Forum Klix.ba

cyprus wrote:Vezano za boldirano - za sve ti to mogu naći primjere, ali nema poente - jesu rijetki... Međutim, nisu Srbi = Republika Srpska Međutim Srbima u Federaciji BiH, Srbiji, zemljama regiona, svijeta, pa i u samoj Republici Srpskoj (posebno u zadnje vrijeme) postoji dovoljan broj ljudi koji se otvoreno suprotstavljaju bezumlju srpskog nacionalizma, da nikakva generalizacija ne bi smjela doći u pitanje... Nažalost, Srbi u Republici Srpskoj su još uvijek vrlo daleko od stvaranja kritične mase za potrebne promjene u antinacionalističkom pogledu... Svejedno - ja Srbe ne bih nazvao homogenom cjelinom...

Vezano za ostalo - da, može se porediti... Većina Srba također osuđuje zločine... Glavni problem međutim nije u tome, nego u činjenici da oni iste dobrim dijelom negiraju, relativiziraju, minimiziraju, pričaju o zavjerama i slično... Što je opet nešto čemu veliki broj muslimana širom svijeta također pribjegava...

Vijećnica u plamenu, a potom u sramu

U vrijeme jednog od čudovišnih oblika srpske agresije na BiH 1992.-1995. radio sam danonoćno na prijevodu „Hiljadu i jedne noći“, koji je prvi prijevod toga djela s arapskog jezika na jezike naroda bivše Jugoslavije.

Taj prijevod jednog od monumentalnih djela svjetske književnosti nastajao je, doslovno, nedaleko od lomače u koju je srpska armada pretvorila Vijećnicu, odnosno Nacionalnu biblioteku u kojoj je u pepeo pretvoreno više od dva miliona knjiga i dokumenata. U predgovoru „Hiljadu i jednoj noći“ zapisao sam kako sam sa Bistrika, gdje sam tada stanovao i radio na prijevodu gledao, ogromne plamene jezike koji su uništavali sve u Vijećnici i plakao sam, zaista, kao dijete.

Tada je Vijećnica uništena, a ovih dana je na nezamisliv način ponižena i ona, i sve što ona predstavlja i simbolizira. Stoga, sada nije vrijeme za suze već za neizrecivu ogorčenost zbog toga što se ovih dana krajnje samoponižavajuće, mazohistički, snishodljivo do samoprezrenosti, izašlo ususret upravo onome Zlu koje je spalilo Vijećnicu, ponavljam: sa svim vrijednostima i simbolikom koju ona predstavlja. Nema sumnje: riječ je o užasu!

Ploča na obnovljenoj Vijećnici – upravo ona koja poziva tek na pamćenje – pokrivena je zato da ne bi bio povrijeđen srbijanski predsjednik Nikolić, a to je upravo onaj Nikolić koji bijaše jedan od protagonista svih oblika srpske agresije na BiH, pa i ovog kulturocida, ili spaljivanja biblioteka. Da „gospodin“ Nikolić ne bi bio povrijeđen! Time su pogaženi principi humanosti, kulture, bibliofilstva, antifašizma, patnje žrtava – sve je odgurnuto ustranu i pokriveno je – svjesno, politički, „liderski“! – da ne bi bio povrijeđen taj kreator Zla u BiH, koji pripada snagama što su upravo to zdanje spalile, a koji ga pohodi s đavolskim trijumfom i uspjehom, jer – s Nikolićem je sve uredu: on ima razloga da bude veoma zadovoljan jer je konzistentan – od početka agresije na BiH do ove bezumne servilnosti njegovoj posjeti. Paradoks je potpun jer je ploča na Vijećnici pokrivena, ni manje ni više, DRŽAVNOM ZASTAVOM. Kako je to monstruozna simbolika i poruka! Mentalna bolest i potpuna politička perverzija. Sram.

