Jedan moj,hajmo reći poznanik,također je (kao i Nele) lupao cifre protjeranih i pobijenih sarajevskih Srba.Pa je dodao i lični "tragediju" kako mu rođenom stricu Muslimani nisu dozvolili povratak u svoj stan na Grbavici.Ja ga upitam kako se zvao i gdje je stanovao.On se zajeba pa mi reče podatke...
Pošto iz prijašnjih priča znam da hoće masno slagat',uključim sve svoje raspoložive istraživačke kapacitete,od MUP-a pa do komunalne privrede.Ono što sam saznao je bilo porazno.Njegov stric (slagao je da mu je rođeni nego tamo nekakav rođak a kod Srba je svaki stariji rođak stric) stvarno je stanovao na Grbavici do 1992.Početkom rata njegov stan se našao na prvoj liniji kod Strojorada.Odmah je razgulio na Romaniju odakle je rodom a stan je predao svojim zemljacima koji su tu bili na liniji.Žena mu je bila Hrvatica a kćerke su mu otišle u Kiseljak.Jedino što taj moj,hajmo reći poznanik

,nije slagao jeste da se nikad nije vratio u svoj stan.Zato što je crko na Sokocu 2001.
Žena je vratila stan 1999 i kćerke ga uredno izdaju za 350 KM mjesečne kirije.Čak sam mu skenirao račune za vodu,plin,struju...koji se vode na "stričevo" ime .Pa su onda preveli stan na mlađu kćerku koja je nastavila rentati stan - kao i prije...kad sam mu to sve prikazao nastao je muk...
Još sam ga jednom provalio i od tada se ne javlja.jazuk.Žalio se kako su oca njegove kume ubili Muslimani.Na njegovu golemu žalost,ja sam znao tog čovjeka.Ostao je sam u stanu (da čeka oslobodioce) dok je sina uredno spremio na Pale a kćerke preko bare.Sin je malo ratovao (dok se i kod njih nije počelo ginuti) i onda se ispalio za Beograd.Tata mu i dalje čekao oslobodioce pa se malo preračunao.Vidio je da je pojeo govno a došla mobilizacija.Pošto je bio stariji-prijavi se u civilnu zaštitu.Imao je dva obroka dnevno koliko i ja u MUP-u.Ništa bolje ni gore.Nije ga niko maltretirao,tukao,pljuvao a jednom sam ga sreo,razmjenili par rečenica i dao sam mu par kutija cigara.
Čitavu njegovu jedinicu civilne zaštite sa Alipašinog Polja odveli su na Trg Pere Kosorića da utvrde linije,što je podrazumjevalo punjenje i nošenje vreća sa pjeskom i kopanje rovova.Među njima je bilo 80% Bošnjaka.Nisu ni počeli raditi a njih dvojca su se iskrali iz grupe i potrčali prema Grbavici.Niko nije pucao za njima jer je bio mrak i samo se čula jaka eksplozija.Ujutro su imali šta vidjeti,raznesena tijela ispred četničkih bunkera.Nagazili su na četničku poteznu minu.
Kad sam ovom svom,hajmo reći poznaniku,to prezentirao,ušutio se ko smrad najveći...