Promišljanje vjere,duše,ljubavi i sudbine.

[Gaia]

Šaputanje srca

Ja poznajem za tebe
Jedno boraviste
Istinska domovina, vjecito ognjiste.
Vodit cu te, u jedno boraviste
Ni blizu ni daleko
Nije ni u raju
Niti na planeti drugoj nekoj.
Vec u tebi samom
Bas na dohvatu
A ipak ne spoznato.
Otkloni sve granice
Ukini nepotrebne zakone
sve zapletenosti razrijesi
I iznad ostrica koplja plesi.
Ne boj se.
Past ce samo ono
Sto na dolje tezi.
Gdje drugi planove kuju, ti se smij.
Gdje drugi tuguju, ti pjevaj.
Gdje drugi putuju, ti igraj.
A tvoj ples
Neka bude, rajski odbljes.

Vodit cu te, u jedno boraviste
Vjecito ognjiste.
U srce tvoje
Tamo gdje se more, u boli kroje.
Ne boj se boli, vec ih prihvati
One ce ti pokazati
Koje te more
Od vjecnog ognjista dijele.
Neka gore!
Neka se u boli uguse
I srce tvoje, u sjajni dragulj izbruse.
Neka nestane, svaka stega
A ti igraj iznad svega.
Gdje drugi moraju rezultate doprinijeti
Ti trebas samo htjeti.
Tamo gdje se za polozaj trudi
Ti samo budi.
Budi moj.
Ja cu te odvesti, u ovo boraviste
Vjecito ognjste.
Gdje nikad odvojeni nismo
Jer ja sam Bitstvo.

Samira Begman Karabeg

[gaga12]

Novozavjetni hvalospjev ljubavi, iz pisma apostola Pavla Korinćanima:

Ako jezike čovečije i anđeoske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči.

2. I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu veru da i gore premeštam, a ljubavi nemam, ništa sam.

3. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.

4. Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne veliča, ne nadima se,

5. Ne čini šta ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu,

6.Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,

7. Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.

8. Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako će i prestati, jezici ako će umuknuti, razuma ako će nestati.

9. Jer nešto znamo i nešto prorokujemo;

10. A kad dođe savršeno, onda će prestati šta je nešto.

11. Kad ja bejah malo dete kao dete govorah, kao dete mišljah, kao dete razmišljah; a kad postadoh čovek, odbacih detinjstvo.

12. Tako sad vidimo kao kroz staklo, u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.


13 A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća među njima.

[Borg-Resistence is FUTILE]

Uuuuuuuuuuuu! raja! ma nisam ja znao da je ova tema o ovome!
Pravo sam se iznenadio.

[black]

Uuuuuuuuuuuu! raja! ma nisam ja znao da je ova tema o ovome!
Pravo sam se iznenadio.

pozitivno ili...

[Borg-Resistence is FUTILE]

Život moj

Kad' bi noći znale misli moje
kao Bog ispunjene snove

Kad bi tama mogla da ih dozove
jer samo Božije oči znaju nove

Kad bi suze priču plele
kao Bog moje uzdahe i želje

Kad bi sjeta čuvala jutra
kao Bog korake moje i danas i sutra

Tada, život moj ne bi bio tvoj, Isuse, Bože moj.


Borg

[ružmarin-a]

Gospodaru moj

Gospodaru moj;
ne dopusti da me zavara uspjeh
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno,
da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu...

Gospodaru moj;
nauci me da je tolerancija
najveci stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak bolesti...

Gospodaru moj;
ako mi uzmes imetak,
ostavi mi nadu,
ako mi podaris uspjeh,
podari mi snagu da savladam poraz,
ako mi uzmes blagodat zdravlja,
podari mi blagodat vjere.

