Kazu kcerka dine merlina se udala za sina emira hadzihafizbegovica i odlucila da doda muzevo prezimesupercali wrote:Sad zamisli da hadzihafibegovic kod nas igra fudbalLogovan wrote:
Fudbal, nogomet i još ponešto
Moderators: Charuga, Tomahawk11
- Raigor Stonehoof
- Posts: 11384
- Joined: 15/07/2014 14:30
#401 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
- _BataZiv_0809
- Nindža revizor
- Posts: 82546
- Joined: 09/05/2013 13:56
- Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
- Vozim: Lancia na servisu
#402 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Vidim da je ovdje dosta raje zagotivilo Bundes jer su bili u izbjeglistvu u Njemackoj, ali kipranin i jos par ljudi na temi bi se mogli sjetiti legendarnih prenosa bundeslige na TV BiH...
Znaci hladno, ali hladno likovi puste utakmicu sa DSF-a ili koji je vec kanal bio i cujes njemackog komentatora
a Baho prica svoju pricu
Bukvalno dva komentarora imas
Sjeca li se iko ovoga?
Znaci hladno, ali hladno likovi puste utakmicu sa DSF-a ili koji je vec kanal bio i cujes njemackog komentatora
Sjeca li se iko ovoga?
- supercali
- Posts: 23942
- Joined: 06/07/2014 12:30
#403 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Kod nje bi bilo hadzi...Raigor Stonehoof wrote:Kazu kcerka dine merlina se udala za sina emira hadzihafizbegovica i odlucila da doda muzevo prezimesupercali wrote:Sad zamisli da hadzihafibegovic kod nas igra fudbalLogovan wrote:
- leškarenje
- Posts: 17455
- Joined: 30/12/2010 20:49
- Location: Sa druge strane
#404 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Raigor Stonehoof wrote:
Kazu kcerka dine merlina se udala za sina emira hadzihafizbegovica i odlucila da doda muzevo prezime
- leškarenje
- Posts: 17455
- Joined: 30/12/2010 20:49
- Location: Sa druge strane
-
Nadzorna_ploca
- Posts: 11043
- Joined: 05/12/2013 16:06
- vicious
- Posts: 7546
- Joined: 05/03/2006 15:41
- Location: zrakopraz
#407 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Naravno_BataZiv_0809 wrote:Vidim da je ovdje dosta raje zagotivilo Bundes jer su bili u izbjeglistvu u Njemackoj, ali kipranin i jos par ljudi na temi bi se mogli sjetiti legendarnih prenosa bundeslige na TV BiH...
Znaci hladno, ali hladno likovi puste utakmicu sa DSF-a ili koji je vec kanal bio i cujes njemackog komentatoraa Baho prica svoju pricu
Bukvalno dva komentarora imas
![]()
Sjeca li se iko ovoga?
Cini mi se da je tad Premiere prenosio BL, doduse bio je kodiran pa ne znam kako su imali sliku, mozda su maksuz poslali nekog na sluzbeni put u dojcland da donese resiver
- MOSALJOZE
- Posts: 120394
- Joined: 26/11/2012 20:09
- Location: Republika Bosna i Hercegovina
#408 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto

U susret "derbiju"....
- k3ngur
- Posts: 1952
- Joined: 21/05/2008 13:58
- Location: Land Down Under
#410 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Euro 1996










- k3ngur
- Posts: 1952
- Joined: 21/05/2008 13:58
- Location: Land Down Under
- Logovan
- Posts: 102031
- Joined: 15/05/2010 00:44
- Location: http://i57.klix.com/6ocy11.png
- mali_milojica
- Posts: 14185
- Joined: 02/09/2012 17:42
- Location: Hadis: Govorite istinu,pa makar bila i na vasu stetu.
#413 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Brazil '70.Logovan wrote:
Po mnogima najbolja ekipa svih vremena.
Jbg svoj sud ne mogu dati.
