Klub filma

[ExNihilo]

Zbog cega je vama taj film dobar?

Reći ću ti kad pogledam ponovo.

Al' sad bi ti Komi rekao da je to ultimativni film i da je nakon njega jedno vrijeme prestao gledati filmove, jer je smatrao da se nema više šta reći.

[johnnykola]

Aktivan je još šest sati:


Link

[kakavdanakneiskustvu]

Aktivan je još šest sati:


Link

ima nekoliko istih pitanja kao u prvom kvizu

[johnnykola]

Aktivan je još šest sati:


Link

ima nekoliko istih pitanja kao u prvom kvizu

Planski sam ostavio teža (jedno ili nijedno (uglavnom) odgovorilo tačno) da ih raja ponovno prođe. Idući će imati skroz nova pitanja.

[kakavdanakneiskustvu]

:thumbup:

[Tito_i_Partija]

Sjećam se da Bati nije valjao ni Black Swan.

Meni je to još uvijek jedini film kojeg sam odmah nakon prvog gledanja pregledao još jednom. Onda sam ga treći put posjetio iste godine, dakle 2010., i nisam mu se više vraćao. Čista desetka.

Međutim, kako u zadnje vrijeme kontam da je Aronofsky neviđena prevara, naročito nakon onog flopa Mother!, počinjem da zazirem od ponovnog gledanja Black Swana.

To će mi biti finale projekta "kucamo na vrata zaboravljenih asova".

Ne bi bas zurio da mu dam epitet "nevidjena prevara." Cinjenica je da je se sjeb'o par puta, al' koji reziser nije? Mislim haj da pricamo o M. Night Shyamalanu, al' Aronofsky je ipak malo ozbiljniji reziser.

[dale cooper]

Osim Mother, koji je više bio samozadovoljni ćorak nego li totalna katastrofa, šta je Aronofsky to još loše uradio? Noah je bio ok, nije
remek djelo, ali nije ni sranje. Black Swan, The Wrestler, The Fountain, Requiem for a Dream i Pi su svi redom odlični filmovi.
Lik ima prilično dobar track record.

[Tito_i_Partija]

Osim Mother, koji je više bio samozadovoljni ćorak nego li totalna katastrofa, šta je Aronofsky to još loše uradio? Noah je bio ok, nije
remek djelo, ali nije ni sranje. Black Swan, The Wrestler, The Fountain, Requiem for a Dream i Pi su svi redom odlični filmovi.
Lik ima prilično dobar track record.

Ma i to sa Mother bi sigurno ispalo bolje da nije guzio glavnu glumicu filma. Dje ces bolan to radit', nije ti sekretarica u kancelariji.

Licno nisam bio nesto odusevljen fontanom, ima previse onog sto bi moja divna kolegica Omarka nazvala "kvazi-intelektualnim izdrkavanjem" al' ima lijepe kinematografije tako da nije bas skroz za otpisat'.

[90minut]

Dale obožava takve, vidi u filmu nebo i pocne da piše par recenica kako je to neka naznaka za ono što se treba desiti u buducnosti.

To su oni ljudi što u svemu vide umjetnost pa i u časti vode u filmu.

[dale cooper]

Osim Mother, koji je više bio samozadovoljni ćorak nego li totalna katastrofa, šta je Aronofsky to još loše uradio? Noah je bio ok, nije
remek djelo, ali nije ni sranje. Black Swan, The Wrestler, The Fountain, Requiem for a Dream i Pi su svi redom odlični filmovi.
Lik ima prilično dobar track record.

Ma i to sa Mother bi sigurno ispalo bolje da nije guzio glavnu glumicu filma. Dje ces bolan to radit', nije ti sekretarica u kancelariji.

Licno nisam bio nesto odusevljen fontanom, ima previse onog sto bi moja divna kolegica Omarka nazvala "kvazi-intelektualnim izdrkavanjem" al' ima lijepe kinematografije tako da nije bas skroz za otpisat'.

Ma ima Aronofsky generalno dosta onoga što kritičari zovu self indulgence. Ponekad su rezultati sjajni, a nekada to odvede u pogrešnom
smjeru. Ali malo je režišera koji prave filmove po svome ćejfu i viziji i to uvijek cijenim, pa makar krajnji ishod i ne bio najbolji.
Malo je istinskih auteursa danas.

[johnnykola]

Wrestler majka.