Gospodaru moj;
kada se ogrijesim o ljude,
podari mi snagu izvinjenja,
a kada se ljudi o mene ogrijese,
podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj;
ako se desi da ja zaboravim Tebe,
nemoj Ti zaboraviti mene

[Gaia]

Lacy J Dalton - The Wanderers

Across the trackless wastes of space and time
Down through the eons we have come
The living river that our spirits ride
A shining bridge from sun to sun

Beyond the broad expanses of the galaxies
The ancient heavens brightly burn
And spanning light years we have crossed the cosmic seas
Through countless lifetimes we've returned

We are The Wanderers
Traveling from star to distant star
Purposely forgetting
What we were and who we are
Becoming one of you “ As we were destined to
To bring the light to you
We are The Wanderers

Traveling the endless universe
Awakening your magic with our music and our verse
We are The Wanderers

Down through unnumbered ages
Through currents vast and deep
First a whisper then a roaring
We come to wake you
From your sleep

From far beyond the reaches of the brightest stars
The sacred circle was begun
The living words we sing are part of what we are
In everything and everyone

We are The Wanderers
Traveling from star to distant star
Purposely forgetting
What we were and who we are
Becoming one of you “ As we were destined to
To bring the light to you
We are The Wanderers

Traveling the endless universe
Awakening your magic with our music and our verse

We are The Wanderers

[FortunaBela]

Ne zaboravi me, Bože,
U danima što dolaze,
Svakakve misli mi prolaze,
Rješenja ne nalaze!

Ne zaboravi Ti mene,
Kao što Ja ne zaboravljam tebe,
U molitvama dugim,
Brige za drugim!

Samo sam zaboravila na sebe,
Pa molim tebe,
Osvrni se i na mene,
Kada ja ve? ne mogu!

Ne zaboravi mi Bože dati,
Onoga ?ega nemam,
A ni sam to ne znam,
Onoga ?ega mi fali!

Ne zaboravi Bože,
Možda mi i glava fali,
Mudrosti malo više,
Da budem nekada tiše,
Kada glas mi tr?i
Ispred moje misli,
Pokreni me Bože,
Ti znaš ?ime,
Mole te moje rime,
Da do?em do istine!

Nemoj me Bože zaboraviti,
Nemoj me krivo shvatiti,
Ne molim te samo za sebe,
Nije u tome moja sre?a,
Iako je tuga ve?a,
Podari svima što im nedostaje,
Malo više novca,
Ljubavi koja im treba,
Nekome koricu kruha,
A nekome hljeba,
Nekome krova nad glavom,
Da rijekom plovi sa splavom!

Nekome samo ru?ak,
Nekome malo sna,
Nekome da se ogrije drva,
Pa nije ovo molitva prva,
Nekome da se više smije,
Meni znaš što treba,
Nisam toliko ni važana,
Iako tebi jesu svi,
Pa zato im podari,
Bar malo sre?e u danima što dolaze,
Da tako brzo samo ne prolaze!

Nemoj Bože zaboraviti,
Nekoga i pohvaliti,
Svi ?emo ti se zahvaliti,
Ako ?eš nam podariti,
Bar gram sre?e,
Pa i onima gladnima vlasti,
Njih možda razvlasti,
Ako im nije potrebna,
Ako dobro ne služe,
Samo ako zasluže,
Pokajnicima daruj pokajanje,
Nekima i milost,
Drugima oprost,
Ako te za njega mole!

Nemoj ni mene zaboraviti Bože,
Moje želje se svakim stihom množe,
Da podariš malo više sjaja,
Bolesnim zdravlja,
Onima koji se mu?e,
Rukom svojom bol odnesi,
Na oltar prinesi,
Daruj što srcem žele,
Pa ako je i smrt ta,
Neka ne bude bolna,
Neka tiho tebi hode,
Kao žubor potoka vode!

Daruj im nepregledna prostranstva,
Neka se ispune proro?anstva,
Onih koji su na putu,
Neka se svojima zdravi vrate,
Oni koji zgriješe,
Neka za to plate,
Ali nemoj dopustiti,
Nemoj se i ti opustiti,
Pa sve sudbini prepustiti,
Sve nas u isti koš strpati,
Da moramo platiti i trpjeti,
Za grijehe tu?e,
Ima li što gr?e!?