- alijagoro
- Posts: 7867
- Joined: 06/03/2008 18:02
#414 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Ovo neka podjela na rasnoj osnovi._BataZiv_0809 wrote:Prvo prvenstvo koje sam ovlaš gledao. Euro 96. Doduse najbolje se sjecam finala i Birhofovog šoua protiv Čeha i po ko zna koji put ponovljene činjenice da Nijemce ne treba otpisati dok ne sjednu u autobus. Medjutim to je tema neke druge price. Ovaj put nesto drugo.
Legendarna i kontroverzna fotografija koja je otkrivala navodnu rasnu podjelu u tada igrački sjajnoj Holandiji:
Holandezi nisu nista napravili iako su to godine "onog" Ajaxa.
- Point.
- Posts: 33050
- Joined: 28/10/2008 00:24
- Location: Bagni di Lucca
#415 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Sta Dragan Stojkovic Bosanac radi na ovoj slici?alijagoro wrote:Ovo neka podjela na rasnoj osnovi._BataZiv_0809 wrote:Prvo prvenstvo koje sam ovlaš gledao. Euro 96. Doduse najbolje se sjecam finala i Birhofovog šoua protiv Čeha i po ko zna koji put ponovljene činjenice da Nijemce ne treba otpisati dok ne sjednu u autobus. Medjutim to je tema neke druge price. Ovaj put nesto drugo.
Legendarna i kontroverzna fotografija koja je otkrivala navodnu rasnu podjelu u tada igrački sjajnoj Holandiji:
Holandezi nisu nista napravili iako su to godine "onog" Ajaxa.
- _BataZiv_0809
- Nindža revizor
- Posts: 82546
- Joined: 09/05/2013 13:56
- Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
- Vozim: Lancia na servisu
#416 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Markeđani,Nesta, Pankaro, Konseisao, Boksic, Mihajlovic, Negro, Mancini, Salas, Nedved, Simeone, Simone InzagiPoint. wrote: Sta Dragan Stojkovic Bosanac radi na ovoj slici?
- Point.
- Posts: 33050
- Joined: 28/10/2008 00:24
- Location: Bagni di Lucca
#417 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Kakva ekipa, dize mi se._BataZiv_0809 wrote:Markeđani,Nesta, Pankaro, Konseisao, Boksic, Mihajlovic, Negro, Mancini, Salas, Nedved, Simeone, Simone InzagiPoint. wrote: Sta Dragan Stojkovic Bosanac radi na ovoj slici?
- _BataZiv_0809
- Nindža revizor
- Posts: 82546
- Joined: 09/05/2013 13:56
- Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
- Vozim: Lancia na servisu
#418 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Zaboravio sam Verona, Ravanelija i Fernanda KoutaPoint. wrote:Kakva ekipa, dize mi se._BataZiv_0809 wrote:Markeđani,Nesta, Pankaro, Konseisao, Boksic, Mihajlovic, Negro, Mancini, Salas, Nedved, Simeone, Simone InzagiPoint. wrote: Sta Dragan Stojkovic Bosanac radi na ovoj slici?
- Point.
