O temi, jer mi je jako dosadno s' ove istocnije strane svijeta cekati da se vecina vas probudi predkraj mog radnog vremena (vremenska razlika 7 sati), zar ne dizemo cijenu svi, zavisno od raspolozenja ili potrebe da se sebi i drugima prikazemo u sto boljem svijetlu?
Promjena na bolje je sasvim dobra I pozitivna stvar, pa zasto to ne uraditi?
Drugacije se osjecam u izlizanim starkama i farmericama, a drugacije u sakou, sa kravatom, markiranim carapicama. A I ljudi me drugacije dozivljavaju.
Odijelo ne cini covjeka - istina, ali ostavlja dobar dojam.
Ja sam isao u dvije krajnosti, jedna bajkerska varijanta, kozna garnitura za koju je zaplatilo stado teladi a pola Visokog naradilo satnice, sa nekakvim kostima, prikazama i cizmetinama do koljena usred avgusta, znojav i prljav od izduvnih gasova i redovnog curenja ulja iz stare masine, vs mister aktovka, kravata i ciza na pantalonama na koju se mozes porezati.
Prva varijanta sjednem u bastu restorana da pojedem kakve povece plecke i cekam konobara koji me obilazi k'o da ce ograjsat' ako me posluzi, a gosti me gledaju ispod oka i traze prazan stol malo dalje.
Druga varijanta nisam ni prisao basti, konobar trci sa novim stolnjakom i pomjera stol vise u hladovinu makar samo narucio kahvu, svaka slobodna cura mi salje osmijeh a ostali gosti me uljudno gledaju.
Druga varijanta je svakako dizanje vlastitog ega. Godi ti da te ljudi dozivljavaju kao uspjesnog iako je to malo prenaglasena i napuhana slika. Mozes sutati jer nemas nista pametno za reci, ljudi misle da si mudar. Lakse dobijas papire u opcini, kreditni sluzbenik te ozbiljnije posmatra, lakse podizes svoju cijenu na razgovoru za posao.
U onoj kozi mozes biti najpametniji mislilac na planeti, malo ko zeli da progovoris.
S vrmena na vrijeme potrebno je malo podici svoju cijenu. Drustvo je takvo, ljudi vise vole u svojoj blizini druge ljude koji djeluju uspjesno. Cak ce preci preko izrazenog egoizma ako im pruzis mogucnost da i sami postanu malo egoisti.
Istina ona kozna varijanta mi je draza.
