Prvi musliman izabran u USA kongres

[Sogan]

Nadalje, koja to drzava u EU ima sirinu i velicinu kao Amerika? Pa ovdje od Aljaske do Californije - imas dijapazon nevjerovatan. Prirodne ljepote - samo takve. Ja izadjem navece ispred stana - a srne pasu, zecevi trce pored mene, na boru iza kuce zivi jastreb, vjerverica kao u prici. Gdje to u EU imas - takvu prirodu? Mozda negdje na sjeveru Svedske, ako i tamo.

K'o iz bajke!

[Tesssa]

Nadalje, koja to drzava u EU ima sirinu i velicinu kao Amerika? Pa ovdje od Aljaske do Californije - imas dijapazon nevjerovatan. Prirodne ljepote - samo takve. Ja izadjem navece ispred stana - a srne pasu, zecevi trce pored mene, na boru iza kuce zivi jastreb, vjerverica kao u prici. Gdje to u EU imas - takvu prirodu? Mozda negdje na sjeveru Svedske, ako i tamo.

K'o iz bajke!

cudo!

[danas]

P.S. U jednom se slazem -- danas, freakice imate te cipele kakve hocete od 20-40 dolara a bogami i eura

eh, fala ti dje cuo i ne cuo
meni molim jedne plasticne chineske, Flastika unutra i Flastika vani eh, mozes i meni i freakici uzet po par cipa, i jos ti ostane kusura za big mac supersized eh, lijepa amerika -- pa dje to ima na svijetu tako blagostanje

[Sogan]

P.S. U jednom se slazem -- danas, freakice imate te cipele kakve hocete od 20-40 dolara a bogami i eura

eh, fala ti dje cuo i ne cuo
meni molim jedne plasticne chineske, Flastika unutra i Flastika vani eh, mozes i meni i freakici uzet po par cipa, i jos ti ostane kusura za big mac supersized eh, lijepa amerika -- pa dje to ima na svijetu tako blagostanje

U Turskoj?

[danas]

P.S. U jednom se slazem -- danas, freakice imate te cipele kakve hocete od 20-40 dolara a bogami i eura

eh, fala ti dje cuo i ne cuo
meni molim jedne plasticne chineske, Flastika unutra i Flastika vani eh, mozes i meni i freakici uzet po par cipa, i jos ti ostane kusura za big mac supersized eh, lijepa amerika -- pa dje to ima na svijetu tako blagostanje

U Turskoj?

eh, u turskoj ima pride i ayran uz big mac a ima i doner
ja bome znam dje cu trbuhom za kruhom

[Shoshana]

Nadalje, koja to drzava u EU ima sirinu i velicinu kao Amerika? Pa ovdje od Aljaske do Californije - imas dijapazon nevjerovatan. Prirodne ljepote - samo takve. Ja izadjem navece ispred stana - a srne pasu, zecevi trce pored mene, na boru iza kuce zivi jastreb, vjerverica kao u prici. Gdje to u EU imas - takvu prirodu? Mozda negdje na sjeveru Svedske, ako i tamo.

K'o iz bajke!

Joj, i meni ovo zape za oko... JA se odma' sjetim kako su nekad strani producenti dolazili da snimaju filmove u bivsoj nam domovini, jer....gdje drugo na svijetu mozes naci: more, prasumu, pustinju, vodopade, kanjone, planine pokrivene vjecnim snijegom i da ne nabrajam... u krugu od kojih 500 km?

P.S. jeste ima ovo u Svedskoj, u sred Stockholma, brate

[SherlockHolmes]

O izborima, muslimanima, Amerima, diplomatama, Bambijima, istinama, fantazijama i inima.

The fatal fantasy


How did the liberation of Iraq turn into a bloody fiasco with a stunned America fumbling for an exit strategy? Mark Danner, in an extraordinary account of official incompetence at the highest level, charts the dream world of the warmongers. Use the box at the bottom of the page to have your say
In the ruined city of Falluja, behind the lines of giant sandbags and barbed wire that surrounded a klix American outpost, I sat in my body armour and helmet and thought of George F Kennan, the grand old man of American diplomacy.

*
I was thinking of the brilliant young Kennan who during the late 1920s and 1930s gazed out on the crumbling European order from Berlin and Prague and read the signs of the coming world conflict.

In Falluja I met his reincarnation in the person of a junior State Department official. This bright, aggressive young man spent his 20-hour days rumbling down the ruined streets with reluctant marine escorts, meeting Iraqis and writing tart cables back to Baghdad or Washington telling his bosses the truth of what was happening on the ground.

As I watched him joking and arguing with the local sheikhs, politicos and technocrats I thought of the indomitable young Kennan of the inter-war years, and of how, if the American effort in Iraq could ever be made to “work”, only undaunted and farseeing young men like this one, Kennan’s spiritual successor, could make it happen.

This was October 2005, on the eve of the nationwide referendum on Iraq’s proposed constitution. I had come to Falluja, the heart of rebellious Anbar province, to see whether the Sunnis could gather the political strength to vote it down.

The Sunnis had boycotted the first postSaddam election. This time, after Herculean efforts of persuasion by the American ambassador, most Sunnis were expected to vote. Would they affirm the political process or doom it?

After midnight, in the dimly lit American bunker on the eve of the vote, the young diplomat suddenly leant forward and confided quietly: “You know, tomorrow you are going to be surprised. Everybody is going to be surprised.

People here are not only going to vote. People here — a great many people here — are going to vote yes.”

I was stunned, but I took his words as an invaluable bit of inside wisdom from the American who knew this ground better than any other.

