#403 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 02/08/2018 21:54
by breuer
Ramzess Veliki wrote:Ljudi, svi smo mi potekli od nashi pradjedova, Bosnjana, koji su imali svoju bosansku crkvu, proganjanu kao hereticku, I vremenom, pod utjecajem raznih osvajaca neki su nasi pretci presli na islam, drugi uzeli katolicanstvo ili pravoslavlje. NBiko nije ni veci ni manji bosnjak zbog svoje vjere.
Svi smo mi mješavina različitih naroda i rasa, odi daj uzorke krvi, pa ćeš se fatat za glavu nakon DNK analize...
Tačno je, postojala je Crkva bosanska, ne zna se sa tačnošću njeno porijeklo, vrlo često je za vrijeme vakta kojim se bavi ova tema korištena u propagandne i političke svrhe (npr. postojanje bogumila na područje današnje BiH, sličnosti sa islamom i ostalo), ali je totalno pogrešno izostavljati pravoslavne i katolike iz srednjovjekovne historije BiH. Hercegovina je bila Vojvodstvo Svetog Save?!, Pavlovići vrlo snažna pravoslavna vlastelinska porodica (najveći stećak je onaj Pavla Radenovića, Kasindol kod Sarajeva, 15 minuta vožnje, još uvijek je na lokalitetu Pavlovac, a Borač jedan od najvećih gradova na Balkanu). O utjecaju i prisustvu rimokatoličanstva potpuno je suludo govoriti jer je preočito.
Malo sam otišao off, ali hoću reći, Bosna je uvijek bila ovakva kakva je i danas, nejasna, nedefinisana, svačija, i zato će najduže i opstati...
Tako isto i za vrijeme 1875-1918 kojeg tretira ova tema...
#404 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 03/08/2018 03:59
by Ramzess Veliki
breuer wrote:Ramzess Veliki wrote:Ljudi, svi smo mi potekli od nashi pradjedova, Bosnjana, koji su imali svoju bosansku crkvu, proganjanu kao hereticku, I vremenom, pod utjecajem raznih osvajaca neki su nasi pretci presli na islam, drugi uzeli katolicanstvo ili pravoslavlje. NBiko nije ni veci ni manji bosnjak zbog svoje vjere.
Svi smo mi mješavina različitih naroda i rasa, odi daj uzorke krvi, pa ćeš se fatat za glavu nakon DNK analize...
Tačno je, postojala je Crkva bosanska, ne zna se sa tačnošću njeno porijeklo, vrlo često je za vrijeme vakta kojim se bavi ova tema korištena u propagandne i političke svrhe (npr. postojanje bogumila na područje današnje BiH, sličnosti sa islamom i ostalo), ali je totalno pogrešno izostavljati pravoslavne i katolike iz srednjovjekovne historije BiH. Hercegovina je bila Vojvodstvo Svetog Save?!, Pavlovići vrlo snažna pravoslavna vlastelinska porodica (najveći stećak je onaj Pavla Radenovića, Kasindol kod Sarajeva, 15 minuta vožnje, još uvijek je na lokalitetu Pavlovac, a Borač jedan od najvećih gradova na Balkanu). O utjecaju i prisustvu rimokatoličanstva potpuno je suludo govoriti jer je preočito.
Malo sam otišao off, ali hoću reći, Bosna je uvijek bila ovakva kakva je i danas, nejasna, nedefinisana, svačija, i zato će najduže i opstati...
Tako isto i za vrijeme 1875-1918 kojeg tretira ova tema...
Bosna je od Kulina bila utociste za gnostike, pagane, germane, ostatke atilinih hordi, slavene, jevreje I sve druge koji su proganjani od rimokatolicanstva. Ne rece 'nako Kulin "moji dobri Bosnjani". Sadasnji srbi zaboravise da su i sami nasilno pokrstavani, a da su postovali skoro iste ako ne I iste bogove kao Iliri. Otkad im Sava ispra mozak da su "nebeski narod" naprasno se nafurase na to.
O crkvi Bosanskoj se ima i nema mnogo novog reci, klasicna gnosticka crkva po Tomi, odnosno ranokrscanska crkva, potpuno ista kao i koptska. Kako se Novozavjetna crkva razracunavala sa koptima i drugim "hereticima" koji su postovali rana Isusova ucenja, tako su se razracunavali I sa bosanskom crkvom.