- Posts: 33050
- Joined: 28/10/2008 00:24
- Location: Bagni di Lucca
#419 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
I Favalija, Sensinija, Almejdu, Atila Lombarda._BataZiv_0809 wrote:
Markeđani,Nesta, Pankaro, Konseisao, Boksic, Mihajlovic, Negro, Mancini, Salas, Nedved, Simeone, Simone Inzagi
Zaboravio sam Verona, Ravanelija i Fernanda Kouta
- _BataZiv_0809
- Nindža revizor
- Posts: 82546
- Joined: 09/05/2013 13:56
- Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
- Vozim: Lancia na servisu
#420 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Jako sam mlad bio tadPoint. wrote:I Favalija, Sensinija, Almejdu, Atila Lombarda._BataZiv_0809 wrote:
Markeđani,Nesta, Pankaro, Konseisao, Boksic, Mihajlovic, Negro, Mancini, Salas, Nedved, Simeone, Simone Inzagi
Zaboravio sam Verona, Ravanelija i Fernanda Kouta
-
5korpus
- Posts: 1186
- Joined: 24/07/2015 14:45
#422 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Uu kad je dosao PES 10, pa cijepanje CL sa Dzekom i Misketom do jutra 
- MOSALJOZE
- Posts: 120394
- Joined: 26/11/2012 20:09
- Location: Republika Bosna i Hercegovina
#423 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
[Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda", Antun Branko Strupar Šimić] u Bjelkanovoj božićnoj interpretaciji
Sardinija. Talijanski otok u srcu Mediterana čiji pitoreskni obrisi, bogata flora i fauna, tirkizno čisto more, mediteranske delicije i jeftine istočno europske prodavačice ljubavi mame uzdahe i privlače velik broj posjetitelja iz cijeloga svijeta. Ipak, šezdesetih godina prošlog stoljeća Sardinija nije ni približno bila razvijena i popularna kao danas te je uvelike zaostajala za mondenim talijanskim i europskim turističkim destinacijama. Roditi se u tadašnje vrijeme na Sardiniji, odrastati i živjeti na istoj i nije bila baš neka premija, a uz sve to razmišljati o nekakvoj nogometnoj karijeri bio je azijski hendikep gotovo u startu osuđen na propast.
Za simpatični živopisni otočki gradić Olienu znali su samo rijetki osvajači najsjajnijih državnih odličja iz geografije. Ipak, i to se uskoro promijenilo. Jedne ljetne vruće srpanjske noći 1966. godine, babica je, ne bi li ga nagnala na plač prilikom prvog udisaja svježeg mediteranskog zraka, po guzici potapšala najvećeg sina kojeg je taj mali nepoznati gradić ikada iznjedrio. Svima u sali je već na prvu bilo jasno da to nije plač, već rika rođenog kralja koji će već dvadesetak godina poslije natjerati i najvećeg geografskog analfabeta da recitira koordinate toga ne više nepoznatog gradića.
I tako, kao dijete skromnih i radišnih roditelja, ni maleni Gianfranco nije odudarao od većine djece tadašnjeg vremena. Slobodno vrijeme ovoga svijeta mali Gianfranco provodio je sa "najboljim prijateljem", starom izraubanom krpenjačom od koje se nije odvajao ni u trenucima tonuća u san u kojem je sanjao kako oblači dres i istrčava na Cagliarievu svetu Sardegnu. Od jutra do mraka, osim u vrijeme školskih i kućanskih obveza te u sezoni branja maslina, mali je Gianfranco provodio u ulozi ringišpilara u kojoj je vozao svoje školske kolege i svakoga tko se našao nasuprot nevjerojatne lakoće baratanja nogometnom loptom. Ubrzo se pročulo za malog umjetnika te su emisari najvećeg otočkog kluba pohitali ne bi li se osobno uvjerili u otočke glasine. Otok je to, svašta se priča, nerijetko se i senzacionalno pretjeruje, pa su i skauti bili vrlo skeptični. Međutim, glasine su ovoga puta bile točne te je kao nagrada zaista stigao dan kad je i mali Gianfranco dobio priliku prezentirati svoje nogometno umijeće ponosu Sardinije.
Lokalni poštar Pietro usplahirenom Gianfrancovom ocu uručio je pismo sa Cagliarijevom grbom na kuverti. Otac se u predinfarktnom stanju arhaičnom poskočicom "MAMMA MIA" prisjetio stare majke, podigao ruke i pogled u nebo, zahvalio se Gospi i pohitao radosnu vijest podijeliti sa ukućanima i znatiželjnim susjedima. Doznavši za poziv, ponosan i spreman, mali Gianfranco se tradicionalno, kako i priliči talijanskim otocima, izljubio sa čitavim gradićem, uprtio nasljedni ruksak, pod mišku gurnuo "najboljeg prijatelja", precvikao kartu i sjeo na bus Oliena-Cagliari kako bi se domogao sardinijske prijestolnice.
