Sarajmen wrote:zonbirile wrote:samo budale i dalje tvrde da su momci sa ulice odbranili grad.Eno Topa ne silazi sa TV-a.
A ti ne samo da pretjeruješ, već si i bezobrazan preko svake mjere!
Ova fama o „momcima sa ulice koji su odbranili Sarajevo“ postepeno prelazi u mitologiju, i to neukusnu.
Prvi ja nisam „sa ulice“, a nisu ni moji suborci tokom svih godina rata bili „momci sa ulice“, već redom osobe primorane da izađu i oružjem odbrane svoje dostojanstvo odbranom svojih „kućnih pragova“, kasnije i šire. Najčešće smo svi bili jednostavni radnici, niže ili srednjeobrazovani, skromni i pošteni, u godinama od 18 do 50-tak, i nikako slični pojedincima i grupama „momaka sa ulica“ čija je odbrana, uglavnom, bazirana na nekoliko početnih akcija, a kasnije davanje moralne podrške iz inostranstva.
Sabit Puškar, Mujo Zulić, Ramiz Delalić, Jusuf Prazina, Ismet Bajramović, i ostali lokalni komandiri jesu upravljali početnim vojnim jedinicama i komandovali akcijama, neki čak i samostalno i neorganizirano, odvodeći pri tom u sigurnu smrt mnoge branioce, i oni jesu "momci sa ulice" sa iskustvom i izvjesnom odvažnošću, ali - to nije bilo presudno. Svaki od njih, uporedo sa vojnim jedinicama, gospodario je i enormnim beneficijama i materijalizirao svoju poziciju, ne samo u ratu, već posebno i nakon rata. Nažalost, nisu jedini...
Ne obezvrjeđujem uspjeh i požrtvovanje pojedinaca koji u početnim vremenima nisu imali drugih opcija nego da budu sastavni dio jedinica "momaka sa ulica", i ukoliko neko osjeti uvredu iz mojih rečenica - ima izvinjenje.
Ovdje je tema o odbrani Igmana, '93. godine, iz čijeg čitanja je sasvim jasno da je kompletan rukovodni sistem komandovanja i organizacije odbrane bio ravan nuli, da je samo intervencija međunarodne zajednice te godine spasila Sarajevo od potpunog kolapsa i možda, možda - i kapitulacije... Ni do danas nije, a svi znamo i da nikad neće, nijedan od komandanata iz te početne odbrane grada i Igmana, odgovarao za mnoge pogibije branioca koje su mogle biti izbjegnute, za mnoga srljanja u uzaludnim i tada nepotrebnim vojnim akcijama u kojim se ginulo i ginulo. Danas su mnogi prvi ratni komandanti i komandiri uvaženi i priznati članovi zajednice i mnogi su čak zaposjeli važne državne i privredne funkcije. Svake godine ih gledamo i slušamo njihov hvalospjev na svim lokalnim TV stanicama, ubetonirani su u kompletno društveno i državno sivilo, i nepomjerljivi... Skoro da me fascinira njihova hladnokrvnost i bezdušnost, mrtvilo na licima i sjaj u očima, pri svakom spuštanju vijenaca sa cvijećem na groblja na Kovačima, na Igmanu, u Parku, na Koševu, njihov govor pun izrečenih laži i zabluda, uzajamno čestitanje i grljenje... Ali, nisu oni krivci, mi smo ih pustili, mi smo im dozvolili...
mora sada suditi post-festum. Ako nije bilo vremena za vrijeme rata, pa sada ga bar imamo. Pa mora neko odgovarati za onolike momke koji bezze ostaviše kosti po Igmanu, Nišićima, Podveležju, Vidikovcu, Žuči, Otesu (dopišite slobodno dalje), Jbg i to je bila komandna odgovornsot. Ne štediti čak ni one koji su u međuvremenu umrli. Tu bagru P im M treba javno suditi, pred roditeljima poginulih momaka, neka im objašnjavaju zašto su poginuli . Joj jesam se upalio
, veli bukvalno (citiram): "Vallahi nemam nijedne". I sta bi covjek na to rekao? 
)... a i ja ne bi drndo po forumumu da nisam ranjen jutro kad je bila akcija, onaj opsti napad na Hojtu