O bliskosti islama i gnosticizma mozemo razgovarati jedino ako poznajemo islamska i ranokrscanska - nakon uredbe cara Konstantina zabranjena ucenja. Ja bih podvukao da su i budisticka i vedska ucenja jednaka gnostickim ucenjima o trazenju Isusa u sebi, odnosno Boga u sebi i vjerovanje u reinkarnaciju i samospoznaju koju moderna rimokatolicka ucenja zabranjuju kao herezu.
#405 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 03/08/2018 08:05
by klosar pravi
Da naravno da jesmo ne znam ko prica drugacije isto treba imati u vidu koliko je uopšte bilo ljudi u to vrijeme u državi kao i koliko je uopšte vjerskih objekata bilo sagrađeno..
Da ne pricam koliko nepismenih koji su se " preobratili " jednostavno da prežive kako treba i da ne gladuju..
Vremenom desetinama i stotinama godina kasnije je to postala utabana religija.
Na kraju krajeva Sarajeva ne bi bilo da ga nisu " sagradili ".
@ Ramzes dosta kvalitetan post koji rijetko vidiš na ovom forumu.

#406 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 03/08/2018 15:23
by otac_makarije
Проглас народа Босанског - 1876
Кад смо разумели за берлински састанак трију сила савезница а знајући да се искупише судбе наше ради, ми представници усталога народа за ослобођење погажене и потлачене Босне, опуномоћисмо нашега пријатеља господина Божидаревића Веселицког, те је подне нашу изјаву канцеларима трију царева, у којој изложисмо умерене захтеве наше, да би за време престала крв и био крај узајамном тлачењу и пустошењу; ми тражисмо примирје не што клонусмо борећи се и од турског мача страхујући; тражисмо га цигло из очајања, гледајући обескућени народ и његове патње над патњама. Закуцасмо на вратима, да нам се подаре четири олакшице из моћнијих руку владалаца, који у својим областима бране и животињу бити и требити оваквим мукама и страхотама, као што их ми од векова подносимо; тражисмо, да се што пре ставе измеђунас и дивљих Турака, еда би народ што скорије главу подигао и сигуран животом и имањем заорао плугом унесрећну земљу, да исхрани измождену чељад и да га зима опет не затече гола на гариштима и по збеговима;тражисмо примирја, јер се надасмо да ће усталачко заузимање много моћних царева приклонити султана и владу његову, да нам тешки живот олакша, и да ће та тако силна и велика царства моћи пожурити порту, да те своје обавезе и испуни.
Али се ето преварисмо у мислима у надама нашим. Докле силе наваљиваху, да краја буде нашим невољама, а опет порта да се обезбеди ова црна, нама до Бога пропиштала земља, дотле сами Турци показаше целом свету и јасно и грозно са чега се диже Херцеговина, Босна и Бугарска. Каква ужасна и грозна дела починише они сад, не бојећи се Бога, ни суда светскога, не стидећи се сила посредница и не марећи што у областима царства горе устанци са њихових и онако већ превршених злочинства.
Извршише зверску сечу над невином нашом браћом у Приједору, посекоше безмоћне старце, жене идецу нашу, који се од силе разузданичке скрише у лузима и по гудурама.
Учинише другуги покољ витлејемски, на земљи европској, исекоше пуну школу невине мушке и женске дечице у Клисури.
Искасапише посланике немачког и француског сред многољуднога и заштићенога Солуна, на очигледи војске и власти, са знањем и наредбом самога валије.
Та дигоше руку и ван самога Султана и на онај га свет отправише, и то учинише учене хоџе, софте, муфтије, исповедници онога корана, на ком су силу своју засновали, и по којем и нама хришћанима суде иправду деле.
И после оваквих ужасних и зверских призора, можемо ли опет ићи у куће самовољним, развратними безаконим Турцима, која би хришћанска и образована држава хтела и смела остављати нас под дивљом и необузданом владом валија и других покварених чиновника турских, које Стамбол купи по далеком Анадолу и овамо их шаље, да нас злостављају сваком глобом и потвором, који не задрхташе дижући руке на Султана и везире његове, како ли ће они моћи бити поуздано јемство за рајине олакшице, које потражисмо за мир ипоредак у далекој забаченој Босни.