Očekivano teška adaptacija na novu sredinu, nostalgija za domom, maminim ravijolima i nonovim suhim smokvama nisu pokolebali malog Gianfranca jer je on došao samo sa jednim ciljem, ciljem dokazivanja među velikim dečkima.
Ipak, prvotnu euforiju, ponos i zadovoljstvo zamjenila je gorka "šut karta" klupske struke. Naime, procjena je bila da fizički kapaciteti malog Gianfranca ne zadovoljavaju stroge kriterije, a posljedično tome ni kriterije ozbiljnog profesionalnog nogometa. Štoviše, Gianfranco stoički prihvaća odluku te se prkosan i još odlučniji vraća u rodnu Olienu nakon što je otac uzeo avans kod lokalnog prerađivača maslinovog ulja ne bi li sinu poslao pare za kartu. Težim i zaobilaznim putem mali Gianfranco iz dana u dan prezentira umijeće igranja, brusi znanje i pokazuje odgovornost prema bogomdanoj raskošti talenta.
I nije dugo trebalo čekati. Veliki Napoli, u kojem je već stolovalo božanstvo imena Maradona, iskoristilo je kardinalnu pogrešku Cagliaria i mali Gianfranco je za male pare predstavljen na mitskom San Paolu. Maradona je bio sretan jer je, kako je i sam rekao, Napoli napokon doveo nekog nižeg od njega, a Gianfranco mu je zauzvrat komplimentirao rekavši da je blagoslovljen i zahvalan jer će učiti od najboljeg. I zaista, iz dana u dan mali Gianfranco bivao je sve bolji i bolji, a slobodnjak je gotovo postao preslika idola i učitelja. Nakon dvije titule, bog je skinuo magičnu desetku, napustio Napoli i poručio navijačima da ne brinu jer nasljednika imaju. Kod malog Gianfranca se ništa nije promjenilo jer se on i dalje igrao nogometa, ali ipak, dočepavši se otvorene scene užarenog San Paola, više ništa nije bilo isto s obzirom da je mali Gianfranco sa Maradoninom desetkom na leđima ušao je u svijet velikih u kojem je ostvario sve dječačke snove, na ponos sebe, svoje obitelji, prijatelja, gradića, Sardinije, a boga mi kasnije i cijele Italije.
I kako to obično biva, Božjom providnošću, nekakvim kozmičkim zakonitostima pravednosti, ispravljena je dugogodišnja nepravda. Naime, u smiraju karijere mali Gianfranco napokon je, na zadovoljstvo otoka, ali i svih zaljubljenika u romantiku i sretne svršetke (nije tajlandska masaža!), istrčao na Cagliarijevu bombonijeru, uveo ih u Serie A, odigrao još jednu sezonu u elitom talijanskom rangu, s poštovanjem i zahvalnošću se naklonio publici, tiho otišao u igračku mirovinu i jednom za svagda si zacementirao status igračke legende.
Danas, nakon što je s Napolijem odškrinuo zastor svjetske pozornice, s Parmom osvojio titulu Kupa Uefa, nakon što je do današnjeg dana jedini Talijan u povijesti koji je u dresu Chelsea osvojio prestižnu titulu najboljeg igrača Premiershipa, mali Gianfranco se preselio na klupu. Međutim, ne kao zamjena već kao lider u ulozi trenera. Nastavio je putem s kojega nikada nije skretao. Putem vjere, odricanja i samopouzdanja, putem koji je godinama tabao, ne bi li kopačkama napokon na koncu ispisao: "Rođeni pobjednik"!
166 cm čiste nogometne poezije, 166 cm dokaza da su, usprkos svim nedaćama i preprekama, jedino srce, volja, upornost i samopouzdanje kriteriji uspjeha. Malen, a tako VELIK! Velik kao očevo obećanje da ćeš na ekskurziju ako Liverpool prođe u hendikepu. Gospodin u kopačkama i uvijek u malo velikom odijelu, Gianfranco Zola!
Draga braćo i sestre, vjerujte u svoje snove! Vama i Vašima od sretan i blagoslovljen Božić!