Ne zaboravi me Bože,
Ali ne zaboravi niti jedno dijete,
Njihove o?i male pune sjete,
Ruke koje mole i traže,
Ono što samo oni znaju da im je draže,
Nemoj im uzeti majku,
Ni oca njihova,
Sestru ili brata,
Otvori im sva vrata,
Za sre?u njihovu,
Daruj im mir i blagostanje!

Ne zaboravi Bože,
Nemoj zaboraviti nikoga,
Molimo te kao Boga jedinoga,
Bez obzira koje smo vjere,
Nemoj da nas to kasnije ždere,
Kao i što tebe može,
Ako im se ne ostvare želje,
Ako im to ne priuštiš,
Kad samo zašutiš,
Pre?eš preko naših molitvi,
Pa i ne?ijih kletvi,
Vjerujem u Tebe!

Nemoj me samo ražalostiti,
Nemoj nas razo?arati,
Nemoj za?arati,
Lažnu nadu nam davati,
Kao i ljudi se prodavati,
Budi mudar kao što jesi,
Svemo?no nam sve ostvari,
Darove nam podari,
Onako redom kao što znaš,
Svaku tugu i bol prepoznaš,
Javi mi molim te ako doznaš,
Kada ?e to biti,
Kada ?eš na dugi put krenuti,
Darove sre?e darivati,
Svaku rupu pokrivati!

Nemoj zaboraviti Bože,
Nadam se da si od rije?i,
Da ti niko do ?ovjeka nije pre?i,
Vjerujem u Tebe,
Kao što vjeruje uho moje u tvoj govor,
Kao što ?ovjek srcem vjeruje,
A djelom svojim pretjeruje,
Podari svakome raj na zemlji,
Da se ne prepuste zebnji,
Za budu?nost svu,
Djecu svoju!

I ti sam znaš,
Da nam pripadaš,
Kao i mi tebi,
Pa kako onda ne bi,
Djeci svojoj mir podario,
Sve to obznanio,
Da sve blješti i sjaji,
Podari sre?e ovoj raji!

Nemoj zaboraviti svoja ?uda,
Nekima su ona luda,
A nekima samo ruda,
Da pre?u na obalu spasa,
Da im daš pravo glasa,
Bar u danima što dolaze,
Da se s voljenim ne mimoilaze,
I po kantama sme?a ne snalaze,
Nemoj to dopustiti!

Odriješi od svojih usta,
Koja ne?e biti gladna,
Koja ne?e biti jadna,
Kao što naša jesu,
Odriješi Gospode kesu,
I usre?i ovu blesu,
Koja u tebe vjeruje,
Molitvom se ne smiruje,
Želje svoje raspiruje,
Nemoj nikoga zaboraviti,
Znaš da te ne mogu kazniti,
Jer ti si taj koji kažnjava,
Koji se sablažnjava,
Nad svime što je na zemlji!

Pa zato te još jednom molim,
Nemoj me ?initi golim,
Više nego što jesam,
Ponizana i bijesana,
Što me boli sve što vidim,
Pa skoro obnevidim,
Od sramote,
Od ljudske grehote,
Za one koji kraj nas stoje,
A opet se ne boje,
Kao mnogi za bogatstva svoja,
Za koja ne znaju ni broja!

Ponizno te molim Bože,
Ne daj da se bijede množe,
Da gulimo svoje kože,
Ne daj da budu ni jedna usta gladna,
Ni jedna srca jadna,
Bolesna i bolna,
Daruj nam bar samo malo,
Vjeruj ima nas kojima je stalo…

[FortunaBela]

Bože, ostani s nama,
Jer skoro ?e ve?er,
Dan se primi?e kraju,
Ostani s nama Bože!

U predve?erje ovo,
Predve?erje života,
U predve?erje svijeta,
Ostani s nama!

Svojom miloš?u i dobrotom,
Svojom rije?ju,
Svojom utjehom i blagoslovom,
Ostani s nama!

Kada se spusti
No? neizvjesnosti,
No? stiske,
Neimaštine i potrebe,
Osamljenosti i napuštenosti,
Bolesti i jada, gor?ine,
Ostani s nama Bože!

I s našim dragima,
Velikim i malima,
S bliskim i dalekima,
Zdravim i bolesnima,
Radosnima i tužnima,
Sa svima koji su skršena srca!