[Tito_i_Partija]

Da, recimo sjetim se kad je Paul Thomas Anderson har'o od polovine devedesetih do kraja prve decenije novog milenija, i pitam se sta bi? Posle Mastera sve mu je nesto potanko bilo, cak ni Phantom Thread nije ispunio ocekivanja.

Slicnu putanju je im'o i Aronofski. Jedna decenija i par godina super, i onda odjednom prosto grohne. Interesantno je i to da su najgori filmovi Aronofskog oni koje je sam pis'o. Recimo, The Wrestler i Black Swan nisu bila njegova djela uopste, dok za Requiem for a Dream dijeli kredit za scenario sa Hubertom Selby-em, al' je ovaj drugi ipak autor knjige po kojem je film i napravljen. Znaci, cim ga pustis da sam napise film dobijes fontanu, Noah, i majku. Puno je bolji kad snima scenarija drugih ljudi, fakat nesto k'o David Fincher.

[ExNihilo]

Da, recimo sjetim se kad je Paul Thomas Anderson har'o od polovine devedesetih do kraja prve decenije novog milenija, i pitam se sta bi? Posle Mastera sve mu je nesto potanko bilo, cak ni Phantom Thread nije ispunio ocekivanja.

Slicnu putanju je im'o i Aronofski. Jedna decenija i par godina super, i onda odjednom prosto grohne. Interesantno je i to da su najgori filmovi Aronofskog oni koje je sam pis'o. Recimo, The Wrestler i Black Swan nisu bila njegova djela uopste, dok za Requiem for a Dream dijeli kredit za scenario sa Hubertom Selby-em, al' je ovaj drugi ipak autor knjige po kojem je film i napravljen. Znaci, cim ga pustis da sam napise film dobijes fontanu, Noah, i majku. Puno je bolji kad snima scenarija drugih ljudi, fakat nesto k'o David Fincher.

Da, užasan je u pisanju. Fontana, Noah, i Majka su abortus. Kada gledam filmove Yorgos Lanthimosa uvijek pomislim da su to priče kakve bi Aronofsky volio pisati, kada bi umio. Međutim, njegovo pisanje nužno rezultira bolno banalnim alegorijama, što se najbolje vidjelo u Mother. Film koji pokušajem dubine svjedoči o vlastitoj plitkosti.

Zanimljivo je da potpuno obrnuto vrijedi za Kaufmana, o kome se povela diskusija na drugoj temi, jer taj zna pisati, ali ne zna režirati. Pa su njegovi scenariji koje su drugi adaptirali (Eternal Sunshine of the Spotless Mind ili Being John Malkovich) opravdano postigli kultni status, ali sve čega se on uhvatio završilo je moždanim udarom.

[johnnykola]

Ima nešto u tome. Ne vatam ko je šta režirao, za šta scenario posao, ali svi ti problemi kreatora se mogu sabrati u odličnoj sceni iz Adaptacije. kad Cage ono dobije inspiraciju pa krene u diktafon diktirati scenarij koji će obujmiti cjelokupnu ljudsku povijest od postanka svijeta preko grohnuća dinosaura do crvene kapice Donaldove. I onda to ispadne najsmješnija scena u filmu. Mag je to. Imali smo ga na SFF-u. Čestitke Miro. Samo prava raja će znati u čemu je trik i zašto sad ide ova skladba (hint: jedna lajna i Sinegdoka ):

[Tito_i_Partija]

Zanimljivo je da potpuno obrnuto vrijedi za Kaufmana, o kome se povela diskusija na drugoj temi, jer taj zna pisati, ali ne zna režirati. Pa su njegovi scenariji koje su drugi adaptirali (Eternal Sunshine of the Spotless Mind ili Being John Malkovich) opravdano postigli kultni status, ali sve čega se on uhvatio završilo je moždanim udarom.

Sto se tice Kaufmana, nisam gled'o ovaj zadnji Netflixov, al' Anomalisa mi je legla samo tako. Synecdoche nekim cudom nisam nikad gled'o.

Taj fenomen odlicnog scenariste/rezisera je, kad pogledas realno, prilicno rijedak. U zadnje vrijeme su jedini Tarantino i Nolan koji su prilicno dosljedni sto se tice kvalitetnog produkta, svi ostali previse saraju gore-dole. Recimo volim vecinu rada brace Coena, al' jebemu majku pa ne znam mogu li njih dvojica sastavit' dva filma zaredom da su bas odlicna. Zadnji put kad su imali tri super filma zaredom je bilo cak prije dva'es' godina (Fargo, The Big Lebowski, O Brother Where Art Thou).