Узалудних нада и обмана беше изобила. Ми захваљујемо племенитом заузимању великих царева за нашу горку судбину. Али пред оваквим поквареним фанатицима не положисмо оружја, док је међу нама једне пушке, једне сабље, једне главе на раменима. Не може нам се пребацити да нисмо молили и чекали, да смо пренаглили; ми викасмо и ваписмо толико пута из нашега сужањства, и свет беше глух; ми устајасмо да бранимо главе наше нејачи, а крштени душегупци и пријатељи турски називаху нас бунтовницима; ми молисмо моћне цареве, те се заузеше за ојађени живот наш, али и њихов моћан глас оста непослушан, мада све беше притврђено самим Султаном и високом портом његовом; ми молисмо помоћ брзу, одсудну, а нас ето сред сече и пламена теше мирољубљем и олакшицама из руке мучилачке, тражисмо милосрђа правде ради и човечанства, а ево нам је још и дан данас једини наш савезник Господ Бог.
У име тога нашег великог савезника Вога, ми васколике вође устаничких чета босанских, данас једини законити представници српске земље Босне, после толиког чекања и без наде на икакву помоћ решавамо: да од данас за навек кидамо са нехришћанском владом цариградском и желећи с браћом нашом Србима делити судбину, па ма каква она била, проглашавамо: да се домовина наша Босна присајужава кнежевини Србији, законитом и правом прејамнику државе старих наших краљева и царева и проглашавамо нашим наследним господаром књаза српског Милана М. Обреновића IV.
Живио нам наш народ Српски!
Живео господар наш књаз Милан М. Обреновића IV.!
Живела наша државна влада у нашој престоници Београду!
У Босни 20. јуна 1876.
Војводе и поглавари васколиких босанских устаника: Војвода Голуб Бабић, поп Ђоко Каран, поп Илија Билбија, Симо Чавка, Шпиро Скакић, Стојан Митровић, Триво Амелица, Мића Тркуља, Павао Бабић, Лука Поповић, Перо Ковачевић, Петар Зелковић, Стојан Вашелић, Васиљ Марић, Јово Вукобрат, Марко Баић,поп Давид Грубор, Вид Милановић, Ђоко Деспотовић, Вучен Миљуш, Јован Кнежевић, Вид Ђурић, поп Јован Пећанац, Петар Ерцег, Никола Ђаковић, Милан Ковачевић, Тодор Новаковић, Илија Шевић, Никола Медић, Никола Ћулибрк, Сава Ђуричић, Јово Шарац, Јово Мркић, Перо Дошановић, Лука Умићевић, Стеван Бањац, Марко Богдановић, Остоја Вејиновић, Ристо Дукић, Шпиро Вулин, Никола Штрбац, Јово Каран, Веиновић, Перо Гачић, Симо Давидовић, Тејо Ерцег, Тривун Бундало, Јово Мајкић, Шпиро Сладојевић, Стојан Дамјановић, Обрад Каран, Бојан Вујатовић, Станко Кременац, Лазо Дробац, Јован Грбић, Симо Умичевић, Миладин Станић, Сава Адамовић, поп Стеван Поповић, Марко Ђенадија, Давид Ступар, Пане Николић,Остоја Ољача, Перо Бабић, Лука Брдар, Раде Поповић, Марко Бајалица, Деспот Деспотовић, Нине Карлица, Миле Брлић, Димитрије Пљакић, поп Трифун Станишљевић, Пане Видовић, Јово Митраковић, Ђорђе Јовановић, Ристо Јејић, Гавро Дејановић, Нико Галоња, Ј. Шмитран.
#410 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 13/08/2018 22:20
by LBVIEW
Pa dobro, tad su Srbi drzali Turcima stranu, sto se naravno krije k'o "zmija noge".
A kad god su prekidali savez s Turcima, pa se "svetili za Kosovo", ceh su placali oni " s rukama krvavim do lakata"

, necemo se lagati.
Sto se poredjenja s Pokretom za autonomiju tice, ne sjecam se da je tada uprilicena kakva "istraga posrbica".
