Ne znam ljudi cemu ovolika frka...pogledao sam oba snimka i ocekivajuci ono najgore, kataklizmu....bijah zapravo
pozitivno iznenadjen.
Ne znam cemu ovako krajnje negativno, nepomirljivo i destruktivno tumacenje ovoga sto su djeca rekla...Uzmemo li u obzir kakva su se sranja i strahote desavale tokom rata, nakon ovog serijala vidim sasvim jasno iskru nade upravo u ovoj djeci...
Djeca su pametna za svoj tinejdzerski uzrast i ono sto govore i sto ih muci je odraz njihove okoline i onoga sto im je drustvo nametnulo. Ako neki i nisu imali tolerantne stavove, zadnje sto bih uradio je da ih stigmatizujem i stavim ovako javno na stub srama, jer su bolji nego sto smo kao drustvo zasluzili da budu.
Ono sto mi je posebno drago je da su sva djeca bila svjesna problema da u njihovim medjuetnickim odnosima nesto nije normalno i opisuju prije svega svoje
strahove (ne mrznju) od onih drugih...Osim toga, djeca ne samo da prepoznaju izvor problema - negativan uticaj roditelja i drustva - nego se neka (i hrvatska i bosnjacka) vec pocinju intelektualno braniti od tih nametnutih barijera. Jos je taj glas tih ali vjerujem da ce vremenom biti glasniji.
Djeca su na mene - kako hrvatska tako i bosnjacka - ostavila (prema okolnostima) pozitivan utisak:
Bosnjacki momci su mi djelovali nekako samosvjesno i odvazno

....a ocekivao sam prije svega rezignaciju i frustraciju.
Hrvatski momci su u serijalu vise zastupljeni i mogu reci da su me i oni pozitivno iznenadili...iskreno - ocekivao sam gordost, oholost, i
iskljuciviji stav prema Bosnjacima. Umjesto toga, kod njih je preovladavao strah ??
Dva momka svakako ostavljaju nesto vise nevoljan i suzdrzljiv....nepristupacniji utisak, ali mrznju nisam osjetio. Zapravo, mozda u začeću kod
djecka sa imenom Luka, iz srednje prometne..On mi je jedino djelovao nepomirljivo, samopravedno i kao neko ko u drustvu kreira animozitete i negativan stav prema Bosnjacima. Bilo je interesantno vidjeti njegovu reakciju na Amiline suze (nadam se da nije samo tako isjeceno, odnosno
inscenirano) - nije ostao ravnodusan...
Djevojke bih stavio u isti kos jer je ocigledno da je izvor animoziteta u visku testosterona...
PS: Sto se tice onog djecka Ante....ne znam kojeg djoku ste se na njega naklatili

...Ispade dijete negativac a mene kao Bosnjaka uopste nije svojim rijecima uvrijedio - samo malo zamislio i razalostio...Dodje mi da ga branim jer mi je njegov strah od Bosnjaka djelovao iskren (na stranu to koliko ima uporiste u stvarnosti). Dijete uopste nije ostavljalo utisak nekakvog razularenog rasiste nego kao neko ko je zaista tako programiran da vjeruje u neposrednu opasnost nakon napustanja "sigurne zone"???
Uprkos tome, bio sam sokiran kada sam cuo da kao mostarac nikada nije bio na starom mostu ili da nece ici na saobracajni fakultet u Sarajevo jer se boji nelagodnosti u bosnjackom okruzenju...
Malo mi ga je zao sto je "osvanuo na vijestima" jer mislim da taj biljeg sigurno nije zasluzio. Ostao je nejasan oko onog prepoznavanja Bosnjaka, ali mislim da to nije bezuslovno rasisticki stav, naprotiv - svako od nas je u stanju prepoznati u nekome (rijetko ali ipak) pripadnost nekom narodu ili podneblju...Ne mogu se oteti utisku da bi on odbacio dosta svojih predrasuda i strahova, kada bi se npr. hipoteticki zaljubio u moju kcerku...
Na kraju bih zelio izraziti cudjenje sto se nekako previdja, da su hrvatska djeca napravila korak naprijed i da i ona kao i bosnjacka rasclanjuju problem i pokusavaju ga na najbolji moguci nacin tumaciti. Za mene ovdje nema govora o fasistickim stavovima.
Uzmemo li njihove roditelje kao referencu, i hrvatska i bosnjacka djeca su ocigledno napravila korak jedni prema drugima i iako strah i nepovjerenje preovladavaju nemam sumnje da ce ovo izaci na dobro...Koliko brzo, zavisi prije svega od angazmana drustva i instanci.