Mister Yes wrote:Ali Kemal wrote:
Moje licno iskustvo je da je zivot u socijalizmu bio kvalitetniji, manje stresan, nekako normalan prema ovome sto se sada dogadja. Ljudi nisu bili depresivni, niti su osjecali beznadje, kako kaze autor, nego to beznadje mnogo vise vidim upravo sada.
Zato što su mediji tada uljepšavali stvarnost a sada poružnjuju stvarnost. I naravno, kao što je više puta rečeno, tada smo bili mlađi a sada smo stariji pa se sa nostalgijom sjećamo mladosti dugih kosa, EKV, Safet Sušić i Dražen Petrović. Da, tu je i faktor sporta koji je naravno bio bolji jer smo bili veći pa smo svako malo gledali naše na pobjedničkom postolju. Pa onda kontaš da si bitan. Itd. Ali u suštini isto sranje. Zaduživanjem se kupuje socijalni mir.
Tada se od tih kredita na silu održavala gubitnička privreda a danas se kreditima održavaju socijalni budžeti. I tada kao i sada doznake od dijaspore bitna pomoć. Isto sranje drugo pakovanje. Samo što mediji danas govore gore nego što jeste a tada su govorili bolje nego što jeste.
Ako uzmemo tu tezu da su se prije krediti uzimali da se odrzava proizvodnja svega i svacega, pa su onda od te proizvodnje ljudi zivjeli, a sada da se uzimaju krediti da se isplate penzije, onda je razlika drasticna.
Prije svega nije moguce da je sva privreda bila gubitnicka, tako da je ipak neko i pravio neke pare, a da ne kazemo koliko je ljudi bilo zaposleno, ako nista nisu morali da dilaju drogu po ulicama.
Ponavljam po ko zna koji put, bivsi sistem se morao mijenjati, ja ne kazem cak ni da je bio dobar, ali ove promjene koje su se desile su isle na gore, umjesto na bolje.
Privatizacija, tj firmocid, je nevidjena pljacka sprovedena uglavnom od "patriotskog" kadra kod sva tri naroda, bez izuzetka.
E sad ja pitam kakav je to patriota koji krade od svog naroda za koji se deklarativno bori i zastupa njegove interese.
FAMOS je jedan klasican primjer unistenja jednog giganta koji je saradjivao sa njemackim Mercedesom i ZF-om (gigantom u polju transmisija) godinama i duboko vjerujem da bi Svabe nastavili saradnju i cak je prosirili da ga mi nismo unistili.
Takvih firmi je bilo na stotine, saradnja bi se nastavila, vjerovatno na neki novi nacin, kako se mijenjao svijet, ali kada ti sve unistis sam, onda sta strani partner ima vise da tu trazi.
Kako kazu svaka roba ima kupca, dok ima robe, tako da kada imas objekat, masine, radnu snagu, iskustvo nije problem ni promijeniti proizvod pa sastavljati Hundai umjesto Stojadina ili izlivati drugo kuciste motora ili praviti neki novi krevet.
Medjutim kada patriota kao lesinar kupi firmu za neku sicu, njemu je najlakse da proda masine u staro zeljezo, a halu izda kao skladiste ili ko zna sta, sve samo da ne radi, jer za to jednostavno niti je sposoban, niti skolovan, a ni ne zeli, jebe ga se.
Ne znam sta bih ti rekao, sjecanje na mladost je jedno, medjutim mogu da kazem za sebe, da nisam nikada osjecao beznadje dok nije dosla 1991, tada je vec sve pocelo da lici na neki ruzan san. Kako je neko mogao da misli da ce od toga da ispadne neki bolji svijet, bolje drustvo, meni nije jasno, kao ni sada da i dalje isti ljudi vladaju. Valjda je u pitanju neka kolektivna psihoza i vjerovatno treba kao i kod kumizma da prodje jedno 40-tak godina da se ta svijest konacno promijeni, tako da je realno ocekivati neke krucijalne promjene ne prije 2030-te godine