#412 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 16/08/2018 07:40
by halo_ba
Ovo je glupost, jer to niko nije ni trazio.
Obrenovic i Njegos su se nakratko pretvarali da podrzavaju Gradascevica, ali to je bilo za vlastiti racun.
Domicilni (tj. bosanski; oprosti mi, Milorade) Srbi se nisu mijesali u to "medjutursko" razracunavanje.
#414 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 26/08/2018 11:32
by LBVIEW
PeppermintSA wrote:
Kapetanov ustanak je bio zbog reformi koje je Porta pokušala sprovesti, a ne zbog tobože želje za bosanskom nezavisnošću kao što tvrde današnji bošnjački mitomani. Dakle, ustankom su se htjele očuvati privilegije bošnjačke feudalne kaste.
Zbog čega bi se tadašnji kmetovi stavljali na stranu onih koji se bore protiv poboljšanja kmetovskog položaja?
To iz srpskog ugla gledanja.
Kao i na onoj drugoj temi o agrarnoj reformi koja je, k'o biva bila pravedna jer je trecina stanovnistva posjede dobila od okupatora, a to sto je druga sila, u principu isto tako okupatorska, pod plastom toboznjeg jugoslovenstva, uradila istu stvar - oduzela zemlju jednima i dala drugima, naravno, nije.
Dakle, srpsko vidjenje historije koje karakteriziraju dvostruki arsini, minimiziranje uloge Bosnjake u historiji, nipodastavanje i cinizam, ni za kog, osim za najvecie mitomane na planeti, vise nije relevantno.
Svoditi ustanak Gradasevica samo na jedan aspekt je tipican primjer istog.
#415 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 26/08/2018 12:12
by Škobo Habu
PeppermintSA wrote:
Kapetanov ustanak je bio zbog reformi koje je Porta pokušala sprovesti, a ne zbog tobože želje za bosanskom nezavisnošću kao što tvrde današnji bošnjački mitomani. Dakle, ustankom su se htjele očuvati privilegije bošnjačke feudalne kaste.
Zbog čega bi se tadašnji kmetovi stavljali na stranu onih koji se bore protiv poboljšanja kmetovskog položaja?
Donekle si u pravu...
Bosanski kapetani jesu bili protiv reformi, i to baš iz razloga kojega si naveo - gubitak privilegija, jer je bosanska i hercegovačka vlastela bila i civilna i vojna vlast.
Sa druge strane, ako pogledaš spisak uslova koje su postavili pred sultana - oni nisu ništa bili drugačiji od onih koje je imala Kneževina Srbija.
Plaćao bi se samo porez Stambolu, sve ostale poluge vlasti bi bile u rukama Bošnjaka.
Neko reće da je Obrenović bio uz Gradašćevića? Ja bih baš volio vidjeti u kojem se to historijskom vrelu spominje?
Jadan od razloga ustanka i jeste što je Porta dala prekodrinske nahije, koje su pripadale Fidahićima, Kneževini, a bosanski kapetani bili protiv takve odluke.
#421 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 26/08/2018 15:54
by Škobo Habu
PeppermintSA wrote:
Apsolutno. U pravu si. Poenta je da se ne trebaju stvari gledati iz ugla nacionalnog romantizma. Niti se Husein Kapetan prvenstveno borio za nacional romantičarsku ideju slobodne Bosne, nego prvenstveno za privilegije svoje vlastele; niti je prvi srpski ustanak bio nacional romantičarski, svenarodni ustanak protiv okupatora kako tvrde SANU mitomani, nego ustanak protiv Dahija, a niti su bosanski Srbi minirali Husein Kapetana zbog nekakvog nacionalnog pitanja, nego su naprosto navijali za Portine reforme koje bi im poboljšale egzistenciju.
Tačno. Stim da postoji tu jedna bitna razlika. U nekoj verziji alternativne historije možda bi se i
pokret za autonomiju pretvorio u nacionalni pokret, na isti onaj način na koji to kasnije postao u Srbiji.
