Forum Klix.ba

Nakon dva slusanja, kao da slusam The Final Frontier ver2. Vjerovatno treba jos kojih 10tak slusanja puta za neku ozbiljniju ocjenu.

Trenutno The Parchment izgleda najbolja stvar, doduse ni naslovna stvar nije losa, a najbolje mi je legao solo na The Darkest Hour.

Škobo Habu wrote: ↑03/09/2021 15:08

ExNihilo wrote: ↑03/09/2021 14:37

Nisi mi objasnio zašto u zvaničnoj Maiden biografiji stoji da je riječ o albumu sa punk elementima. Molim te, fokusiraj se.

Steve Harris, founder and leader of the band, always cite UFO and Wishbone Ash as main influences. Then each member has its own ones, but I would say that Judas Priest, Deep Purple, Thin Lizzy and Rainbow also played an important role in the development of Maiden’s sound, as well as lots of 70s prog rock groups.

Vidiš li neki punk band kao uzor?

EDIT:

Steve Harris Explains Why Iron Maiden Disliked Early Punk Rock
By Andrew Magnotta @AndrewMagnotta

July 18, 2019

Steve Harris of the legendary British ro
Legendary heavy metal band Iron Maiden formed in London in the mid-'70s, around the same time punk rock was gaining a foothold in the city's underground.

Modern metal and contemporary punk have several common ancestors, but in those early days the two styles were much more separate. Metal bands were disciples of titans like Black Sabbath, Deep Purple and Led Zeppelin, while early punk was crafted from a patchwork of garage rock, adolescent frustration, political unrest and scraps from the rougher aspects of rock groups like The Who.

With its fast-paced, heavy rocking style in the mid-'70s Iron Maiden was often mistaken for punk. But bassist Steve Harris tells Rolling Stone that the comparison didn't really apply beyond tempo.

"...[W]e actually didn't like punks at all," Harris says. "The punks back then couldn't really play their instruments like the later ones."

When pressed about, Maiden's signature gallop, Harris said it was more a product of excitement than a conscious decision.

"I think we were just naturally fast artists because of that adrenaline," he continued. "It's not like we sat down and said, 'Oh, we're going to play fast.' You start with adrenaline and get on stage and it was even faster than it was when you recorded it. Sometimes it can get a bit out of hand, but the energy at a gig can be really quite amazing at times. It was never premeditated."

Pa Bruce godinama insistira da oni uopće nisu ni heavy metal.

Cause when I started out listening to music, there was no such thing as heavy metal. It was a term coined by a journalist, actually, and I think it was from a William Burroughs novel — but that's a minor detail.

"Metal came out of something that was called heavy rock," he continued. "Heavy rock was simply an offshoot of blues rock — you know, LED ZEPPELIN and DEEP PURPLE and things like that, and FREE, and all those bands. They weren't heavy metal, but they kind of came into the heavy metal orbit, and then the whole world of music became polarized. It became very niche; everybody was put in their little silos. And that was as much a fact of life because of the media, because the media did that. And then record companies figured out that they could market it and yada yada yada and so on and so forth. But we've managed to survive, and not just survive, but to thrive, in a sense, outside that system. So people call us heavy metal, and we say, yeah, fine, we are.

Dakle, ako je gore citirana izjava Harrisa dokaz kako prvi album nije imao punk elemenata (mada on uopće nije govorio o prvom albumu), onda je ova izjava Bruce-a dokaz da Maiden nije heavy metal. No, to je apsurdno, jasno.

Što samo pokazuje da nije uopće bitno šta njih dvojica kažu, umjetnik niti može niti treba teorijski sam ocjenjivati vlastiti rad, nego je relevantno šta kažu ljudi koji su autoriteti za pomenute žanrove i koji su tome posvetili karijeru. A kako sam već rekao, nećeš naći nijednog respektabilnog kritičara koji na prvom albumu ne prepoznaje punk elemente, što tvoju raniju izjavu čini posve promašenom.

Thorgerson wrote: ↑03/09/2021 11:55 Pa da, ima smisla da ljudi u 70im godinama nesto inoviraju.

Jbt sta neces sve procitati...