Od novijih rezisera jedini koji mi daje nadu je Robert Eggers, koji zasad ima prilicno fenomenalan bilans.

[ExNihilo]

Zanimljivo je da potpuno obrnuto vrijedi za Kaufmana, o kome se povela diskusija na drugoj temi, jer taj zna pisati, ali ne zna režirati. Pa su njegovi scenariji koje su drugi adaptirali (Eternal Sunshine of the Spotless Mind ili Being John Malkovich) opravdano postigli kultni status, ali sve čega se on uhvatio završilo je moždanim udarom.

Sto se tice Kaufmana, nisam gled'o ovaj zadnji Netflixov, al' Anomalisa mi je legla samo tako. Synecdoche nekim cudom nisam nikad gled'o.

Taj fenomen odlicnog scenariste/rezisera je, kad pogledas realno, prilicno rijedak. U zadnje vrijeme su jedini Tarantino i Nolan koji su prilicno dosljedni sto se tice kvalitetnog produkta, svi ostali previse saraju gore-dole. Recimo volim vecinu rada brace Coena, al' jebemu majku pa ne znam mogu li njih dvojica sastavit' dva filma zaredom da su bas odlicna. Zadnji put kad su imali tri super filma zaredom je bilo cak prije dva'es' godina (Fargo, The Big Lebowski, O Brother Where Art Thou).

Od novijih rezisera jedini koji mi daje nadu je Robert Eggers, koji zasad ima prilicno fenomenalan bilans.

Šta misliš o posljednjem Tarantinovom?

[Tito_i_Partija]

Dale obožava takve, vidi u filmu nebo i pocne da piše par recenica kako je to neka naznaka za ono što se treba desiti u buducnosti.

To su oni ljudi što u svemu vide umjetnost pa i u časti vode u filmu.

@dale cooper je odlican momak, samo je cinjenica da nekad voli pretjerano "umjetnicke" filmove. Recimo njegovu fascinaciju sa Malickom necu nikad razumjet'.

[johnnykola]

Zanimljivo je da potpuno obrnuto vrijedi za Kaufmana, o kome se povela diskusija na drugoj temi, jer taj zna pisati, ali ne zna režirati. Pa su njegovi scenariji koje su drugi adaptirali (Eternal Sunshine of the Spotless Mind ili Being John Malkovich) opravdano postigli kultni status, ali sve čega se on uhvatio završilo je moždanim udarom.

Sto se tice Kaufmana, nisam gled'o ovaj zadnji Netflixov, al' Anomalisa mi je legla samo tako. Synecdoche nekim cudom nisam nikad gled'o.

Taj fenomen odlicnog scenariste/rezisera je, kad pogledas realno, prilicno rijedak. U zadnje vrijeme su jedini Tarantino i Nolan koji su prilicno dosljedni sto se tice kvalitetnog produkta, svi ostali previse saraju gore-dole. Recimo volim vecinu rada brace Coena, al' jebemu majku pa ne znam mogu li njih dvojica sastavit' dva filma zaredom da su bas odlicna. Zadnji put kad su imali tri super filma zaredom je bilo cak prije dva'es' godina (Fargo, The Big Lebowski, O Brother Where Art Thou).

Od novijih rezisera jedini koji mi daje nadu je Robert Eggers, koji zasad ima prilicno fenomenalan bilans.

Šta misliš o posljednjem Tarantinovom?

Dugo sam ga odbijao pogledati, ali kad jesam - odličan! Scena s Borom Li je sasma dovoljna, ništa dalje nije morao snimati.

[Tito_i_Partija]

Šta misliš o posljednjem Tarantinovom?

Da ti pravo kazem, islo mi je na kurac to sto je u jednu ruku film nastavak te neke njegove fantazije koju je poceo sa Inglorious Basterds; ne samo u smislu "re-imagining" istorijskih dogadjaja iz stvarnog zivota, nego i njegovu konstantnu potrebu da dokaze kako je on sveznalica sto se tice istorije filma. Guranje nekih opskurnih stvari iz tog perioda na povrsinu mi je jako smijesno, djeluje mi onako pravo hipsterski, u smislu "I liked it before it was cool." Njegov dijalog, koji je nekad bio famozan, je pomalo izgubio svoju ostrinu i na momente bio dosadan.

Medjutim, DiCaprio, Pitt i Robbie su naprosto fenomenalni, i uzdizu jedan ok film u rang dobrog. Definitivno nije Tarantinov najbolji rad.