NI
Sardinija. Talijanski otok u srcu Mediterana čiji pitoreskni obrisi, bogata flora i fauna, tirkizno čisto more, mediteranske delicije i jeftine istočno europske prodavačice ljubavi mame uzdahe i privlače velik broj posjetitelja iz cijeloga svijeta. Ipak, šezdesetih godina prošlog stoljeća Sardinija nije ni približno bila razvijena i popularna kao danas te je uvelike zaostajala za mondenim talijanskim i europskim turističkim destinacijama. Roditi se u tadašnje vrijeme na Sardiniji, odrastati i živjeti na istoj i nije bila baš neka premija, a uz sve to razmišljati o nekakvoj nogometnoj karijeri bio je azijski hendikep gotovo u startu osuđen na propast.
Za simpatični živopisni otočki gradić Olienu znali su samo rijetki osvajači najsjajnijih državnih odličja iz geografije. Ipak, i to se uskoro promijenilo. Jedne ljetne vruće srpanjske noći 1966. godine, babica je, ne bi li ga nagnala na plač prilikom prvog udisaja svježeg mediteranskog zraka, po guzici potapšala najvećeg sina kojeg je taj mali nepoznati gradić ikada iznjedrio. Svima u sali je već na prvu bilo jasno da to nije plač, već rika rođenog kralja koji će već dvadesetak godina poslije natjerati i najvećeg geografskog analfabeta da recitira koordinate toga ne više nepoznatog gradića.
I tako, kao dijete skromnih i radišnih roditelja, ni maleni Gianfranco nije odudarao od većine djece tadašnjeg vremena. Slobodno vrijeme ovoga svijeta mali Gianfranco provodio je sa "najboljim prijateljem", starom izraubanom krpenjačom od koje se nije odvajao ni u trenucima tonuća u san u kojem je sanjao kako oblači dres i istrčava na Cagliarievu svetu Sardegnu. Od jutra do mraka, osim u vrijeme školskih i kućanskih obveza te u sezoni branja maslina, mali je Gianfranco provodio u ulozi ringišpilara u kojoj je vozao svoje školske kolege i svakoga tko se našao nasuprot nevjerojatne lakoće baratanja nogometnom loptom. Ubrzo se pročulo za malog umjetnika te su emisari najvećeg otočkog kluba pohitali ne bi li se osobno uvjerili u otočke glasine. Otok je to, svašta se priča, nerijetko se i senzacionalno pretjeruje, pa su i skauti bili vrlo skeptični. Međutim, glasine su ovoga puta bile točne te je kao nagrada zaista stigao dan kad je i mali Gianfranco dobio priliku prezentirati svoje nogometno umijeće ponosu Sardinije.
Lokalni poštar Pietro usplahirenom Gianfrancovom ocu uručio je pismo sa Cagliarijevom grbom na kuverti. Otac se u predinfarktnom stanju arhaičnom poskočicom "MAMMA MIA" prisjetio stare majke, podigao ruke i pogled u nebo, zahvalio se Gospi i pohitao radosnu vijest podijeliti sa ukućanima i znatiželjnim susjedima. Doznavši za poziv, ponosan i spreman, mali Gianfranco se tradicionalno, kako i priliči talijanskim otocima, izljubio sa čitavim gradićem, uprtio nasljedni ruksak, pod mišku gurnuo "najboljeg prijatelja", precvikao kartu i sjeo na bus Oliena-Cagliari kako bi se domogao sardinijske prijestolnice.
Očekivano teška adaptacija na novu sredinu, nostalgija za domom, maminim ravijolima i nonovim suhim smokvama nisu pokolebali malog Gianfranca jer je on došao samo sa jednim ciljem, ciljem dokazivanja među velikim dečkima.
