspjeli skontati sta nasi pradjedovi pricaju kad bi imali sanse da sjednemo za njihov stol, pa eto ja ne cuh da je iko pozvao na vracanje Bosancici i Bosanskom od prije 1000 godina.
Druga stvar (ako ne i prva) islam je taj koji je ocuvao Bosnjake kao narod, da ga nije bilo i da nije bilo islamizacije gotovo je 200% sigurno da bi proces Srbizacije i Hrvatizacije prostora BiH potpuno uspio i danas BiH ne bi postojala kao drzava a to mnogi zagovornici izvornog "Bosnjastava" izgleda zaboravljaju isto kao sto i ogromni dio "osvjestenih muslimana" zaboravlja ulogi Tita i partizana u ocuvanju BiH (bez obzira na sve greske), ali to je vec druga tema pa necemo o tome....
Da se vratimo poenti ove teme, zasto je upste poceta? Da se ukaze muslimanima da su pogresno davali imena 500 godina? Da trebaju davati djeci "lijepa" imena koja su koristili njihovi dzelati i dusmani? Ma vidi molim te, takav poziv meni nije ni malo bolji od preimenovanja Bosanaskog Broda u Srpski Brodi ili Bosanske Dubice u Kozarsku Dubicu. Sta je sljedece da Sarajevo preimenujemo u "Dvorac oko Polja", ili da Drinu ne zovemo Drina nego Duboka, tja. ne bi me iznenadilo.....
jasta samo nek ne "smrdi" na zeleno ta ce se Aleksin Han zvat han kad moze Aleksin Motel ko se drznu "poturcit" Aleksu.
Zaiste je vise dosta i selektivne Hitorije "Kraljica Katarina" ok. nemam nista protiv ali kad se nasi Katolici busaju u prsa sa Kraljicom (koja je samo 6 godina bila katolkinja kao i njen muzic, jel`te nas kralj), nikako da pomenu Njenog rodjenog brata AHMEDA a jok to nema, Herceg Stjepan bla bla hrvatski sin (Jos se nisu dogovorili sa Srbima jel bio njihov ili je pak bio Hrvat), niko ne rece da je imao super odnos sa Turcima i da njega Turci nisu ubili kao muza njegove kceri, zaboravljau da im je SVETA HERCEGOVINA, dobila ime Hercegovina kad se ovaj titulizirao Hercegom da bi se i formalno odvoji od Muza njegove kceri (katolika).... A jok to nema nikad ne cuh da je neko pozvao da se ime Hercegovina promjeni u Vojvodina (ta`ce nam to Germansko sranje), a jok to nema veze ali cim malo primirise na Zeleno(cak i kad je trotoar u pitanju) e onda jao KUKU.....Najcrnije u svome je sto se i mnogi Bosnjaci pored svega primaju na takve price.....
Evo nako reda radi ako ikad dobijem cerku zvat ce se Zerina, haj mi nadjite neko IN u trendu da je ljepse..........
Last edited by mo77 on 20/01/2009 09:42, edited 1 time in total.
mo77 wrote:Evo vam jedno koje daju SAMO bosanski muslimani - ADMIR ja ga nigdje drugo nisam sreo nego u nas i to iskljucivo kod Bosnjaka, mozda i ne znaci nista ali je ipak NASE.........
Definicije:
Specificno ime,koje nalazimo iskljucivo u Bosni i Hercegovini,i u njenih iseljenika.
Ime kao takvo ne nalazimo u leksikonima,medjutim,ja cu ovdje ponuditi moguce korijene:
AD bi mogao biti prefiks koji oznacava ime jednog arapskog plemena,istoga imena-AD.
Ovaj narod je bio vrlo mocan. Novija otkrića pokazuju da je postojalo jedno moćno arapsko pleme koje se iz današnje Saudijske Arabije iselilo prema Siriji, Egiptu i Babilonu i tamo uspostavilo moćnu dinastiju. Razlika je u tome što ih Arapi nazivaju Umem Bâida (uništeni narodi) ili Areba Âriba (čisti Arapi), a njihova plemena nazivaju Âd, Semûd, Tesem i Jedîs.
U Kur'anu se spominje ovaj narod,kazivanja o njemu i Poslanik koji im je poslan-HUD,a.s.
Na arapskome jeziku rijec AD znaci-visok,dok na hebrejskom znaci-slavan.
Drugi dio imena-MIR,nastavak je uzet od imena EMIR,koje znaci-vodza -na arapskom.
Moguce je da je ime nastalo kao kombinacija ove dvije rijeci,u zelji da se nekoga prikaze kao mocnog vodzu jos mocnijeg plemena,ali je jednako tako moguce i da je nasumicna verzija vrlo cestih imena u BiH,koja imaju iste korijene,zvuce slicno,ali se izmjenama odredzenih glasova zeljela ostvariti posebnost za pojedinca.
Ime :: Admir
Admir je muško ime, koje u Hrvatskoj češće nalazimo među Muslimanima te rijeđe među Hrvatima. Značenje imena dolazi od latinskog admiror, 1. - diviti se, čuditi se. Admir je relativno često ime, među prvih petsto muških imena u Hrvatskoj, gdje danas živi preko dvjesto ovakih imenjaka. Slična imena i nadimci: Ade, Adi, Ado, Miro, Mirko.
Utjecaj indijskog sarija na Bošnjake Mnoga muslimanska imena u Bosni nastala su samostalnim premještanjem glasova nekog orijentalnog imena ili su potpuno iskonstruirana da po formi lièe na neko tursko, arapsko ili perzijsko, a ustvari nemaju nikakve veze s tim. Takva imena su: Adijata, Admir, Almir, Sanela, Aldin, Adna, Elzana, Edis, Ernad, Esmir, Emsad, Sanita, Selvedina…
u svakoj vjeri postoji barem jedan dio koji jos vodi misu/liturgiju na latinskom,ili staroslavenskom,ili starogrckom koji vise niko ne razumije.o nekim tamo mantrama da ne govorimo.bitno je da je propovijed na maternjem jeziku.
sekularnost nije nuzno vezana uz bogosluzenje na maternjem jeziku.
za cije babe zdravlja bi trebali ljudi mijenjati tradiciju i davati svojoj djeci imena ljudi s kojima su ratovali,a kad ce opet ne zna se?to odavno nisu tek staroslavenska imena,nego srpska i hrvatska-cak je vecina imena lijepo podijeljena na srpska i hrvatska-zasto?
zasto-ako su to nevina staroslavenska imena? da se zna razlika-rekla bih. sto nas vraca na pitanje-zasto bi muslimani trebali nositi staroslavenska (srpska i hrvatska) imena?
a ovaj sto prica o misticnosti...ne znam sta da kazem...ako ne znas sta izgovaras dok se molis...uzmi ilmihal.
evo ti malo štiva,pročitaj ,nađi malo dublji smisao o prekretnici Bošnjaka danas.Imena i ispovjedanje vjere su samo manifestacioni znaci bitisanja jednog naroda,potrebni,ali ne i dovoljni.
Slučaj Bošnjaka
Autor: Šaćir Filandra
Šaćir Filandra piše o drami bošnjačkog nacionalnog identiteta i njegovog problematičnog oblikovanja putem dva dominantna, paralelna i suprotstavljena procesa: sekularnog nacionaliziranja s jedne, i vjerskog islamiziranja s druge strane.
Identitetska drama Bošnjaka
Unutar bosanskohercegovačkog društva odvijaju se brojni procesi projektiranog savremenog evropeiziranja. Oni su izraženi kroz čitav sistem mjera i aktivnosti koji se u Bosni i Hercegovini čine u pravcu postizanja evropskih standarda, s ciljem približavanja evropskim integracijama. Brojni su i heterogeni subjekti evropeiziranja bosanskohercegovačkoga društva, od medija, preko političkih stranaka, nevladinih organizacija, vjerskih zajednica, do svakog stanovnika pojedinačno. Na taj željeni tok društvene transformacije utječe i percepcija kategorije Evrope unutar bosanskohercegovačkih naroda, historijsko iskustvo s tom kategorijom, te aktualni odnos društvenih i idejnih snaga unutar svake nacionalne zajednice ponaosob prema tekućim evropskim integracijama.