(Sjećate li se kako su nedavno Majke Srebrenice sa Istom samoponižavajućom servilnošću zakitile svojim Bijelim Cvijetom Šešeljevog ratnog ideologa koji je malo prije toga sve učinio da u Vijeću sigurnosti osujeti upravo rezoluciju o genocidu u Srebrenici?!)

Zašto neki ljudi, političari posebno, misle da imaju pravo da nas sve ponižavaju do osjećanja samoprezira?! I ne samo političari. Imamo razloge da se osjećamo skrhanim, opet i još teže poraženim i poniženim. Poniženje je uvijek teže i od samog poraza. Zašto nam to rade, tako bezdušno i nezrelo?!

Zar ne shvaćaju, zar ne znaju gdje je razlika, gdje je granica između potrebe za suživotom i zaštite elementarnog dostojanstva?!

Danas, kad pokrivaju DRŽAVNOM ZASTAVOM ploču na Vijećnici teže mi je nego kad sam je gledao u plamenu, jer ono prvo bijaše nasilje nad nama, a ovim drugim činimo užasno nasilje sebi samima.

I što je najgore – čini se da se već navikavamo na to.

Esad Duraković

VCorp wrote: na svaku provokaciju i napad odgovoriti deset puta gore pa da vidimo kome se isplati.

walk_M-A-N wrote:Zna li se na kraju ko je naložio pokrivanje?

BHCluster wrote:

Vijećnica u plamenu, a potom u sramu

U vrijeme jednog od čudovišnih oblika srpske agresije na BiH 1992.-1995. radio sam danonoćno na prijevodu „Hiljadu i jedne noći“, koji je prvi prijevod toga djela s arapskog jezika na jezike naroda bivše Jugoslavije.

Taj prijevod jednog od monumentalnih djela svjetske književnosti nastajao je, doslovno, nedaleko od lomače u koju je srpska armada pretvorila Vijećnicu, odnosno Nacionalnu biblioteku u kojoj je u pepeo pretvoreno više od dva miliona knjiga i dokumenata. U predgovoru „Hiljadu i jednoj noći“ zapisao sam kako sam sa Bistrika, gdje sam tada stanovao i radio na prijevodu gledao, ogromne plamene jezike koji su uništavali sve u Vijećnici i plakao sam, zaista, kao dijete.

Tada je Vijećnica uništena, a ovih dana je na nezamisliv način ponižena i ona, i sve što ona predstavlja i simbolizira. Stoga, sada nije vrijeme za suze već za neizrecivu ogorčenost zbog toga što se ovih dana krajnje samoponižavajuće, mazohistički, snishodljivo do samoprezrenosti, izašlo ususret upravo onome Zlu koje je spalilo Vijećnicu, ponavljam: sa svim vrijednostima i simbolikom koju ona predstavlja. Nema sumnje: riječ je o užasu!

Ploča na obnovljenoj Vijećnici – upravo ona koja poziva tek na pamćenje – pokrivena je zato da ne bi bio povrijeđen srbijanski predsjednik Nikolić, a to je upravo onaj Nikolić koji bijaše jedan od protagonista svih oblika srpske agresije na BiH, pa i ovog kulturocida, ili spaljivanja biblioteka. Da „gospodin“ Nikolić ne bi bio povrijeđen! Time su pogaženi principi humanosti, kulture, bibliofilstva, antifašizma, patnje žrtava – sve je odgurnuto ustranu i pokriveno je – svjesno, politički, „liderski“! – da ne bi bio povrijeđen taj kreator Zla u BiH, koji pripada snagama što su upravo to zdanje spalile, a koji ga pohodi s đavolskim trijumfom i uspjehom, jer – s Nikolićem je sve uredu: on ima razloga da bude veoma zadovoljan jer je konzistentan – od početka agresije na BiH do ove bezumne servilnosti njegovoj posjeti. Paradoks je potpun jer je ploča na Vijećnici pokrivena, ni manje ni više, DRŽAVNOM ZASTAVOM. Kako je to monstruozna simbolika i poruka! Mentalna bolest i potpuna politička perverzija. Sram.