As I travelled from polling place to polling place a few hours later, however, Fallujans told me of their hatred for the constitution, which they believed was meant to divide and destroy Iraq. In fact, 97% of those who voted in the province voted no.

With all his contacts and commitment, with all his energy and brilliance, on the most basic and critical issue of politics on the ground my young “Kennan” had been entirely, catastrophically wrong.

The real Kennan, listening at 98 to the war drums in the autumn of 2002, had warned: “Today, if we went into Iraq, like the president would like us to do, you know where you begin. You never know where you are going to end.”

He knew from eight decades of experience to focus first of all on the problem of what you know and what you don’t know.

You know that in a country torn by a brutal and complicated war those Iraqis who are willing to risk their lives by meeting Americans are very often dependent on the Americans for their livelihoods and survival. You know that the information these Iraqis draw on is limited, and that what they convey is selected to please their interlocutor.

You know that much of your information comes from a thin, inherently biased slice of Iraqi politics and Iraqi life. But hundreds of conversations lead you to think, must lead you to think, that you are coming to understand what’s happening in this immensely complicated, violent place. You come to believe you know.

As this precious stream of flickering knowledge travels “up the chain” from those collecting it on the shell-pocked ground to those in Washington offices ultimately making decisions based upon it, the problem of what we really know intensifies.

Policymakers, peering second, third, fourth-hand into a twilight world, must learn a patient, humble scepticism. Or else, confronted with an ambiguous reality they do not like, they turn away, ignoring the shadowy, shifting landscape and forcing their eyes stubbornly toward their own ideological light. Unable to find clarity, they impose it.

Consider these words of Donald Rumsfeld, speaking about the Iraq war last month two days after the Republicans’ defeat in the congressional election and the day after President Bush had fired him as defence secretary: “It is very clear that the major combat operations were an enormous success. It’s clear that in phase two of this, it has not been going well enough or fast enough.”

More than 3½ years after the Iraq war began, Rumsfeld and his allies see not one war but two. One is the Real Iraq War — the “outright success”. And then. . . what? Well, whatever we are in now.

In the Real Iraq War, 140 Americans died. In the postwar phase 2,700 Americans have died — and counting. What is happening now in Iraq is not in fact a war at all but a nonwar, something unnamed, unconceptualised — unplanned.

ANYONE seeking to understand what has become the central conundrum of the Iraq war — how it is that so many highly accomplished, experienced and intelligent officials came together to make such monumental, consequential and obvious mistakes, which much of the government knew very well at the time were mistakes — must see beyond what seems to be a simple rhetoric of self-justification.

Senior officials decided in the spring and summer of 2002 to fight a War of Imagination. Victory was to be decisive and overwhelming, evincing a terrible power — enough to wipe out the disgrace of September 11 and remake the threatening world.

In his book State of Denial, Bob Woodward recounts how Michael Gerson, at the time Bush’s chief speechwriter, asked Henry Kissinger why he had supported the Iraq war. “Because Afghanistan wasn’t enough,” Kissinger answered. In the conflict with radical Islam, he said, they want to humiliate us. “And we need to humiliate them.”

But the purpose was not only to “humiliate” the forces of radical Islam and reestablish American prestige and credibility but also to serve as a “demonstration model” to ward off attacks from any rogue state that might threaten the United States, and to transform the Middle East by sending a “democratic tsunami” cascading from Tehran to Gaza.

Only Rumsfeld’s transformed military — a light, quick, lean force dependent on overwhelming firepower directed precisely by high technology and with very few boots on the ground — could make this happen, or so he and his planners thought.

Victory would be quick and awe-inspiring; in a few months the Americans, all but a handful of them, would be gone: only the effect of the “demonstration model”, and the cascading consequences in the neighbouring states, would remain.

The transformation would roll forward, carried out by forces of the same thrilling “democratic revolution” that had erupted on the streets of Prague and Budapest and East Berlin more than a decade earlier, and indeed on the streets of Kabul the previous year. Here was an evangelical vision of geopolitical redemption.

Thus the War of Imagination draped all the complications and contradictions of the history and politics of a war-torn, brutalised society in an ideologically driven vision of a perfect future. Small wonder that its creators, faced with grim reality, have been so loath to part with it.

The War of Imagination was built of nationalistic excitement and ideological hubris and administration pronouncements about “spreading democracy” and “greetings with sweets and flowers”, and then about “staying the course” and refusing “to cut and run”. Under the pressure of nearly 3,000 American dead and perhaps 100,000 or more dead Iraqis, however, it finally began to give way to grim reality.

Last month’s congressional election marked the moment when the War of Imagination decisively gave way to the war on the ground. Officials throughout the American government, not least the president himself, were forced to acknowledge what much of the American public had discerned months or years before.

The ideological canopy has now lifted. Americans have come to know what they do not know. We seem to know less and less, certainly about “where we are going to end”. Thus we arrive at our present therapeutic moment — the moment of “solutions” brought on by the recognition that we have no idea how to “end” phase two.

This is now a matter not just for James Baker’s Iraq Study Group, which reported last week, but also for the military’s “strategic review team” and the new Democratic congressional committee chairmen who will offer to a chastened president the “new ideas” he now professes to welcome.

However quickly the discussion now moves to the geopolitical hydraulics, to weighing partition against partial withdrawal against regional conferences and contact groups and all the rest, the truth is that none of these proposals, alone or in combination, will end the war any time soon.

It bears noticing that Kennan himself, having predicted that we will never know where we are going to end in Iraq, lived to see disproved, before his death at the age of 101 last March, what even he had taken as a given: that “you know where you begin”.