Ostani s nama,
I sa svima vjernima,
Svima nevjernima,
Ti uvijek budi tu...

[Gaia]

CARPE DIEM!!!

[MoHiKaNaC]

Gospodaru moj

Gospodaru moj;
ne dopusti da me zavara uspjeh
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno,
da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu...

Gospodaru moj;
nauci me da je tolerancija
najveci stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak bolesti...

Gospodaru moj;
ako mi uzmes imetak,
ostavi mi nadu,
ako mi podaris uspjeh,
podari mi snagu da savladam poraz,
ako mi uzmes blagodat zdravlja,
podari mi blagodat vjere.

Gospodaru moj;
kada se ogrijesim o ljude,
podari mi snagu izvinjenja,
a kada se ljudi o mene ogrijese,
podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj;
ako se desi da ja zaboravim Tebe,
nemoj Ti zaboraviti mene

Svecana himna I Bosnjacke Gimnazije

Seta se mnogim ustima ali samo rijetki stanu i razmisle o znacenju...

[zijancer]

...

[TheMule]

Mustafa Smajlović
Škorpija

Kada su je izgurali na čistinu, sasvim uvjereni da više nikamo ne može umaći, petorica progonitelja su se žurno rasporedili, kako bi ostvarili pakleni plan skovan u mračnim glavama.

Najmanji i najsitniji među petoricom, oko sirotice je vrhom bambusovog štapa opcrtao pet krugova u vrelom pijesku, tako što je najveći krug bio spiralno povezan sa najmanjim. U tom najmanjem krugu je ostala ona – zarobljenica!

S druge strane krugova su ostali oni – progonitelji i mučitelji! Između njih i nje, pržio je žar od pijeska.

Za trenutak petorka se zgledala, a potom se iz njihovih grla i ždrijela začulo režanje pustinjskih hijena.

Zadrhtao je i zrak nad onom koja se našla oči u oči sa onima koji su bili spremni svakog trenutka da otpočnu mučenje.

Naprijed je prvi iskoračio razroki i krezubi mučitelj, koji je i pokretom i pojavom ukazivao da je potčinjen koliko drugima, toliko i svojoj zlohudnosti. Taj takav, koji se gadio i ovima koji su ga vukli za sobom, jedva je dočekao da baš on bude onaj koji će iz limene posude prosuti benzin putanjom kružnice, onim slijedom kako ju je predhodnik iscrtavao.

Kresnuo je upaljač u nečijoj ruci. Bljesnulo je.

Sluteći ono najgore, zarobljenica se naglo trznula, a potom je ustuknula nazad. Nazad ili naprijed, svejedno, čekala ju je smrt.

Ubrzo, u krugu, zavrtila se ukrug.

Sve se odigralo brzinom munje. Između dva treptaja očiju, svjetlica se pretvorila u pet plamenih krugova.

Čim je vatra svom silinom buknula, zarobljenica je panično potrčala. U očajničkom pokušaju da pronađe izlaz, njena utrka se ubrzo pretvorila u panično kruženje. U plamenoj vrtešci, zavrtjeli su se oko nje i pustinja i nebo.

S one druge strane krugova, od kojih su se usijavali pijesak i nebo, u nekom drugom svijetu za mučenicu, igralo je kolo od ljudskog mesa i šejtanskih duša.

Mučitelji su bazdili na trulež i zlo, a vatra na benzin.

Ljudske nakaze su krkljale od užitka nad mukama one koja je uzalud pokušavala da spasi živu glavu.

Zaslijepljena svjetlom i omamljena paklenom vrelinom, još jednom je očajnica pokušala da iznađe izlaz kojeg nije bilo, ali se po ko zna koji put samo okrenula u jednom mjestu.

U jednom trenutku uslijedio je muk.

Mučitelji su se zgledali.

Nosnice su zaslinile, a usta ostala otvorena.

Škorpija je naglo povila rep, i u trzaju, očajnički, zabola je otrovnu bodlju u vlastiti potiljak.