Stoga su jedan od bitnih činilaca tog procesa i bošnjačka idejna previranja. Ti idejni tokovi proizvode svojevrsnu bošnjačku identitetsku dramu. Nju proizvodi dinamički međuodnos unutarnjih i spoljnih društvenih utjecaja, koji skupa, u zadnje dvije decenije, utječu na stanje i oblik nacionalnog identiteta ovog naroda.
Bošnjački identitet danas se nalazi u procjepu između nacionaliziranja i islamiziranja, odnosno, između postajanja Bošnjaka nacijom u punini njezinog savremenog značenja ili ostajanja u krnjem identitetu - kao vjerske zajednice. Na specifičan način je uspostavljeno jedinstvo, protivriječje, rivalstvo, pa čak, ponekad, i isključivost između nacionalnog i konfesionalnog identiteta. Kategorije nacije, moderniteta, evropejstva i sekularne političke kulture čine jedan blok stavova i vrijednosti, dok drugi blok čine islam, dakle, religija, univerzalna islamska zajednica ili umma i islamizam u političkoj kulturi. Pod islamizmom mislimo jednu političku dimenziju islama, politički islam, tj. antimodernu ideologiju, koja rješenje za sve probleme čovjeka i svijeta nalazi isključivo u islamu.
U posljednje dvije decenije, islamizam u Bošnjaka prijeti njihovom nacionalizmu, iz čega proistječe paradoksalan zaključak o poželjnosti bošnjačkog nacionalizma, što je i hipoteza ovog teksta. Nacionalizam ovdje mislimo kao konstrukciju potpunog nacionalnog identiteta, kao svijest koja gradi taj nacionalni osjećaj, a ne kao negativni odnos prema drugoj naciji i drugačijem.
Nacija i Bošnjaci
Svaki nacionalni identitet je otvorena, nedovršena forma, jedna vrsta pojmovne konstrukcije, ali i objektivne realnosti. Za potrebe ovoga rada, naciju razumijevamo u duhu teorijskih određenja Anthonyja Smitha i njegovog odnosa etničkog i nacionalnog. Stoga je i svaki govor o nacionalnom identitetu kao takvom - osjećaju zajedničkom i pripadajućem svim njegovim nosiocima - koliko uvjetan, subjektivan, toliko i jezički nužan, objektivan. Zato je i govor o aktualnom stanju nacionalnog identiteta Bošnjaka , pored te presije pojma nacije nad pripadnicima toga naroda, moguć, nužan i objektivno utemeljen.
Unutar ove nacionalne skupine, danas se odvijaju posebni procesi u odnosu na nacije u okruženju. Najmanje su tri objektivna izvorišta te posebnosti. Prvi je u tome što su oni, pored Albanaca i Turaka, jedna od tri autohtone evropske muslimanske zajednice. Drugi: Bošnjaci su od svih nacija u okruženju bili osporavana nacija, i treći: Bošnjaci imaju nedovoljno razvijenu nacionalnu svijest. Specifičnost ovoga naroda je u posljednje navedenom - nedostatku u izgrađenosti vlastite nacionalne svijesti.
Navodimo nekoliko povijesnih činjenica koje su nužne zarad razumijevanja spomenutog fenomena. Širenjem Osmanlijskog carstva u Evropi sredinom 15. stoljeća, iz slavenskog etničkog supstrata je, procesom prihvatanja islama, stasala autohtona bosanska konfesionalna, potom kulturna i naposljetku nacionalna zajednica bosanskih muslimana. Ta zajednica je sve vrijeme imala razvijenu distinktivnu svijest o sebi.
U toku četiri i pol stoljeća osmanlijske prisutnosti na Balkanu, ona nije asimilirana. Zajedničko s Osmanlijama bila je samo država i vjera. Bosanski regionalni i etnički supstrat stanovništva očuvao se kao etnoklulturna samosvijest. Slavenski etnicitet i zemaljska bosanska kultura bili su diferentia specifica u odnosu na Turkuše, kako su Bošnjaci pogrdno zvali Turke-Osmanlije. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, distinktivna osobina Bošnjaka u odnosu na okruženje, prije svega prema pravoslavnima ili Srbima i katolicima ili Hrvatima, postaje islam, njihova religija, te od toga razdoblja traju sve pometnje oko odnosa islama i nacionaliteta u identitetu bosanskih muslimana.
Tri faze razvoja bošnjačkog nacionalnog identiteta
Odnos tih dvaju kategorija povijesno je moguće podijeliti u tri faze. Prva, od 1878. do 1968. godine; druga, od 1968. do 1993. godine i treća , od 1993. - do našeg vremena.
Prvu fazu karakterizira razumijevanje nacije kao instrumenta modernizacije. Ona je neuporedivo najduža i za sagledavanje današnje bošnjačke identitetske scene najznačajnija, budući da se pitanje odnosa islama i moderniteta još tada postavilo na prilično dramatičan način. Ipak, treba primijetiti da se to pitanje ovdje nije postavilo na način koji bi doveo do raznih ideoloških i kulturnih cijepanja naroda, kako se to dešavalo brojnim muslimanskim narodima u susretu s modernitetom. Kod Bošnjaka nije bilo radikalnog sukoba modernizma i laicizma, s jedne, te islamskog pripadanja, s druge strane. Možemo tvrditi upravo obrnuto, te reći da je ova muslimanska zajednica svojim ukupnim povijesnim pripadanjem Evropi, i pored prihvatanja načela islamske duhovnosti, provela na izuzetno uspješan način vlastite modernizacijske tokove.
Slavenska islamska zajednica u Bosni nakon povlačenja Osmanskog carstva iz ovog dijela Evrope isključivo je tretirana kao vjerska i donekle kulturna. Međutim, nijedna vlast ili ideologija nije se prema njoj odnosila kao prema nacionalnoj, pa čak rijetko kao posebnoj etničkoj zajednici. Sve vlasti i ideologije, dakle austrougarska, jugoslavenska između dva svjetska rata, pa zatim komunistička, tokom ovog razdoblja su poricale poseban narodnosni status toj zajednici, smatrajući je dijelom srpske, hrvatske ili jugoslavenske nacije. Nerijetko je čak u pojedinim krugovima smatrana samo ostatkom mrskog, stranog osvajača.
Svi nabrojani režimi na sebi svojstven način su očekivali i projektirali asimiliranje kao nacionaliziranje te zajednice. Kategorija nacije smatrana je ključnim sredstvom moderniziranja i evropeiziranja bosanskih muslimana. Oni su trebali prihvatiti srpsku, hrvatsku ili jugoslavensku nacionalnu ideologiju, tj. postati Srbi, Hrvati ili Jugoslaveni. Tako su, u modernom dobu, za običnog bosanskomuslimanskog čovjeka, kategorije Zapada, moderniziranja, nacionaliziranja i evropeiziranja postali sinonimi. Jednom riječju, opasnost za njegov duhovni i fizički integritet.
Razumijevanje nacije kao sredstva modernizacije prihvaćala je bošnjačka sekularna obrazovana inteligencija, preko pola stoljeća zagovarajući „nacionaliziranje“ vlastitoga naroda. Ona je, s krajnje liberalnih pozicija, vjeru smatrala privatnom osobnošću, a naciju političkim opredjeljenjem. Neki su, između ostaloga, bili uvjerenja da se od bošnjačkog etničkog supstrata socijalnim inženjeringom može konstruirati neka druga nacija, budući da islam, u doktrinarnom smislu, nacionalnost ne postavlja u središte pitanja pripadnosti.