For as the war’s presumed ending has flickered and vanished, the war’s beginning has likewise melted away, the original rationale obscured in a darkening welter of shifting intelligence, ideological controversy and conflicting claims, all of it hemmed in now on all sides by the mounting dead.

HOW does one fix on “how we began” in Iraq? One might do worse than the national security presidential directive entitled Iraq: Goals, Objectives and Strategy, the top-secret statement of American purpose signed by President George W Bush on August 29, 2002:

“US goal: Free Iraq in order to eliminate Iraqi weapons of mass destruction, their means of delivery and associated programmes, to prevent Iraq from breaking out of containment and becoming a more dangerous threat to the region and beyond.

“End Iraqi threats to its neighbours, to stop the Iraqi government’s tyrannising of its own population, to cut Iraqi links to and sponsorship of international terrorism, to maintain Iraq’s unity and territorial integrity. And liberate the Iraqi people from tyranny, and assist them in creating a society based on moderation, pluralism and democracy . . .

“Objectives: To conduct policy in a fashion that minimises the chance of a WMD attack against the United States, US field forces, our allies and friends. To minimise the danger of regional instabilities. To deter Iran and Syria from helping Iraq. And to minimise disruption in international oil markets.”

Ostatak na http://www.timesonline.co.uk/article/0, ... _2,00.html

Vrijedi procitati i komentare citalaca i onih koji bi to zeljeli biti.

[Sogan]

Nadalje, koja to drzava u EU ima sirinu i velicinu kao Amerika? Pa ovdje od Aljaske do Californije - imas dijapazon nevjerovatan. Prirodne ljepote - samo takve. Ja izadjem navece ispred stana - a srne pasu, zecevi trce pored mene, na boru iza kuce zivi jastreb, vjerverica kao u prici. Gdje to u EU imas - takvu prirodu? Mozda negdje na sjeveru Svedske, ako i tamo.

K'o iz bajke!

Joj, i meni ovo zape za oko... JA se odma' sjetim kako su nekad strani producenti dolazili da snimaju filmove u bivsoj nam domovini, jer....gdje drugo na svijetu mozes naci: more, prasumu, pustinju, vodopade, kanjone, planine pokrivene vjecnim snijegom i da ne nabrajam... u krugu od kojih 500 km?

P.S. jeste ima ovo u Svedskoj, u sred Stockholma, brate

Istina Shoshana, ima i u Svedskoj srna koje su se naucile sistemu semafora, bas kao sto stoji i to za nasu bivsu nam domovinu u njezinu svojstvu prirodnih kulisa... ali ipak u Ameriku je sve to vece. Think big!

[danas]

To sto pises da nemaju Amerikanci pancirke je isto glupost izvinkana. Nemaju najbolje i najskuplje pancirke - koje su na trzistu, to je istina. Ako takve hoce - moraju ih sebi kupiti. Ali imaju pancire. Protiv koga se to oni bore? Protiv 2-ge na svijetu vojne sile ili protiv sake mudzahedina pola kojih nije nikad nigdje vojno ni trenirano, koji sa puskom od $50 i sanzerom od $2 metaka ih napada, da ne spominjem pancire il' cizme vojne uopste. Na kraju krajeva - to su disposable soliders. I sto bi jos dublje u deficit da propada tvoje unuce za njihove pancire? Dokle je god armija profesionalna iskreno jebe se mene kakve pancire imaju - to je njihov interni problem. Oni koji su potpisali glave da idu ratovati - neka o tome razmisljaju. Tek kad uvedo draft i one koji nece da ratuju - odvedu onda cu o tome razmisljati. A National Guard-smen isto tako gomila ljezihljebovica, neka idu, ko ih jebe. Bolje da idu oni nego da draft re-intaliraju. Sta to oni rade inace? Niti stite granicu (Border Patrol) niti vode americke (Coast Guard) dakle - sjede u kasarnama, dva put godisnje po dvije sedmice i jedan vikend mjesecno, meni se cini, to im je sva obaveza bila do sada.

Sto se tice deficita - koliki je surplus bio za vrijeme Clintona? Jest nas George zavalio, al' do sada se ne osjeti velika inflacija u Americi, jedino sto je gorivo poskupilo, pa opet spalo. Pa ovdje je litar goriva 60 cenata u Europi skoro 3 eura. Cipele kakve hoce $20-40-60. U EU ne mozes kupiti bez 80 eura pristojne. U Svicarskoj koliko je kila mesa? Ne piletine nego govedine. Jede se 2 put mjesecno meso - jer je skupo. U Americi mogu samo mesa jesti - toliko je jeftino. Koje to jos - da ga ti znas, otisao u Quantemano Bay - pod fiktivnim optuzbama? I u kojem to rezimu - ne prisluskuju gradjane? Pa u Sarajevu u sred rata, 400 linija je prisluskivano danonocno - i to sto se zna. Umjesto da je tih 20-30 ljudi bilo na liniji - eto s cim su se zanimali.

Nadalje, koja to drzava u EU ima sirinu i velicinu kao Amerika? Pa ovdje od Aljaske do Californije - imas dijapazon nevjerovatan. Prirodne ljepote - samo takve. Ja izadjem navece ispred stana - a srne pasu, zecevi trce pored mene, na boru iza kuce zivi jastreb, vjerverica kao u prici. Gdje to u EU imas - takvu prirodu? Mozda negdje na sjeveru Svedske, ako i tamo.