[dale cooper]

Dale obožava takve, vidi u filmu nebo i pocne da piše par recenica kako je to neka naznaka za ono što se treba desiti u buducnosti.

To su oni ljudi što u svemu vide umjetnost pa i u časti vode u filmu.

@dale cooper je odlican momak, samo je cinjenica da nekad voli pretjerano "umjetnicke" filmove. Recimo njegovu fascinaciju sa Malickom necu nikad razumjet'.

Ja jednostavno volim filmove koji mi govore i koji mi bude emocije. Slično kao i muzika.

[90minut]

Dale obožava takve, vidi u filmu nebo i pocne da piše par recenica kako je to neka naznaka za ono što se treba desiti u buducnosti.

To su oni ljudi što u svemu vide umjetnost pa i u časti vode u filmu.

@dale cooper je odlican momak, samo je cinjenica da nekad voli pretjerano "umjetnicke" filmove. Recimo njegovu fascinaciju sa Malickom necu nikad razumjet'.

Naravno ne sudim njega kao covjeka preko ove anonimne igračke, malo se čombamo šta ima veze sve je to za ljude.

[vaučer]

Ništa protiv Malicka molim.
Days of heaven i Thin red line su filmovi koje mogu gledati uvijek, bez zamora. Tople, duboke i čudno optimistične (ne znam kako) meditacije o ljudskom stanju.

[ExNihilo]

Šta misliš o posljednjem Tarantinovom?

Da ti pravo kazem, islo mi je na kurac to sto je u jednu ruku film nastavak te neke njegove fantazije koju je poceo sa Inglorious Basterds; ne samo u smislu "re-imagining" istorijskih dogadjaja iz stvarnog zivota, nego i njegovu konstantnu potrebu da dokaze kako je on sveznalica sto se tice istorije filma. Guranje nekih opskurnih stvari iz tog perioda na povrsinu mi je jako smijesno, djeluje mi onako pravo hipsterski, u smislu "I liked it before it was cool." Njegov dijalog, koji je nekad bio famozan, je pomalo izgubio svoju ostrinu i na momente bio dosadan.

Medjutim, DiCaprio, Pitt i Robbie su naprosto fenomenalni, i uzdizu jedan ok film u rang dobrog. Definitivno nije Tarantinov najbolji rad.

Složio bih se. Najbolji je bio dok je beskompromisno snimao šta želi i kako želi. Ali otkad je pod teretom kritike počeo nazor ubacivati društveno-angažirane teme, počevši sa Đangom (ropstvo), pa onda sa The Hateful Eight (građanski rat), počeo je da gubi oštricu, što je najbolje vidljivo baš na dijalozima. Slični kompromisi prate i zadnji film, nema tih britkih dijaloga, nekako je antiklimatičan, nije to više onaj Tarantino, pa mi se nešto čini da je all downhill from here.

--

Apropos gore spomenutog Mother! i Jennifer Lawrence, naumpade mi da sam nadavno nabasao na tvoj post u kojem spominješ kako je ista spavala sa Weinsteinom, pa ga još i branila kad se zakuhala cijela stvar. Samim tim, ako može s Weinsteinom, što ne bi mogla i sa Aronofskim.

Spominjao si tada da ima neka ikonografija ili web stranica koja pokazuje vremensku crtu uspona karijera onih dama koje su optužile Weinsteina za silovanje/napastvovanje, počevši od trenutka kada su prvi put zaigrale u njegovom filmu. Pa eto, obećao si to naći prije tri godine. Please do.

[ExNihilo]

Ništa protiv Malicka molim.
Days of heaven i Thin red line su filmovi koje mogu gledati uvijek, bez zamora. Tople, duboke i čudno optimistične (ne znam kako) meditacije o ljudskom stanju.

Malick je jedan od rijetkih koji uspijeva praviti amorfne filmove, bez tipičnog narativa, često bez ikakve strukture, a da ne potonu u pretenciozni drek.

Knight of Cups je imao sve preduslove da bude wankerija, ali je vjerovatno najbliže što je film ikada prišao poeziji. Ta njegova sposobnost da bude nekonvencionalan, ali ne for the purpose of it, zaista čini Malicka velikim.

[kakavdanakneiskustvu]

Ništa protiv Malicka molim.
Days of heaven i Thin red line su filmovi koje mogu gledati uvijek, bez zamora. Tople, duboke i čudno optimistične (ne znam kako) meditacije o ljudskom stanju.

tanka crvena linija je meni u desetak najboljih filmova koje sam gledao,znam ga skoro pa napamet