Dakle, bosanski muslimani s početka 20. stoljeća niti su bili posebna nacija, niti su tražili da to budu. Nisu imali nacionalnu svijest niti nacionalni pokret poput onih u svom vlastitom okruženju, bližem i daljem, mada su osjećaj vjerske i kulturne posebnosti čuvali i izražavali.
Islam je postao granični marker bošnjačke etnokulturne zajednice. On je uspostavljao imaginarnu granicu prema drugima, u ovom slučaju okružujućim kršćanskim narodima, pretvorivši se u čvrsti instrument socijalizacije, integracije i konstitucije zajednice. Po viđenju običnih ljudi, svi procesi moderniziranja – od pojave kupaćih kostima za žene, do evropskih odijela za muškarce, potom interkonfesionalnih škola – percipirani su kao opasnost za vlastiti identitet. To je za posljedicu imalo učvršćivanje konzervativizma i izolacionizma kao bitnih odlika kolektivnog identiteta.
Druga faza, od 1968. do 1993. godine, obilježena je komunističkim priznavanjem bošnjačke nacionalnosti. Odlukom Centralnog komiteta Saveza komunista, Bošnjacima je priznat status nacije pod imenom Muslimani, budući da se nisu htjeli pretopiti u neku drugu naciju, a što se i očekivalo. Na taj način komunisti su, na prvi pogled, formalno učinili ideologijski presedan, promovirajući jednu vjersku zajednicu u nacionalnu. Međutim, komunisti su suštinski samo ozakonili postojeći i trajući bošnjački narodni identitet. Politički aspekt kategorije nacionalnog kod Bošnjaka time je samo formalno ojačan, budući da je bio ograničen na kadrovsku politiku. Ravnopravni muslimanski politički i nacionalni status bio je reprezentiran politikom tzv. nacionalnog ključa. Vodeće pozicije na svim razinama vlasti proporcionalno su dodjeljivane Srbima, Hrvatima i Muslimanima. Budući da je komunističko društvo bilo službeno ateističko, na mjesto religije kao markera nacije došla je nacionalna kultura. Takvo opredjeljenje je rezultiralo afirmacijom bošnjačkog kulturnog identiteta.
U trećoj fazi, s propašću komunizma i preimenovanjem Muslimana u Bošnjake 1993. godine, tj. vraćanjem vlastitom nacionalnom imenu, očekivalo se konačno rješenje bošnjačkog nacionalnog pitanja. Osnovna karakteristika ovog razdoblja je određena kolizija između nacionalno-političkih i duhovno-identitetskih tokova. Ona je podgrijavana brojnim posebnostima nacionalnog konstituiranja Bošnjaka u procesu raspada Jugoslavije. Prije svega, Bošnjaci su jedina nacija ex-Jugoslavije koja nema svoj ekskluzivni nacionalni prostor, budući da s bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima konstituiraju zajedničku državu. Svi ex-jugoslavenski postkomunistički nacionalni pokreti uspjeli su se po evropskom modelu nacije-države konstituirati u okviru vlastitih nacionalih država.
Stoga je bilo sasvim logično da su, u stilu evropske povijesne prakse, dominirajuće realpolitike novouspostavljenih nacionalnih država na području ex-Jugoslavije koristile mehanizme etničkog inženjeringa kao sredstvo vlastite nacionalnodržavne konstitucije, po principu dominantne većine i marginalizirane manjine. Korištene su metode etničkog čišćenja i „humanog“ preseljenja stanovništva. Demografska redistribucija stanovništva trebala je osigurati dominaciju jedne nacije. U Bosni i Hercegovini, taj proces je, s obzirom na etničku izmiješanost stanovništva, imao najtragičnije posljedice, uspostavljani su koncentracijski logori, činjeni ratni zločini, i izvršen je genocid nad Bošnjacima. Ratom protiv Bosne i Hercegovine, u cilju razaranja njene državnosti, bile su uključene susjedne države: Srbija, Crna Gora i Hrvatska. Ratom se nastojao razoriti model bosanske države, koji je izuzetak u odnosu na model nacije-države.
Umjesto zaključka: izazov islamizma
Aktualni odnos imeđu islamizma i nacionalizma kod Bošnjaka određen je spoljnim i unutrašnjim činiocima. Spoljni činioci - a najbitniji su ratovi tokom raspada Jugoslavije, te događanja od 11. septembra 2001. godine u SAD - dominatno utječu na bošnjačku samopercepciju, i to na negativan način. Oni neprestano podstiču Bošnjake da se samopercipiraju prije svega kao muslimani, znači konfesionalno, i to kao muslimani u kršćanskom, nenaklonjenom i neprijateljskom okruženju. Ova muslimanska enklava u kršćanskoj Evropi, po zastupnicima ovog stava, može opstati samo protezanjem islamske duhovnosti na sva područja života, od politike, preko banakarstva do školstva i industrije zabave.
Na razini svakodnevne svijesti, od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, raširen je stav da Bošnjaci stradaju zato što su muslimani, da samo iz toga razlog niko nije htio prekinuti troipogodišnju opsadu Sarajeva niti spasiti stanovništvo Srebrenice. Genocid u Srebrenici je duboko potresao kategoriju Evrope u očima Bošnjaka. Sama Evropa je u bosanskohercegovačkom slučaju istovremeno iskazala svu neodlučnost, ambivalentnost i neefikasnost, do mjere koja traži dublje kritičko prosuđivanje njenog moralnog, političkog i vojnog kapaciteta.
Gradnja islamskoga društva u nemuslimanskoj državi neizbježno vodi jedinstvu islama i politike – islamizmu. Krajnje negativne konsekvence ostrašćenog islamizma su satanizacija Evrope i njenih sekularnih društvenih vrijednosti, nipodaštavanje demokratije, liberalizma i korpusa građanskih prava, odbacivanje kategorije nacionalnog u korist vjerskog identiteta, te orijentiranje u traganju za poželjnim modelom društvenog uređenja, preispitujući određene primjere diljem islamskog svijeta.
Bez obzira na sve navedeno, možemo sa sigurnošću tvrditi da ne postoji projekt islamizacije bosanskohercegovačkog društva. To znači da ne postoje uopće značajnije društvene i političke snage koje bi takvo nešto imale za cilj, a pogotovo ne postoje političke i kulturne pretpostavke za njegovo ostvarenje. Islamski identitet Bošnjaka povijesno je prakticiran kao tolerantan, tzv. osmanskog tipa. Bošnjaci muslimani su tradicionalna hanefijska pravna škola sa široko razvijenom sekularnom kulturom u pitanju odnosa islama i države.
No, elementi islamizacijskog trenda ne mogu se poricati. U čemu se oni sastoje? Oni su jednim dijelom autonomni. Poslije propasti komunističkog ateizma nastajali su kao vlastito i ponovno slobodno vraćanje religiji i formi njenog življenja kako u privatnom tako i u javnom području života. Javnost religioznosti, koja je i u bosanskom primjeru često pretjerana, politikanska i preovlađujuće sentimentalna, s vremenom se smanjuje i počinje zadobivati civilne forme. Prisutan je ceremonijalni karakter religioznosti, otvoreno je više vjerskih škola i učilišta, vjeronauka je uvedena kao fakultativni ili obavezni predmet u javnom obrazovanju, intenzivirano je izdavaštvo i prevodilaštvo knjiga, došlo je do pluralizacije tumačenja vjere, što je rezultiralo pojavom sljedbenika drugih pravnih škola i tzv. vehabizma, uspostavljen je niz kulturno-vjerskih manifestacija, koje su i drugi naziv za konfesionalizaciju kulture, itd.
