arzuhal wrote:
Vidiš? Uzeo si dosta od tesavufa, dosta slika, izraza, terminologije i sl. a onda u dobroj mjeri sve to preokrenuo u tvom nekom vlastitom svijetu razumijevanja stvari, zbilje, jastva, Boga, istine, postojanja...
To je ključno nerazumijevanje, recimo, jedinstva Bitka (ne velim da ti to zastupaš, ne zastupaš, to smo utvrdili, nego...): nemaju dva Ja: ja relativni i ja božanski, ima samo Bog i mi svi relativni, uslovni, izvedeni, tek-mogući u svom bitku i postojanju. Kada bi čovjek spoznao tu istinu o kojoj govore oni koji su je spoznali, sagorjeli bi kao Halladž koji je to i otkrio.
Na nama, tebi i meni, je da laprdamo ono što smo čitali i razumjeli svojim razumom (čak ne ni intelektom ili umom, nego samo diskurzivnim razumom, a o kušanju tog puta i spoznaji da i ne pričamo), pa da se pravimo važni, učeni i prosvjetljeni, pričamo o egu i super-egu, o džidžama, midžama & mindžama, i što god već treba egu u njegovom piskaranju po forumu...
Ali, ne kažem, ti imaš svu slobodu i pravo da tvrdiš da je istina što govoriš, da je to tako, a ono onako, ne branim...Ne bi bilo zanimljvo da nema svega toga...
Pa to je moj identitet, nemaš ti ili neko tamo tapiju na njega. To je isto kao da mi prigovaraš što to sve iznosim na bosanskom
i što ne izmislim neki novi jezik, pa onda eto ti pričaj ljudima o tome.
Zaborvaljaš pri tome da je tvoj uzor , Muhamed, u stvari uradio istu stvar , pozivajući se na prijašnje poslanike ali praveći
jedan novi i drugačiji pogled na sve to.
Ne kažem ja da postoje dva Ja, već govorim o relativnom i onom koji stvarno postoji, a to je sve Jedno ja, pošto ovo
relativno i ne može postojati zasebno. Dakle, riječ je samo o iluziji ALI upravo zato što se ne pravim prosvjetljenim i važnim,
ne zanemarujem da je to relativno Ja, najčešće jedina realnost koje smo svjesni.
Da pojdnostavim čitaocima, kao što je neko ko je lud i izmišlja razne fobije i pojave koje se uopće ne događaju, dakle laž,
ta laž je za njega 100 % istina, jer on drugu realnost ne poznaje.
Povratak zabludjelog sina , povratak u ezel , nije ništa drugo do povratak sebi. Sjećanje na to "kad su naše duše bile izvađene
iz kičme Ademove , pa posvjedočile da je Gospodar -gospodar" , nije ništa drugo do li opis stanja postojanja u kojem samo
svijest jeste i svijesna je sebe kao Istine, gospodara, boga , a sve ostalo je onda privid od fenomena i pojava u koje se ta
svijest samozaboravlja, pa je onda tu Allah poziva "sjetite se kad ste me posvjedočili", a u stvari je to svijest, Jedna, nedjeljiva ,
univerzalna (nije BiH

) , koja samu sebe poziva da se sjeti-osvjesti, kroz razne Musae, Isuse, Muhamede, Bude, knjige pa i kroz
nas same i našu malenkost.
Zašto se poziva na osvješćivanje, na sjećanje? Zato što je suprotnost tome "džehenem u koji se vlastitim rukama bacamo", odnosno
jača je ideja o relativnom ja i jača je vezanost za to, a to onda pretvara postojanje u patnju.