Ja bas zato volim Maiden. Kad zelim nesto drugo, onda slusam nesto drugo, neku drugu grupu, drugi zanr muzike.

To isto da kazes, ma jest Tarantino dobar reditelj, al jbg sto uvij3k na isti fazon sve, sto nikad nije snimio neki porodicni bozicni film.

BTW, kažu novinari s Klix-a:

Tokom snimanja albuma frontmen Bruce Dickinson saznao je da ima rak grla i da mu je potrebna ugradnja umjetnog kuka, a potrgao je i Ahilovu tetivu. Svoju bol izrazio je kroz impresivnu vokalnu izvedbu.

Bruce je, hvala Bogu, izliječio svoj karcinom prije snimanja "The Book of souls", dakle prije više od 6-7 godina...

ne kontam, ljudi se zale sto Iron Maiden zvuci isto, a onda drugi ljud ise zale sto Metallica ne zvuci kao u Black album.. ne mozes nekim ljudima ugodit.

Ko je poslusao album, jel skonto da nema ponavljajucih refrena kao inace u Maidenovim pjesmama?

Licno, svida mi se Album ima elemenata \od Number of the Beast do Powerslave.. Uvijek sam imao problem kod maidena da kazem "eh ta pjesma je iz X albuma" po zvuku, poredeci sa nekim drugim bandovima, al opet ne zamjerim, maidene slusam jer su Maideni, ne treba mi neka Evolucija i experimentisanje zvukom sto bi mozda samo unistilo Maiden Feel ovo mi je super! Osvjeze novim pjesmama a stari "duh" je tu i vrati me u teenage doba kad sam headbango u sobi slusajuci maidene..

Vidim niko nije video posto, pa evo:




Trenutno lista najdrzaih pjesama sa albuma nakon prvog slusanja:
1. Hell on Earth
2. Time Machine
3. Death of Celts
4. Parchment
5. Lost in a lost world
6. Senjutsu
7. Writing on the wall
8. Days of future past
9. Stratego
10. Darkest hour

Hell on Earth svima najdraža. Me included. Instant klasik.

Tromblon wrote: ↑03/09/2021 15:32 Tek sad vidjeh temu pa da se upišem. World slavery tour 18. 08. 1984. na Sajmištu u Beogradu. Nenadjebivo. Onaj huk i trnjenje je počeo Čerčilov govor nikad zaboravit neću.

To je po meni njihova najveća i najspektakularnija turneja. Novi album odličan. Svaka čast što se isti dan kad je zvanično.pušten u prodaju, može kupiti u Sarajevu u prodavnici ploča. Legende su još jednom potvrdile svoj kvalitet.

ExNihilo wrote: ↑03/09/2021 20:15 Hell on Earth svima najdraža. Me included. Instant klasik.

Ista Where the Wild Wind Blows Malo ima i ambijenta sa X Factora.

NE znam......nako mi je......jbga....mozda sto sam u Gojira, Lamb of God, Trivium fazi......doduse Maiden se vazda moro vise puta preslusati da legne zato i traje i vrti se dugo na play listi

Evo ima kod raje u Sarajevu https://shop.sarajevodisk.com/product/i ... eluxe-2cd/
Cak izadje i malo jeftinije nego da narucujes online. Mene iz UK izaslo 43KM s postarinom, kod ovih je 42 sto je i vise nego dobro.

Meni je album odlican, evo na repeat vec 5h i sto vise slusam sve bolji i bolji nekako su mi sve pjesme legne ne bih sada izdvajao ni jednu ponaosob Adrian i Steve

Škobo Habu wrote: ↑03/09/2021 09:52 Respekt Maidenu, ali ono što sam ja čuo sa novog albuma mu zvuči isto kao i sa predhodnih. Reciklaža već recikliranih ideja. U prirodi takav proces ima smisla, no u muzici to teško prolazi. Album za die hard fanove, po meni ništa inovativno, ništa wow!