Drugi aspekt islamizacije je, uvjetno rečeno, izazvan spolja, i manifestira se kroz političku instrumentalizaciju religije. Kao i u drugim kulturnim i konfesionalnim zajednicama Balkana, postkomunizam je i kod Bošnjaka praćen korištenjem religije u političke svrhe. Ovom prilikom, taj fenomen je dodatno predmet pažnje, jer se radi o islamu, za koga je znanstveno i političko interesiranje u svijetu intenzivirano posljednjih godina. Kod Bošnjaka postoje političke stranke koje islam koriste kao ideologiju za mobilizaciju masa, privlačenje glasača, ali i kao vrijednosni kriterij. One religioznije ljude smatraju kao odgovarajuće za obavljanje niza poslova u području javne djelatnosti. Među svim narodima u Bosni i Hercegovini, bezbroj je primjera prikrivanja materijalnih, porodičnih i drugih vlastitih interesa kategorijama religioznosti. Na taj način se dodatno stvara lažna predodžba o bosanskohercegovačkom društvu kao izrazito religioznom.
Pored prisutva islamizacijskih elemenata, svjedočimo preimućstvo demokratizacijskog toka, koji postiže političku realizaciju nacije u obliku države, ustavno implementiranje građanskih prava i nacionalne ravnopravnosti, podržavanje liberalnog građanskog principa te sekularizma, tranzicije i globalizacije, informatizacije, otvorenog društva i evropskih integracija. Osjećanje pripadanja evropskoj pluralnoj kulturi danas jeste dominantan društveni, politički, idejni i vrijednosni trend u Bošnjaka. Ono znači briselsku orijentaciju na političkoj razini, te razvoj civilnog društva i njegovih vrijednosti u društvenoj sferi.
__
Stari_dub wrote:Imena u Bosni i Hercegovini su u principu pravi mix kao malo gdje u svijetu. Rijetko koji narod je dopustio sebi da izgubi svoja izvorna imena tj. imena iz svoga jezika, tako npr. Bošnjaci-musilmani su apsolutno izgubili svoja imena Slavenska, imena svoja su izgubili prelaskom na islam, tako npr. koriste arapska, turska i perzijska imena za koja im treba rijecni da skontaju šta znace. Ali arapi naravno imaju svoja, turci svoja i nesto arapski, iranci po najvise svojih itd... samo Bošnjak je sva svoja odbacijo prelaskom na islam.
Drugi narodi tj druge vjeroispovjesti u Bosni kao što su pravoslavci katolici zadržali su svoja slavenska (aferim)
Evo neki primjera i to školski kod muslimana bosanski:
Šemska (arap.) - na slav. tj. bosanskom jeziku SUNCICA
Esad (arap.) - na slaven. jeziku tj. bosanskom LAV
Džula (tur.) - na slaven. jeziku tj. bosanskom RUŽA
Mirza (perz.) - na slaven. jeziku tj. bosanskom - PRINC itd...
U Kur'anu svetoj knjizi muslimana kaže se da se daju ljepa imena djeci pa eto dajite LAV, SUNCICA, RUZA , PRINC što imena tih znacenja se daju na arapskom turskom i perzijskom !
E moj stari dude,
Ako se mislis baviti lingvistikom, etimologijom i etnologijom, nemoj se koristiti Vujaklijom i ostalim irelevantnim autorima matice hrvatske i matice srpske.
I pokusaj negdje upisati jedan analfabetski tecaj da naucis lijepo pisati, citati i izarazavati se, pa se javi ponovo da zapocnes temu.
Stari_dub wrote:Imena u Bosni i Hercegovini su u principu pravi mix kao malo gdje u svijetu. Rijetko koji narod je dopustio sebi da izgubi svoja izvorna imena tj. imena iz svoga jezika, tako npr. Bošnjaci-musilmani su apsolutno izgubili svoja imena Slavenska, imena svoja su izgubili prelaskom na islam, tako npr. koriste arapska, turska i perzijska imena za koja im treba rijecni da skontaju šta znace. Ali arapi naravno imaju svoja, turci svoja i nesto arapski, iranci po najvise svojih itd... samo Bošnjak je sva svoja odbacijo prelaskom na islam.
Drugi narodi tj druge vjeroispovjesti u Bosni kao što su pravoslavci katolici zadržali su svoja slavenska (aferim)
Evo neki primjera i to školski kod muslimana bosanski:
Šemska (arap.) - na slav. tj. bosanskom jeziku SUNCICA
Esad (arap.) - na slaven. jeziku tj. bosanskom LAV
Džula (tur.) - na slaven. jeziku tj. bosanskom RUŽA
Mirza (perz.) - na slaven. jeziku tj. bosanskom - PRINC itd...
U Kur'anu svetoj knjizi muslimana kaže se da se daju ljepa imena djeci pa eto dajite LAV, SUNCICA, RUZA , PRINC što imena tih znacenja se daju na arapskom turskom i perzijskom !
E moj stari dude,
Ako se mislis baviti lingvistikom, etimologijom i etnologijom, nemoj se koristiti Vujaklijom i ostalim irelevantnim autorima matice hrvatske i matice srpske.
I pokusaj negdje upisati jedan analfabetski tecaj da naucis lijepo pisati, citati i izarazavati se, pa se javi ponovo da zapocnes temu.
Mi Bosnjaci se ne usudimo da nasoj djeci dajemo imena Bosanska. To je direktan rezultat procesa kojeg smo mi prosli kao narod. Nakon odlaska Turaka su nas Austrijanci tjerali da dozivimo preporod nacionalni. Stampali su list Bosnjak, odvracali Srpski i Hrvatski nacionalizam od Bosne i trudili se da nam edukuju bar intelektualnu elitu po tom pitanju. No to nije pomoglo. 1906. godine se osniva Muslimanska narodna partija u Sarajevu. Znaci Muslimanska ali ne Bosnjacka. Mi, Bosnjaci , smo postali znaci vladari neba i onog svijeta a Srbi i Hrvati vladari Bosne i autohton narod. Cak nam i ime Bosnjak nije previse znacilo kada nam niko nije zabranjivao da se tako nazivamo i kada su nas Austrijanci manje vise tjerali na to. Kao jedini narod u evropi smo ostali bez naseg nacionalnog preporoda. Albanci i Turci nisu sebi dozvolili da ne dozive preporod. Albanac ima nosnju, kulturu pa i daje u velikom broju i ime svome dijetetu koje je izvorno Albansku. Isto radi i Turcin. Ozgur, Kubilay, Tarkan, Deniz su Turska imena i ta imena nemaju veze sa Islamom jer su ta imena postojala 1000 godina prije Islama i Muhameda. Zasto se ne usudimo da se nacionalno preporodimo? Vjerovatno zato sto smo pre mali i sto smo pomijesani previse. Malo je izvornih Bosnjaka (kojima su preci bili stanovnici kraljevine Bosne). Kovacevici su npr. izvorno Bosnjacko prezime ali Cengici su vec Tursko. Kako sada da preporodis nekoga nacionalno kada taj neko za sebe zna da je Turskog porijekla? Ista stvar je i sa Izetbegovicima. To su prije 300 godina bili Srbi i naravno da je njima lakse prihvatiti Islam jer u tom slucaju sami sebi ne trebaju uopste postavljati teska pitanja. Kada bi ti Izetbegovici zelijeli da postanu svijesni Bosnjaci i da njeguju izvornu Bosnjacku tradiciju i kulturu onda bi prestali sa tim onog momenta kada bi u arhivi nasli da su im preci bili Srbi. Ima hiljadu i jedan razlog zasto Bosnjaci nisu i zasto Bosnjaci nece dozivijeti svoj nacionalni preporod. Tu je i razlog samog Islama. Islam u biti zabranjuje nacionalni preporod. Turska je to rijesila sa dolaskom Ataturka i strogom sekularizacijom i vojskom koja nadgleda na tu strogu sekularizaciju izmedu vjere na jednoj strani a Turske nacije na drugoj. Albanci su to rijesili sa rijecima:"Vjera Albanaca je Albanstvo."