I na kraju zakljucak. Jebe mi se za Ameriku bolan. Ako propadne znam da necu s dvije kese ici kao sto sam iz ex-Juge isao. Bio jednom emigrant, od sad pa do smrti trbuhom za kruhom tamo gdje mi je dobro, tamo mi je domovina. Neka ovih ostali 300 miliona razmislja kako ce i gdje, ja se mogu vratiti u BiH, a mogu i negdje drugo, Kanada, Novi Zeland, Australija, Engleska, Irska, EU, ne tangira me to uopste - nije jos nista postalo a da nije propalo. A dokle ce - vidjet cemo. Siguran sam je ovakva Amerika potrebnija onim bogatunima i mogulima koji npr. u Miamiju kad sam vidjeo vile i jahte. Amerika je bila u depresiji i prije naseg vremena. Vratilo se tada 100.000 Jugovica u tek formiranu Jugoslaviju - pa jesi vidjela kako se zajebase

ok, i see where you're coming from -- nebitno je sta ja kazem, jer se ja i ti fundamentalno ne slazemo oko onoga sta amerika jeste i -- vaznije -- sta bi amerika trebala biti. ne slazemo se takodjer oko toga koliko nam je stalo do amerike, jer mene se za istu ipak ne jebe i u interesu mi je da to bude normalna drzava. meni je ipak stalo do necega vise nego do cijena mesa, benzina i polovnih auta... jer mislim da to nisu odrednice niti normalnog zivota niti se po tome mjeri drustveno uredjenje i kvalitet sistema.

meni bi recimo bilo drago da platim vise poreza ali da svi gradjani imaju zdravstveno osiguranje i solidno osnovno obrazovanje kao u evropskim drzavama, i ne bi mi bilo zao ni najmanje da moj poreski novac bude potrosen za obrazovanje umjesto za smrtne kazne adolescenata (koje by the way, imaju drzave tipa irana i pakistana, zajedno sa USA). ne bih kukala ni za budzetski deficit, da je taj novac otisao na razvoj infrastrukture, u obrazovanje, zdravstvo, ili recimo istrazivanje renewable energy sources. ali ne -- otisao je u odrzavanje abu ghraiba i u bush-ov supak. nekad nism sigurna da li govorim o USA ili o bosni, jer trenutne 'halke' u USA mi jedino lice na nasu SDA oligarhiju u kojoj se sve rijesava po babu i stricevima i gdje nam trebaju podobni a ne sposobni. u to je se USA pretvorila u zadnjih 6-7 godina, a ja dobro znam kakva je bila prije jer nisam ovdje ni 5 mjeseci, ni 8 godina nego mnogo mnogo duze.

ukratko, meni niska cijena benzina ipak nece zatvoriti usta (kao sto zatvara prosjecnom amerikancu), jer vise od cijene benzina mi je stalo da moja drzava i moja 'vlada' ne laze svoje gradjane, da ih ne pljacka, da ih ne ostavlja da budu ubijeni pa bilo to u new orleansu ili u iraku, da im obezbjedi obrazovanje i zdravstvo... danasnja USA vecinu svoje energije trosi na sulude ratove, i na debate kako najbolje da zaobidje zakone protiv mucenja ljudi. meni se takva zemlja ne dopada, a buduci da sam drzavljanin moje je pravo i -- duznost - da lajem. da ne duljim, mislim da shvatas sta zelim reci.

[zlata]

That's MY GIRL!

[DONY]

moderatore,ova tema je davno izgubila svoj smisao...

i mislim da je trebala mnogo ranije biti zatvorena..

[danas]

That's MY GIRL!

ma jebo ovo -- dje nam je Krugman
da se nije enlist u irak

[SherlockHolmes]

evo i jednog komentara na gornji clanak, koji nam dolazi iz slobodarskog washingtona

Ultimately the fault does not lie with the US or Britain for invading Iraq. We simply brought on the inevitable when the Hussein dynasty came to an end. As we have seen in most countries across the Muslim world, Islam requires an authoritarian leadership to enforce their unnatural religious diktats through harsh punishment, religious police, lack of unbiased peer judgement and so on.

Furthermore, referring to Prof. Rushton's work on the IQ and wealth of nations, we see that Arab IQ is sub-average (above blacks but below Caucasians & Orientals). Again, the pattern of low racial IQ and predisposition for violence rears its head. It is thus unsurprising that the combination of low Arab IQ and the violent religion that is Islam is producing what we see today in Iraq.

studentarijo, dokle cemo cekati na isbn-ove prof. rushtona?

[klif]

Jako interesantna diskusija pracena emocinalnim ispadima. Zanemarimo li iste - uzrokovene uglavnom povrijedjenom sujetom - rekao bih i jako kvalitetna.

Moje vidjenje Amerike se da sazeti u cinjenici da se radi o demokratskom drustvu koje je na principima slobode i ravnopravnosti svih, vladavine prava, slobode licnog izbora, stalne borbe za ljudska prava, ucenja na sopstvenim greskama, neprestanim stremljenjem za vecim i boljim, prihvatanja novog i stranog, otvorenesti svijetu, prakticnog pristupa svim zivotnim sferama, odvajanja bitnog od nebitnog, pruzanja sanse svima, itd. uspjela oko, pojednostavljeno receno, ideje slobode, ravnopravnosti i demokratije objediniti nekoliko stotina miliona gradjana, odnosno skoro cijeli kontinent, u jedno drustvo i jednu drzavu. Za Ameriku vezem grandioznu infrastrukturu, fleksibilnost, mobilitet, privatnost, tezak rad, biznis na svakom koraku, uspjeh i neuspjeh...

Naravno da svaka slika ima svoje nalicje. Sloboda, ravnopravnost, demokratija, vladavina prava, kao vrijednosti i ideali nisu razumljivi sami po sebi i cini mi se da se to cesto zaboravlja. Za ocuvanje svake od tih vrijednosti je nophodna stalna borba. Cesto i podnosenje zrtve. Mislim da su Amerikanci toga svjesni.