Mislim da je to glavna razlika između metal mastodonta, tipa Metallice i Maidena, što je Metallica sa Black albumom dosegla vlastiti zenit i sam heavy metal postavila na tron kao ravnopravan muzički žanr sa bilo kojim drugim mainstream muzičkim pravcem.
Nakon toga, sa albumima "Load" i "Reload", prave žanrovski zaokret, više hard&heavy, sporiji su, ali i kompleksniji u samo pristupu muzičkom izražaju, što je kod velikog dijela publike dovelo do razočarenja. No, Metallica je, za razliku od Maidena, pokušavala da ide raznim stazama - od simpho do speed metala, dok sa druge strane, sam Maiden nikada nije ni pokušao iskoračiti u nešto smjelije, nešto rizičnije.

Realno, da se nije desio povratak Brucea u Maiden, on bi danas tavorili na dnu sa Blaze Bayleyem, teško da bi igdje bili headlineri.

nije daleko od istine; izlizani su zaprave i meni

pratim metal od svoje 12te; prvi zvuci su bili sa Piece of Mind od Maidena nekad u 6. razredu

ExNihilo wrote: ↑03/09/2021 16:05

Pa Bruce godinama insistira da oni uopće nisu ni heavy metal.

Cause when I started out listening to music, there was no such thing as heavy metal. It was a term coined by a journalist, actually, and I think it was from a William Burroughs novel — but that's a minor detail.

"Metal came out of something that was called heavy rock," he continued. "Heavy rock was simply an offshoot of blues rock — you know, LED ZEPPELIN and DEEP PURPLE and things like that, and FREE, and all those bands. They weren't heavy metal, but they kind of came into the heavy metal orbit, and then the whole world of music became polarized. It became very niche; everybody was put in their little silos. And that was as much a fact of life because of the media, because the media did that. And then record companies figured out that they could market it and yada yada yada and so on and so forth. But we've managed to survive, and not just survive, but to thrive, in a sense, outside that system. So people call us heavy metal, and we say, yeah, fine, we are.

Dakle, ako je gore citirana izjava Harrisa dokaz kako prvi album nije imao punk elemenata (mada on uopće nije govorio o prvom albumu), onda je ova izjava Bruce-a dokaz da Maiden nije heavy metal. No, to je apsurdno, jasno.

Što samo pokazuje da nije uopće bitno šta njih dvojica kažu, umjetnik niti može niti treba teorijski sam ocjenjivati vlastiti rad, nego je relevantno šta kažu ljudi koji su autoriteti za pomenute žanrove i koji su tome posvetili karijeru. A kako sam već rekao, nećeš naći nijednog respektabilnog kritičara koji na prvom albumu ne prepoznaje punk elemente, što tvoju raniju izjavu čini posve promašenom.

Šta je sporno u ovoj izjavi?

Dickinson tvrdi kako su mediji i diskografske kuće kumovali nazivu "heavy metal" što je posve tačno. Jednostavno, riječ je o klasifikaciji muzičkih žanrova na koju su najmanje mogli uticati bendovi, jer su konce u svojim rukama držale diskografske kuće i kritika.

No, ono što je poenta - Bruce nigdje ne tvrdi da su bili punk ili su imali dodira sa tim.

Sama kovanica "heavy metal" je, zapravo, pozajmljena iz stihova pjesme "Born to be wild" Steppenwolfa:

I like smoke and lightnin'
Heavy metal thunder
Racing in the wind
And the feeling that I'm under.

Prvi album Maidena je sve osim punk.

Senjutsu je vise nego dobar album.

Preslusao sam ga evo 4-5 puta. Album uopce nije Final Frontier 2, kao sto neke rece.

Odlicno je sto ima jako mnogo dijelova koji podsjecaju na X Factor. Solaze mozda nigdje nisu nabrijane kao na ovom albumu. Dickinson je, bez sumnje, ofalio i zao mi je sto se vise pjesme nisu njemu mogle prilagoditi.Npr. cujes ono na Lost In A Lost World, gdje se stalno u uvertiti ponavlja i siluje kao da popuni vrijeme u duzini pjesme. Jel mi se cini da Nicko prvi put i ne briljira bas?

Na albumu je jedno remek-djelo a to je Death Of The Celts koje ce, nema sumnje, ulaziti u naredne best of kompilacije. Nevjerovatno dobra stvar. Ja bih je nazvao Clansman 2.

