Aj rasprava zadnje tri strane ZG vs Sa.
Davno ja rekoh, Sarajevo i Split, mogu samo voljeti ljudi koji su rođeni tamo, ili ne daj bože, dugoročno, prisiljeni kao doseljenici tamo živjeti.
u ZG živim, u Sa, sam provela jedno duže vrijeme, i dosta mi za cijeli život. Ne ljubim ja ni ZG pretjerano, ali u usporedbi ta dva grada ZG, je 10 koplja iznad.
Da, ZG je postao grad u kojem turisti zadnjih godina dolaze, više nego je za moj ukus normalno. Ne samo za vrijeme adventa, već cijele godine.
Rezultiralo je mnogim poboljšanjima, nema više restorana sa lošom hranom, svi rade stalno, ugostitelji su postali vanserijski ljubazni, ispunjavaju sve želje... Hrana više nije pretjeran luksuz. Svak može naći šta mu treba. Do karata za bilo šta, je tako teško postalo doći, da nerijetko, dignem rue u prvih pola sata prodaje, bilo muzej, bilo koncert, bilo dječja predstava.
Eh sad, Sarajevo, na žalost, nemam nikakav sličan argument za ispričati, a ponavljam, nisam malo tu provela vremena. Turistički koncept Sarajeva se svodi na dvije ulice, na skučen prostor, koji sve i da hoće, ne može primiti broj turista koje priželjkuje. Čak ni za SSF, to se ne širi. Na kraju, većina nas koja smo bila za tog vremena, dolazimo sa istog govornog područja, stranaca, nema u enormnim količinama. Robert De Niro, možda vrijedi 1000 ljudi, ali je on i dalje samo jedan prijavljeni, pozvani gost.
Sarajevo, na žalost ima još jednu užasnu, meni osobno pomalo već iscrpljujuću i umarajuću činjenicu, kojom se hrani, i zbog koje ne ide dalje, a to je da žive u svim prošlostima koje su ga zadesile. Neko spominje, kako je non stop po TV-u. Jeste, ali samo zbog ružnih stvari. Rat ovaj, rat onaj... U svakom ratu je Sarajevo bilo. I ne vjerujem ja više da su svi drugi krivi, Sarajevo je već debelo samo sebi najkrivlje. Lijepo reče, šta bi čovjek, sjećanje me slabo služi, Korejac, Japanac..., kad je nedavno rekao, ne možete više živjeti u prošlosti.
Da ja dam svoju listu 5 nadosadnijih:
1. Venecija
2. Maribor
3. Riga
4. Tallin
5. Bratislava