I pored svih gresaka koje su Amerikanci nacinili i cine, tu naciju i tu zemlju posmatram sa visokim postovanjem i divljenjem.

I da, drago mi je da je taj covjek uspio u svom naumu da udje u Kongres.

[freak_with_a_laptop]

Ostatak na http://www.timesonline.co.uk/article/0, ... _2,00.html

Vrijedi procitati i komentare citalaca i onih koji bi to zeljeli biti.

ovaj komentar treba nominovati za biser godine

Furthermore, referring to Prof. Rushton's work on the IQ and wealth of nations, we see that Arab IQ is sub-average (above blacks but below Caucasians & Orientals). Again, the pattern of low racial IQ and predisposition for violence rears its head. It is thus unsurprising that the combination of low Arab IQ and the violent religion that is Islam is producing what we see today in Iraq.

Nicole, Washington, USA

[DONY]

Jako interesantna diskusija pracena emocinalnim ispadima. Zanemarimo li iste - uzrokovene uglavnom povrijedjenom sujetom - rekao bih i jako kvalitetna.

Moje vidjenje Amerike se da sazeti u cinjenici da se radi o demokratskom drustvu koje je na principima slobode i ravnopravnosti svih, vladavine prava, slobode licnog izbora, stalne borbe za ljudska prava, ucenja na sopstvenim greskama, neprestanim stremljenjem za vecim i boljim, prihvatanja novog i stranog, otvorenesti svijetu, prakticnog pristupa svim zivotnim sferama, odvajanja bitnog od nebitnog, pruzanja sanse svima, itd. uspjela oko, pojednostavljeno receno, ideje slobode, ravnopravnosti i demokratije objediniti nekoliko stotina miliona gradjana, odnosno skoro cijeli kontinent, u jedno drustvo i jednu drzavu. Za Ameriku vezem grandioznu infrastrukturu, fleksibilnost, mobilitet, privatnost, tezak rad, biznis na svakom koraku, uspjeh i neuspjeh...

Naravno da svaka slika ima svoje nalicje. Sloboda, ravnopravnost, demokratija, vladavina prava, kao vrijednosti i ideali nisu razumljivi sami po sebi i cini mi se da se to cesto zaboravlja. Za ocuvanje svake od tih vrijednosti je nophodna stalna borba. Cesto i podnosenje zrtve. Mislim da su Amerikanci toga svjesni.

I pored svih gresaka koje su Amerikanci nacinili i cine, tu naciju i tu zemlju posmatram sa visokim postovanjem i divljenjem.

I da, drago mi je da je taj covjek uspio u svom naumu da udje u Kongres.

[Nosferatu]

To sto pises da nemaju Amerikanci pancirke je isto glupost izvinkana. Nemaju najbolje i najskuplje pancirke - koje su na trzistu, to je istina. Ako takve hoce - moraju ih sebi kupiti. Ali imaju pancire. Protiv koga se to oni bore? Protiv 2-ge na svijetu vojne sile ili protiv sake mudzahedina pola kojih nije nikad nigdje vojno ni trenirano, koji sa puskom od $50 i sanzerom od $2 metaka ih napada, da ne spominjem pancire il' cizme vojne uopste. Na kraju krajeva - to su disposable soliders. I sto bi jos dublje u deficit da propada tvoje unuce za njihove pancire? Dokle je god armija profesionalna iskreno jebe se mene kakve pancire imaju - to je njihov interni problem. Oni koji su potpisali glave da idu ratovati - neka o tome razmisljaju. Tek kad uvedo draft i one koji nece da ratuju - odvedu onda cu o tome razmisljati. A National Guard-smen isto tako gomila ljezihljebovica, neka idu, ko ih jebe. Bolje da idu oni nego da draft re-intaliraju. Sta to oni rade inace? Niti stite granicu (Border Patrol) niti vode americke (Coast Guard) dakle - sjede u kasarnama, dva put godisnje po dvije sedmice i jedan vikend mjesecno, meni se cini, to im je sva obaveza bila do sada.

Sto se tice deficita - koliki je surplus bio za vrijeme Clintona? Jest nas George zavalio, al' do sada se ne osjeti velika inflacija u Americi, jedino sto je gorivo poskupilo, pa opet spalo. Pa ovdje je litar goriva 60 cenata u Europi skoro 3 eura. Cipele kakve hoce $20-40-60. U EU ne mozes kupiti bez 80 eura pristojne. U Svicarskoj koliko je kila mesa? Ne piletine nego govedine. Jede se 2 put mjesecno meso - jer je skupo. U Americi mogu samo mesa jesti - toliko je jeftino. Koje to jos - da ga ti znas, otisao u Quantemano Bay - pod fiktivnim optuzbama? I u kojem to rezimu - ne prisluskuju gradjane? Pa u Sarajevu u sred rata, 400 linija je prisluskivano danonocno - i to sto se zna. Umjesto da je tih 20-30 ljudi bilo na liniji - eto s cim su se zanimali.

Nadalje, koja to drzava u EU ima sirinu i velicinu kao Amerika? Pa ovdje od Aljaske do Californije - imas dijapazon nevjerovatan. Prirodne ljepote - samo takve. Ja izadjem navece ispred stana - a srne pasu, zecevi trce pored mene, na boru iza kuce zivi jastreb, vjerverica kao u prici. Gdje to u EU imas - takvu prirodu? Mozda negdje na sjeveru Svedske, ako i tamo.