Iza nje su Hell On Earth, Parchment i Senjutsu. Super pjesme. Writing On The Wall znamo od ranije. Prava stadionska pjesma.

Na ovom albumu se moze osjetiti atmosfera sa ranijih albuma: X Factor, Fear Of The Dark, Powerslave, Brave New World...sto je super.

Poslušao sam i ja album, maksuz rekoh da vidim kakav je i kako ide uz trčanje.

NIje mi legao na prvu iako nisam mnogo ni očekivao. Darkest hour mi je odlična stvar. Svakako ću mu dati još par šansi i preslušati album par puta.

Buckethead wrote: ↑04/09/2021 09:25 Poslušao sam i ja album, maksuz rekoh da vidim kakav je i kako ide uz trčanje.

NIje mi legao na prvu iako nisam mnogo ni očekivao. Darkest hour mi je odlična stvar. Svakako ću mu dati još par šansi i preslušati album par puta.

Uz trcanje ide samo ono sto vec znas. I ja trcim sa slusalicama i znam koliko mi je vazna ta muzika koju slusam poslije prvog predjenog kilometra. Da ne kazem kasnije, pocne te zivcirati

Da, u pravu si. Samo provjereno.

Svakim slušanjem sve bolji i bolji album, kao i uvijek kod Maidena

Da kažem koju o Senjutsu...

Da budem iskren, bio sam skeptičan prema albumu, primarno zbog dva singla koja su mu prethodila. Kao što sam pisao na drugoj temi, The Writing on the Wall je bio pokušaj da se zvuk obogati southern rockom, što mi nije zvučalo uvjerljivo u Maiden interpretaciji. S druge strane, Stratego je bio previše generičan. Kao da je machine learning algoritam feedan Maiden diskografijom pa je ispljunuo tu pjesmu: po svemu maidenovsku, ali bez duše.

Lično smatram da Maiden još Brave New World nije izbacio album koji bi se mogao smatrati remek djelom, ali sve što su izbacili posljednjih 20 godina ipak je bilo kvalitetno, pa mi se Senjutsu činio kao kandidat za prvi pravi stinker u second coming Bruce eri. A nije mi vala ni cover art legao, koji mi se činio kao nastavak kreativne suše koja je počela sa onom abominacijom sa Dance of Death albuma (ovako je trebao izgledati cover!). Jebi ga, I love me covert arts.

No, nakon desetak slušanja, čini mi se da je riječ o ponajboljem albumu poslije Brave New World, a koliko vidim sentiment dijele fanovi, kao i kritika koje ne štedi riječi pohvale. Za Guardian je ekscentrično remek djelo, a The Rolling Stones album naziva muzikom "for the ages". Not bad za bend kojem je to 17 (slovima: sedamnaesti) album i koji je ušao u petu deceniju snimanja muzike.

Zbog njegovog fokusa na duge melodične instrumentale, koji su uostalom postale zaštitni znak Maidena, oduvijek su mi posebice ležale pjesme koje Harris piše, pa je to slučaj i sa ovim albumum. Highlight su mi zapravo pjesme mahom sa drugog diska: "Death of the Celts", "The Parchment", i "Hell on Earth", te "Lost in a Lost World" sa prvog diska.

"Death of the Celts" mi je već na prvo slušanje imala The Clansman feel to it. Dosta tih pjesama Blaze ere živi svoj drugi život posljednjih godina, pri čemu se The Clansman izdvojila kao fan favorite, pa je razumljivo da su ponovo posjetili taj tematski teritorij. Štaviše, drago mi je da se bend uspio osloboditi stigme koja je pratila Blaze albume pa se sada nadograđuje na tamo predstavljene motive. Bilo je tu strašnih pjesama koje su ostale neprepoznate uglavnom jer su fanovi bili butthurt zbog odlaska Brucea, pa je bilo popularno a priori mrziti iste.

"The Parchment" me stilski podsjetila na "The Red and the Black" sa prethodnog albuma. Što je dobra stvar, jer mi je Crveno i crno bila najbolja stvar na The Book of Souls. Spora progresija koja kulminira melodičnom ekstazom. Ima tu maidenovsku sabur kvalitetu, gdje je prvi dio pjesme build-up za melodijsko čudo koje dolazi.