Kada bi jedan Bosnjak dao svome dijetetu ime Tvrtko ili Gorcin onda bi to bilo smatrano "Sokackim" ili "Vlaskim" imenom. To je i razlog zasto evropi nije bas jasno ko su Bosnjaci. Jesu li to poturceni Srbi i Hrvati? Turci koji govore Slavenski jezik? Nije ni nama jasno sta smo pa kako ce ostalima biti. Iako su se Austro-Ugari trudili i ako su nas gurali da dozivimo nas preporod. mi ga nismo dozivijeli. Zbog toga su 1906. uveli i pojam Hercegovina kao politicku i sluzbenu geografsku cjelinu a na kongresu nas nisu priznali kao naciju jer nje na papiru i nije bilo. Ako smo mi 1906. sami osnovali Muslimansku partiju a ne Bosnjacku naravno da su oni samo godinu dana kasnije odustali od svega.
Vozdra raja wrote:Dali je onda po tebi rijesenje da bi bilo dobro kada bi bosnjaci odbacili svoja sadasnja imena i djeci poceli nadijevati Gorcin, Urnek, Slaven itd...
Naravno jer moja vjera Islam ne zabranjiva da ja svojem dijetetu dam Bosansko ime. Srbi, Hrvati i Bosnjaci u biti imaju ista imena. aLI NPR. Una, Drina, Vrbas, Tvrtko, Kulin, Prijezda, Kotroman, Boric su sve imena koja su najvise povezana sa Bosnom ili koja su iskljucivo povezana sa Bosnom. Ako je jedan Bosanski Ban zaustavio vojsku cara Dusana od nekoliko hiljada konjanika pred samin Bobovcom onda bi mi kao Bosnjaci (da smo nacionalno osvijesceni i "preporedeni") trebali da smatramo tog Bana skoro pa svecem. Mi bi trebali davati ne samo nasoj djeci ime toga Bana nego i ulicama i skolama te odrzavati sjecanje na istog i stvarati "mitove nacionalne". To se zove nacionalni ponos. Ja imam Turskog druga koji je musliman i to bas vjernik iz srca (ja to znam) ali koji nosi ime jednog Turskog generala koji je se borio protiv Islamista koji su zelijeli da Turska postane ne-sekularna drzava sa Islamskim principima u ustavu. Jedno je sigurno. Ti koji se najvise boje istinskog Bosnjackog preporoda su Srbi i Hrvati.
Vozdra raja wrote:Dali je onda po tebi rijesenje da bi bilo dobro kada bi bosnjaci odbacili svoja sadasnja imena i djeci poceli nadijevati Gorcin, Urnek, Slaven itd...
Naravno jer moja vjera Islam ne zabranjiva da ja svojem dijetetu dam Bosansko ime. Srbi, Hrvati i Bosnjaci u biti imaju ista imena. aLI NPR. Una, Drina, Vrbas, Tvrtko, Kulin, Prijezda, Kotroman, Boric su sve imena koja su najvise povezana sa Bosnom ili koja su iskljucivo povezana sa Bosnom. Ako je jedan Bosanski Ban zaustavio vojsku cara Dusana od nekoliko hiljada konjanika pred samin Bobovcom onda bi mi kao Bosnjaci (da smo nacionalno osvijesceni i "preporedeni") trebali da smatramo tog Bana skoro pa svecem. Mi bi trebali davati ne samo nasoj djeci ime toga Bana nego i ulicama i skolama te odrzavati sjecanje na istog i stvarati "mitove nacionalne". To se zove nacionalni ponos. Ja imam Turskog druga koji je musliman i to bas vjernik iz srca (ja to znam) ali koji nosi ime jednog Turskog generala koji je se borio protiv Islamista koji su zelijeli da Turska postane ne-sekularna drzava sa Islamskim principima u ustavu. Jedno je sigurno. Ti koji se najvise boje istinskog Bosnjackog preporoda su Srbi i Hrvati.
Kao sto je neko na jednoj drugoj aktuelnoj temi napisao, bosanski muslimani nikada nisu forsirali svoj nacionalni identitet. Pa smo tako imali JMO i slicne stvari. Za vrijeme turske vladavine, a i poslije nje, dio bosanskih muslimana je sebe nazivao Turcima. Dakle, u historiji bosanskih muslimana nije cesta pojava potenciranja naconalnog identiteta (uz sporadicne izuzetke tipa kapetana Gradascevica).
Ta slavenska imena su se vise zadrzala kod Hrvata, Srbijanaca, bh. Hrvata i bh. Srba, dok su bosanski muslimani, mozda i namjerno, odlucili reducirati upotrebu istih.
To sto je jedan bosanski ban uspio zaustaviti vojsku cara Dusana je bitno za historiju ove zemlje, ali ukoliko bh. muslimani ne zele da sebe i svoju djecu poistovjecuju s tim periodom i tim banom onda to ni ne trebaju ciniti
U vremenu globalizacije bh. muslimani su ocit primjer kako se kulture razlicitih naroda mogu sazimati.
To da neko dadne ime djetetu koje je direktno vezano za BiH (npr. Una), ili za historiju BiH i nije toliko strana pojava u bh. drustvu, ali je tradicija bh. muslimana da djeci daju arapska, turska, perzijska imena sto je sasvim uredu, jer tradiciju treba ocuvavati, jer se na taj nacin gradi identitet jedne nacije i to je ono sto je razlikuje od drugih.
Naravno da je dobro djetetu nadjenuti ime koje odrazava njegovo porijeklo, ali nema nista lose u tome ako mu nadjenes ime koje odrazava njegovu pripadnost kulturi bh. muslimana.
Ako "Adnanima", "Hamzama" i ostalim ne smetaju "Une" i ostali, ne vidim razloga da ovi drugi ovima prvima potenciraju potrebu da svoju djecu nazovu po geografskim lokacijama i historijskim licnostima BiH.
Dakle, svakom svoje. Cini se da je ovdje tolerancija jos uvijek dalek pojam i da se i dalje ljudi dijele, ne samo po nacijama, ili religijama, nego i po imenima - kao da su jedni manje vrijedni od drugih samo zato sto imaju drugacije ime.
Kakvi su ljudi na ovim prostorima svjedoci i tema "Upis imena sa slovom Y", a na kojoj su ljudi ismijavali osobu koja je odlucila djetetu dati ime koje u sebi sadrzi slovo Y, samo zato sto ce se to dijete zvati drugacije od njih.
Ma najveci i najbitnji izum na Balkanu je tor.
[quote="Vozdra raja }P.S. Ni vjera nam ne proistice iz naseg jezika, pa smo je opet prihvatili, i to na arapskom jeziku! Zato ne znam u cemu su problem imena!
P.S. I ruku na srce, ova strana imena su mi daleko ljepsa i misticnija od ovih domacih imena!
P.S. I ne, moje dijete se nece zvati Adnan zato da bi prkosio Ivanima i Savama, vec zato sto je ime Adnan dio moje vjere, tradicije, naslijedja, i kulture!A Boga mi i zato sto mi je ljepse od 99% domacih/bosanskih/slavenskih imena![/quote]
adnana ima i jevreja sta cemo sad ajem nama
u pomoc
a,sad,ozbiljno,na ovoj temi je ocevidno kako pojedini pfrumashinemju pojma o osnovnim znanjima o imenima
Vozdra raja wrote:Dali je onda po tebi rijesenje da bi bilo dobro kada bi bosnjaci odbacili svoja sadasnja imena i djeci poceli nadijevati Gorcin, Urnek, Slaven itd...
Naravno jer moja vjera Islam ne zabranjiva da ja svojem dijetetu dam Bosansko ime. Srbi, Hrvati i Bosnjaci u biti imaju ista imena. aLI NPR. Una, Drina, Vrbas, Tvrtko, Kulin, Prijezda, Kotroman, Boric su sve imena koja su najvise povezana sa Bosnom ili koja su iskljucivo povezana sa Bosnom. Ako je jedan Bosanski Ban zaustavio vojsku cara Dusana od nekoliko hiljada konjanika pred samin Bobovcom onda bi mi kao Bosnjaci (da smo nacionalno osvijesceni i "preporedeni") trebali da smatramo tog Bana skoro pa svecem. Mi bi trebali davati ne samo nasoj djeci ime toga Bana nego i ulicama i skolama te odrzavati sjecanje na istog i stvarati "mitove nacionalne". To se zove nacionalni ponos. Ja imam Turskog druga koji je musliman i to bas vjernik iz srca (ja to znam) ali koji nosi ime jednog Turskog generala koji je se borio protiv Islamista koji su zelijeli da Turska postane ne-sekularna drzava sa Islamskim principima u ustavu. Jedno je sigurno. Ti koji se najvise boje istinskog Bosnjackog preporoda su Srbi i Hrvati.