I na kraju zakljucak. Jebe mi se za Ameriku bolan. Ako propadne znam da necu s dvije kese ici kao sto sam iz ex-Juge isao. Bio jednom emigrant, od sad pa do smrti trbuhom za kruhom tamo gdje mi je dobro, tamo mi je domovina. Neka ovih ostali 300 miliona razmislja kako ce i gdje, ja se mogu vratiti u BiH, a mogu i negdje drugo, Kanada, Novi Zeland, Australija, Engleska, Irska, EU, ne tangira me to uopste - nije jos nista postalo a da nije propalo. A dokle ce - vidjet cemo. Siguran sam je ovakva Amerika potrebnija onim bogatunima i mogulima koji npr. u Miamiju kad sam vidjeo vile i jahte. Amerika je bila u depresiji i prije naseg vremena. Vratilo se tada 100.000 Jugovica u tek formiranu Jugoslaviju - pa jesi vidjela kako se zajebase

ok, i see where you're coming from -- nebitno je sta ja kazem, jer se ja i ti fundamentalno ne slazemo oko onoga sta amerika jeste i -- vaznije -- sta bi amerika trebala biti. ne slazemo se takodjer oko toga koliko nam je stalo do amerike, jer mene se za istu ipak ne jebe i u interesu mi je da to bude normalna drzava. meni je ipak stalo do necega vise nego do cijena mesa, benzina i polovnih auta... jer mislim da to nisu odrednice niti normalnog zivota niti se po tome mjeri drustveno uredjenje i kvalitet sistema.

meni bi recimo bilo drago da platim vise poreza ali da svi gradjani imaju zdravstveno osiguranje i solidno osnovno obrazovanje kao u evropskim drzavama, i ne bi mi bilo zao ni najmanje da moj poreski novac bude potrosen za obrazovanje umjesto za smrtne kazne adolescenata (koje by the way, imaju drzave tipa irana i pakistana, zajedno sa USA). ne bih kukala ni za budzetski deficit, da je taj novac otisao na razvoj infrastrukture, u obrazovanje, zdravstvo, ili recimo istrazivanje renewable energy sources. ali ne -- otisao je u odrzavanje abu ghraiba i u bush-ov supak. nekad nism sigurna da li govorim o USA ili o bosni, jer trenutne 'halke' u USA mi jedino lice na nasu SDA oligarhiju u kojoj se sve rijesava po babu i stricevima i gdje nam trebaju podobni a ne sposobni. u to je se USA pretvorila u zadnjih 6-7 godina, a ja dobro znam kakva je bila prije jer nisam ovdje ni 5 mjeseci, ni 8 godina nego mnogo mnogo duze.

ukratko, meni niska cijena benzina ipak nece zatvoriti usta -- kao prosjecnom amerikancu, jer vise od cijene benzina mi je stalo da moja drzava i moja 'vlada' ne laze svoje gradjane, da ih ne pljacka, da ih ne ostavlja da budu ubijeni pa bilo to u new orleansu ili u iraku, da im obezbjedi obrazovanje i zdravstvo... danasnja USA vecinu svoje energije trosi na sulude ratove, i na debate kako najbolje da zaobidje zakone protiv mucenja ljudi. meni se takva zemlja ne dopada, a buduci da sam drzavljanin moje je pravo i -- duznost - da lajem. da ne duljim, mislim da shvatas sta zelim reci.

Pa sto ne ides u Europu?

Sta te drzi u Americi? Neko za rukav?

Ja sam pokusao objasniti a hvataju se za moje rijeci - meso, polovno auto i benzin (sto je sve istina - al' eto smijesno ko biva - imate u EU da se rasipate - al' naravno po BiH, po EU vec malo teze). Sve sto to znaci je da u Americi ostaje prosjecnom normalnom covjeku vise u dzepu nego u Europi. Ne pricam ja ovo na pamet. U Americi je 300.000 Bosanaca od tih 200.000 koji su bili u Europi kao izbjeglice, od tih najmanje 100.000 iz Njemacke i Svicarske u kojoj su bili 7-8 godina sto znaci haman koliko do dana danasnjeg u Americi. Svi ti imaju danas pasos Americki - znaci mogu se vratiti u EU - pa se rijetko ko vraca osim izidealiziranih klinki i kliceza koji idu da prozive pubertet jos jednom na novo i koje ne shvataju da je EU kumovala svim zlocinima - koji su se desili u BiH. Tebi smeta - elektricna stolica za nekog Americkog nikojevica a ne smeta ti sto je jedan Drazen Erdemovic sluzio 20 dana zatvora po ubijenom Srebrenicanu i to dokazanom, one koje nije imao ko dokazati da ih je on ubio - ubili su se sami. Danas takvi - sjede negdje u EU i kontaju kako su na kraju ipak - sve dobrano zajebali, zajedno s Lordom Seseljovicem - koji moze da radi sta hoce i ikako hoce. Neko ne vidi u svom oku kolac a vidi u Americkom cackalicu. Odavde gdje ja zivim do New Orealnsa je tolika daljina kolika i iz Barcelone do Sarajeva - pa mislis da se je neko nasekirao sto srusise grad, ne u danu, ne u 7 dana, vec u 4 godine, sumnjaci sa 2 miliona granata. Ta ista Europa je u krvi do koljena - prelistaj malo udzbenike istorijske, necemo se praviti blecci. Do 15 stoljeca su bili rupetina jedina obicna - s Industrijalizacijom i Kolonijacijom, skraceno - pljackom, sto od svog sljama kojeg su onda sutali na brodovima sto po Americi sto po Australiji, sto od bjelosvjetske bijede i sirotinje (Arapa, Afrikanaca i Azijata, a nisu ni nas mimoisli da nas ogrebu - od Turaka do Svaba) - stvorila se Europa. Ali nije mogla od nacionalinih konflikta da se siri - pa je stvoren experiment i ideja - Amerika. I dok su prije 200 godina ovdje Indijanci u palengacama letali - ne vidjadoh da je Europa nesto pomakla u naprijed za tih 200 godina - vec uzela 2 svijetska rata i rijeke krvi prosula - opet koje nisu mogle nas mimoici i opet nama nije niko u pomoc priticao - vec smo morali mi sami, seljacine sa Balkana da se nosamo sa aferimima sto Spanskim, sto Francuskim, sto Engleskim sto ne dozvolise Njemackoj i Austrugarskoj koju koloniju - da se eto i oni sire i prse po svijetu. EU nece biti nova sila na horziontu - ma koliko upinjali. Ako ne bude Amerika, bice Kina, ako ne Kina, Indija. Bice zemlja u razvoju i zemlja u kojoj su mladi prvi esalon. Europa je dosegla svoj plafon - ostalo je sad samo zivotariti - i pljuckati malo na druge. Mogu jos na Ameriku - jer Amerika kao zemlja - jos uvijek nije sazrela. A Europa je krenula da trune.