"Hell on Earth" je, čini mi se, kako sam ranije pisao na temi, većini najdraža stvar na albumu. And rightfully so - pjesma je instant klasik. Tematski se nadovezuje na "A Matter of Life and Death" album, ali ono što joj zaista daje poseban edge jeste još jedan Maiden signature koji je, čini mi se, nedovoljno osvijetljen: melodijska sinhronizacija Harrisovog basa i Bruce-ovog vokala. Vidljivo je to lijepo na 3:31, kada se Bruce seamless uključi u instrumental, vokalom savršeno prateći pozadinski bas.

Kao i dosta pjesama na albumu, "Lost in a Lost World" postaje bolja svakim slušanjem. Vjerovatno najprogresivnija pjesma na albumu, uz "Hell on Earth" najbliža mom senzibilitetu, posjeduje onaj rijetki kvalitet iznenađenja i lomljenja stila mid-song.

"Days of Future Past" i "The Time Machine" također zvuče jako dobro, "Darkest Hour" mi je underwhelming, a naslovna pjesma solidna, ali nedostojna da bude title track.

Zapravo, da prvi album nije bio self-titled, rekao bih da ovaj treba nositi naziv "Iron Maiden". Kao da su destilirati sve najbolje od tematskih i muzičkih motiva koje su istraživali posljednjih 40 godina, a zatim ih posjetili još jednom, dodajući bits and pieces novog i svježeg. Ima tu svega po čemu smo znali i voljeli Maiden, od historije do naučne fantastike.

Ako bi ovo bio posljednji Maiden album, bio bi prikladan.

@ExNihilo

@ExNihilo

eargasm na 09:21 - The Parchment mi je highlight albuma, inace je pjesma do pm kompleksna, Ja cujem na njoj i SIT album, POM (TTAL) TXF (SOTC), a Daveov vrhunski solo podsjeca na zvuk sa Powerslave albuma. I po meni, stoji hladno rame uz rame sa ostalim epic stvarima iz njihovog opusa.

Ako bi ovaj album mogao biti zadnji, onda je HOE svakako prava pjesma da zavrsi Maidenovu diskografiju. Jos jedan Harrisov epic.

Obje stvari Bruce je izdominirao i odradio maestralno.

I da nakon pocetnog skepticizma, (ono kad ocekujes da te najbolji jednostavno ne razocaraju) mogu reci da se Maideni nisu izlazi ni najmanje. Ovaj album se u pojedinim dijelovima moze mjeriti cak i sa zlatnim dobom iz 80tih, te ni po cemu ne zaostaje niti za jednim albumom poslije toga. Meni licno je poslije 90tih, najbolji album AMOLAD, a vrlo moguce je da ga ovaj preskoci u dogledno vrijeme.

Up The Irons !

....

Divna je stvar što se novi album Iron Maidena mogao nabaviti u Sarajevu isti dan kad je zvanično objavljen i pušten u prodaju i to sve zahvaljujući ljudima iz prodavnice ploča. Cijena trostrukog LP-a je 79 KM. Na Amazonu je 40 funti. Od tih 40 funti treba odbiti PDV i dodati poštarinu kad se naručuje iz BiH. Ali ovako je ipak bolje kad možeš isti dan ga uzeti bez čekanja da ti stigne poštom. Iron Maiden su još jednom potvrdili sav svoj kvalitet i profesionalnost. Jednostavno, uradili su zaista odličan album i ptvrdili svoj status istinskih legendi Heavy Metala.

Dobar ovaj Senjutsu ocjena 4/5.

Treba ih tvorac Naruta tuzit.

Nakon nekih 20-tak preslusavanja, sve bolji i bolji.

Nekako bih ga ja najprikladnije smjestio na neku poziciju u toj post-Blaze eri. Tu je neprikosnoven Brave New World i Senjutsu nije blizu kvalitete albuma kao BNW.
Takodjer, mislim da nije bolji ni od Dance Of Death albuma tako da ga smjestam na 3 mjesto ispred "A Matter Of Life And Death", iza kojeg su Book Of Souls i Final Frontier kao najslabiji.

Ocjena 7.5/10