Jel ti stvarno postojiš ili si priviđenje u vidu holograma?!
Neću kvariti temu , ali tebi se mora odgovoriti jer si prvi uneredio temu ovakvim stavom!
Treba dići spomenik banu , i dole napisati , "sprečen prvi pokušaj genocida Srba nad Bošnjacima , jer ban je junački pobedio mrskog stranca Dušana , na čije se praroditelje pozivao onako usput"!
To bi bilo isto kao kad bi Čerčil posle pobede nad Hitlerom sebe proglasio za Firera , a Englezi istoga proglasili za sveca bez obzira što je postao Firer!!
Ili možda ovaj spomenik , gde Tvrtko pobeđuje mrske nevernike na Kosovu , jer mu je hrišćanska vera tako nalagala , jel to takođe spada u nacionalni ponos? , ili na sve gledaš selektivno kao do sada!
Imena ona koja si naveo su samo bosanska jel?? , a ova druga sa stećaka nisu??
Kakve veze imaju lična imena iz tvog rođenog jezika sa istorijskim događajima? , ona sama ističu iz mentaliteta kojem je uvek osnov jezik kojim se govori! , to je poenta druškane!!!! , a ne Srbi,Hrvati i Bošnjaci njihove razmirice političke tokom vekova!
Vozdra raja wrote:Dali je onda po tebi rijesenje da bi bilo dobro kada bi bosnjaci odbacili svoja sadasnja imena i djeci poceli nadijevati Gorcin, Urnek, Slaven itd...
Naravno jer moja vjera Islam ne zabranjiva da ja svojem dijetetu dam Bosansko ime. Srbi, Hrvati i Bosnjaci u biti imaju ista imena. aLI NPR. Una, Drina, Vrbas, Tvrtko, Kulin, Prijezda, Kotroman, Boric su sve imena koja su najvise povezana sa Bosnom ili koja su iskljucivo povezana sa Bosnom. Ako je jedan Bosanski Ban zaustavio vojsku cara Dusana od nekoliko hiljada konjanika pred samin Bobovcom onda bi mi kao Bosnjaci (da smo nacionalno osvijesceni i "preporedeni") trebali da smatramo tog Bana skoro pa svecem. Mi bi trebali davati ne samo nasoj djeci ime toga Bana nego i ulicama i skolama te odrzavati sjecanje na istog i stvarati "mitove nacionalne". To se zove nacionalni ponos. Ja imam Turskog druga koji je musliman i to bas vjernik iz srca (ja to znam) ali koji nosi ime jednog Turskog generala koji je se borio protiv Islamista koji su zelijeli da Turska postane ne-sekularna drzava sa Islamskim principima u ustavu. Jedno je sigurno. Ti koji se najvise boje istinskog Bosnjackog preporoda su Srbi i Hrvati.
Kao sto je neko na jednoj drugoj aktuelnoj temi napisao, bosanski muslimani nikada nisu forsirali svoj nacionalni identitet. Pa smo tako imali JMO i slicne stvari. Za vrijeme turske vladavine, a i poslije nje, dio bosanskih muslimana je sebe nazivao Turcima. Dakle, u historiji bosanskih muslimana nije cesta pojava potenciranja naconalnog identiteta (uz sporadicne izuzetke tipa kapetana Gradascevica).
Ta slavenska imena su se vise zadrzala kod Hrvata, Srbijanaca, bh. Hrvata i bh. Srba, dok su bosanski muslimani, mozda i namjerno, odlucili reducirati upotrebu istih.
To sto je jedan bosanski ban uspio zaustaviti vojsku cara Dusana je bitno za historiju ove zemlje, ali ukoliko bh. muslimani ne zele da sebe i svoju djecu poistovjecuju s tim periodom i tim banom onda to ni ne trebaju ciniti
U vremenu globalizacije bh. muslimani su ocit primjer kako se kulture razlicitih naroda mogu sazimati.
To da neko dadne ime djetetu koje je direktno vezano za BiH (npr. Una), ili za historiju BiH i nije toliko strana pojava u bh. drustvu, ali je tradicija bh. muslimana da djeci daju arapska, turska, perzijska imena sto je sasvim uredu, jer tradiciju treba ocuvavati, jer se na taj nacin gradi identitet jedne nacije i to je ono sto je razlikuje od drugih.
Naravno da je dobro djetetu nadjenuti ime koje odrazava njegovo porijeklo, ali nema nista lose u tome ako mu nadjenes ime koje odrazava njegovu pripadnost kulturi bh. muslimana.
Ako "Adnanima", "Hamzama" i ostalim ne smetaju "Une" i ostali, ne vidim razloga da ovi drugi ovima prvima potenciraju potrebu da svoju djecu nazovu po geografskim lokacijama i historijskim licnostima BiH.
Dakle, svakom svoje. Cini se da je ovdje tolerancija jos uvijek dalek pojam i da se i dalje ljudi dijele, ne samo po nacijama, ili religijama, nego i po imenima - kao da su jedni manje vrijedni od drugih samo zato sto imaju drugacije ime.
Kakvi su ljudi na ovim prostorima svjedoci i tema "Upis imena sa slovom Y", a na kojoj su ljudi ismijavali osobu koja je odlucila djetetu dati ime koje u sebi sadrzi slovo Y, samo zato sto ce se to dijete zvati drugacije od njih.
Ma najveci i najbitnji izum na Balkanu je tor.
Bh muslimani nisu narod nego jedan skup vjernika. Sve nacije u svijetu svojoj djeci daju imena koja imaju veze sa njihovim jezikom, istorijom itd. Npr. jedan krscanin iz Sirije ili Libanona ce dati svome djetetu ime Ibrahim ili Jawid, Faruk. To je njegov jezik Arapski i ta imena su Arapi svojoj djeci davali prije Islama. Jedan Turcin ce dati svome djetetu ime Deniz ili Ozgur i ta imena nemaju veze sa Islamom. Neki veliki musliman ce svome djetetu dati ime Muhamed ili Idriz posto su to vec Arapska imena koja su povezana sa Islamom.
Kod nas u Bosni postoji jedan trend da vise obrazovani ljudi svojoj djeci daju imena Slavenska. Npr. Mak Dizdar ili Mak je primjer. Unuk Maka dizdara se takoder zove Gorcin. Tvrtko Kulenovic (covijek od 60 godina) i clan Bosnjackog instituta. Ja znam jedan mladi par iz Swedske koji je svojem djetetu dao ime Tvrtko. To su ljudi koji znaci malo sire gledaju na svijet po meni i koji su malo vise obrazovani. Ne postoje Muslimanska imena jer ako neko da svom djetetu ime recimo Faruk onda imamo i na hiljade krscana u Libanonu, Palestini, Siriji, Jordanu itd. koji isto imaju to ime. Znaci da niije muslimansko. Ako neko svom djetetu da ime Vrbas, Tvrtko ili Kulin, Kotroman onda se tacno zna odakle je i sta mu je porijeklo. Za mene bi bilo ponizenje svom djetetu dati Tursko ili Perzijsko ime. A vala i Arapsko. Moje djete ce imati Bosansko ime.