(Sjećate li se kako su nedavno Majke Srebrenice sa Istom samoponižavajućom servilnošću zakitile svojim Bijelim Cvijetom Šešeljevog ratnog ideologa koji je malo prije toga sve učinio da u Vijeću sigurnosti osujeti upravo rezoluciju o genocidu u Srebrenici?!)

Zašto neki ljudi, političari posebno, misle da imaju pravo da nas sve ponižavaju do osjećanja samoprezira?! I ne samo političari. Imamo razloge da se osjećamo skrhanim, opet i još teže poraženim i poniženim. Poniženje je uvijek teže i od samog poraza. Zašto nam to rade, tako bezdušno i nezrelo?!

Zar ne shvaćaju, zar ne znaju gdje je razlika, gdje je granica između potrebe za suživotom i zaštite elementarnog dostojanstva?!

Danas, kad pokrivaju DRŽAVNOM ZASTAVOM ploču na Vijećnici teže mi je nego kad sam je gledao u plamenu, jer ono prvo bijaše nasilje nad nama, a ovim drugim činimo užasno nasilje sebi samima.

I što je najgore – čini se da se već navikavamo na to.

Esad Duraković

arzuhal wrote:Znači pridjev (ne imenica) srpski se upotrebljava svugdje i stalno, nepreskočiv je, ispada iz svega, na svemu se nalazi i stalno se ponavlja, od nečeg normalnog postaje nešto u najmanju ruku i najblaže rečeno dosadno i zamorno, počev od Srpska Republika BiH, pa Republika Srpska, pa iz toga Pošte Srpske, Šume Srpske, (nekada, a i sada u glavama i tekstovima nekih) Srpsko Sarajevo, Srpski Brod, Srpska Kostajnica, Foča postaje Srbinje...Svi znamo za tu infantilnu, nenadojenu, isfrustriranu potrebu srpskih politički mislilaca i vođa s ove strane Drine da ostavljaju potpis srpski gdje god mogu...

I zaista, u skladu s tom političkom srpskom tradicijom obilježavanja teritorije ili događaja, nekih eventa kao srpskih ustanaka i to, te u skladu sa pravilima tvorbe u srpskom jeziku kojim se pokazuje da se jezik bošnjačkog naroda može prevesti pravilima tvorbe samo u bošnjački jezik, tako je zločin spaljivanja i uništavanja Vijećnice kao biblioteke sasvim logično i historijski opravdano nazvati srpskim zločinom odnosno zločinom počinjenim od strane srpskih zločinaca, što nikako ne optužuje i nikako ne podrazumijeva cijeli srpski narod i ne genaralizira, ne piše zločin srpskog naroda. Do sintagme srpski zločinci se došlo, kako znamo iz govora Čubrilovića, Maleševića i ostalih mudrih glava, pravilom tvorbe u srpskom jeziku od zločin pripadnika srpskog naroda (ne cijelog naroda, nego pripadnika!) ili zločin pripadnika Vojske Republike Srpske (pokušajte, pred nacionalno osvještenim Srbima, upotrebiti pridjev srbijanski govoreći za nekog ko je u Srbiji, a ne srpski, i dobit ćete besplatnu lekciju o podvalama tzv. hrvatskog jezika koji izmišlja nekakvo srbijanstvo...Ne srbijanski muftija, nego srpski muftija )...

Znate kada table sa sintagmama srpski zločinci ili srpski fašisti (kako je u Tuzli) ne bi stajale na pločama u Sarajevu i Tuzli i kada bi to bilo baš degutantno i nezamislivo? Da su Karadžić, Krajišnik, Mladić, Koljević, Plavšićka, Krstić, Beara, Arkan, Šešelj, Vučić, Nikolić, Kačavenda, Đogo i ostala brojna bratija dozavršile posao srpske odbrane srpskog naroda i srpske nejači u srpskoj Republici Srpskoj...