PDV u drzavi u kojoj zivim je 5%. U Ontariju 12%. U BiH 17%
Porez - 30% za najmanji income tax bracket. Od tog poreza ako imas zajam za kucu ili studentski - svi ti se interesi uracunavaju - pa na kraju ti se vrati - veliki dio tog novca ako pravilno investiras i imas gangstera za obracuna takse, kakve svaki normalan covjek ima.

Za $10.500 godisnje - ja zivim samostalno u Americi kao student.
Imam jednosoban apartman, svoj automobil, insurance za zdravlje, za auto, imam sve prikljucke u stanu od interneta, telefona, cellularnog, cable, grijanje, hladenja, struja, voda, komunalije. U ovo uracunavam i hranu, obucu i odjecu, kao i to da sam namjestio stan - imam sve u njemu.

Ko to u EU moze ovo priustiti za 7000 Eura godisnje?

Iskreno - jebe se meni za Abu Graib i Busha. Ti mislis u zemlji od 300 miliona kontrolisati predsjednika a u zemlji od 4 miliona nisi mogla svog komsiju s Grbavice kontrolirati? Ladju kraju Avdija. Ja samo kazem - jebe se meni sto ne valja Amerika Europi i Iraku. Meni je valjala. A nije mi valjao ni ta Europa ni taj Irak, nesto posebno. Meni, mojoj familij i mojim Bosancima i Hercegovcima koji su o sebi, pri sebi, ti si prva svijedok tome.

Tvoje je pravo da lajes - al' isto tako ti je pravo i da saslusas neke druge ljude. Moj otac ima doktorat iz ekonomije i politickih nauka - pa nije blecak dosao u Ameriku biti fabricki radnik - koji je za 8 godina sa mojom materom zaradio u 60-tim godinama kucu od $200.000 i objekat za rentanje privatnim biznisima od $300.000. Koliko u Europi imas fabrickih radnika - sa skoro pola miliona zaradnjenim za 8 godina? I ja sam tu - da se pomogne ljudima, al' prvo i osnovno - pomozi sam sebi druze. Ne moze ti niko napomagati onoliko koliko ti sam sebi mozes. I ne moze niko drugi raditi - da bi ti imao placeno zdravstveno i penziono i skolovanje svom dijetetu i socijalu. Uzmi druze pa radi. Rad je stvorio covjeka. I to je filozofija Amerike. Ovdje je i najveci sjaj ali i najveca bijeda. Za tebe je casa polu-prazna, za mene polu-puna. I sto je najbitnije - ja sebe vidim u ovoj zemlji. Znam od cega je, al' sit sam ja i tudjih govana koja smrde mnogo, mnogo vise. Ovo je zemlja emigranata - u kojoj se osjecam svoj na svome, sa svojim - emigrantima prve ili 50-te generacija. A u Europi ko zeli prvo biti Auslender pa onda nesta drugo - neka izvoli. I to je za ljude. Ja samo kazem - nije sve za svakoga. I moguce da je u EU ljepse, ali u Americi je defintivno bolje. Vidjece se to i za 10-tak jos godina - kad ova djecica po Americi se zaposle i krenu karijere i biznise. Pa za jednu godinu u Americi - budu zagrabili kao drugi dvije u EU.

[SherlockHolmes]

freakie i danas, koliko imate na racunu, evo sad? daj da to sto prije uporedimo, ide mi ladja za ameriku a ne znam bil povratnu kupovo

jel za puta bolje ponijet pile ili janjetinu? bojim se da se ne uscuje pa ce ameri mislit da sam papak

[freak_with_a_laptop]

Moje vidjenje Amerike se da sazeti u cinjenici da se radi o demokratskom drustvu koje je na principima slobode i ravnopravnosti svih, vladavine prava, slobode licnog izbora, stalne borbe za ljudska prava, ucenja na sopstvenim greskama, neprestanim stremljenjem za vecim i boljim, prihvatanja novog i stranog, otvorenesti svijetu, prakticnog pristupa svim zivotnim sferama, odvajanja bitnog od nebitnog, pruzanja sanse svima, itd. uspjela oko, pojednostavljeno receno, ideje slobode, ravnopravnosti i demokratije objediniti nekoliko stotina miliona gradjana, odnosno skoro cijeli kontinent, u jedno drustvo i jednu drzavu. Za Ameriku vezem grandioznu infrastrukturu, fleksibilnost, mobilitet, privatnost, tezak rad, biznis na svakom koraku, uspjeh i neuspjeh...