Pietje_Bel wrote:
Bh muslimani nisu narod nego jedan skup vjernika. Sve nacije u svijetu svojoj djeci daju imena koja imaju veze sa njihovim jezikom, istorijom itd. Npr. jedan krscanin iz Sirije ili Libanona ce dati svome djetetu ime Ibrahim ili Jawid, Faruk. To je njegov jezik Arapski i ta imena su Arapi svojoj djeci davali prije Islama. Jedan Turcin ce dati svome djetetu ime Deniz ili Ozgur i ta imena nemaju veze sa Islamom. Neki veliki musliman ce svome djetetu dati ime Muhamed ili Idriz posto su to vec Arapska imena koja su povezana sa Islamom.
Kod nas u Bosni postoji jedan trend da vise obrazovani ljudi svojoj djeci daju imena Slavenska. Npr. Mak Dizdar ili Mak je primjer. Unuk Maka dizdara se takoder zove Gorcin. Tvrtko Kulenovic (covijek od 60 godina) i clan Bosnjackog instituta. Ja znam jedan mladi par iz Swedske koji je svojem djetetu dao ime Tvrtko. To su ljudi koji znaci malo sire gledaju na svijet po meni i koji su malo vise obrazovani. Ne postoje Muslimanska imena jer ako neko da svom djetetu ime recimo Faruk onda imamo i na hiljade krscana u Libanonu, Palestini, Siriji, Jordanu itd. koji isto imaju to ime. Znaci da niije muslimansko. Ako neko svom djetetu da ime Vrbas, Tvrtko ili Kulin, Kotroman onda se tacno zna odakle je i sta mu je porijeklo. Za mene bi bilo ponizenje svom djetetu dati Tursko ili Perzijsko ime. A vala i Arapsko. Moje djete ce imati Bosansko ime.
To da je musliman odrednica za vjernike islamske vjeroispovjesti, a ne za naciju, smo na ovim prostorima davno apsolvirali. Medjutim, ja ti govorim da od onog trenutka kada su danasnji bh. muslimani postali muslimani oni su prihvatili to i postalo im je bitnije od nacije (sto je za moj pojam i normalno, al' shvatam da je nekima i nacija na prvom mjestu, pa drzava i sve ostalo). To sto su bh. muslimani na jedan odredjen period, ili za stalno, odbacili dio tradicije koji su imali do dolaska Turaka je njihovo vlastito pravo izbora i nema niko pravo da im to zamjera, jer svako sam za sebe odlucuje sta su mu prioriteti u zivotu i sta on jeste. Primjetio sam na drugoj temi da ti ubjedjujes ljude da ne mogu biti Bosanci i Hercegovci, sto je totalno van svake logike, jer je njihovo pravo izbora da se izjasnjavaju kako god zele. Ti odmah povlacis historiju, medjutim, najbitnije je ono sto je sada. To sto je Bosna za vrijeme Tvrtka imala mnogo veci izlaz na more nego danas je stvar proslosti i nema nikakvog utjecaja na danasnju BiH. Isto tako, to sto su nekada bila popularnija imena tipa Tvrtko, ili vec koja, nista ne znaci i ne osporava pravo danasnjim Bosnjacima da vecinski djeci daju arapska, turska, ili pak perzijska imena.
Eh, sad da se vratimo na moju prvu recenicu.
Iako smo 90-ih uveli odrednicu Bosnjak, koja je trebala da zamjeni onu drugu - Musliman, dan-danas imas ljude koji za sebe kazu da su Muslimani, a zvanicno se upisuju kao Bosnjaci. Na neki nacin, bosnjacka nacija je nametnuta bosanskim muslimanima preko cega su oni precutno i presli, no oni se i dalje u svakodnevnom govoru izjasnjavaju kao muslimani.
Kroz tu bosnjacku naciju se, opet na neki nacin, bh. muslimanima daje ekskluzivitet da koriste tu odrednicu, mada se ona prije koristila kao odrednica za sve zitelje BiH. Mozda i sami Bosnjaci uvidjaju da je to sto bas oni nose to nacionalno ime, vjestacko i nametnuto. Mozda su se bas zato i pojavile osobe koje se izjasnjavaju kao Bosanci i Hercegovci, jer i sami ljudi uvidjaju da je to "vaskrsnuce" Bosnjaka, ustvari, iskontruisano i da su Bosnjaci isto sto i bh. Hrvati i bh. Srbi.
Mislim da je stvaranje nove nacije, koja mora biti priznata kao i ove tri, spas za BiH, jer su ljudi shvatili potrebu pripadnosti drzavi, a ne toru. Nekada davno su nam to Austrijanci pokusali nametnuti, ali narod to nije zelio - mozda bas zato sto su nam htjeli nametnuti.
Eto tako, ja se napisah o svemu i svacemu, a sad o onoj tvojoj recenici o nadjevanju imena djetetu. Planiram svome djetetu dati ime koje ce meni licno biti lijepo, zvucno i koje ima neko znacenje.
Sto se tice Gorcina i Vrbasa, to mi se ne cini prikladnim za moje dijete, al' postujem svacije pravo da se zove kako god on hoce, pa zato ocekujem da i drugi postuju moje pravo da djetetu dam ime na kojem god ja jeziku zelim.
Porijeklo imena "Kulin" koje se kod svih nas na podrucju bivse jugoslavije automatski vezuje uz slavne stranice proslosti BiH , kako sam nacuo je zapravo "vlasko", a pod pojmom "vlasko" ne mislim na derogativ koji postoji prema pravoslavnom zivlju, vec u izvornom smislu ( Vlah, naziv za ostatke predslavenskog stanovnistva balkana koje je nakon pada rimskog carstva u strahu izbjeglo u planine i pocelo zivjeti gorstackim nacinom zivljenja, uglavnom uz stocarstvo, dok sama rijec koliko znam potice od slavenske varijante starogermanske rijeci "Walch", sto znaci "drugacjiji" ili "stranac" a kojom su slaveni nazivali ljude koje su zatekli ovdje, a koji se se tako setkali gore dole po planinama sa svojim ovcama...).
Dakle, neko pomenu ovdje da je Kulin vlasko ime. Moze li mi neko preporuciti kakvu literaturu ili uputiti me na neki ugledniji izvor na tu temu?
sarajevonekad wrote:Porijeklo imena "Kulin" koje se kod svih nas na podrucju bivse jugoslavije automatski vezuje uz slavne stranice proslosti BiH , kako sam nacuo je zapravo "vlasko", a pod pojmom "vlasko" ne mislim na derogativ koji postoji prema pravoslavnom zivlju, vec u izvornom smislu ( Vlah, naziv za ostatke predslavenskog stanovnistva balkana koje je nakon pada rimskog carstva u strahu izbjeglo u planine i pocelo zivjeti gorstackim nacinom zivljenja, uglavnom uz stocarstvo, dok sama rijec koliko znam potice od slavenske varijante starogermanske rijeci "Walch", sto znaci "drugacjiji" ili "stranac" a kojom su slaveni nazivali ljude koje su zatekli ovdje, a koji se se tako setkali gore dole po planinama sa svojim ovcama...).
Dakle, neko pomenu ovdje da je Kulin vlasko ime. Moze li mi neko preporuciti kakvu literaturu ili uputiti me na neki ugledniji izvor na tu temu?
pozdravljam
s.
Evo ti ga u Srbiji kod Kraljeva u manastiru Žiča !!
Žički natpis iz 1224 od kralja Stefana Prvovenčanog!!