BHCluster wrote:

Vijećnica u plamenu, a potom u sramu

U vrijeme jednog od čudovišnih oblika srpske agresije na BiH 1992.-1995. radio sam danonoćno na prijevodu „Hiljadu i jedne noći“, koji je prvi prijevod toga djela s arapskog jezika na jezike naroda bivše Jugoslavije.

Taj prijevod jednog od monumentalnih djela svjetske književnosti nastajao je, doslovno, nedaleko od lomače u koju je srpska armada pretvorila Vijećnicu, odnosno Nacionalnu biblioteku u kojoj je u pepeo pretvoreno više od dva miliona knjiga i dokumenata. U predgovoru „Hiljadu i jednoj noći“ zapisao sam kako sam sa Bistrika, gdje sam tada stanovao i radio na prijevodu gledao, ogromne plamene jezike koji su uništavali sve u Vijećnici i plakao sam, zaista, kao dijete.

Tada je Vijećnica uništena, a ovih dana je na nezamisliv način ponižena i ona, i sve što ona predstavlja i simbolizira. Stoga, sada nije vrijeme za suze već za neizrecivu ogorčenost zbog toga što se ovih dana krajnje samoponižavajuće, mazohistički, snishodljivo do samoprezrenosti, izašlo ususret upravo onome Zlu koje je spalilo Vijećnicu, ponavljam: sa svim vrijednostima i simbolikom koju ona predstavlja. Nema sumnje: riječ je o užasu!

Ploča na obnovljenoj Vijećnici – upravo ona koja poziva tek na pamćenje – pokrivena je zato da ne bi bio povrijeđen srbijanski predsjednik Nikolić, a to je upravo onaj Nikolić koji bijaše jedan od protagonista svih oblika srpske agresije na BiH, pa i ovog kulturocida, ili spaljivanja biblioteka. Da „gospodin“ Nikolić ne bi bio povrijeđen! Time su pogaženi principi humanosti, kulture, bibliofilstva, antifašizma, patnje žrtava – sve je odgurnuto ustranu i pokriveno je – svjesno, politički, „liderski“! – da ne bi bio povrijeđen taj kreator Zla u BiH, koji pripada snagama što su upravo to zdanje spalile, a koji ga pohodi s đavolskim trijumfom i uspjehom, jer – s Nikolićem je sve uredu: on ima razloga da bude veoma zadovoljan jer je konzistentan – od početka agresije na BiH do ove bezumne servilnosti njegovoj posjeti. Paradoks je potpun jer je ploča na Vijećnici pokrivena, ni manje ni više, DRŽAVNOM ZASTAVOM. Kako je to monstruozna simbolika i poruka! Mentalna bolest i potpuna politička perverzija. Sram.

(Sjećate li se kako su nedavno Majke Srebrenice sa Istom samoponižavajućom servilnošću zakitile svojim Bijelim Cvijetom Šešeljevog ratnog ideologa koji je malo prije toga sve učinio da u Vijeću sigurnosti osujeti upravo rezoluciju o genocidu u Srebrenici?!)


Zašto neki ljudi, političari posebno, misle da imaju pravo da nas sve ponižavaju do osjećanja samoprezira?! I ne samo političari. Imamo razloge da se osjećamo skrhanim, opet i još teže poraženim i poniženim. Poniženje je uvijek teže i od samog poraza. Zašto nam to rade, tako bezdušno i nezrelo?!

Zar ne shvaćaju, zar ne znaju gdje je razlika, gdje je granica između potrebe za suživotom i zaštite elementarnog dostojanstva?!

Danas, kad pokrivaju DRŽAVNOM ZASTAVOM ploču na Vijećnici teže mi je nego kad sam je gledao u plamenu, jer ono prvo bijaše nasilje nad nama, a ovim drugim činimo užasno nasilje sebi samima.