Načinila je još jedan samrtni trzaj, a onda se sasvim umirila. Nebo se naglo odlijepilo od pustinje.

Brzo će i vatra zgasnuti, a na čistini, par koraka dalje od ugljenisane škorpije, ostaće mučitelji. Usamljeni, svodeći račun sa sobom, pokušavali su da objasne nešto što se nije moglo objasniti. Tišina je najmanje bila šutnja. Trebali su zaigrati od radosti, čega li, ali im se nije dalo igrati. Gutali su nešto što se nije moglo progutati. Tek, iz ždrijela, povremeno, zakrkljalo bi nešto što je ukazivalo na gorko nezadovoljstvo.

Sve je isuviše bilo kratko za užitak koji je hranio njihovu glad za tuđom nesrećom. Žrtva, koja je sama sebi skratila muke, učinila ih je poraženim i nesretnim.

Vođa čopora će se propeti na brijeg, ispružiće vrat koliko je dug, potom će zatvoriti krvoločne oči i sa njuškom podignutom prema nebu, oglasiće se zavijanjem.

Bio je to znak da će čopor, nošen bijesom i glađu za napadom, ponovo jurnuti preko pustinje.

Zlo je donosilo novo zlo.

Te godine, kada se pustinja presvlačila u proljeće, lijep dan će im prinijeti novu žrtvu: ljepoticu, kakvu još muške oči nisu vidjele.

Kao da je iz dine izronila, bljesnula je na vidiku.

Umotana u bijelo, jahala je na devi, iza muškarca odjevenog u crno. Petorka je napravila zasjedu.

Otkrilo ih je režanje i škljocanje očnjaka.

Mladi i naočiti muškarac je munjevito sjahao sa dvogrbe deve.

Čim je nogama dotakao pijesak, pretvorio se u pustinjskog lava-ratnika.

Od lavlje rike i režanja šakala, dine su se počele urušavati. U njih su upadali oni koje je neustrašivi ratnik razgonio.

Žena, koja je ostala na devi, rukom je sklonila zar s očiju da bolje vidi kako njen zaštitnik na sve četiri strane razgoni one koji su režali, ili cvilili kada bi ih sustizao. Bježali su ukrug i čim bi lav posustajao, zastajali su i okretali glavu u pravcu deve, sa blagom kakvo se rijetko susreće u pustinji.

Vraćala ih je nazad glad za ženom.

Između one na devi i njih u pustinji, stajao je on – pustinjski lav!

Trebalo ga je ukloniti.

Usijane dine su poljubile užarenu loptu, a borba je još trajala.

Srcem zaljubljenog mužjaka i umijećem ratnika, pustinjski lav je branio svoje carstvo. Kako je mogao i umio, odbijao je šakale, koji su nošeni pohlepom i divljim nagonom jurišali naprijed, odlučni da preotmu ženu od koje je mirisala cijela pustinja. Otmice nisu rijetkost u pustinjskoj divljini. Znao je to i ovaj mladi i neustrašivi muškarac, koji je najdragocjenije blago trebao prenijeti s kraja na kraj pustinje. Neljubljena draga, po zakonima vjere i običaja, postaće njegova suđena žena, tek onda, ako je do svojih odaja donese.

Tu, gdje je vladao zakon jačega, odvijala se neravnopravna borba između petorice i jednoga.

Napadači nisu posustajali.

Branitelj je i da je napadao, ali u isto vrijeme je bio i napadnut. Sve češće je bio primoran da uzmiče.

Najbolje je to mogla vidjeti žena koja je odozgo, sa dvogrbe deve, imala pregled borbe kao na dlanu. Srce joj je zadrhtalo od straha.

U jednom trenutku mladom lavu se učinilo, kako će se bijesni šakali udaljiti, ali kada je njegova lavica, nenadano, skočila sa devine grbe na vreli pijesak, otkrivši lice, čopor je krenuo u odlučujući napad.

Što je više branitelj ranjavao napadače, oni su postajali bjesniji i opasniji. Počeo je i on osjećati ugrize. Zahramao je i prokrvario. Odbijajući napade, povlačio se u onom smjeru kamo je bila lavica. U nemoći da se odbrani, zatrebaće mu i njena pomoć. Ubrzo, zaštićena će se pretvoriti u zaštitnika.