....A za hranu i odevanje onima koji služe svetom hramu ovom: selo Talsko, sa Ratinom i sa Zaklopitom Lukom; Topolnica s Vojušama, Ribnica sa svim brežuljcima i sa Brenom; Žiča sa Batinom, Ribići s Crnom Rekom, Tlsto Brdo sa Raškim Delom i sa Štitarinom, Peščanica sva s Pečanom, Bukovica, Grahovišta sva, Svinjci, Gračanica, Radijevo, Konarevo, Črnjave sa Serčom, Bresnica sa trgom, Svibnica sa Okruglom, Bobolje sa Čečinom, Gvočanica sa Pupavnima; u Jelcima sela: Dolnja Vas, Borak, Gnjila, Dobrinja, Vitahovo; a u Hvosnu sela: Peć sa svojim zaseocima, Črni Vrh, Stlpezi, Trebovitići, Goražda Vas, Nakl Vas sa Čelpecima i Labljanima, Ljutoglavi sa gradom; a u Zatonu sela: Črnča sa svojim zaseocima, obe Ivanje sa zaseocima, Zamčane sa zaseocima, Dubovo, Gaje, i sva ova sela sa zaseocima svojim; a ovo su u Zeti sela: Trebolje, Plavnici; u Gorskoj Župi Golič. A ovo su planine: na Sporima Nozdre, Javorje s Lukavicama; u Hvosnu Slano Polje sa Tmastim Gvozdom, nad Breznicama Željin, a zimske paše od Brezne naniže niz Sutjesku sa svim pašama kao što obuhvata crkvena međa, sa svim pašama zimskim i letnjim sa one strane Kotlenika.(5)
Imena sa ovoga spisa je gotovo identičan kao sa svih stećaka ili bilo kojih zapisa o ličnim imenima Bošnjana!!
Ovde se lepo vidi kako i istoričari kažu da je vlaški etnonim pretopljen baš polovinom 13.veka , jer i ovde u samom spisu su manjina barem po imenima!
U kasnijim vekovima(14,15..) nema više tih "vlaških" imena , samo su opstala u prezimenima , a preovlađuju slovenska i hrišćanska!!
Pietje_Bel wrote: Za mene bi bilo ponizenje svom djetetu dati Tursko ili Perzijsko ime. A vala i Arapsko. Moje djete ce imati Bosansko ime.
Ako ti je to ponizenje ti nemoj ni davati to ime kad dobijes dijete ali daj malo demokratije pa se ne obaziri toliko na ta ista imena koja drugi ljudi daju svojoj djeci. I nemoj da ti to smeta jer svako ima pravo na svoj izbor. Kod nas je najveci problem sto se ljudi vise brinu za tudje stvari nego za svoje. Svakom svoje! Tema je "Imena u Bosni i Hercegovini" i treba da se drzimo toga i pojasnjenja u vezi toga a ne vrijedjanja drugih ljudi sa ovakvim recenicama kao sto je tvoja. Ja sam jednom sinu dao tursko ime a drugom arapsko (iz Kur'ana) iz razloga sto su mi bila lijepa i zvucna. I to su na kraju krajeva njihova imena i njihovi problemi. Mene nisi uvrijedila jer me tvoje razmisljanje ne tangira ali mozda nekog drugog jesi ili hoces ...
BSn
ne bih puno o ovome ,jer se brzo izrodi u nacionalno prepucavanje,ali:
nacija je jedina priznata sa aspekta tvorbe države i državotvornosti,a ne religija,ili pjesnički rečeno kao musliman,vladaš i služiš se nebom, a kao Musliman /Bošnjak zemljom pod nogama
drugo i najvažnije to nije pitanje,koje se prepušta na plebistarno izjašnjavanje,na volju narodu.Mnoge Evropske države su ga uvele snagom volje i mača,to se sada fakultativno zove stvaranje nacionalnih država.
Po meni,promjenuti redosljed stvari-nacija pa vjera,a ne obrnuto,obrnuto niti je poželjno,niti kostruktivno,a ovde i pogubno.
primijetio sam medjutim na ovom spisku imena vlaha da tu ima i dosta slavenskih imena, ali je evidentno da ima i onih koja se ne mogu objasniti slavenskim jezicima i nisu uobicajena kod slavena kao npr. "Bukor", "Brajen", "Doda", "Dedol","Dragušla", "Gripon", "Kuman", "Nanota", "Šarban" (često kod starih vlaha i prije dolaska Turaka a opet slično muslimanskom imenu "Šaban", s kojim vjerovatno nema nikakve veze),"Tudor","Tus", i "Singur". Nekako me podsječaju na rumunska i albanska imena, ali mozda je to samo moj utisak.
Naravno tu je i ime Kulin koje mi nekako ne zvuci slavenski, ali je nadaleko poznato po nasem legendarnom kralju (Banu) Kulinu, u doba kad je slavenska kutura u Bosni ( a vjerovatno i na cijelom balkanu) bila dominantna.
Na spisku ipak dominiraju slavenska imena, sto me navodi na zakljucak da su vlasi vec tada bili manje-vise asimilirani u slavene ili polu-asimilirani, ako je suditi po imenima.
U svakom slucaju hvala na prilogu.
Ako još neko ima neki prilog u vezi imena Kulin, bio bih zahvalan da mi to proslijedite.
hrabren miloradovic wrote:
sarajevonekad wrote:Porijeklo imena "Kulin" koje se kod svih nas na podrucju bivse jugoslavije automatski vezuje uz slavne stranice proslosti BiH , kako sam nacuo je zapravo "vlasko", a pod pojmom "vlasko" ne mislim na derogativ koji postoji prema pravoslavnom zivlju, vec u izvornom smislu ( Vlah, naziv za ostatke predslavenskog stanovnistva balkana koje je nakon pada rimskog carstva u strahu izbjeglo u planine i pocelo zivjeti gorstackim nacinom zivljenja, uglavnom uz stocarstvo, dok sama rijec koliko znam potice od slavenske varijante starogermanske rijeci "Walch", sto znaci "drugacjiji" ili "stranac" a kojom su slaveni nazivali ljude koje su zatekli ovdje, a koji se se tako setkali gore dole po planinama sa svojim ovcama...).
Dakle, neko pomenu ovdje da je Kulin vlasko ime. Moze li mi neko preporuciti kakvu literaturu ili uputiti me na neki ugledniji izvor na tu temu?
pozdravljam
s.
Evo ti ga u Srbiji kod Kraljeva u manastiru Žiča !!
Žički natpis iz 1224 od kralja Stefana Prvovenčanog!!
....A za hranu i odevanje onima koji služe svetom hramu ovom: selo Talsko, sa Ratinom i sa Zaklopitom Lukom; Topolnica s Vojušama, Ribnica sa svim brežuljcima i sa Brenom; Žiča sa Batinom, Ribići s Crnom Rekom, Tlsto Brdo sa Raškim Delom i sa Štitarinom, Peščanica sva s Pečanom, Bukovica, Grahovišta sva, Svinjci, Gračanica, Radijevo, Konarevo, Črnjave sa Serčom, Bresnica sa trgom, Svibnica sa Okruglom, Bobolje sa Čečinom, Gvočanica sa Pupavnima; u Jelcima sela: Dolnja Vas, Borak, Gnjila, Dobrinja, Vitahovo; a u Hvosnu sela: Peć sa svojim zaseocima, Črni Vrh, Stlpezi, Trebovitići, Goražda Vas, Nakl Vas sa Čelpecima i Labljanima, Ljutoglavi sa gradom; a u Zatonu sela: Črnča sa svojim zaseocima, obe Ivanje sa zaseocima, Zamčane sa zaseocima, Dubovo, Gaje, i sva ova sela sa zaseocima svojim; a ovo su u Zeti sela: Trebolje, Plavnici; u Gorskoj Župi Golič. A ovo su planine: na Sporima Nozdre, Javorje s Lukavicama; u Hvosnu Slano Polje sa Tmastim Gvozdom, nad Breznicama Željin, a zimske paše od Brezne naniže niz Sutjesku sa svim pašama kao što obuhvata crkvena međa, sa svim pašama zimskim i letnjim sa one strane Kotlenika.(5)
Imena sa ovoga spisa je gotovo identičan kao sa svih stećaka ili bilo kojih zapisa o ličnim imenima Bošnjana!!
Ovde se lepo vidi kako i istoričari kažu da je vlaški etnonim pretopljen baš polovinom 13.veka , jer i ovde u samom spisu su manjina barem po imenima!
U kasnijim vekovima(14,15..) nema više tih "vlaških" imena , samo su opstala u prezimenima , a preovlađuju slovenska i hrišćanska!!
sta cemo sad 