Ipak, prvotnu euforiju, ponos i zadovoljstvo zamjenila je gorka "šut karta" klupske struke. Naime, procjena je bila da fizički kapaciteti malog Gianfranca ne zadovoljavaju stroge kriterije, a posljedično tome ni kriterije ozbiljnog profesionalnog nogometa. Štoviše, Gianfranco stoički prihvaća odluku te se prkosan i još odlučniji vraća u rodnu Olienu nakon što je otac uzeo avans kod lokalnog prerađivača maslinovog ulja ne bi li sinu poslao pare za kartu. Težim i zaobilaznim putem mali Gianfranco iz dana u dan prezentira umijeće igranja, brusi znanje i pokazuje odgovornost prema bogomdanoj raskošti talenta.
I nije dugo trebalo čekati. Veliki Napoli, u kojem je već stolovalo božanstvo imena Maradona, iskoristilo je kardinalnu pogrešku Cagliaria i mali Gianfranco je za male pare predstavljen na mitskom San Paolu. Maradona je bio sretan jer je, kako je i sam rekao, Napoli napokon doveo nekog nižeg od njega, a Gianfranco mu je zauzvrat komplimentirao rekavši da je blagoslovljen i zahvalan jer će učiti od najboljeg. I zaista, iz dana u dan mali Gianfranco bivao je sve bolji i bolji, a slobodnjak je gotovo postao preslika idola i učitelja. Nakon dvije titule, bog je skinuo magičnu desetku, napustio Napoli i poručio navijačima da ne brinu jer nasljednika imaju. Kod malog Gianfranca se ništa nije promjenilo jer se on i dalje igrao nogometa, ali ipak, dočepavši se otvorene scene užarenog San Paola, više ništa nije bilo isto s obzirom da je mali Gianfranco sa Maradoninom desetkom na leđima ušao je u svijet velikih u kojem je ostvario sve dječačke snove, na ponos sebe, svoje obitelji, prijatelja, gradića, Sardinije, a boga mi kasnije i cijele Italije.
I kako to obično biva, Božjom providnošću, nekakvim kozmičkim zakonitostima pravednosti, ispravljena je dugogodišnja nepravda. Naime, u smiraju karijere mali Gianfranco napokon je, na zadovoljstvo otoka, ali i svih zaljubljenika u romantiku i sretne svršetke (nije tajlandska masaža!), istrčao na Cagliarijevu bombonijeru, uveo ih u Serie A, odigrao još jednu sezonu u elitom talijanskom rangu, s poštovanjem i zahvalnošću se naklonio publici, tiho otišao u igračku mirovinu i jednom za svagda si zacementirao status igračke legende.
Danas, nakon što je s Napolijem odškrinuo zastor svjetske pozornice, s Parmom osvojio titulu Kupa Uefa, nakon što je do današnjeg dana jedini Talijan u povijesti koji je u dresu Chelsea osvojio prestižnu titulu najboljeg igrača Premiershipa, mali Gianfranco se preselio na klupu. Međutim, ne kao zamjena već kao lider u ulozi trenera. Nastavio je putem s kojega nikada nije skretao. Putem vjere, odricanja i samopouzdanja, putem koji je godinama tabao, ne bi li kopačkama napokon na koncu ispisao: "Rođeni pobjednik"!
166 cm čiste nogometne poezije, 166 cm dokaza da su, usprkos svim nedaćama i preprekama, jedino srce, volja, upornost i samopouzdanje kriteriji uspjeha. Malen, a tako VELIK! Velik kao očevo obećanje da ćeš na ekskurziju ako Liverpool prođe u hendikepu. Gospodin u kopačkama i uvijek u malo velikom odijelu, Gianfranco Zola!
Draga braćo i sestre, vjerujte u svoje snove! Vama i Vašima od sretan i blagoslovljen Božić!
NI
- cyprus
- Posts: 39740
- Joined: 21/03/2007 22:00
- Location: Σαράγεβο / Saraybosna
#424 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto

Prvobitne simpatije za Čelzi sam stekao upravo zahvaljujući njemu
-
hostapler
- Posts: 1135
- Joined: 28/02/2012 18:47
- Location: Selo Mravići pokraj Matuzica
#425 Re: Fudbal, nogomet i još ponešto
Kako mi ga je bilo žao kad dobi crveni protiv Nigerije na SP u Americi 1994 