Upravo kada je odlučila da to bude, postala je žrtva onih koji su upravo zbog nje vodili bitku života i smrti.

Sve se preokrenulo u korist napadača, onog trenutka kada je mladi ratnik izgubio tlo pod nogama. Zadaće mu smrtni ugriz i on će iskrvariti. Otvorenih očiju, još neko vrijeme je gledao kako su šakali, u krugu, jurnuli put one koju nije mogao odbraniti. Mlada lavica se branila i napadala iznutra, a oni su sužavali odveć zatvoreni krug.

Mučitelji su bazdili na znoj i krv.

Djevojka je mirisala.

Sve više i sve češće, opkoljena sa svih strana, žrtva je zamahivala rukama uprazno, a njeni napadači su, koristeći njenu malaksalost, s divljim užitkom, trgali dio po dio tkanine. Zalud je lijepa sirotica pokušavala da sakrije ono što svačije oko nije smjelo vidjeti. U isto vrijeme, drugom rukom je odgurivala od sebe zvijeri koje su parali noktima njenu mirisnu kožu.

Pomisao, kako će pred sobom imati prvi put golu ženu, činila ih je izbezumljenim i neumoljivim. Tako se nesvakidašnja ljepota ove djevojke neminovno pretvarala u njenu nesreću.

U jednom trenutku neko je pocijepao tkaninu na prsima i djevojačke grudi su zaigrale pred očima pohotnika.

Da su mogli čuti, kao što nisu od sljepila i pohote, čuli bi glas djevojačke duše kako moli da je ne diraju. I suze u lijepim očima su imale glas. Molile su da je ostave.

Otvarala je usta, ali nije imala glasa.

Otimala se.

Bezdušnici su učinili i ono što će njima zaustaviti dah, a u njoj ubiti svaku lijepu pomisao na muškarca. Za trenutak će je ostaviti na miru. Bila je sasvim razgolićena u stidu, strahu i nemoći.

Ponovo će, svi odjednom, jurnuti put nje. I ponovo će napadači osjetiti otpor, jači nego ikada.

Odnekud je sjevnula oštrica bodeža pred djevojačkim očima. Sjaj sječiva je još više otvorio njene oči. Iz pogleda je sjevnula vatra. Sve joj se smjelo dogoditi, samo ne i ono što su bezdušnici naumili.

Otimala se očajnički.

Odnekud će je prizemljiti.

U njenu neotvorenu ranu, trebali su ubrizgati otrov.

Tamo gdje je samo njen pogled mogao zalutati, sletio je, zakratko, stršljen. Bio je spreman da žaoku zabode u ranu. ”Ne-eee!” – Kriknula je do neba, izvila se i skokom lavice otrgnula iz kandži, a da nikome nije bilo jasno, kako se bodež našao u njenim rukama.

Napadači su ustuknuli.

Pred njihovim izbuljenim očima, iz kojih je kapala krv, djevojka se preobražavala u škorpiju.

Bez daha je ukroćena petorka gledala prizor koji je izazivao strah i nevjericu.

Naga ljepotica se uvlačila u školjku zglavkara, sa otrovnom bodljom na repu. Kliještima umjesto ruku je iscrtala krug u pijesku, a onda je naglo savila rep i očajnički zabola bodlju u vlastiti potiljak.

Ljepota je iščeznula.

Taj prizor za mučitelje je bio najveća kazna.

Čovjek u crnom, koji mi je donio ovu priču, kazao je da na tom mjestu, gdje se škorpija ubila, niče, raste i cvjeta biljka kakve nigdje više nema na ovome svijetu. Miriše dušom one koja je preselila u ovu priču. Obdan se otvara, a obnoć se zatvara. Po danu cvijet liči na oko škorpije, a kada sunce zalazi, preobražava se u djevojačko oko.

Svakome se ne ukazuje.