I što je najgore – čini se da se već navikavamo na to.

Esad Duraković

agent_zero wrote:

BHCluster wrote:

Odličan članak!

Vizionar 1985 wrote:

VCorp wrote: na svaku provokaciju i napad odgovoriti deset puta gore pa da vidimo kome se isplati.

Na Silu silom odgovorit, pravichno, pravedno, s mjerom, razumom, pamechu,
samo ne prechi iz toga u Agresore, Transagresore, Zlochince, Silnike.

Samo skidat navedene gore.
Od Agresora do Silnika.

mmaar wrote:Hoce li javnost dobiti konacno odgovor na pitanje ko je naredio i ko izvrsio ovaj barbarski cin i hoce li isti snositi sankcije? Ne vjerujem da na Vijecnici nema nadzornih kamera i da se u roku 5 minuta ne moze naci pocinilac ovog sramnog cina.

sinuhe wrote:Hoce li se javnost pretvarati da ne zna?

arzuhal wrote:Znači pridjev (ne imenica) srpski se upotrebljava svugdje i stalno, nepreskočiv je, ispada iz svega, na svemu se nalazi i stalno se ponavlja, od nečeg normalnog postaje nešto u najmanju ruku i najblaže rečeno dosadno i zamorno, počev od Srpska Republika BiH, pa Republika Srpska, pa iz toga Pošte Srpske, Šume Srpske, (nekada, a i sada u glavama i tekstovima nekih) Srpsko Sarajevo, Srpski Brod, Srpska Kostajnica, Foča postaje Srbinje...Svi znamo za tu infantilnu, nenadojenu, isfrustriranu potrebu srpskih politički mislilaca i vođa s ove strane Drine da ostavljaju potpis srpski gdje god mogu...

I zaista, u skladu s tom političkom srpskom tradicijom obilježavanja teritorije ili događaja, nekih eventa kao srpskih ustanaka i to, te u skladu sa pravilima tvorbe u srpskom jeziku kojim se pokazuje da se jezik bošnjačkog naroda može prevesti pravilima tvorbe samo u bošnjački jezik, tako je zločin spaljivanja i uništavanja Vijećnice kao biblioteke sasvim logično i historijski opravdano nazvati srpskim zločinom odnosno zločinom počinjenim od strane srpskih zločinaca, što nikako ne optužuje i nikako ne podrazumijeva cijeli srpski narod i ne genaralizira, ne piše zločin srpskog naroda. Do sintagme srpski zločinci se došlo, kako znamo iz govora Čubrilovića, Maleševića i ostalih mudrih glava, pravilom tvorbe u srpskom jeziku od zločin pripadnika srpskog naroda (ne cijelog naroda, nego pripadnika!) ili zločin pripadnika Vojske Republike Srpske (pokušajte, pred nacionalno osvještenim Srbima, upotrebiti pridjev srbijanski govoreći za nekog ko je u Srbiji, a ne srpski, i dobit ćete besplatnu lekciju o podvalama tzv. hrvatskog jezika koji izmišlja nekakvo srbijanstvo...Ne srbijanski muftija, nego srpski muftija )...

Znate kada table sa sintagmama srpski zločinci ili srpski fašisti (kako je u Tuzli) ne bi stajale na pločama u Sarajevu i Tuzli i kada bi to bilo baš degutantno i nezamislivo? Da su Karadžić, Krajišnik, Mladić, Koljević, Plavšićka, Krstić, Beara, Arkan, Šešelj, Vučić, Nikolić, Kačavenda, Đogo i ostala brojna bratija dozavršile posao srpske odbrane srpskog naroda i srpske nejači u srpskoj Republici Srpskoj...