Osnovni razlog ustanka u Srbiji je bio ekonomske prirode, težak položaj hrišćanskog stanovništva, konstantni nameti i samovolja lokalnih aga i begova, i to je nesporna činjenica. Evropske zemlje su vršile konstantan pritisak na "bolesnika sa Bosfora" da omogući vjerske i građanske slobode hrišćanskim podanicima, a što je dovelo do protivljena jednoj takvoj odluci u mnogim djelovima Osmanskog Carstva.
Sa druge strane, u Bosni i Hercegovini, nizamske reforme nisu doticale previše onaj sloj muslimanskog stanovništva koji se bavio trgovinom, zanatima i slično, već zemljoposjednike, koji su bili i vojna i politička elita sa mnoštvom privilegija.
Bosanski kapetani, koji si u mnogo čemu bili autonomni od odluka samog Stambola, još od bitke pod Banja Lukom, bili su veoma svijesni činjenice da ako izugube vlastite vojske da su izgubili i političku moć.
Iz tog doba postoji jedna korespodencija između Mahmuda II i srpskog kneza u kojoj on hvali Srbe kao najvjernije podanike, dok za Bošnjake tvrdi kako su oduvijek bili nepokorni. To znači da je postojao već neki latentan sukob između bosanskih kapetana i Stambola, te da ih je centralna vlast već odavno smatrala problemom po pitanju zamišljenih reformi.
Suština propasti "autonomaša" jeste u činjenici da oni nisu imali nikakvu viziju, osim one tredicionalne za koju su mislili da je viječna, a to je da su čuvari
dina i imana na najzapadnijim granicama carstva, te da nisu bili sposobni da prepoznaju sve one modernističke tendencije koje su se javljale širom Evrope i svijeta, da vrijeme teokratskih monarhija i carstava zamjenjuje pojam nacionalnih država.
Mislim da su "autonomaši" bili više tradicionalistički orijentisani po pitanju samog Osmanskoga carstva, nego li sam sultan, koji je shvatao modernističke tendencije, te nije ni čudo što su ga smatrali izdajnikom vjere.
Pogrešno je Huseina Kapetana doživljavati potpuno mitski, u tom nacional - romantičarskom ozračju, već ga treba tumačiti u kontekstu vremena u kojem je živio. Poznato je da je on bio neko koje je sve svoje neprijatelje, odnosno neistomišljenike, eliminisao po kratkom postupku, bilo je tu i ljudi koji nisu ničim doprinjeli da se zamjere sa Huseinom , ali su eliminisani kao "kolateralna šteta" samog ustanka.
No, opet kažem, iako je to samo moja pretpostavka, niko ne zna u šta bi se sav taj pokret pretvorio da je sama ideja "autonomije" zaživjela, jer u tom slučaju je postojalo kakvo - takvo vođstvo Bošnjaka, koje se zalagalo za zemlju u granicama, više - manje, u kojim je danas.
Poslije njih dolaze samo puki podanici Carstva koji ozglavljuju Bošnjake u svakom smislu i tako slabe njihovu poziciju.
#423 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 04/09/2018 14:13
by otac_makarije
Ja vjerujem da su isto tako kolutali okicama i u Becu i u Istanbulu tih dana... 40 godina poslije se mnogo toga promijenilo, Srbija vise nije bila knezevina vec kraljevina, nisu na vlasti bili Obrenovici vec Karadjordjevici, a u Becu i Istanbulu su opet kolutali okicama, ali iz drugih razloga
Istorija ide svojim tokom, ipak se prisajuzi nasa domovina Srbiji i dobi prestonicu i vladu u Beogradu.
#425 Re: Bosna i Hercegovina (1875-1918)
Posted: 05/09/2018 10:59
by seln
Woody wrote:otac_makarije wrote:...ipak se prisajuzi nasa domovina Srbiji i dobi prestonicu i vladu u Beogradu.
I to na vlastiti zahtjev i molbu, na koje joj je potvrdno odgovoreno, zavedeno i opečaćeno
Doduse, trenutno se srbija odsajuzuje od same sebe.... nesto kao multiple organ failure.
Ako se ovaj pozitivan trend nastavi, uskoro cemo imati Sojuz SrBskih drzava (Beograd, Valjevo, Velika Plana), koji ce uspostaviti srdacne odnose sa Sumadijom, Timockom Krajinom, Vojvodinom i Sandzakom.