(priča iz knjige Čovjek iz sna)
http://www.most.ba/096/034.aspx

[Butcher]

NAD MRTVOM MAJKOM SVOJOM

Poljubi još jednom joj čelo, kojim te sada gleda
ispod kapaka mrtvih: usnom što stid ti je stinu
nevjerstva izmjeri svoja na tom čelu od leda,
i zapamti ih vjerno u svakom svome vinu.

Baci još jedan joj grumen zemlje koja je prima,
da vidiš kako se ona sahranjivala u te,
da čuješ kako će pasti tvoja zaludna rima
kao što pada sad zemlja na ta usta što ćute.

Zaustavi tu suzu što hoće da ti ispere
taj pelin u omči grla, taj kasni jauk vjere,
i humku što raste ko grijeh - oblije tugom krina.

Ne miči nikud, jer korak - korak je zaborava,
stoj, gledaj: tako si nico ko što će iz nje trava.
Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina.

Skender Kulenović

Najljepsi stihovi

[Butcher]

UPUTSTVA ZA ZIVOT
• Daj ljudima vise nego ocekuju, i cini to s radoscu.

• Nauci svoje omiljene stihove napamet.

• Ne vjeruj svemu sto cujes. Nemoj potrositi sve sto imas. Ne spavaj koliko zelis.

• Kad kazes "Volim te", budi iskren.

• Kad nekome kazes "Zao mi je", gledaj ga u oci.

• Budi zarucen barem 6 mjeseci prije nego se vjencas.

• Vjeruj u ljubav na prvi pogled.

• Ne smij se snovima drugih ljudi.

• Voli duboko i strasno.
To te, doduse, moze povrijediti, ali to je jedini nacin da potpuno zivis.

• U raspravama budi korektan. Ne upotrebljavaj ruzne rijeci.

• Ne cijeni covjeka po njegovim rodjacima.

• Govori polako, ali misli brzo.

• Kad ti postave pitanje na koje ne zelis odgovoriti, osmjehni se i upitaj:
"Zasto to zelis znati?"

• Imaj na umu da su velike ljubavi i velika postignuca spojena s velikim rizicima.

• Nazovi svoju majku.

• Kad izgubis, uvijek se sjeti iskustva koje si time stekao.

• Misli na tri "R":
"respect" (postovanje) prema sebi,
"respect" (postovanje) prema drugima,
"responsability" (odgovornost) prema svojim djelima.

• Nemoj dopustiti da mali nesporazum unisti veliko prijateljstvo.

• Kad postanes svjestan svoje greske, priznaj je i ne zaboravi je u buducnosti...

• Smjesi se dok telefoniras.
Osoba s kojom razgovaras osjetit ce to u tvom glasu.

• Vjencaj se s osobom s kojom rado razgovaras.
Kad ostarite, ova ce se sposobnost isplatiti kao i sve druge.

• Provedi vise vremena sam sa sobom.

• Budi otvoren za novo, ali ne odstupaj od svojih vrijednosti.

• Zapamti: sutnja je ponekad najbolji odgovor.

• Citaj vise knjiga i gledaj manje TV.

• Budi dobar i castan.
Kad ostaris, moci ces se osvrnuti i uzivati u svom zivotu.

• Imaj povjerenja u Boga, ali zakljucavaj stan i auto.

• Ne govori o proslosti.

• Ne zaboravi citati izmedju redova.

• Podijeli svoje znanje, tako ces drugima pomoci da napreduju.

• Budi pazljiv prema nasoj planeti.

• Skrbi o svom zivotu.

• Ne vjeruj nikome tko te ne gleda u oci dok te ljubi.

• Jednom godisnje otputuj negdje gdje nikada nisi bio.

• Zaradjujes li mnogo novca, upotrijebi ga da pomognes drugima.
Ovo je najveca korist koju novac moze imati.

• Ako ne mozes dosegnuti nesto sto prizeljkujes, znaj da je to mozda dobro za tebe.

• Sudi o svom uspjehu po onome cega si se morao odreci da bi ga postigao.

• Znaj da je tvoj karakter tvoja sudbina.