Thorgerson wrote:

cyprus wrote:Vezano za boldirano - za sve ti to mogu naći primjere, ali nema poente - jesu rijetki... Međutim, nisu Srbi = Republika Srpska Međutim Srbima u Federaciji BiH, Srbiji, zemljama regiona, svijeta, pa i u samoj Republici Srpskoj (posebno u zadnje vrijeme) postoji dovoljan broj ljudi koji se otvoreno suprotstavljaju bezumlju srpskog nacionalizma, da nikakva generalizacija ne bi smjela doći u pitanje... Nažalost, Srbi u Republici Srpskoj su još uvijek vrlo daleko od stvaranja kritične mase za potrebne promjene u antinacionalističkom pogledu... Svejedno - ja Srbe ne bih nazvao homogenom cjelinom...

Vezano za ostalo - da, može se porediti... Većina Srba također osuđuje zločine... Glavni problem međutim nije u tome, nego u činjenici da oni iste dobrim dijelom negiraju, relativiziraju, minimiziraju, pričaju o zavjerama i slično... Što je opet nešto čemu veliki broj muslimana širom svijeta također pribjegava...

Opet ti poredjenje nije ok.

Poredis muslimane kao religioznu skupinu i Srbe kao narod.

Muslimani kao takva skupina vjeruj mi da imaju sto puta manje zajednickih stvari nego Srbi kao narod - gdje god se nalazili.

Ti meni hoces da kazes da musliman bosnjak je vise slicnosti sa muslimanom iz indonezije, nego sto Srbin ne znam koji zivi u Americi ima sa Srbinom iz Srbije? Pa i u pogledu prakticiranja vjere to je razlicito, to i sam mozes vidjeti, da ne govorim o drugim stvarima.



Ma koji to musilmani pribjegavaju da ne osude terorizam, daj bolan pusti se te propagande. Kad si cuo evo od reisa, ili eto bilo kojeg bosnjackog politicara da opravdava teroriste? Daj mi eto tu izjavu? Naravno da ima odredjeni broj budaletina, koji to velicaju, ali sto se tice zvanicne politike, vjerskih poglavara tu se terorizam strogo osudjuje.

S druge strane - imas Dodika (predsjednika entieta, izabralo ga 300.000 ljudi - 30% stanovnika RS) koji svjedoci u odbrani Karadzica koji je osudjeni ratni zlocinac.



p.s. Itekako su srbi bili homogeni na podrucju RS 92-95 - itekako. Ja sam to napisao.

cyprus wrote: I niko da mi odgovori, zašto ne bi bilo adekvatnije umjesto "srpski zločinci" napisati "zločinci Vojske Republike Srpske" (ili kako god se zvaše vojne formacije na brdima oko Sarajeva u to doba)...

cyprus wrote:
I dolazimo do Dodika... Kažeš izabralo ga 300 000 ljudi... OK, ako je vjerovati wikipediji Srba u svijetu je oko 12 miliona... Ta brojka koju spominješ je 2,5% srpske populacije... A ona tabla ne govori o bosanskim Srbima, o Srbima iz RS-a, o Dodikovim glasačima, o Karadžićevim simpatizerima, o srpskim nacionalistima... Nego o Srbima... Jeste, o srpskim zločincima, ali sa iskorištenim etnonimom, koji bar asocira, ako već ne direktno aludira, na čitav narod... Ovo je moj stav - o žrtvama je sasvim opravdano govoriti u etničkom kontekstu - neki ljudi jesu ubijeni samo zato što su bili te etničke pripadnosti... Međutim, zločince etiketirati prvenstveno etničkom etiketom - e, to mi se neki čini najadekvatnijim... Jer zločinci nisu čini zločine samo zato što pripadaju određenoj etničkoj grupi... Umjesto osuđivanja etničkih kolektiviteta, trebale bi se osuđivati zločinačke ideje...

I niko da mi odgovori, zašto ne bi bilo adekvatnije umjesto "srpski zločinci" napisati "zločinci Vojske Republike Srpske" (ili kako god se zvaše vojne formacije na brdima oko Sarajeva u to doba)...