Ko sisa Irak, jer kako rece Nicole: Arab IQ is sub-average, above blacks but below Caucasians & Orientals

Hajmo malo o domacim sub-ave IQ non-human indijancima

In the 19th century, the incessant Westward expansion of the United States incrementally compelled large numbers of Native Americans to resettle further west, often by force, almost always reluctantly. Under President Andrew Jackson, Congress passed the Indian Removal Act of 1830, which authorized the President to conduct treaties to exchange Native American land east of the Mississippi River for lands west of the river. As many as 100,000 Native Americans eventually relocated in the West as a result of this Indian Removal policy. In theory, relocation was supposed to be voluntary (and many Native Americans did remain in the East), but in practice great pressure was put on Native American leaders to sign removal treaties. Arguably the most egregious violation of the stated intention of the removal policy was the Treaty of New Echota, which was signed by a dissident faction of Cherokees, but not the elected leadership. The treaty was brutally enforced by President Martin Van Buren, which resulted in the deaths of an estimated 4,000 Cherokees (mostly from disease) on the Trail of Tears.

You can learn about our Native American's culture by visiting an Indian Reservation. Some reservations are open to the public and the inhabitants welcome visitors. A few of the tribes even allow visitors to view or participate in their cultural ceremonies and dances.


Jesi i ti posjetio "zoloski vrt" i uvjerio se, da su ravnopravni?

[freak_with_a_laptop]

freakie i danas, koliko imate na racunu, evo sad? daj da to sto prije uporedimo, ide mi ladja za ameriku a ne znam bil povratnu kupovo

jel za puta bolje ponijet pile ili janjetinu? bojim se da se ne uscuje pa ce ameri mislit da sam papak

Eh moj Sherlock, da mi je racun. Meni postar pokuca, pa mi uruci ono nesto sedake. Nego ziv bio, kad odes tamo, de mi posalji litar benzina, da bar za Novu godinu nemoram fenjer paliti

[Den]

U Holandiji ima barem 2 muslimana u parlamentu. A pored toga imaju muslimani i neke visoke druge funkcije u upravljajnju drzave itd.

[Salko sto je u vodu skako]

freakie i danas, koliko imate na racunu, evo sad? daj da to sto prije uporedimo, ide mi ladja za ameriku a ne znam bil povratnu kupovo

jel za puta bolje ponijet pile ili janjetinu? bojim se da se ne uscuje pa ce ameri mislit da sam papak

Eh moj Sherlock, da mi je racun. Meni postar pokuca, pa mi uruci ono nesto sedake. Nego ziv bio, kad odes tamo, de mi posalji litar benzina, da bar za Novu godinu nemoram fenjer paliti

koliko puta kuca taj tvoj postar???

[freak_with_a_laptop]

Eh moj Sherlock, da mi je racun. Meni postar pokuca, pa mi uruci ono nesto sedake. Nego ziv bio, kad odes tamo, de mi posalji litar benzina, da bar za Novu godinu nemoram fenjer paliti

koliko puta kuca taj tvoj postar???

Haman ne treba ni da kuca, ja ga cekam pred vratima ko ozeblo sunce

[klif]

Ko sisa Irak, jer kako rece Nicole: Arab IQ is sub-average, above blacks but below Caucasians & Orientals

Hajmo malo o domacim sub-ave IQ non-human indijancima

In the 19th century, the incessant Westward expansion of the United States incrementally compelled large numbers of Native Americans to resettle further west, often by force, almost always reluctantly. Under President Andrew Jackson, Congress passed the Indian Removal Act of 1830, which authorized the President to conduct treaties to exchange Native American land east of the Mississippi River for lands west of the river. As many as 100,000 Native Americans eventually relocated in the West as a result of this Indian Removal policy. In theory, relocation was supposed to be voluntary (and many Native Americans did remain in the East), but in practice great pressure was put on Native American leaders to sign removal treaties. Arguably the most egregious violation of the stated intention of the removal policy was the Treaty of New Echota, which was signed by a dissident faction of Cherokees, but not the elected leadership. The treaty was brutally enforced by President Martin Van Buren, which resulted in the deaths of an estimated 4,000 Cherokees (mostly from disease) on the Trail of Tears.

You can learn about our Native American's culture by visiting an Indian Reservation. Some reservations are open to the public and the inhabitants welcome visitors. A few of the tribes even allow visitors to view or participate in their cultural ceremonies and dances.


Jesi i ti posjetio "zoloski vrt" i uvjerio se, da su ravnopravni?

Ni u kom slucaju ne zelim traziti opravdanja za rat u Iraku i cinjenicu da je je zemlja u toku kolonizacije od strane Evropljana oteta prvobitnim stanovnicima americkog kontinenta.

Govorio sam o principima na kojima je zasnovano moderno americko drustvo i drzava.

PS. Ne bi bilo primjereno, a niti odraz dobrog vaspitanja, upucivati te na listanje istorijskih cinjenica po pitanjima osvajanja tudjih teritorija i odnosa "pobjednika" prema "porazenom". Cak i u danasnje doba.

[Salko sto je u vodu skako]

Eh moj Sherlock, da mi je racun. Meni postar pokuca, pa mi uruci ono nesto sedake. Nego ziv bio, kad odes tamo, de mi posalji litar benzina, da bar za Novu godinu nemoram fenjer paliti

koliko puta kuca taj tvoj postar???

Haman ne treba ni da kuca, ja ga cekam pred vratima ko ozeblo sunce

jesil to jos prehladjena???