[begefendija]

...Rose
And the nightingale lost in fragrance
I am all orders of being...
The circling galaxy...
The evolutionary inteligence
The lift...
And the falling away
What is... and what isn't
You who know Jelalludin
You the one in all
Say whom i am
Say I am You. ( Rumi)

Selam svima i ramazan mubarek...

[black]

Selam svima i ramazan mubarek...

alejkumu selam, nema te dugo nesto
_____________

… U ustajaloj bari života samo još rijetka i usamljena misao uznemiri za tren njenu mirnu površinu…

[bogoljub]

MOLITVA

'' O Bože moj, sačuvaj mi lice izobiljem i ne ocrni mi obraz oskudicom,
kako ne bih morao prositi potrebu životnu od onih koji od Tebe prose,
zapadati u iskušenje da tražim naklonost zlih stvorova Tvojih,
biti kušan u hvaljenju onoga koji mi daje i biti izazvan na kuđenje onaga koji mi uskraćuje!
Jer Ti si iza svega toga Vlasnik davanja i odbijanja.
Ti doista imaš moć nad svim!
hazreti Alija

[black]

Sve što je stvoreno je sveto. I zato ne zaboravite svaka zora koja dolazi sveti je događaj i svaki dan je svet, jer svijetlost dolazi od Velikog Duha. Uvijek morate imati na umu i to da su dvonožni i sav ostali narod kojim je naseljena ova zemlja sveti i da s njima morate tako i postupati.

Žena Bijelog Bivola, Oglal Sioux

Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne uđe u tvoje srce. Ne opterećuj nikoga zbog njegove vjere, poštuj tuđa mišljenja i traži da oni poštuju tvoje. Voli svoj život, usavršavaj ga i uljepšavaj sve oko sebe.
Nastoj živjeti dugo i u službi svoga naroda. Pripremi uzvišenu pjesmu smrti za dan kad ćeš prijeći na drugu stranu.

Shawnee

[ikrime]

Na samrti Rabija el Edevijja leži. Stigoše joj Hasan al-Basri, Malik ibn Dinar i Šekik Belhi.
"Nije iskren u svojim tvrdnjama onaj ko strpljivo ne podnosi udarce Gospodara" reče Hasan.
"Riječi tvoje mirišu na sujetu" , reče mu Rabija.
"Nije iskren u svojim tvrdnjama onaj ko nije zahvalan na udarcima Gospodara", pokuša Š...ekik.
"Traži se nešto bolje od toga", reče Rabija.
"Nije iskren u svojim tvrdnjama onaj ko ne uživa u udarcima Gospodara", ponudi rješenje Malik ibn Dinar.
"Treba nam nešto bolje i od toga",reče Rabija.
"Onda nam ti reci" rekoše joj.
"Čovjek nije iskren u svojim tvrdnjama sve dok misleći na Gospodara i ne osjeća udarce sudbine," reče Rabija

[bogoljub]

Kad jednom na zemlji ne bude nas- svijet će biti svijet,
kad nam se izgubi trag i glas- svijet će biti svijet...

I prije nego smo bili mi- svijet je bio svijet,
i nama kad kucne posljednji čas-svijet će biti svijet.

[albert007]

Mislim da je na dobrom putu onaj ko uspijeti biti 100% siguran da razumije zbirku "Kameni spavac".

http://el-ilm.com/sadrzaj/uploads/2009/08/MAKDIZ1.PDF

[bogoljub]

Modra rijeka
Nikto ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano
iza gore iza dola
iza sedam iza osam
i još huđe i još luđe
preko mornih preko gorkih
preko gloga preko drače
preko žege preko stege
iza devet iza deset
i još dublje i još jače
iza šutnje iza tmače
gdje pijetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga
i još huđe i još luđe
iza uma iza boga
ima jedna modra rijeka
široka je duboka je
sto godina široka je
tisuć ljeta duboka jest
o duljini i ne sanjaj
tma i tmuša neprebolna
ima jedna modra rijeka
ima jedna modra rijekavalja
nama preko rijeke

[arzuhal]

Šta je to?

[Big Boy]

Šta je to?

Kako samo insan lako zaboravi... uzme zdravo za gotovo. A imamo samo ovaj jedan zivot.